Jesu li mediji i pravosuđe na istoj strani?



SARAJEVO, 28.06.2019. – Iako često čujemo da mediji trebaju promovirati autoritet i nepristranost pravosuđa, ipak smatram da je upravo pravosuđe najvjerodostojnija promocija sama sebi i da na, kao takvoj, zasigurno treba još puno poraditi.

Autoritet, nepristranost i profesionalnost ne postiže se medijskom promocijom, nego upravo nepristranošću i profesionalnošću. Iako bh. pravosuđe godinama radi na podizanju ljestvice standarda, profesionalnosti, učinkovitosti i nepristranosti, svjedoci smo upozorenja međunarodnih institucija da se na tom polju izazova mora još puno poraditi kako bi se dostigli europski standardi.

Na žalost, takav povod daju i brojni sudski procesi i istrage protiv samih, najviših dužnosnika u pravosuđu time šaljući poruku da se na tom polju mora još puno poraditi. Naprasne smjena nekolicine njih sa dužnosti, njihova kompromitacija te ponovno vraćanje u pravosudne institucije, pa i uz simboličnu novčanu kaznu u vidu smanjenja plaće, pa čak i međusobna, javna, optuživanja pravosudnih institucija i visokih dužnosnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ali kritika iz međunarodnih institucija – više su nego ozbiljni i brojni skandali i kompromitacija koje potresa naše pravosuđe.

A koji su nedopustivi.

To baca sjenu na angažman svih djelatnika u pravosuđu koji svoje profesionalne karijere zasnivaju upravo na suprotnom. A takvih zasigurno ima i svoj posao rade profesionalno, nepristrano. Pri tom, često smo svjedoci da se bilo kakvo kritičko mišljenje za rad pravosuđa, doživljava dramatično, kvalificira se kao – napad na pravosuđe, što nikako nije točno. Mediji ne mogu biti u ulozi bespogovorne, slijepe, promocije nepristranosti i autoriteta pravosuđa to je, u najmanju ruku, neprihvatljivo i neprofesionalno jer objektivnost, profesionalnost, činjenice te tako i konkretni rezultati, jedina su mjera stjecanja autoriteta, vraćanja poljuljanog povjerenja i poštovanja. Naravno, nikako nije sve tako crno jer postoje brojni pozitivni primjeri rada koji, nekako protječu u medijskoj tišini i ostaju nepoznati javnosti. Ali, na kraju krajeva, njihov posao je da dobro rade svoj posao.

Komunikacija medija i pravosudnih institucija

Koliko je važna komunikacija medija i pravosuđa uopće, a posebno u BiH, zemlji u tranziciji koja se još uvijek bori sa reformama svake vrste? Ja, kao novinar s 20-godišnjim iskustvom, na ovo pitanje bih odgovorila – nemjerljivo važno.

Međutim, interesi nam se vrlo često sukobljavaju: novinari informaciju žele žurno, žele više informacija, više pojedinosti, dok je pravosuđe vrlo često ukalupljeno u svoje stroge okvire, a često imamo priliku vidjeti favoriziranje ili diskriminaciju određenih medija, kada je u pitanju davanje informacije. Također, često se ne mogu oteti dojmu da su pojedine informacije, iz neobjašnjivih razloga prikrivene ili polovično ustupljene medijima – javnosti. Ovakvi primjeri dokaz su da su pravosudne institucije često dio problema, umjesto da budu dio rješenja.

S obje strane potrebno je puno razumijevanja u komunikaciji, s primarnom težnjom – interesa javnosti, jer javnost ima pravo znati.

U svom radu susrećem se i surađujem i s pravosudnim institucijama. Ta suradnja je zadovoljavajuća: Nakon upita slijedi kratak, šturi, ograničen odgovor, bez previše pojedinosti koje su nužne za bilo kakvo ozbiljnije i objektivno istraživanje u novinarskom prilogu. S druge strane, ponekad se događa da odgovor čekam danima i opet ponovno – kratak odgovor, čak s jedva tri rečenice. Često se dogodi da nikada uopće i ne odgovore, da novinarski upit potpuno ignoriraju, valjda očekujući da “nastupi zastara”. Takav pristup daje mjesta špekulacijama i nagađanjima i u konačnici plasiranjem u javnost netočnih, neprovjerenih informacija i to ne zaslugom novinara. Te opstrukcije i nerazumijevanje su pogubne u izvješćivanju javnosti, ali i za profesionalan rad samog novinara, tim više što se radi o kršenju zakonskih prava novinara, što je u razvijenim demokracijama nedopustivo i čak podložno sankcijama.

 „Sloboda mržnje“ uvijek se dobro prodaje

U ovom kontekstu posebno bih istaknula praćenje i izvješćivanje o sudskim procesima ratnih zločina, na koje je javnost u BiH hiperosjetljiva i takvi procesi uvijek daju povoda za raspirivanje međunacionalne mržnje.

Na žalost, u BiH pravo na slobodu izražavanje često se zloupotrebljava i smatra pravom na mržnju i pojedini mediji nekada i sami pripomažu takvoj konstataciji jer “sloboda mržnje”, pogotovo kada je ona zasnovana na nacionalnoj, u ovakvoj BiH uvijek se dobro prodaje i isplati, a javno izgovorena riječ, bez obzira o kojoj se ‘strani’ radi, može biti iskra za novi požar – i mi novinari u svemu tome imamo veliku odgovornost.

Ono što me u posljednje vrijeme posebno šokira je ponašanje pravosudnih institucija u slučaju ubijenog mladića Davida Dragičevića gdje se tjednima ne daju informacije o ovom slučaju iako banjalučki novinar Slobodan Vasković iznosi ozbiljne optužbe na račun pravosudno-policijskih institucija, pa čak i kompromitirajuće optužbe prema najvišim dužnosnicima VSTV-a. To je, kao i slučaj Dženana Memića, u najmanju ruku, nevjerojatno, nezamislivo u suvremenoj demokraciji ali i jednoj zemlji koja želi postati članicom Europske unije – da tisuće ljudi prosvjedima od pravosuđa traži informaciju i procesuiranje odgovornih.

Za medije se kaže da su četvrti stup razvijene, suvremene demokracije i stoga bi bilo logično da su mediji i pravosuđe “na istoj strani”. U Bosni i Hercegovini još uvijek smo društvo koje razvija demokraciju, bori se s korupcijom i snažnim političkim pritiscima na svim poljima. Međutim, put napretka naše zemlje nema alternativu te bi i suradnja medija i pravosudnih institucija trebala biti bez alternative, bez sumnji i bez ograničenja uz obostranu javnu odgovornost ali i međusobno razumijevanje. Ako to sada nije, to ne znači da ne treba inzistirati na ostvarivanju sustavne suradnje medija i pravosuđa ukoliko želimo napredno, demokratsko i transparentno društvo.

Ovaj tekst je originalno objavljen u četvrtom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti OVDJE.

Vera Soldo, BHN Bulletin E-journalist, Sarajevo

 


, ,