U nedavno objavljenoj studiji Mediji i shrinking space u Bosni i Hercegovini <\/em>zasnovanoj na empirijskom istra\u017eivanju medijskih aktera u BiH, navode se neki od osnovnih problema me\u0111u novinarima od kojih za na\u0161u temu izdvajamo naredne: novinari rade veliki broj pri\u010da svakodnevno, potpla\u0107eni su i nemaju vremena da urade pri\u010du kvalitetno; vlasnici medija imaju komercijalne interese; znatan dio novinara je podijeljen po ideolo\u0161koj liniji; zbog politi\u010dkih i ekonomskih uticaja, veliki broj novinara pristaje na cenzuru i autocenzuru iz straha da \u0107e izgubiti posao ili trpiti nov\u010dane sankcije[1]<\/a>. Dodatne komplikacije stvara me\u0111usobna isprepletenost ovih problema. Na primjer, ukoliko je vlasniku ili uredniku potrebna pri\u010da plasirana na odre\u0111en na\u010din, a novinar odbija da radi na na\u010din koji se kosi sa profesionalnim standardima, vo\u0111eni poslovnom logikom, vlasnici \u0107e na\u0107i nekoga ko ho\u0107e. U ovakvom zapletu u kojem vlasnik posjeduje monopol prijetnjom koja se uvijek iznova mo\u017ee aktivirati, novinar popu\u0161ta pred zahtjevima mo\u0107nijih i nerijetko postaje metom onoga \u0161to je Umberto Eko nazvao semiolo\u0161kom gerilom<\/em>, danas pozicioniranom na krilima dru\u0161tvenih mre\u017ea. Osim toga, cenzuri doprinosi i kontinuirano omalova\u017eavanje novinarskog rada kroz neobjavljivanje te\u0161ko napravljenih pri\u010da.<\/p>\n Autocenzura se u medijima posebno manifestuje kroz novinarstvo odano odre\u0111enoj politi\u010dkoj opciji ili partiji. Primjere politi\u010dke pristrasnosti su zabilje\u017eila istra\u017eivanja medijskog izvje\u0161tavanja u BiH u toku predizbornih kampanja. Kroz monitoring Lokalnih izbora u BiH 2016. godine, uo\u010deni su primjeri u kojima se odre\u0111enim politi\u010dkim partijama i kandidatima daje ve\u0107i medijski prostor u odnosu na sve ostale partije i kandidate, ili gdje se ve\u0107 izabranim zvani\u010dnicima ukazuju privilegije kroz ve\u0107e kori\u0161tenje medijskog prostora[2]<\/a>. Ovakvi ustupci se odra\u017eavaju na kreiranje programskih \u0161ema, kao i samih sadr\u017eaja programa, \u0161to predstavlja zna\u010dajno kr\u0161enje nepristrasnosti i objekivnosti u izvje\u0161tavanju. Dovodi do toga da novinari \u201emoraju birati izme\u0111u etike i profesionalnosti, s jedne strane, i egzistencije, s druge\u201c[3]<\/a>.<\/p>\n Koliko su novinari slobodni u obavljanju svog posla, pokazali su rezultati istra\u017eivanja provedenog u okviru regionalnog projekta Regionalna platforma za zagovaranje slobode medija i sigurnosti novinara u Zapadnom Balkanu<\/em>. \u201eIstra\u017eivanje je pokazalo da najvi\u0161e uticaja na rad novinara imaju nadle\u017eni i vi\u0161i urednici, \u010dak 76%. Najmanje uticaja na novinare imaju kolege iz njihovih ili drugih medija, i to manje od 1%. 48% ispitanika je odgovorilo da vladini zvani\u010dnici djelimi\u010dno uti\u010du na njihov rad, dok je 44 % ispitanika odgovorilo da politi\u010dari djelimi\u010dno uti\u010du na njihov rad. Mali broj, manje od 1% ispitanika, tvrdi da politi\u010dari ne uti\u010du na rad novinara\u201c[4]<\/a>.