Home Blog Page 353

Novinare se krivi zato što rade svoj posao

0

ZAGREB, 27.12.2016. – Državno odvjetništvo RH je 2015. zaprimilo više od 4000 prijava napada na novinare i više od polovice odmah odbacilo kao ”uznemiravanje” za koje progon ide po privatnoj tužbi. DORH tužbu podiže tek u slučaju prijetnji smrću, teškim tjelesnim ozljedama, oružjem ili drugim opasnim sredstvom ili pak uništavanjem društvenog položaja ili materijalnog opstanka.

‘“Smrt novinarima!“’ novi je grafit. Nije postojao do nedavno. Istina, u Omišu su 2014. spalili fašničku lutku koja je predstavljala novinara Slobodne Dalmacije, u Splitu su novinari navikli da im ostavljaju svakojake poruke na zidovima, zasipaju ih govnima i napadaju šakama, ali ovako – smrt novinarima kao čitavoj profesiji – to je poruka s kojom se do sada nismo sretali. Kome novinari mogu toliko smetati da bi ih posmicao?

Tužbe tek u slučaju prijetnji smrću, teškim tjelesnim ozljedama…

Ove je godine, prema podacima Odbora za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists – CPJ) ubijeno 14 novinara. Broj se ne odnosi na novinare u kriznim područjima ili na opasnim zadacima. Prema nedavno objavljenom izvještaju ove organizacije o indeksu nekažnjenih ubojstava novinara prvo mjesto već drugu godinu drži Somalija, gdje hara militantna skupina Al-Shabab. Na drugom i trećem mjestu su Irak i Sirija, gdje su militanti Islamske države prošle godine ubili najmanje šest novinara. Novinari su i na meti ekstremista u Afganistanu, Bangladešu, Nigeriji i Pakistanu, zemljama koje su također redovno na listi CPJ-a, a nasilje prema novinarima ove godine poraslo je u Brazilu i Meksiku, gdje su na meti narko kartela.

Tko želi smrt hrvatskim novinarima moguće je samo nagađati. Državno odvjetništvo RH u posljednja dva godišnja izvješća navodi primjetan porast broja prijava za kazneno djelo prijetnji, ali ne vodi posebne statistike o tome kome su adresirane. Tako je u 2015. DORH zaprimio više od 4000 prijava i više od polovice odmah odbacio kao ”uznemiravanje” za koje progon ide po privatnoj tužbi. DORH tužbu podiže tek u slučaju stavka 2. članka 139. Kaznenog zakona – u slučaju prijetnji smrću, teškim tjelesnim ozljedama, oružjem ili drugim opasnim sredstvom ili pak uništavanjem društvenog položaja ili materijalnog opstanka.

„Ako si hrabar, dođi i nemoj se maskirati ili poslati nekog drugog parazita. Dok si razgovarao sa časnim ustašom Vicom Ostojićem snimili smo te tako da imamo tvoje antropološke karakteristike“, završava anonimno pismo koje, uz pozdrav „Za dom spremni“’, potpisuju Ustaške zmije, a Goran Borković, glavni urednik Forum.tm-a dobio ga je na kućnu adresu. Prijeteća „pozivnica“’ odnosila se na bilo koju od sljedećih misa zadušnica za ustaše na kojima bi se Borković usudio pojaviti. Dok, dakle, ne ide na mise za ustaše, Goran Borković nije u opasnosti. Ako pak, usprkos upozorenju, odluči izvještavati s tih obreda za uskrsenje Nezavisne Države Hrvatske, onda si je sam kriv. Tako bi se moglo zaključiti nakon sjednice saborskog Odbora za informiranje na temu „Prijetnje novinarima i ugroza slobode medija“. Prije toga na sličan je način odgovornost za javnu riječ definirao i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović reagirajući na napad na Antu Tomića. A još prije Predsjednica RH na sličan je način za napade na Srbe u Hrvatskoj na odgovornost pozvala Srbe.

Najviše prijetnji primaju lokalni novinari

Institucije države tako pozivaju da se odgovornost za javnu riječ utvrđuje na licu mjesta, na ulici, pa smo sve bliži programu Tomislava Karamarka – svatko je slobodan pričati što želi u svoja četiri zida. Javno „dirati u svetinje“ još se ne kažnjava zakonom, ali možete dobiti batina. A da ne mora stati samo na tome, svjedoči slučaj diverzije na automobilu predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića. Toj „akciji“ prethodio je niz prijetnji na kakve su novinari većinom već prestali obraćati pažnju i u pravilu ih i ne prijavljuju. Kad ih prijave, najčešće budu odbačene kao uznemiravanje; ako ne na policiji, onda svakako u DORH-u – tvrdi Dušan Miljuš kojem su iz DORH-a na kraju dali spis o napadu zbog kojeg je na ljeto 2008. završio u bolnici s teškim fizičkim ozljedama.

„Da nije naišao susjed, mogli su me i ubiti“, prisjeća se Miljuš kako su ga oborili na pod i mlatili metalnim palicama.

