SARAJEVO, 08.03.2018.-Numerous journalists in Bosnia and Herzegovina are still facing attacks and harassment on the Internet and particularly on social networks. These are mainly directed against journalists who write about ethnonationalism, political elites, and corruption. Journalists of the portal www.žurnal.info who write investigative stories on corruption have been receiving numerous threats lately, mainly through social networks. The portal www.tačno.net that publishes columns and opinion-pieces of intellectuals and journalists who write about, among other topics, denial of war crimes, impunity and glorification of war heroes for years have been under online attacks.

“Any text that we publish on our portal and that speaks critically of some issues in our society receives numerous bad comments and threats”, Štefica Galić, editor-in-chief of www.tačno.net  said. In 2016 Galić received numerous death threats on her Facebook page for criticizing the raising of the flag of the Croatian Community of Herceg-Bosna (HZBH), whose officials have been sentenced for war crimes by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). “In the Prosecutors’ Office I reported some threats that I have received, but one year and a half have passed and they still have not contacted me’’, Galić said.

Journalists who critically write about the culture of impunity and nationalistic divisive rhetoric of political elites are, particularly under threat. Journalist Dragan Bursać, a fierce critic of the culture of forgetting and denial of war crimes, was repeatedly verbally attacked and for a period of time was forced to leave Banja Luka. Last year he received death threats through online networks. One of them was for a text condemning the then announced Banja Luka support for Ratko Mladić, a former Serb general who was sentenced to life in prison by the ICTY for crimes against humanity and genocide. He received other threats for his text about the blockade of Bihać by the Army of Republika Srpska and the need for apology, responsibility and institutional conviction of those who are guilty of war crimes. He said that the police and the cyber-crime department of Republika Srpska’s Ministry of the Interior are doing their job, identifying IP addresses and persons, but when the cases pass to the Prosecutor’s Office, then everything stops.

Journalists face also offensive and discriminatory statements of politicians and other public figures. In 2016, a female journalist, Selma Učanbarlić, from the Centre for Investigative Reporting in Sarajevo, was exposed to hate speech, public online threats and abuse on the basis of her gender identity and due to her article on corruption in the healthcare sector in Sarajevo. Učanbarlić and Bursać believe that journalists should be vocal about these attacks. “Our only protection is complete publicity. As for numerous cyber hooligans and real hooligans, privacy is the protection, behind numerous nicknames and fake IP addresses, then our only salvation is to go public”, Dragan Bursać said.

Still, only a few are vocal about harassment and attacks that they receive and many decide to remain silent. One reason is the lack of legal protection mechanisms.

Despite receiving numerous offensive comments and threats, the blogger Srđan Puhalo from Banja Luka does not report them. One reason is that he believes that most of them are not serious, the other that reporting them would not bring any difference.

 JaBiHEU and Media Center implement the EU supported project #godigitalagainstharassment as a small grants program within the Regional Platform for advocating media freedom and journalists’ safety.

This article has been published as part of the “Real Voice of Journalism’’ project. The project is funded by the European Union through the small grants programme “Protecting Media Freedom and Freedom of Expression in the Western Balkans” implemented by the Croatian Journalists’ Association as part of the regional project “Western Balkan’s Regional Platform for Advocating Media Freedom and Journalists’ Safety”, which is carried out through the partnership of six regional journalists’ associations – Independent Journalists’ Association of Serbia (IJAS), Association of BH Journalists (BHJ), Croatian Journalists’ Association (CJA), Association of Journalists of Kosovo (AJK), Association of Journalists of Macedonia (AJM), and Trade Union of Media of Montenegro (TUMM).