<\/p>\n \u00a0<\/strong>Autocenzura proizvodi cenzuru<\/strong><\/p>\n Rje\u0161enje problema cenzure i autocenzure se ne nazire u posmatranju vrste vlasni\u0161tva medija, niti u razli\u010ditim tipovima medija. Naime, izvor autocenzure je u strahu novinara: strahu od pritisaka, strahu od urednika, egzistencijalnom strahu. Svi oni imaju upori\u0161te u politi\u010dkim i ekonomskim elitama koji na ovaj ili onaj na\u010din imaju upliv u prostor rada \u2013 kroz finansiranje medija, uticaj na odabir upravlja\u010dkih struktura u mediju i sli\u010dno. Autocenzura proizvodi cenzuru koja se kod nas naj\u010de\u0161\u0107e manifestuje na sljede\u0107i na\u010din: urednici koji su podlo\u017eni politi\u010dkim pritiscima ili su postavljeni na mjesta zahvaljuju\u0107i politi\u010dkoj podobnosti, zanemaruju kvalitetne pri\u010de o odre\u0111enim temama, jer direktna cenzura nema smisla – i vlasnici medija znaju da mogu snositi posljedice. Zanemarivanjem va\u017enih tema od javnog interesa se kod novinara stvaraju kognitivne \u0161eme na osnovu kojih odbacuju takve teme kao nebitne.<\/p>\n Manjkavosti legislative otvaraju mogu\u0107nosti uticaja koje je te\u0161ko dokazati ili \u2013 \u0161to je jo\u0161 gore \u2013 njihovo de\u0161avanje ne podlije\u017ee odgovornosti. Kada je rije\u010d o legislativi, mane o kojima govorimo se ne odnose na sam sadr\u017eaj zakona \u2013 \u0161tavi\u0161e, medijsko zakonodavstvo u BiH se smatra jednim od najboljih u svijetu. Me\u0111utim, nedostaci u pogledu transparentnosti medijskog vlasni\u0161tva i transparentnosti finansiranja medija, neki su od razloga zbog kojih je u izvje\u0161taju Reportera bez granica za 2017. godinu, Bosna i Hercegovina zauzela 65. mjesto[5]<\/a> na World Press Freedom Indexu me\u0111u 180 zemalja.<\/p>\n Javne osude verbalnih napada na novinare, kao i njihovog ometanja u obavljanju svog posla nisu same po sebi dovoljne da bi se novinar odrekao autocenzure kao mehanizma obezbe\u0111ivanja opstanka i rada u struci. Javni protesti su organizovani u par navrata, ali kao i slu\u010daju drugih gra\u0111anskih protesta, izostaje solidarnost ostatka gra\u0111ana sa novinarima. Online platforme za pomo\u0107 novinarima u regionu predstavljaju dobar primjer institucionalizovanog pristupa registrovanju i evidenciji napada na novinare. Osim \u0161to je postignuta vidljivost i bolji odjek u javnosti onoga \u0161to novinari prolaze, poslata je dodatna poruka nadle\u017enim organima da nemaju izgovor da ne djeluju proaktivno u za\u0161titi medijskih radnika. Ovo je mo\u017eda i vrhunac dometa ovih organizacija u bavljenju konkretnim prijavama, jer za postupanje po prijavi, niti za izricanje sankcije, nemaju nikakvu nadle\u017enost.<\/p>\n Digitalizacija tra\u017ei jeftine, a ne kompetentne i hrabre novinare <\/strong><\/p>\n Novi oblici izvje\u0161tavanja dostupni kako tradicionalnim medijima, tako i novim medija, potpuno mijenjaju sliku novinarstva od prije posljednih dvadesetak godina. Ove novine se dugogodi\u0161njim novinarima i urednicima postavljaju kao izazovi, a publici kao dodatak u sadr\u017eajnosti i mogu\u0107nostima informisanja. Svakako, digitalizacija podrazumijeva i potrebu za adekvatnim vje\u0161tinama onih koji \u017eele da koriste sve njene mogu\u0107nosti u medijima: podkasti kao forme plasiranja vijesti, dru\u0161tvene mre\u017ee, interaktivne platforme, data <\/em>novinarstvo i sli\u010dno. Prema najnovijem izvje\u0161taju Me\u0111unarodnog centra za novinare (ICFJ), tek tre\u0107ina redakcija u svijetu koristi digitalne alatke[6]<\/a>. U na\u0161em okru\u017eenju, novi mediji su tek uhvatili zalet i njihov razvoj, po svemu sude\u0107i, zavisi\u0107e od paralelnog informati\u010dkog i medijskog obrazovanja publike. S obzirom da je u BiH medijska pismenost na niskom nivou, neure\u0111enost online sfere u kombinaciji sa la\u017enim vijestima i poplavi clickbait <\/em>naslova \u010de\u0161\u0107e proizvodi zabludu i dezinformisanost. Uzimaju\u0107i u obzir i prethodni kontekst u kojem su vlasnici medija usmjereni vi\u0161e na profit, nego na proizvodnju objektivnih, ta\u010dnih i provjerenih informacija, \u201ezna\u010dajan dio medija ne tra\u017ei profesionalce, ve\u0107 jeftinu radnu snagu koja ne\u0107e raditi na kvalitetnim istra\u017eiva\u010dkim pri\u010dama, nego je primaran kvantitet objavljenog sadr\u017eaja u mediju\u201c[7]<\/a>.