„Dali su mi spis nakon što je tužiteljstvo zaključilo da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice i tu sam vidio da je jedan osumnjičeni bio identificiran već nakon dva-tri dana. Ušlo mu se u trag preko mobitela. Plus, susjeda je vidjela jednog od počinitelja bez kacige i bila je 95 posto sigurna da je to on. Ali tražilo se 100 posto… Mislim da se očigledno nekoga štitilo jer i na temelju puno manjih indicija DORH obično ide u dizanje optužnice“, kaže Miljuš, novinarski doajen Crne kronike.

Slučaj Miljuš bio je i povod HND-ovom Zboru istraživačkih novinara da objavi prijetnje i napade na novinare u razdoblju od 1990. do 2011. kad je „Bijela knjiga“ objavljena. Opisano je 70 slučajeva, a mnogi se u knjizi nisu našli jer su novinari odbijali govoriti o lošim iskustvima s lokalnim moćnicima. Ono što je, međutim, na prvu vidljivo – najviše prijetnji primaju lokalni novinari, a oni su i najmanje zaštićeni. Nisu malobrojne situacije u kojima bi se veliki medijski nakladnici i „odrekli“ svojeg dopisnika, uručili mu otkaz ili otkazali suradnju nakon što se nađe na meti u svojoj sredini. Ipak, redakcije su puno češće i puno glasnije nego danas reagirale na napade upućene njihovim novinarima „u bazi“. Takve su prijetnje i prijavljivale policiji.

Najbolja zaštita – javna objava prijetnji

Kad je lani pretučen, iza Željka Peratovića nije stajala jaka redakcija koja bi pronijela glas o napadu na svojeg novinara. Njegova je kalvarija počela godinama prije toga dok je Vjesnik još izlazio. Nakon jednog članka koji je napisao o Tomislavu Karamarku, tada šefu Protuobavještajne agencije, najprije je bio izložen zlostavljanju na poslu, o čemu postoji i pravomoćna sudska presuda, zamjerio se mnogim političkim moćnicima, bio u pritvoru dok su mu pretresali stan zbog sumnje da odaje državne tajne, a na kraju su na najodvratniji mogući način pokušali uplesti i njegovu obitelj, koja je samo čudom ostala na okupu usprkos tako silovitim napadima sa svih strana i pritisku koji godinama nije popuštao. Godinama pritiscima odolijeva i Drago Hedl koji se pisanjem o ratnim zločinima u Osijeku zamjerio Branimiru Glavašu i njegovim „militantima“.

„Zbog toga što mi je prijetio na šest mjeseci uvjetne kazne osuđen je Davor Boras, tada predsjednik mladeži HDSSB-a, no to nipošto nije omelo njegovo napredovanje u stranci u čijem je danas najužem vodstvu“, kaže Hedl kojem su prijeteće poruke slali i preko saborskih zastupnika, a visoki državni dužnosnici bili su mu, kaže, izvor informacije da general Slavko Barić traži od koga bi naručio njegovo ubojstvo. Tko su naručitelji napada na Dušana Miljuša do danas je nepoznato. Nepoznat je i naručitelj ubojstva vlasnika Nacionala Ive Pukanića iste te 2008. godine, samo nekoliko mjeseci kasnije.Najbolja zaštita je javna objava prijetnji, savjetuje Hedl.

Nedovoljno jasne osude

Novinari malo kad uopće prijavljuju prijetnje. Ivica Đikić, bivši urednik Novosti, samo jednom se obratio policiji jer se prijetilo nasiljem na predstavljanju knjige Slavka Goldsteina. I druge kolege za prijavu su se u pravilu odlučile tek kad bi se pod prijetnjom našla njihova obitelj, kolege, prijatelji. Većina prijetnje jednostavno ignorira – previše ih je da bi se sa svakom bavili.

„Ja sam oguglao, to je moj pristup. Danas postoji opće uvjerenje o beskorisnosti novinarskog posla i mnogi koji bi bili spremni braniti civilizacijske vrijednosti posustaju pod velikim pritiskom govora mržnje koji vidimo svaki dan. Evo, ni kao srednjostrujaš nisam pošteđen 30 do 50 uvreda dnevno. Onda, kad idete tražiti te ljude, vidite da ne postoje, da su to lažni profili. Govor mržnje produciraju stranke i različite interesne skupine, a šire ga njihovi trolovi koje odlikuje elementarna nepismenost“, rekao je Boris Rašeta na tribini koja je na temu sve učestalijih napada na novinare održana u Srpskom privrednom društvu, gdje je gostovao uz Helenu Puljiz i Maju Sever.