BEOGRAD, 08.03.2018. – Pre nego što će biti ubijen, Slavko Ćuruvija je odbio da sa njim u šetnju pođe i pripadnik redakcijskog obezbeđenja Nenad Radović, rekavši: „Nemoj da ideš, ostani. Ako neko hoće, ubiće i tebe i mene“, svedočio je danas Radović na suđenju za ubistvo Ćuruvije

Nenad Radović se, nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja da bude doveden kao svedok, danas konačno pojavio pred sudom i izneo svoju verziju onoga što se dogodilo. On je rekao da nikoga od optuženih, sem na osnovu onoga što je pročitao u štampi, ne poznaje. Tog 11. aprila 1999. kada je Ćuruvija ubijen, Radović kaže da su u gradu bili i protesti protiv bombardovanja i da su se čitav dan bacale petarde. U trenutku ubistva on je bio u portirnici u prizemlju zgrade u kojoj su se nalazili redakcija Dnevnog telegrafa i stan Slavka Ćuruvije. U jednom trenutku, kako je rekao, začuo je između četiri i šest pucnjeva za koje je prvo pomislio da su petarde, ali mu je bilo sumnjivo to što su pucnjevi bili vezani, kao rafalna paljba.

„Kroz prozor sam video Branku kako se drži za glavu i istrčao sam napolje“, rekao je Radović i dodao da misli da nije video da je Branka Prpa bila krvava, ali da se seća da je vikala „Ubiše ga“ i da je potom prošla pored njega prema dvorištu zgrade.

Zatim je malo dalje video Ćuruviju kako leži na stomaku i odmah pozvao policiju i hitnu pomoć i njihove ekipe su došle otprilike nakon pet minuta. Kasnije, u toku ispitivanja, Radović je rekao i da nije video ništa neuobičajeno na ulici, niti da je ikoga primetio.

Na pitanje advokata odbrane Vladimira Marinkova koliko je dugo radio u Telegrafu, Radović je rekao da je to bilo možda godinu dana i da je tu došao preko prijatelja, po preporuci. Takođe je rekao da je za vreme ubistva bio sam u smeni i da su oni, kao obezbeđenje, veoma retko pratili Ćuruviju, uglavnom kada je on išao na neke promocije, i to više zbog parkinga. Bio je zaposlen u firmi za obezbeđenje „Alfa tim“, u vlasništvu Milorada Ulemeka Legije.

Na pitanje da li je čuo da se Slavko Ćuruvija ikada žalio da mu neko preti, odgovorio je da nije čuo, niti da je primetio da ga neko prati, mada nisu ni išli sa njim kao obezbeđenje pa da bi to znao. Nakon ubistva, oni su kao obezbeđenje ostali još mesec-dva da čuvaju redakciju, i to pre svega zbog prostora. Kako je pojasnio tokom ispitivanja advokatice Zore Dobričanin Nikodijević, njihov zadatak kao obezbeđenja bio je da paze da u zgradu ne uđe neko ko nije stanar. Što se tiče odnosa sa Slavkom Ćuruvijom, njegovom decom i Brankom Prpom, Radović je rekao da je sa svima bio „na dobar dan“.

Nakon što su došle ekipe policije i hitne pomoći, Radović je, kako je rekao, sve vreme bio na ulici i tu je ostao do večeri. O tome šta se desilo javio je šefu, Darku Popivodi, i možda kolegi, ali nije mogao da se seti. Kada mu je predočeno svedočenje Igora Kokota, takođe pripadnika redakcijskog obezbeđenja, po kojem je Kokot došao na lice mesta nakon što mu je Radović javio o ubistvu, Radović je rekao: „To je vrlo moguće jer sam bio dobar s njim, ali se ne sećam“. On takođe nije mogao da se seti da li je neko u danu ubistva naknadno ulazio u stan Slavka Ćuruvije i da li je hitna pomoć naknadno dolazila, ali se seća da je Branka Prpa, ne zna koliko dugo, imala zamotanu glavu.

O onome šta se desilo ispričao je, kako je izjavio, na licu mesta policajcima koji su ga o tome ispitali, kao i pre dve godine, takođe inspektorima za koje nije znao da kaže kako se zovu. Prvi put kada je o tome govorio, policajci su zapisivali to, ali se ne seća da je potpisao zapisnik.

