U Bosni i Hercegovini (BiH) su imperativne zakonske norme bez primjene sankcija za nesprovodjenje kao vrata bez kvake: tek djelimi\u010dno slu\u017ee svrsi. Za kr\u0161enje Zakona o slobodi pristupa informacijama, na primjer, nikada nije normiranu kaznu platila niti jedna odgovorna osoba.<\/p>\n
Ovaj zakon u BiH je usvojen 2000. godine. Nepravedno bi bilo re\u0107i da njegovo usvajanje nije bilo korak naprijed prije svega u pove\u0107avanju transparentnosti rada dr\u017eavnih institucija i organa.<\/p>\n
Izgledalo je da su njime gra\u0111ani, a posebno novinari, dobili efektivno oru\u0111e u prikupljanju klju\u010dnih informacija od interesa javnosti. Na\u017ealost, prakti\u010dni potencijal ovog zakona je drasti\u010dno umanjen i \u010dinilo se da \u0107e\u00a0dugo najavljivani rad na novom zakonskom tekstu<\/a>, koji je novi saziv Vije\u0107a ministara BiH usvojio u junu ove godine, otkloniti klju\u010dne manjkavosti. Na\u017ealost, to se nije dogodilo. Prije ukazivanja na klju\u010dne nedostatke usvojenog Prijedloga zakona o slobodi pristupa informacijama na razini institucija BiH, valja ukratko podsjetiti na puni konsenzus koji su postigle nevladine organizacije, mediji, strukovna i gra\u0111anska udru\u017eenja kada su u pitanju problemi sa postoje\u0107im zakonom i njegova primjena.<\/p>\n Prije svega, radi se o izuzetno \u201clagodnom\u201d odnosu organa vlasti prema zakonskoj obavezi da tra\u017eene informacije dostave tra\u017eiocu\u00a0u roku od 15 dana<\/a>. Aladin Abdagi\u0107, glavni i odgovorni urednik Centra za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo (CIN), nedavno je izjavio da im je, u prosjeku, trebalo 18 mjeseci (!) da dobiju tra\u017eene informacije. Treba li posebno obja\u0161njavati svu besmislenost ove prakse sa aspekta ispunjenju cilja zakona taman da je ovaj period \u010dekanja i u pola kra\u0107i?<\/p>\n Pored ovog problema, tra\u017eioci informacija, a posebno novinari, u praksi se susre\u0107u sa zahtjevom organa kojem se obra\u0107aju za pru\u017eanje \u201crazloga za tra\u017eenje informacija\u201d. Ovakav odnos dr\u017eavnih organa u potpunoj je koliziji sa pravom na prijem i \u0161irenje informacija, jedno iz kataloga temeljnih ljudskih prava svih gra\u0111ana. Jednostavno, radi se o tome da ne samo da podnosilac zahtjeva nije du\u017ean odgovoriti na pitanje \u201cza\u0161to tra\u017ei informaciju\u201d ili \u201ckako \u0107e je upotrijebiti\u201d, ve\u0107 dr\u017eavni organi nemaju pravo postavljati ova i sli\u010dna pitanja.<\/p>\n Jedan od klju\u010dnih problema u dosada\u0161njoj primjeni zakona je prakti\u010dno neograni\u010deno, diskreciono pravo organa i institucija vlasti da odbije pru\u017eanje tra\u017eenih informacija zbog njihovog \u201cpovjerljivog karaktera sa oznakom tajnosti\u201d. Iako se povjerljivost u praksi pravda sigurnosnim, komercijalnim ili drugim sli\u010dnim interesima, ona se pretvorila u idealnu za\u0161titu u najmanju ruku koruptivnih ugovora, drske zloupotrebe javnih resursa i dr\u017eavnih funkcija, pa \u010dak i ogoljene kra\u0111e.<\/p>\n Najupe\u010datljiviji primjeri ovakve prakse su obrazlo\u017eenja odluka o odbijanju pru\u017eanja informacija od strane Vlade Republike Srpske (RS): prvi je vezan za informacije u ugovorenoj cijeni izgradnje auto-puta Banja Luka \u2013 Prijedor, a drugi je zakonska utemeljenost kori\u0161tenja aviona i helikoptera u vlasni\u0161tvu Vlade od strane predsjednika entiteta RS Milorada Dodika. U prvom slu\u010daju radi se o komercijalnom ugovoru koji se mjeri stotinama miliona maraka, ali javnost je ostala uskra\u0107ena za makar i pribli\u017enu vrijednost ugovorenog posla.