Komnenović: Lokalni javni emiteri opravdali svoje postojanje

novinari
6uka.com

PODGORICA, 08.09.2018. – Lokalni javni emiteri i njihov položaj u medijskom prostoru Crne Gore su zanimljiv i neobičan diskurs. Zakonodavac kao izraz volje vladajuće elite otvorio je prostor za demokratski iskorak, stvorio stabilne temelje za nezavisnost 14 lokalnih radio stanica i nacionalne televizije. Time su oni postali jedinstven medijski projekat na evropskom nivou jer su ostale države bivše SFRJ (sem donekle Slovenije) napustile takav koncept.
Na osnovu posljednjih događaja u Crnoj Gori u vezi sa nacionalnom javnim servisom RTCG može se reći da se isti zakonodavac iz prethodne rečenice predomislio. Njemački pisac Sigmund Graf rekao je o novinarstvu da je „jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od zavisnih ljudi možemo očekivati nezavisna mišljenja“. Način biranja predstavnika Savjeta (tragom slučaja RTCG) pokazao je ogromni kapacitet političkog uticaja i efikasnu primjenu mekih poluga moći koji od javnih emitera stvaraju zavisne medije po uzoru na Grafovu izjavu.

Da slučaj upliva političke volje na rad Savjeta (koga na osnovu medijskih zakona čine predstavnici građana, a ne partija) nije usamljen i da uzima maha svjedoče i prošlogodišnja dešavanja u Radio Tivtu gdje je Savjet ovog LJE zahvatila epidemija ostavki u trenutku kad su trebali da se izjasne o izboru direktora. Sindikat ovog Radija (koji slovi za jednog od najkvalitetnijih LJE u Crnoj Gori), zaposleni uz podršku građana ipak su spriječili nametnuti scenario. Do kad?

Ključno pitanje da li će ili neće lokalni javni emiteri u Crnoj Gori zadržati svoju krhku nezavisnost leži u njihovom načinu finansiranja. Ukidanje RTV pretplate i prebacivanje RTCG na državni budžet oslabio je temelje osnovne ideje finasijske nezavisnosti LJE i nezavisnosti od političkih struktura i drugih centara moći. Agencija za elektronske medije je raspoređivala sredstva po sistemu 75 odsto RTCG, 10 odsto LJE, 10 odsto komercijalnim emiterima i 5 odsto samoj Agenciji. Naplata je bila izuzetno dobra, kretala se oko 90 odsto, a onda je neko u kabinetu shvatio da je to previše nezavisnosti. Budžetska izdvajanja lokalnih uprava za LJE su različita, a medijski zakoni u Crnoj Gori nijesu predvidjeli model po kome bi finansiranje bilo sistematično i unificarano. Radnici u lokalnim radio stanicama imaju zarade koje se kreću ispod državnog prosjeka. Interesovanje mladih za radni angažman je sve slabije, a redakcije su iz godine u godinu starije. I kvalitet lokalnih radio stanica je različit, kao i njihova slušanost i čitanost njihovih portala. Zbog lošeg materijalnog i socijalnog statusa zaposlenih, autocenzura je česta pojava. Novi propisi koji predviđaju potpisivanje trogodišnjih ugovora sa opštinama kao osnivačem donekle donose veću stabilnost u funkcionisanju.

Posljednjih godina pojavljuju se i lokalne radio stanice koje se javnosti predstavljaju kao „pravi javni servisi“, i koje lokalne političke strukture nezakonito finansiraju iz gradskih budžeta. Istovremeno kritikujuću LJE da su transmisija volje gradske vlasti, umjesto pluralizma ideja i demokratije ovi medijski projekti nude političku isključivost i šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost.

Međutim i pored svega navedenog, u ambijentu koji je iz godine u godinu sve nepovoljniji, LJE su opravdali svoje postojanje. Po anketama CEDEM od prije nekoliko godina (koji se začudo više ovim pitanjem ne bavi) građani su najviše povjerenje imali u informacije LJE sa čak 40 odsto, dok su RTCG i komeracijalni emiteri bili daleko iza njih.

Lokane radio stanice pokazale su svoju žilavost i otpornost na političke pritiske (koji su legitimni i postoje od kako postoje mediji), manipulacije i koliko toliko sačuvale povjerenje građana. Medijski proizvod su informacije, koje bez povjerenja javnosti nemaju vrijednosti ni smisla. U ovom vijeku koji je vijek brzih informacija i tehnologija u kome društvene mreže i botovi u komentarima tekstova pokušavaju da nadomjeste novinara, pitanja povjerenja i slobode medijskog stvaraoca u LJE su iznad svega. U nikad jačoj konkurenciji Interneta i TV, lokalne radio stanice se grčevito bore da ostanu i opstanu na medijskom prostoru kao najbrži medij i medij od povjerenja.

Bez sistemskih rješenja u zakonskoj regulativi, stabilnosti zvaničnog stava da su LJE u medijskom prostoru Crne Gore nezaobilazni i vrijedni, njihova sudbina je pod znakom pitanja. U ovakvoj sitaciji budućnost lokalnih javnih emitera je neraskidivo vezana za volju osnivača – lokalnih uprava 14 crnogorskih opština u kojima oni funkcionišu.


Željko Komnenović, Podgorica, 08/09/2018