<\/p>\n S druge strane, novi mediji su donijeli najvi\u0161e prostora za rad lokalnim medijima, omogu\u0107iv\u0161i im da lak\u0161e plasiraju lokalne teme ciljanoj publici. Urednik portala BLMojGrad.com<\/em>, Igor Po\u017egaj, prije osnivanja ovog lokalnog medija, iskusio je rad u javnom servisu (Radio-televizija Republike Srpske) i privatnoj medijskoj ku\u0107i (Alternativna televizija). Na pitanje o razlikama u pogledu uredni\u010dkog i novinarskog rada u tradicionalnim i novim medijima, ka\u017ee: \u201ePosao novinara radim skoro dvadeset godina i znam da postoji jedno najosnovnije pravilo, ili si novinar ili nisi. Tu se kod novinara zavr\u0161ava pri\u010da o pritisku, jer novinar ne mo\u017ee i ne radi u redakcijama u kojima mu se neko neprofesionalno mije\u0161a u rad. Na drugoj strani imamo ve\u0107inu radnika u medijima koji se silom prilika nazivaju novinari. Tu je sva su\u0161tina o novinarstvu i pritiscima. Po\u010deo sam da radim ili bolje re\u010deno da u\u010dim posao na ATV-u prije 20-ak godina. Imao sam tu sre\u0107u da mi glavni urednik bude najve\u0107i novinar kojeg sam do sada upoznao i da je ATV tada bila finansijski nezavisna ku\u0107a i da se niko nije mogao “petljati” u rad Deska. Za radnike u marketingu u to vrijeme va\u017eilo je nepisano pravilo da ne smiju ulaziti u Desk. Na tim osnovama sam po\u010deo u\u010diti i graditi novinarsku “karijeru” i tako je ostalo do dan danas. Nisam nikada “trpio” pritiske jer ih nisam do\u017eivljavao. Naravno da postoje odre\u0111ene vrste pritisaka na ponavljam, “radnike u medijima” i oni su takvi u zavisnosti koliko inteligentna, obrazovana ili vaspitana osoba ih vr\u0161i. Tako da ti pritisci mogu biti od kompletnog pisanja teksta, instruiranja od koga radnik u medijima da uzme izjavu, do prijetnji otkazom radniku u medijima\u201c.<\/p>\n Da su \u201eu strahu velike o\u010di\u201c, prepoznala su i istra\u017eivanja novinarskih udru\u017eenja, kao i medijskih analiti\u010dara[8]<\/a>. Nepoznavanje propisa i zakona se \u010desto odra\u017eava na manjkavosti u medijskim izvje\u0161tavanjima, ali kad se radi o propisima i zakonima koji se ti\u010du medijskih prava i sloboda, tu nastaje problem autocenzure.<\/p>\n Te\u0161ko\u0107e utvr\u0111ivanja cenzure <\/strong><\/p>\n Te\u0161ko\u0107e utvr\u0111ivanja cenzure doprinosi i na\u010din i otvorenost pritisaka \u2013 iskustva i vje\u0161tine vlasnika i urednika \u0107e uticati na to kakvu \u0107e mentalnu \u0161emu i radni obrazac kreirati medijski radnik. \u201eInteligentni, obrazovani ljudi koji vr\u0161e pritisak rade to mnogo suptilnije i bezbolnije. Jednostavno usmjeravanjem teksta ili pri\u010de u pravcu u kojem \u017eeli da ide, a da radnik u medijima vjeruje i misli da to tako treba da se radi. Ovo nije pore\u0111enje izme\u0111u redakcija ATV-a i RTRS-a ovo su samo neki od modela koji kao takvi postoje u svim medijskim ku\u0107ama koje novac stavljaju ispred profesije\u201c, ka\u017ee Po\u017egaj.