Nakon što je Radović završio svedočenje, suđenje je nastavljeno izvođenjem pisanih dokaza, na čije iznošenje su advokati odbrane imali primedbe jer su dokumenta bila slabo vidljiva, a advokat Dušan Mašić postavio je i pitanje njihove relevantnosti: „Kakve veze imaju dugovi i prekršajni postupci Slavka Ćuruvije sa ubistvom?“

Tokom današnjeg postupka, u kontekstu dokaza koji će biti izvedeni kasnije, raspravljalo se i o zaštićenim dokumentima. Advokatica Zora Dobričanin Nikodijević bila je za to da se ti dokazi javno izvedu jer su se oni već pojavljivali u medijima, dok je optuženi Milan Radonjić smatrao da bi sve što se tiče interesa Službe i metodologije Službe trebalo da se zaštiti u postupku.

Naredno ročište zakazano je za 13. mart kada će biti nastavljeno izvođenje dokaza.

Pristina, 07.03.2018 – Pristina’s Basic Court ruled in favour of NGO “FOL Movement” lawsuit against the Ministry of Infrastructure that refused access to tender documents and of the contract for the construction of the Ibrahim Rugova highway.

FOL filed the lawsuit on 28.09.2010 against the Ministry of Infrastructure which had not provided access to the tender dossier and a copy of the construction contract for the Ibrahim Rugova motorway.

The court in its judgment stated that this decision was based on Law 41 of the Constitution and the Law 2003/12 on Access to Official Documents.

After the announcement of the verdict, Minister of Infrastructure, Pal Lekaj said that the ministry will respect the court’s verdict. “We are here as Kosovo institutions to respect every court decision. I have no other comment,” said Minister Lekaj, reports Kosova Press.

This is the fourth case that Pristina’s court decides in favour of the media and civil society about their lawsuits demanding access to public documents.

In October 2015, the Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) had won a legal battle against the Office of the Prime Minister. BIRN filed suit in 2012 demanding access to expenses of abroad travel of the then Prime Minister, Hashim Thaci, as well as access to expenditures of five deputy prime ministers.

Despite the court’s decision to access these costs, the Office of the Prime Minister of the Republic of Kosovo has continued to reject BIRN on several requests made by the latter asking access.

BIRN has continued with other legal paths and the case is now with private enforcement agents. The Office of the Prime Minister once again refuses to execute the court decision, and prosecution procedures are initiated against officials responsible for enforcing the verdict.

“We have also filed criminal charges in the Pristina prosecutor’s office claiming that the office of the Prime Minister is misusing the official duty to not enforce the verdict”, said Kreshnik Gashi, editor at Kallxo.com.

In 2016, BIRN wins another legal battle in the lawsuit against Kosovo’s Prosecutorial Council that refused access to documents related to disciplinary measures for alleged violations by prosecutors.

Also in January this year, the Basic Court of Pristina approved the claim of the Pristina’s GAP Institute as grounded, stating that the Ministry of Economic Development and KEK violated Article 41 of the Constitution and the Law on Access to Public Documents. The Ministry did not allow access to the KEDS privatization assets and tender documents for the construction of power plant in Kosovo.

In January 2017, the Minister of Economic Development, Valdrin Lluka, made public the tender documents and the contract between the Government of Kosovo and the US company Contour Global, signed in December 2017, for the construction of a new power plant in Kosovo.

SARAJEVO, 08.03.2018.-Jedno od pitanja na koje je Bosna i Hercegovina odgovorila u Upitniku Evropske komisije, uručenom 28. ferbuara, bilo je „Kakvo je trenutno stanje i koja pravila postoje vezano za koncentraciju vlasništva nad medijima“ (pitanje 352. u Političkim kriterijima). Iako je zvanični odgovor jednostavan na način da je BiH u potpunosti tu oblast podvela pod Zakon o konkurenciji (uz navođenje Pravila 03/2003 RAK-a – tako da se stiče dojam da je još uvijek na snazi), neophodne su promjene u pogledu sveobuhvatne regulacije koncentracije vlasništva nad medijima uvažavajući specifičnosti i potrebe koje ta oblast zahtijeva.