I dok su napadi i prijetnje koje novinarima upućuju političari više pravilo nego iznimka, na istoj tribini Mirjana Rakić, predsjednica Vijeća za elektroničke medije, upozorila je kako u Hrvatskoj ne postoje visoki državni dužnosnici koji bi dovoljno jasno i oštro osudili napade na novinare. Nitko od visoko rangiranih političara nije osudio ni opsadu Vijeća od pobornika ustaškog pozdrava koji su joj pod prozorom ureda urlali da je „četnikuša“. Štoviše, tadašnji je potpredsjednik Sabora RH Ivan Tepeš predvodio kolonu. Ispriku nije dobila do danas, kao ni odgovor na svoj zahtjev za ostavkom na mjesto predsjednice Vijeća. „Smrt novinarima“ našarao je netko na ulazu u redakciju KAportala u studenom. Kome smetaju novinari i tko bi ih likvidirao? Ako je prema prijetnjama suditi, isti oni koji bi NDH proglasili svetinjom, ustaše junacima ili prijetili plinskim bocama na jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica u borbi protiv Jugoslavije. Dovoljno je pogledati HND-ovu bazu podataka napada na novinare, dio prve cjelovite baze svih napada na novinare u regiji bivše Jugoslavije na stranici safejournalists.net.

Broj napada raste

Novinar Hrvoje Šimićević izvještavao je 2015. za Lupiga.com s tribine „Žene u ratu“ iz Rijeke, kad su ga napali militantni čuvari svetinje Domovinskog rata. Antu Tomića napadač je nazvao „jugoslavenskim govnom“, Dragu Pilsela pokušavaju diskreditirati insinuirajući bez ikakvog temelja njegovu povezanost s Kontraobavještajnom službom (KOS) i Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA). Među 20 slučajeva napada koji su zabilježeni u Hrvatskoj ove i prošle godine prema podacima iz baze safejournalists.net više od polovice motivirano je nacionalnom ili političkom netrpeljivošću. To, međutim, nipošto nisu i svi slučajevi. Prema podacima iz MUP-a ove je godine prijavljeno deset napada i prijetnji, dok ih je u HND-ovoj bazi osam. Prema podacima koje je objavila Kuća ljudskih prava ove i prošle godine zabilježeno je ukupno 75 slučajeva verbalnih i fizičkih napada na novinare. Policiji je prijavljeno 24, a HND-u 20. Od 70 slučajeva iz „Bijele knjige“ u razdoblju od 1990. do 2011. policiji je prijavljeno tek 50. Od toga je riješeno njih 11, u 28 još nije otkriven počinitelj, a šest ih je lani još bilo u postupku. Situacija se u međuvremenu nije popravila. Štoviše. Posljednjim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2015. novinari su prestali biti profesija koja ima posebnu zaštitu temeljem „obavljanja javne ovlasti“. Oni se u Zakonu i dalje spominju u stavku 3. članka 139. o prijetnji, pa bi se ona tako „prema novinaru u vezi s njegovim poslom“ mogla kazniti i zatvorom od šest mjeseci do pet godina. No više od polovice svih slučajeva prijetnji za koje uopće dobiju prijedlog gonjenja u DORH-u odbacuju ih kao uznemiravanje, pokazuju njihovi izvještaji.

U društvu je manje mržnje nego u komentarima

Mržnje je u društvu daleko manje nego što bi se moglo zaključiti čitajući anonimne komentare ispod tekstova ili rasprave na društvenim mrežama uvjeren je Boris Rašeta. Aktivnosti stranačkih lidera zabilježene na društvenim mrežama od 2011. godine pokazuju nagli skok prije svakih izbora, toliki da ga je nemoguće objasniti pukim povećanjem interesa birača. Radi se, po svemu sudeći, o vojsci bilo stranačke mladeži, aktivista, pa i plaćenih trolova od kojih je većina otvorila i po nekoliko izmišljenih profila i grupa. Kako svaki „like“ i svaki „share“ u algoritmu interneta znači dodatni bod za relevantnost sadržaja i veće šanse da se pojavi u pretraživanju, tako tu više nije riječ tek o gluhim prepucavanjima koja ni nakon pola stoljeća ne prestaju. Prije će to biti stvaranje dojma masovnosti u svrhu zastrašivanja. Svi ti anonimni i lažni profili ne zalažu se zapravo ni za što drugo osim da zarade honorar čiji iznos možda i ovisi o tome koliko će nesuvisle buke proizvesti i koliko uspješni biti u tome da zagluše svaki racionalan argument.

Većina novinara je već navikla

Smrt novinarima prijetnja je koja se, osim svega, svakodnevno provodi restrukturiranjima, preprodajom medija novim vlasnicima iza kojih stoji kapital najčešće nepoznatog porijekla i zapravo bezvlašćem u kojem svaki pokušaj provedbe bilo kojeg medijskog zakona ima dramatične posljedice. Poput odluke o privremenoj uskrati dozvole za emitiranje Z1 televiziji zbog govora mržnje. U tom bezvlašću su novinari postali višak na tržištu na kojem se čuva svako radno mjesto, u zemlji gdje je sve na kredit, pa i redakcije u kojima većina novinara radi, i gdje si izložen svakovrsnom nasilju zato što radiš svoj posao. Istovremeno, službeni je politički stav da se tu radi o profesionalnom riziku i „odgovornosti za javnu riječ“. To je najbolje što su visoki državni dužnosnici uspjeli artikulirati na tu temu. Novinari su na to tek sporadično reagirali – većina je valjda već navikla na umiranje.