<\/p>\n Nesumnjivo je da bez adekvatne materijalne podr\u0161ke nema ni kvalitetnog novinarskog posla (velike istra\u017eiva\u010dke pri\u010de zahtijevaju i odre\u0111ene resurse). Me\u0111utim, lokalni mediji ukazuju na to da se odgovarno novinarstvo mo\u017ee ostvariti i kroz lokalne teme, kroz promjene i odgovaranje na pitanja na lokalnom nivou. Uz tako postavljene ciljeve, online lokalni mediji ima mnogo ve\u0107e \u0161anse za opstanak. Na\u0161 sagovornik odgovara na pitanje odr\u017eivosti svog portala: \u201eBLMojGrad portal je u rekordno kratkom vremenu dobio povjerenje gra\u0111ana Banjaluke \u0161to se odrazilo na odli\u010dnu \u010ditanost. Na internetu su pravila jednostavna i surova. Koliko si \u010ditan toliko i vrijedi\u0161 odnosno toliko vrijedi reklama. Redakcija BLMojGrad je najve\u0107a u Republici Srpskoj, a ima najminimalnije tro\u0161kove. Novinari portala su gra\u0111ani Banjaluke, koji slikaju, pitaju, bore se za svoje naselje , za bolji i kvalitetniji \u017eivot u svom gradu. U novinarstvu nema novca, samo ime i prezime novinara\u201c.<\/p>\n Iako sud o cenzuri i autocenzuri ne smije da bude ishitren, a krivica svaljena na novinara, \u010dime bi se publika (u smislu Ekove semiolo\u0161ke gerile) oslobodila svake odgovornosti, za dobrobit novinarske profesije ipak zaklju\u010dujemo da je svaka cenzura u krajnjoj liniji pogubna za medije. Njene posljedice uru\u0161avaju funkcije i svrhu novinarskog poziva, a dugoro\u010dno poni\u0161tavaju uspjehe onih pojedinaca koji su se te\u0161ko borili za slobodu rije\u010di i misli. U zaklju\u010dku, da ne bismo li\u0161ili ovaj tekst razumijevanja borbe onih koji je vode, navodimo rije\u010di Danila Ki\u0161a: \u201eBorba sa cenzurom je javna i opasna, stoga herojska, dok je borba sa autocenzurom anonimna, usamljeni\u010dka i bez svedoka, stoga u subjektu izaziva ose\u0107anje poni\u017eenja i stida zbog kolaboracionizma\u201c[9]<\/a>.<\/p>\n [1]<\/a> Tur\u010dilo, Lejla i Buljuba\u0161i\u0107, Belma. (2017). Mediji i shrinking space u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Heinrich B\u00f6ll Stiftung. str. 44.<\/p>\n [2]<\/a> Finalni izvje\u0161taj o monitoringu izvje\u0161tavanja medija u predizbornoj kampanji \u2013 Lokalni izbori 2016, Udru\u017eenje\/Udruga BH novinari. Preuzeto sa: http:\/\/bhnovinari.ba\/bs\/2016\/12\/20\/finalni-izvjetaj-o-monitoringu-izvjetavanja-medija-u-predizbornoj-kampanji-lokalni-izbori-2016\/, pristupljeno 20.11.2017.<\/p>\n [3]<\/a> Tur\u010dilo, Lejla i Buljuba\u0161i\u0107, Belma. (2017). Mediji i shrinking space u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Heinrich B\u00f6ll Stiftung. str. 46.<\/p>\n [4]<\/a> Adilagi\u0107, Rea. (2016). Indikatori nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara [BOSNA I HERCEGOVINA]<\/em>. Sarajevo: Udru\u017eenje\/Udruga BH Novinari. str.7.<\/p>\n [5]<\/a> https:\/\/rsf.org\/en\/bosnia-herzegovina<\/p>\n [6]<\/a> http:\/\/www.icfj.org\/sites\/default\/files\/ICFJTechSurveyFINAL.pdf<\/a>, pristupljeno 24.11.2017.<\/p>\n [7]<\/a> Tur\u010dilo, Lejla i Buljuba\u0161i\u0107, Belma. (2017). Mediji i shrinking space u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Heinrich B\u00f6ll Stiftung str. 45.<\/p>\n
![\"eu\"](\"https:\/\/safejournalists.net\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/EU.png\")
Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje\u00a0 medijskih sloboda i sigurnsoti novinara na Zapadnom Balkanu <\/em>uz finansijsku podr\u0161ku Evropske Unije. Sadr\u017eaj ovog teksta je isklju\u010diva odgovornost Udru\u017eenja BH novinari i autora i ni u kom slu\u010daju ne odra\u017eava stavove Evropske unije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"