Svakako da u zahtjevima za demokratičnost društva važno mjesto zauzimaju mediji. Artikulisanje potrebe za pluralizmom medija, kao raznolikosti medijske ponude, korištenja i distribucije, neminovno uključuje i razmatranja o koncentraciji medija. Važno je istaknuti da je pluralizam medija koncept koji je znatno širi od vlasništva nad medijima, kako navodi Evropska komisija: medijski pluralizam obuhvata sve mjere koje građanima omogućavaju pristup različitim izvorima informacija i glasovima, omogućavajući im da formiraju mišljenja bez nepotrebnog uticaja jedne dominantne moći.

U vrlo živoj međusobnoj ovisnosti, pluralizam i koncentracija vlasništva nad medijima povlače pitanja kako efikasno regulisati oblast. Vlasnička struktura, nerijetko netransparentna i prikrivena, ima važan uticaj na pluralnost medija jer – „vlasnici medija su vlasnici javnog mnijenja“, a njihovom koncentracijom se suzavaju prostori medija, kako u tržišnom tako i u društvenom smislu. Bitnost teme o medijskoj koncentraciji proizlazi iz nekoliko različitih pozicija: demokratskih zahtjeva (sloboda informiranja, sloboda izražavanja, dostupnost informacija – slobodan protok informacija), ekonomskih razloga (tržišta, oglašivači, konkurencija), ubrzanih  razvoja novih tehnologija, tendencija globalizacije, prekograničnih ulaganja.

Koncentracija medija znači „nadzor nad proizvodnjom, zapošljavanjem, distribucijom i publikom, obrnuto je proporcionalna konkurenciji: što je veća konkurencija, manja je koncentracija, i obrnuto.

Koncentracija može biti horizontalna (kontrola nad medijima iste vrste koji su inače u međusobnoj konkurenciji poput dvije gradske radio stanice; u prostornom smislu znači npr. da isti vlasnik ima novinsku kuću, radio i televizijsku stanicu na jednom određenom tržištu), vertikalna ili integracija(koncentracija ili povezivanje svih faza proizvodnje i distribucije medija i kontrola iste vrste medija na različitim prostornim razinama, tj. od lokalnih do nacionalnih ili međunarodnih) i dijagonalna ili ukrštena (engl. cross-ownership, vlasništvo nekog koncerna nad različitim medijima, kao što su npr. televizija i novine). Pored ove tri vrste koncentracije treba spomenuti i monopol, kao posebnu vrstu koncentracije u kojoj postoji samo jedna firma (npr. državni, politički, vlasnički).

Brankica Petković, istraživačica sa Mirovnog instituta u Ljubljani, kaže da se štete medijske koncentracije odražavaju na širu društvenu zbilju nanoseći štetu slobodi medija. Zbog toga medijska koncentracija iziskuje dodatnu regulativu, koja uzima u obzir i štetu koju trpi društvo osim štete koju potencijalno trpi tržište. Države uređuju dozvoljeni stepen koncentracije medija, što u vlasničkom segmentu dovodi do kategorija dozvoljene i nedozvoljene koncentracije. Utvrđivanje (ne)dozvoljene koncentracije se obično uređuje nacionalnim medijskim regulativama putem specifičnih pragova ili ograničenja, koji se zasnivaju na objektivnim kriterijima, a prema navedenim vrstama koncentracije.

Regulaciju koncentracije vlasništva ne bi trebalo posmatrati van specifičnog državnog i društvenog okruženja – kontekst u kojem se grade zakonske regulative bi morao uključivati ne samo puku transpoziciju EU zakonodavstva, odnosno copy/paste dobre prakse drugih zemalja, već i dubinsku analizu stanja u pojedinoj državi uz praćenje globalnih tendencija.

Koncentracijom vlasništva nad medijima dovodi se u opasnost tržište ideja a mediji postaju megafonima njihovih vlasnika. Postoji li način za efikasnu regulaciju medijske koncentracije?