U godini za nama više pretnji i napada na novinare

0

BEOGRAD, 27.12.2016. – U 2016. godini u Srbiji je nastavljen trend pogoršanja slobode izražavanja, kao i novinarskih i medijskih sloboda, a povećan je broj fizičkih i verbalnih napada, pretnji i pritisaka na novinare, zaključeno je danas u Beogradu u diskusiji o medijskim slobodama Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

Generalni sekretar NUNS-a Svetozar Raković je u diskusiji “Ipak, nije učinjen nikakav napredak”, rekao da su se tokom godine novinari u Srbiji suočavali sa brojnim problemima – od radno-pravnih i profesionalnih do egzistencijalnih.

On je rekao da je u ovoj godini ukupno bilo 69 fizičkih napada i pritisaka na novinare što je porast u odnosu na prošlu godinu u kojoj je bilo 57, da su učestalija javna omalovažavanja novinara neretko od predstavnika vlasti, dok je ekonomski položaj novinara poražavajući.

Raković je kazao da se u Srbiji u medijima stvara “atmosfera linča” i da je broj kršenja Kodeka novinara Srbije ove godine porastao za 1.000 nego prethodne godine.

“Kritiči nastrojeni mediji stavljaju se na stub strama… Prave se spiskovi novinara i urednika i stranih plaćenika”, rekao je Raković i istakao da je i dalje problematično konkursno sufinansiranje medija i privatizacija, dok je “ohrabrujuće” to što sve više medija pomoć traži na sudu.

“Mehanizmi za zaštitu novinara ograničeni”

Predstavnik Medijskog odeljenja Misije OEBS u Srbiji Miroslav Janković istakao je da su mogućnosti za ugrožavanje novinara u Srbiji “jako velike”, dok su mehanizmi za zaštitu novinara ograničeni.

“Kada se iznose ocene o bezbednosti novinara često se misli samo na različite vrste fizičkih i verbalnih napada, a dijapazon mogućih ugrožavanja bezbednosti novinara je širi i obuhvata – proizvoljna praćenja i hapšenja, nezakonita prikupljanja informacija o novinarima i njihovim porodicama, javno vređanje, medijske kampanje protiv novinara, neosnovane optužbe, oduzimanje opreme za rad i upadanje u redakciju, onemogućavanje pristupa informacijama od javnog značaja …”, istakao je Janković.

Predstavnica pravne službe NUNS-a Marija Vukasović rekla je da je da je Servis besplatne pravne pomoći NUNS-a ove godine primio je 36 pitanja, a da se većina odnosila na projektno finansiranje, na pretnje i napade na novinare, kao i na pitanja iz oblasti radnog prava.

On je podsetio da po izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije u 2016. godini, kada je reč o slobodi izražavanja, Srbija nije napredovala.
Istakao je da su pitanja napada i pretnji novinarima i dalje razlog za brigu, a da ukupno medijsko okruženje ne pogoduje slobodi izražavanja.
Janković je rekao i da se Srbija u izveštajima Reportera bez granica i ogranizacije “Freedom house” ocenjuje kao država u kojoj su mediji delimično slobodni.

Članica Komisije Saveta za štampu Tamara Skrozza rekla je da je od početka godine do kraja novembra Savet dobio 110 žalbi na medijske sadržaje od kojih su 32 odbačene.

Ona je rekla da je Komisija razmatrala 78 žalbi od kojih je 10 rešeno dogovorom, da je za 50 slučajeva odlučeno da je prekršen prekršen Kodeks novinara Srbije, da je u 10 slučajeva utvrđeno da nije bilo kršenja profesionalne etike, a za 18 žalbi Komisija nije mogla da donese odluku.

Prema njenim rečima, od 78 razmatranih žalbi građani i građanke su podneli 39, predstavnici nevladinih organizacija 16, članovi i članice Komisije za žalbbe devet, mediji su podneli devet, firme tri, a političke stranke dve.

“Najviše su kršene odredbe koje se tiču istinitosti izveštavanja i imali smo veliki broj slučajeva koji se tiču narušavanja privatnosti… Imamo 26 takvih odluka, koje pokazuju da su građani i građanke sve svesniji svog prava na privatnost”, rekla je ona.

“Kršio se Kodeks novinara u 4.881 tekstu”

Dodala da je novinarska pažnja prekršena u 22 slučaja, dok je diskriminacija primećena u 11 slučajeva, a da je zabeleženo samo jedno kršenje kulture javne reči.

Kako je rekla, dnevno praćenje osam nacionalnih listova (Alo, Blic, Večernje novosti, Informer, Kurir, Politika, i Srpski telegraf) pokazalo da ove godine od marta do kraja novembra ima 4.881 tekst u kojem se krši jedna ili više tačaka Kodeksa novinara Srbije.