<\/p>\n U\u00a0netransparetnoj proceduri za izgradnju auto-puta Banja Luka \u2013 Prijedor<\/a>\u00a0Vlada RS je potpisala ugovor sa kineskom kompanijom Shandong. Me\u0111utim, unato\u010d zahtjevima javnosti (medija, poslanika Narodne skup\u0161tine RS, nevladinih organizacija, gra\u0111ana\u2026) klju\u010dni elementi ugovora \u2013 obaveze Vlade prema kineskoj kompaniji \u2013\u00a0 su ostale nepoznati do danas! Najvi\u0161i funkcioneri RS su vi\u0161ekratno odbijanje da pru\u017ee klju\u010dne informacije o ugovoru sa kineskom kompanijom pravdali ugovornom klauzulom prema kojoj, na zahtjev kineskog partnera, ti podaci predstavljaju tajnu!<\/p>\n Dakle, umjesto da \u0161tite javni interes gra\u0111ana koji finansiraju projekat, Vlada krije podatke navodno \u0161tite\u0107i privatni komercijalni interes kineske kompanije. Ovakvo obja\u0161njenje, osim \u0161to vrije\u0111a inteligenciju i zdrav razum gra\u0111ana, predstavlja i drasti\u010dno kr\u0161enje upravo Zakona o slobodi pristupa informacijama. Ono upu\u0107uje na zaklju\u010dak da skrivanjem klju\u010dnih informacija o projektu Vlada \u0161titi privatne interese onih zvani\u010dnika koji su dogovorili realizaciju projekta sa kineskim partnerima. O koliko se indikativno kriminalnom poslu radi upu\u0107uje i \u010dinjenica da je nepoznata ne samo cijena izvo\u0111enja radova, ve\u0107 i ugovorena garancija Vlade RS: njome se preuzima obaveza vi\u0161egodi\u0161njeg entitetskog subvencioniranja kineskih partnera u slu\u010daju neostvarivanja projektovanog broja automobila koji koriste auto-put; odavno je poznato da sve objektivne analize (projekcije broja vozila) ukazuju na ekonomsku neisplativost izgradnje ovog puta. Naravno, to ne zna\u010di da zbog toga \u0161to je neisplativ taj auto-put ne bi trebalo graditi. Za takve slu\u010dajeve postoji vi\u0161i, javni interes za koji se mogu koristiti bud\u017eetska sredstva kao dr\u017eavna pomo\u0107. Me\u0111utim, zakoniti sistem dr\u017eavne pomo\u0107i jedan je od uslova za evropske integracije BiH, propisan Sporazumom o stabilizaciji i pridru\u017eivanju. No, Republika Srpska se odlu\u010dila mimo Zakona o sistemu dr\u017eavne pomo\u0107i, na svoju ruku, odobriti pomo\u0107 bez odobrenja nadle\u017enih institucija, kriju\u0107i pri tom ugovor sa kineskim partnerima, oglu\u0161uju\u0107i se \u010dak i na sudske odluke nakon tu\u017ebe Transparency Internationala BiH kojom je nare\u0111eno objavljivanje ugovora.<\/p>\n Drugi ilustrativan primjer, puno uo\u010dljiviji javnosti u BiH, jeste o\u010dita zloupotreba u kori\u0161tenju aviona i helikoptera Vlade RS od strane predsjednika ovog entiteta Milorada Dodika. Osim u slu\u010dajevima kada ova skupa prevozna sredstva koristi kao predsjednik RS, Dodik avion i helikopter koristi i u privatne i strana\u010dke svrhe. Posljednji takav slu\u010daj jeste njegov dolazak na sastanak predsjednika politi\u010dkih stranaka koje \u010dine dr\u017eavnu vlast u Konjicu.<\/p>\n \u010cinjenica da je na sastanak strana\u010dkih lidera, kao predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), do\u0161ao helikopterom ostala je u sjeni Dodikovog primitivnog, vulgarnog psovanja srebreni\u010dkog genocida. Svi dosada\u0161nji poku\u0161aji mnogobrojnih medija da dobiju informacije o broju i tro\u0161kovima Dodikovog kori\u0161tenja slu\u017ebenog aviona i helikoptera ostali su \u2013 bezuspje\u0161ni.<\/p>\n O\u010dekivalo se da bi mnogobrojna neadekvatna rje\u0161enja u postoje\u0107em Zakonu o slobodi pristupa informacija, od kojih je\u00a0 naveden tek mali dio, mogla biti korigirana novim zakonom. Me\u0111utim, razloga za optimizam nema.<\/p>\n U\u00a0Prijedlogu zakona<\/a>\u00a0koji je usvojila vlada ponovo je ostavljena veoma \u0161iroka lista mogu\u0107ih izuzetaka u obavezi vlasti za pru\u017eanje informacija. \u201cTest javnog interesa\u201d kao klju\u010dni mehanizam za dono\u0161enje odluke o opravdanosti uskra\u0107ivanja tra\u017eenih informacija formuliran je kao da je cilj predlaga\u010da zakona da za\u0161titi vlast koja skriva informacije, a ne prava gra\u0111ana \u010diji novac vlast zloupotrebljava za boga\u0107enje dru\u0161tvenih kriminalnih elita.