Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine: Zaštita novinara i slobode medija

obudsmen


SARAJEVO, 10.10.2018.-Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Institucija ombudsmena) postoji od 1996. godine, u njenom djelovanju u zadnjih 20 godina došlo je do određenih izmejna kao što su spajanje entiteskih institucija ombudsmena i proširenja nadležnosti, kao što je primjera radi donošenje Zakona o zabrani diskriminacije iz 2009. godine.

Prilikom razmatranja djelovanja Institucije ombudsmena u smislu zaštite prava novinara, a u okviru toga posebno sa aspekta sigurnosti, važno je uzeti u obzir zakonski okvir u kojem djeluje Institucija ombudsmena a koji je prvenstveno uređen Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Zakonom o zabrani diskriminacije, kao i dijelom zakonima koji uređuju slobodan pristup informacijama i ministarska, vladina i druga imenovanja.

Institucija ombudsmena svjesna je posebne uloge koju imaju novinari, kao i drugi radnici u medijima, u izgradnji društva posvećenog vladavini prava i visokom stepenu zaštite ljudskih prava i sloboda ukazuje posebnu pažnju na predmete koji se mogu svrstati u napade na novinare i druge medijske radnike. Institucija ombudsmena sve stranke, odnosno lica koja joj se obraćaju tretira jednako, ali u popunosti je svjesna ne samo društvenog značaja koji imaju novinari u jednom demokratskom društvu, nego i da novinari zbog svoje uloge u javnosti su mnogo više izloženi. Tako da ukoliko imamo slučaj napada na novinare koji ostane nekažnjen, moramo bti svjesni da to može kod javnosti pojačati dojam nekažnjivosti počinilaca i na njih djelovati da sami manje istupaju, manje kritikuju, manje izriču svoje stavove sve u strahu od neželjenih posljedica.

Tako da kada govorimo o kažnjavanju napada na novinare moramo biti svjesni percepcije javnosti i drugih posljedica. Nekažnjavanje napada na novinare neizbježno vodi smanjenju demokratičnosti jednog društva. U dosadašnjem radu na slučajevima koji se mogu smatrati napadima na novinare, ugrožavanjem njihove sigurnosti ili nekim vidom ugrožavanja njihovih prava, kao što je diskriminatorno ponašanje, Institucija ombudsmena provodi istragu u tom predmetu. U radu na konkretnim primjerima, ovom prilikom ne navodeći identitet novinara koji su bili napadnuti ili kojima je bila ugrožena sigurnost, Institucija ombudsmena je od nadležnih tijela, najčešće policije, tražila informacije o poduzetim mjerama, odnosno pratila postupanje.

U drugim slučajevima, kada su novinari izloženi prijetnjama ili uvredama u javnom prostoru (naravno svjesni smo činjenice da pojam javnog prostora ili javnosti evoluira svakim danom), ili na radnom mjestu, koje možemo podvesti pod kršenje propisa koji se odnose na zabranu diskriminacije ili dovođenja u neravnopravan položaj Institucija ombudsmena provodi istragu i djeluje u skladu sa svojim ovlaštenjima. Često u javnosti možemo čuti kritičare koji će ulogu Institucije ombudsmena pokušati umanjiti konstatacijom da je ona manje bitna od ostalih institucija jer ista samo izdaje preporuke ili mišljenja, koji su neobavezujući, pa samim time manje bitni u odnosu na primjera radi presude koje donose sudovi. Smatramo te stavove pogrešnim, značaj preporuka i mišljenja je da ukažu na kršenje prava pojedinca ili grupe i naznače odgovornima koje mjere trebaju učiniti da se ista otklone, one na taj način osim priznanja žrtvi kršenja prava predstavljaju i način na koji kršenje treba biti okončano.

Svakako u slučaju u kojem preporuka i ne bude realizirana i ukoliko dođe do sudskog postupka preporuka ili mišljenje Institucije ombudsmena može se koristiti kao dokaz u postupku. Naravno, sa aspekta sigurnosti novinara Institucija ombudsmena u dosadašnjem radu je od momenta otvaranja predmeta, da li po obraćanju novinara ili punomoćnika (udruženja ili advokata) Institucija ombudsmena nastojala u skladu sa svojim nadležnostima da prati rad i postupanje po istima od strane nadležnih tijela. Institucija ombudsmena svjesna činjenice da broj predmeta koji se zaprimi ili otvori svake godine a koji se odnosi na pitanje sigurnosti novinara je relativno malen (u dosadašnjem periodu taj broj se kretao oko nekoliko desetaka predmeta godišnje) u odnosu na opseg tog problema i raširenost te pojave, odlučila je da djeluje aktivnije na tom polju.

S tim u vezi u 2017-oj godini Institucija ombudsmena objavila je Specijalni izvještaj o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u Bosni i Hercegovini, isto tako kroz svoj rad nastoji uspostaviti redovnu komunikaciju sa udruženima koja predstavljaju novinare i radnike u medijima, kao i približiti se samim novinarima. Jedno od najčešćih pitanja sa kojima se suočavamo kada govorimo o pitanju sigurnosti novinara je njihova učestalost, procentualna određenost i tome slično. Nekada podaci ne odražavaju realnu sliku stanja iz više razloga.

Prvi je svakako činjenica da određen broj slučajeva ugrožavanja novinara ostaje neprijavljen, a samim time i neevidentiran. Ipak, kontinuiran rad Linije za pomoć novinarima, kao i određenih platformi koje prikupljaju informacije za Bosnu i Hercegovinu, mogu nam dati približnu sliku. Na kraju, kada govorimo o sigurnosti novinara ne smijemo staviti u fokus sam broj napada na novinare na način da stvorimo predodžbu o prihvatljivom ili neprihvatljivom broju. Svaki napad i svako ugrožavanje sigurnosti novinara zahtjeva ozbiljan pristup i pažnju. Isto tako, bez obzira na eventualne sankcije koje će u takvim slučajevima biti izrečene, značajno je da društvo svaki takav slučaj osudi i podrži novinare u njihovom radu.

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.


Edin Ibrahimefendić, BHN Bulletin E-journalist, Sarajevo, 10/10/2018