“Bio je 4.881 tekst u koje je najčešće u pitanju kršenje više tačaka Kodeksa novinara Srbije”, rekla je ona i dodala da je prošle godine od aprila do decembra bilo 3.357 tekstova u kojem je kodeks prekršen.

Tamara Skrozza je rekla da su dnevni listovi – Informer i Srspki telegraf šampioni sa tekstovima u kojima se krši Kodeks novinara.

“U aprilu prošle godine imali smo 312 slučajeva kršenja Kodeksa, a u aprilu ove godine 616”, istakla je ona i dodala da je broj kršenja Kodeksa tokom aprila takav zbog tekstova o ubistvu pevačice Jelene Majrajnović.

Advokat advokatske kacelarije “Vuković i Partners” Srđan Gligo, rekao je da je cilj “Vodiča za pokretanje upravnih sporova u oblasti sufinansiranja projekata za ostvarivanje javnog interesa u javnom informisanju”, da pomogne u pokretanju upravnih sporova zbog nepravilnosti koje se javljaju u praksi konkursnog sufinansiranja projekata.

Vodič je pripremio NUNS u saradnji s advokatskom kancelarijom “Vuković i partners”, ;medijima i organizacijama civilnog društva.

MUP, Tužilaštvo i udruženja za veću bezbednost novinara

0

BEOGRAD, 26.12.2016. – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Republičko javno tužilaštvo i predstavnici novinarskih udruženja potpisali su sporazum o saradnji i merama za podizanje nivoa bezbednosti novinara.

Biljana Popović – Ivković rekla je da je cilj potpisanog Sporazuma maksimalna zaštita novinara, a da taj dokument definiše “bliskiju saradnju i komunikaciju” MUP-a, Republičkog javnog tužilaštva i novinarskih udruženja. Ona je rekla da Sporazum predviđa formiranje stalne radne grupe za njegovo sprovođenje i redovne sastanke u narednom periodu.

“Važno je što ćemo imati stalnu i kontinuiranu saradnju, jer baze podataka se razlikuju u MUP-u, u tužilaštvima i udruženjima novinara. Događa se u nekim situacijama da novinari prijave napad nekim udruženjima, a da to ne učine u MUP-u ili nadležnim tužilašvima”, ocenila je Biljana Popović-Ivković.

Tužilac za visokotehnološki kriminal Branko Stamenković rekao je da je Republičko javno tužilaštvo oduvek posvećivalo izrazitu pažnju slučajevima napada na novinare i da su sve raspoložive resurse upotrebljavali kako bi rešili te slučajeve.

“Nismo uvek bili uspešni. Nažalost postoje određena ograničenja koja su, prevashodno, dokaznog karaktera, ponekada i zakonskog. Čini mi se da je potpisivanje ovog sporazuma korak u dobrom pravcu, koji će uspeti da podvuče crtu u vezi onoga što je do sada urađeno i da ćemo analizom onoga što je do sada bilo uspeti da postavimo pravac postupanja”, rekao je Stamenković.

On je kazao da će Sporazum poslužiti novinarima da razumeju šta je uopšte krivično delo, na koji način organi mogu da reaguju kako bi došlo do usklađivanja svih baza podataka, a da u bazi Republičkog javnog tužilaštva od početka vođenja postupaka ima oko 70 predmeta u raznim fazama postupanja.

Naveo je da će zajednička radna grupa uskoro biti formirana na dva nivoa – jedan nivo je opšteg tipa sastavljen od visokih predstavnika svih strana potpisnica koji će analizirati predmete i događaje koji su u toku, dok će drugi nivo biti pojedničane radne grupe formirane na nivou apelacionih javnih tužilaštava nastavaviti konkretno postupanje u tim predmetima.

“Bitna je obuka koja će biti sprovedena kako u javnim tužilaštvima, u direkcijama policije, tako i u novinarskim udruženjima, gde ćemo uzajamno jedni druge uspeti da podučimo o svim elementima neophodnim da bismo imali uspešno krivično pravno postupanje”, rekao je Stamenković.

Predsednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović rekla je da postoji izvesna doza nepoverenja između novinara i države, ocenivši da je Sporazum važan vid građenja poverenja, što je ključno.

“Važno je da saznamo zašto se ne mogu otkriti napadači na Davora Pašalića iz Foneta, da saznamo zašto još nisu pronađeni oni koji su postavili bombu pod prozor Dejana Anastasijevića”, rekla je Ljiljana Smajlović.