<\/p>\n Delegacija Evropske unije (EU) u BiH je od dr\u017eavnih zvani\u010dnika zatra\u017eila izmjene Prijedloga zakona o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH, koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri. Zastupni\u010dki dom Parlamentarne skup\u0161tine BiH u drugom \u010ditanju \u0107e odlu\u010divati danas (24. jula), a Dom naroda u prvom \u010ditanju dan kasnije.<\/p>\n Za EU je sporno \u201crje\u0161enje\u201d da \u017ealbene procedure po ovom zakonu provodi \u017dalbeno vije\u0107e pri Vije\u0107u ministara BiH. Po njima, to vije\u0107e \u201cne ispunjava kriterije nezavisnosti i specijalizacije drugostepenog tijela\u201d. Izme\u0111u ostalog i zbog toga, \u0161ef delegacije EU u BiH Johann Sattler uputio je pismo Kolegiju Zastupni\u010dkog doma i Doma naroda tra\u017ee\u0107i da se Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama na nivou institucija BiH uskladi sa me\u0111unarodnim standardima.<\/p>\n A da je Vije\u0107u ministara zaista bilo stalo da svoj prijedlog zakona uskladi sa op\u0107eprihva\u0107enim me\u0111unarodnim standardima moglo je to u\u010diniti veoma lako, koriste\u0107i izvrsnu, sveobuhvatnu analizu me\u0111unarodnih praksi i mogu\u0107nosti njene primjene koju je jo\u0161 2019. godine sa\u010dinila Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH u\u00a0\u201cSpecijalnom izvje\u0161taju o iskustvima u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH\u201d<\/a>. U ovom izvje\u0161taju veoma detaljno su obrazlo\u017eene uo\u010dene slabosti postoje\u0107eg zakona i njegove primjene, kao i mogu\u0107a rje\u0161enja kroz komparativnu analizu razli\u010ditih praksi u dr\u017eavama Evropske unije i zemljama Zapadnog Balkana.<\/p>\n Rasprava o sudbini prijedloga Vije\u0107a ministara o novom zakonu dolazi u potpuno apsurdnoj situaciji i trenutku koji predstavlja izazov za elementarno funkcioniranje dr\u017eave BiH. Naime, o njemu \u0107e odlu\u010divati i poslanici koji su podr\u017eali \u010dak i tako vri\u0161te\u0107i neustavnu odluku u svakoj dr\u017eavi u kojoj postoji minimum vladavine prava kakva je odluka Narodne skup\u0161tine RS po kojoj ovaj entitet negira i odbacuje nadle\u017enost Ustavnog suda BiH. Glumiti normalnost u raspravama o tek jednom od mnogobrojnih zakona koji su u nadle\u017enosti dr\u017eavnog parlamenta dok je istovremeno na djelu ru\u0161enje ustavnog poretka BiH jednako je kao da davljeniku, umjesto pojasa za spa\u0161avanje, pru\u017eate obe\u0107anja o za\u0161titi prava na zdravu \u017eivotnu sredinu.<\/p>\n U ovakvim okolnostima u najte\u017eoj situaciji se nalaze novinari. Do neophodnih, zvani\u010dnih informacija od organa i institucija vlasti i dalje \u0107e biti skoro nemogu\u0107e do\u0107i. Istovremeno, usvojene skandalozne izmjene Krivi\u010dnog zakona RS po kojoj se prijave za klevetu iz domena privatnih tu\u017ebi i parni\u010dnih postupaka sele u nadle\u017enost tu\u017eila\u0161tva i krivi\u010dnih postupaka predstavljaju najte\u017ei mogu\u0107i udarac i prijetnju njihovom radu.<\/p>\n Ako bi trebalo odabrati za novinare najkorisniji dio ovog teksta onda bi se on mogao sa\u017eeti u sljede\u0107i savjet: unato\u010d postoje\u0107em Zakonu o slobodi pristupa informacijama, praksi ignoriranja obaveza koje iz njega proizlilaze za dr\u017eavne organe i institucije, od njih uporno treba tra\u017eiti informacije pozivaju\u0107i se na zakon, a dokaze o (neispunjenim) zahtjevima treba bri\u017eljivo \u010duvati. Ako ni zbog \u010dega drugog onda zbog bolje procesne pozicije optu\u017eenog u krivi\u010dnim postupcima za klevetu u Republici Srpskoj, odnosno procesne pozicije tu\u017eenog u parni\u010dnim postupcima za klevetu u Federaciji Bosne i Hercegovine i Br\u010dko Distriktu.<\/p>\n