Nekažnjivost postala princip kada su novinari i medijski radnici na meti

0

PODGORICA 23.12.2016. – Nacionalni izvještaj o stanju slobode medija u Crnoj Gori i bezbjednosti novinara, koji je uradio Sindikat medija, pokazao je da su cenzura i autocentura glavni ograničavajući faktori slobode medija u Crnoj Gora, da 83 odsto anketiranih novinara smatra da se njihov ekonomski i socijalni položaj pogoršao u prethodnih pet godina, da su plate male i da najmanje 18% anketiranih radi i neki drugi posao koji nije vezan sa novinarstvom.
Istraživanje je, čiji je dio i komparativna analiza koja poredi stanje u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, je dio projekta Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zastupanje slobode medija i bezbjednosti novinara, koji se sprovodi od 1. januara ove 2016. godine do početka 2019. godine i koji finansira Evropska komisija, a u kojem je Sindikat medija partner iz Crne Gore. Osim SMCG partneri u projektu su novinarska udruženja zemalja regiona – Nezavisno udruženje novinara Srbije, kao i udruženja novinara Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova. Nosilac projekta je Nezavisno udruženje novinara Srbije.


Anketa je pokazala da mogućnost tužbe veoma ili izuzetno utiče na rad novinara u 44,5% slučajeva. Isto je, npr, u Makedoniji, dok je u BH to kazalo 70% anketiranih. I ranija istraživanja pokazuju da se naši novinari ne osjećaju lagodno kad izvještavaju o organizovanom kriminalu i korupciji na visokom nivou.
Ono što je zabrinjavajuće je konstantan pad broja zaposlenih. Istraživanje SMCG pokazalo je da je za tri godine broj zaposlenih u medijima manji za 725 ljudi. Sada ih ima 1.245 u svim medijima. Od toga 730 u RTCG.
Interesantno je da su mišljenja novinara o cenzuri generalno dosta podijeljena: više od polovine ispitanika (54%) smatra da cenzura u nekoj mjeri utiče na njihov rad ali ipak, da cenzure nema ili da ona slabo utiče smatra 46,3% ispitanika. Međutim, čini se paradoksalno da kada se novinari direktno pitaju da li imaju slobodu da biraju teme ili da naglašavaju određene aspekte u priči, najčešći odgovor je da im je dozvoljeno da slobodno odlučuju.


Anketirani novinari i urednici uglavnom su ocijenili da su glavne institucije u Crnoj Gori djelimično transparentne. Veliki dio ispitanika/ca ocijenilo je da je Skupština Crne Gore u svom radu pokazala potpunu ili veliki stepen transparentnosti (46.5%).
Kompletan izvještaj možete naći ovdje: http://safejournalists.net/wp-content/uploads/2016/12/ZB-Indikatori-slobode-medija-2016-MNE-cio-izvje%C5%A1taj.pdf
Predstavljen je i regionalni web sajt www.safejournalists.net na kojem se mogu pogledati slučajevi napada na novinare u posljednje tri godine, ali i prijaviti novi napadi.

Sudjenje za napad na novinarku ne počinje ni posle 4 godine

0

VRANJE, 23.12.2016. – U Osnovnom sudu u Vranju juče je ponovo, po ko zna koji put odloženo suđenje za napad na novinarku Tanju Janković i njenu porodicu.

Sudija Marija Janićijević odložila je ročište jer jedan od šestorice okrivljenih Nenad Nikolić nije došao, ali se nije ni javio sudu niti poslao opravdanje. Nikolić je o svom izostanku obavestio drugookrivljenog Miloša Vučkovića, a ovaj sudiju Janićijević na početku suđenja. Ni branilac okrivljenih advokat Goran Despotović nije došao na sud.

Sudija Marija Janićijević nije tražila obrazloženje za nedolazak okrivljenog Nikolića, niti je prihvatila zahtev advokata oštećenih da se proveri da li je branilac okrivljenih zaista na drugom suđenju.

Optužnica protiv napadača podignuta je 2013. godine, a do danas suđenje nije počelo.

Očigledno je da sudija Janićijević ne primenjuje sva zakonom propisana ovlašćenja u cilju ekonomičnosti i razumnog roka u kojem suđenje treba da traje – kaže branilac oštećenih advokat Jovan Aleksić.

Sudija Janićijević postala je poznata u javnosti nakon što su se slike sa njenog Fejsbuk profi la pojavile u medijima. Prebačena je da sudi samo parnične predmete, pa će predmet napada na novinarku preuzeti drugi sudija.

O sudovima u Vranju govorila je i ministarka pravde Nela Kuburović, koja je stanje u vranjskim sudovima okarakterisala pre dva dana kao “veoma loše”.

15 tačaka za poboljšanje uvjeta rada novinara na postorima Zapadnog Balkana i Turske

0

Tirana,19.12.2017.-Evropska federacija novinara je zajedno sa svojim članom, Udruženjem novinara iz Albanije, uspješno organizirala “Trening trenera” radionicu na temu radnih prava u okviru projekta “Izgradnja povjerenja u medijima u jugoistočnoj Evropi i Turskoj” podržanog od UNESCO-a (#TrustinMediaSEE).

Učesnicima se obratio predsjednik Nacionalne unije novinara Velike Britanije i ekspert Tim Dawson. Dawson je trenerima iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Turske i predstavniku sindikata iz Španije prenio iskustva koja je stekao kao dugogodišinji sindikalac. Razmijenjene su najbolje prakse, detalji i ekspertize o : 1) priznavanju sporazuma sindikata 2) komponente potraživanja zarade 3) tehnikamakolektivnog pregovaranja 4) razmatranju godišnje zarade 5) prednosti sindikalnog udruživanja 6) edukaciji medijskih vlasnika 7) radu na praksi vlade 8) generalnim principima 9) izgradnji konekcija sa radnicima istih medijskih grupa 10) korištenju internacionalne sindikalne mreže 11) podsticanju novinara da se sindikalno udruže 12) podržavanju kolektivnog razmišljanja 13) redovnom radu funkcionera na pozicijama bitnim za medijsku zajednicu 14) transparentnosti rada i 15) postupcima za rješavanje sporova.

Mimoza Koçiu i Armand Shullaku iz Udruženja profesionalnih novinara Albanije istakli su nedostatak pregovanja o ugovorima između albanskih novinara i njihovih poslodavaca, nedostatak neovisnog novinarskog sindikata i iznijeli detalje o slučajevima dva ugašena TV programa. „Dobrodošli u Albaniju, zemlju u kojoj premijer, kada ne objave vijest u korist Vlade, novinare naziva neprijateljima“, rekao je jedan nedavno otpušteni novinar iz Albanije.

Trener iz Udruženja BH Novinari istakao je da u Bosni i Hercegovini postoji kvalitetan zakonski okvir, ali je implementacija tih zakona loša. Glavni problemi u BiH odnose se na netransparentno finasniranje medijskog sektora, politizirane medijske kuće, veliki broj tužbi za klevetu i rad „na crno“.

Trener iz Crne Gore predstavio je zaključke nedavno provedenog istraživanja u sklopu projekta „Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara“ – mreža novinarskih udruženja i sindikata zemalja Zapadnog Balkana. Prosječna plata novinara je 500 EUR, cenzura i samocenzura je visoka zbog nedostatka transparentnosti javnog finansiranja medijske industrije.

Trener iz Turske sumirao je sve napade na novinare u Turskoj od jula 2016. i istakao da je od jula 2016. preko 120 novinara uhapšeno, 176 medija zatvoreno i preko 2500 novinara otpušteno bez kompenzacije. „Pisanje o preblemima Kurda, ratu u Siriji ili slučajevima korupcije ostaju tabu teme. Ali ne radi se samo o političkim pitanjima, čak vijesti o Božiću i Deda Mrazu su postali opasni za novinare i mogu rezultirati otkazom.“

Od učesnika se očekuje da u korist svojih članova, na osnovu ideja i dobrih primjera koje je Tim Dawson prezentovao u toku radionice, ponove ove radionice u svojim državama. Evropska federacija novinara će iduće godine u cilju mjerenja uticaja ovog događaja, organizirati follow up trening trenera.

Такева и Лефков најдобри новинари од Штипскиот регион за 2016

0

СКОПЈЕ, 21.12.2016 Даниела Такева, дописничка на регионалната Телевизија „Стар“ од Штип и Горан Лефков, новинар од Центарот за истражувачко новинарство „СКУП“ – Скопје се добитници на признанието „Најдоброто од Истокот“ во сферата на информирање за 2016 година.

Одлуката Такева и Лефков да бидат добитници на ваквото престижно признание, кое Регионалиот центар на ЗНМ во Штил, го деделува секоја година за најуспешните луѓе од регионот, е донесена едногласно на состанокот на оддржан на 17 декември во Виница.

Членовите на ЗНМ од Регионалниот центар во Штип оценија дека Даниела Такева, како репортер која известува од Пијанечко-Малешевското подрачје, со нејзините инспиративни информативни прилози и со сериозниот и аналитички пристап, на јавноста секојдневно и нуди информации од значење за регионалната заедница. Такева, поради нејзината работа како новинар честопати била на удар на локалните власти, но таа никогаш не ја изневерила професијата, за што граѓаните имаат доверба во нејзината работа.

За истражувачкиот новинар Горан Лефков колегите за 2016 година посебно ги истакнаа неговите истражувачки стории за ВМРО ДПМНЕ како најбогата партија во Европа, за поврзаноста на Самсоненко со актуелната власт и документарниот филм за ФФМ. Тие оценија дека сториите на Лефков се аналитичи и убедливи, што е одлика на секој одговорен новинар.

Освен за годинешното признание за најдобар новинар, членовите на ЗНМ дебатираа и за положбата на новинарите, која според нивните искажувања,  постојано се влошува.

Скопје, 21.12.2016

Здружение на новинарите на Македонија

Zatraženo urgentno rješavanje finansiranja javnog servisa

0

Sarajevo,20.12.2017.-BHRT-u je neophodna hitna finansijska pomoć iz državnog budžeta kako bi se spriječilo isključivanje iz Evropske radiodifuzne unije (EBU) i potrebno je što prije dogovoriti privremeno finansiranje javnih emitera do konačnog rješenja, poručeno je danas sa konferencije o javnim RTV servisima održanoj u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Na konferenciji koju su uz podršku Vijeća Evrope organizovali Udruženje BH novinari i Komisija za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), usvojena su četiri ključna zaključka koja će biti proslijeđena Odboru JRT sistema, kojeg čine upravni odbori tri javna emitera u BiH.

Zaključeno je da se od Odbora JRT sistema traži da održe potrebne sastanke kako bi što prije počela naplata RTV pretplate putem računa za električnu energiju na ograničen period, da se traži interventna finansijska pomoć od Vijeća ministara BiH za javni servis, da se od entitetskih vlada traži izmjena Zakona o izvršnom postupku kako bi se moglo efikasnije izvršiti naplata RTV takse i da se kroz radne grupe dođe do najkvalitetnijih dugoročnih rješenja finansiranja javnih emitera.

Konferenciju su uvodnim izlaganjima otvorili predsjedavajući Komisije za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma PSBiH Momčilo Novaković, šefica Odjela za provođenje aktivnosti Vijeća Evrope u oblasti medija i interneta Lejla Dervišagić, politička savjetnica specijalnog predstavnika Evropske unije (EU) i šefa Delegacije EU u BiH Jasna Jelisić i predsjednik Udruženja „BH novinari“ Marko Divković. Lejla Dervišagić je istakla da se posljednjih godina svuda u Evropi javni medijski servisi suočavaju s velikim izazovima i oni su tehnološke, kulturološke, uređivačke i finansijske prirode.

„Svi su svjesni da se javni servisi nalaze u periodu tranzicije zbog novog, digitalnog okruženja, ali ono što ostaje isto jeste njihova nezavisnost“, kazala je ona. Jasna Jelisić je kazala da je pronalaženje rješenja finansiranja javnih RTV servisa za EU važno i urgentno i da je BiH potreban efikasan, nezavisan i pouzdan model finansiranja javnih servisa. Momčilo Novaković je kazao da je pitanje finansiranja javnih RTV servisa u BiH od tehničkog postalo političko i da je njegovo rješavanje moguće jedino u Parlamentu BiH.

„Čini mi se da je ovo pitanje preraslo tehničko i postalo političko pitanje, a znamo i sami kako se politička pitanja u BiH teško rješavaju“, kazao je Novaković. Na konferenciji je raspravljano i o načinima osiguranja političke nezavisnosti tri javna emitera, njihovoj profesionalnosti i posvećenosti javnom interesu, kanalu na hrvatskom jeziku, transparentnom poslovanju javnih emitera.

Zaključeno je da je nakon privremenog rješenja finansiranja medija neophodna korjenita rasprava o preustroju i budućnosti javnog RTV servisa. Istaknuto je da je potrebno napraviti analizu programa javnih emitera kako bi se napravile preporuke na tragu žalbi Hrvatskog narodnog sabora BiH, da civilno društvo treba da učestvuje u biranju upravnih odbora javnih RTV emitera, te da rad i finansiranje javnih RTV emitera bude transparentnije, te da grade direktniji i otvoreniji odnos sa građanima .

AJK launch report on media freedom and journalist’s safety

0

PRISTINA, 17.12.2016 – The Association of Journalists of Kosovo on Saturday launched the report on media freedom and safety of journalists – part of a regional project which included five countries in the region.

The report, “Indicators of the level of media freedom and safety of journalists” is performed on the basis of qualitative analysis of documents, qualitative interviews with 14 individuals – mostly journalists, on a survey with 50 journalists and based on official statistical data. The report is divided into three groups: A) The legal protection of freedom of media, B) The position of journalists in newsrooms, professional ethics and level of censorship, and C) Safety of journalists.

The national legislation provides guarantees for freedom of expression, media and information, but the overall assessment of all interviewed journalists and experts is that the implementation of such legal guarantees is weak in practice.

The law on access to public documents continues to be the law that it is not respect by the state institutions. According to the survey, 78% of journalists stated that state institutions have refused to give them access to public documents needed for their reporting. Journalists said that the Kosovo Assembly is more open and the government is less transparent.

Half of the surveyeed journalist’s said the economic situation for journalist’s is gettin worse and mentioned some issues affecting this such as lack of working contracts, unpaid by owners for several months, overtime work is not compensated. When it comes to the safety of journalists, they say that the justice system is not efficient in handling their cases when they are threatened or physically attacked. According to AJK, from 2014 until October 2016, they received 43 cases, most of these are threats and physical attacks. While, according to police statistics, from 2013 until August 2016, 63 journalists have reported their cases to the police.

The report recommends political parties to refrain from exercising influence on the public broadcaster. AJK also recommends that the Assembly should make an appropriate financial solution for RTK. This report presents the findings of the research conducted within the regional project Western Balkan’s Regional Platform for advocating media freedom and journalists’ safety, which is implemented by national journalists’ associations in Bosnia and Herzegovina, Kosovo, Macedonia, Montenegro and Serbia.
Full report in English: http://safejournalists.net/resources/