Koncentracija vlasništva u BiH

Izvještaj Media Ownership and Its Impact on Media Independence and Pluralism iz 2004. godine navodi da Bosna i Hercegovina nema prisutne slučajeve medijske koncentracije ali ima nedostatak transparentnosti vlasničkih struktura, nemogućnost kontrole vlasništva nad medijima, previše medija za premalo oglašivačko tržište, nedostatak zakonske regulative. Danas BiH i dalje nema zakonodavstvo koje reguliše koncentraciju vlasništva nad medijima. Pozivati se samo na primjenu Zakona o konkurenciji koji se odnosi na sve sektore poslovanja nije dovoljno – što zbog specifičnosti i posljedica koncentracije vlasništva nad medijima, što zbog samog postupanja Konkurencijskog vijeća BiH – reagira na konkretne žalbe, ne djeluje strateški.

Pravilo o medijskoj koncentraciji vlasništva nad elektronskim i štampanim medijima 21/2003 je propisivalo bazični okvir o koncentraciji vlasništva, no ta regulativa Regulatorne agencije za komunikacije je istekla 2006. godine. Populacijski omjer pokrivenosti stanovništva (stanovništvo koje se nalazi u području zone signala radio/tv stanice) je kriterij za utvrđivanje geografski relevantnog tržišta ovdje, dok se dozvoljeno vlasništvo definira kao „vlasništvo fizičkog i pravnog lica u iznosu većem od 10% udjela kapitala u elektronskim i štampanim medijima“.

Vlasništvo se propisuje i za povezana lica (rodbina ili supružnik fizičkog ili pravnog lica). Pravilo je uređivalo višestruko vlasništvo – jedno lice ne može biti vlasnik dvije ili više radio/dvije ili više TV stanica koje imaju isti populacijski omjer; vlasništvo nad različitim vrstama medija – dozvoljava se vlasništvo nad jednim printanim i jednim elektronskim medijem te jednim radijskim i jednim TV medijem za populacijski omjer stanovništva. Regulativa je uređivala horizontalnu i ukrštenu koncentraciju, a dozvoljeni procenat vlasništva je postavljen niže u odnosu na praksu iz država u okruženju (Hrvatska i Slovenija propisuju 20 posto). Nadležnost za provođenje Pravila je imao RAK.

Prestankom važenja Pravila 21/2003 BiH je ostala bez pozitivnog zakonodavstva u toj oblasti. Jedini segment koji je uređen zakonom je strano ulaganje – Zakon o direktnim stranim investicijama u članu 4. predviđa da strano vlasništvo nad poslovnim subjektom koji se bavi javnim komunikacijama ne smije prelaziti 49 posto kapitala.

Vijeće ministara je 2006. godine donijelo Odluku o usvajanju politike sektora emitiranja u BiH, u kojoj se spominje i ograničenje koncentracije i medijski pluralizam. Primjećujući „snažan razvoj komercijalnih, odnosno privatnih RTV stanica ali i kablovskih distributera“ te „trend vlasničkog i programskog povezivanja različitih vrsta medija“, konstatuje se potreba zaštite medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija (ograničenje koncentracije) i nužnost transparentnosti vlasničke strukture (uspostavljanje jedinstvenog registra korisnika i monitoring dostupnih programa). Odlukom je u obavezu Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske stavljena garancija zaštite i promocije medijskog pluralizma, a u zadatak RAK-a da zaštiti pluralitet i raznovrsnost medija (ograničenje koncentracije).

Iz RAK-a navode da su u više navrata nakon prestanka važenja Pravila, inicirali usvajanje zakonskog okvira koji treba da sveobuhvatno reguliše pitanje koncentracije vlasništva nad medijima. Kako se nadležnosti RAK-a odnose samo na pružaoce audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, ističu kao vrlo važno da se u obzir uzmu i svi drugi ključni akteri, kao što su reklamne agencije, velike korporacije i slično. Naglašava se da je jedini pravilan način rješavanja tog pitanja sveobuhvatno zakonsko rješenje, slijedeći praksu većine evropskih zemalja, koje bi uključivalo pitanja vlasništva nad svim vrstama medija, kao i vlasnički odnosi između svih vrsta medija i oglašivačkih kompanija, ali i odgovarajuću saradnju između različitih tijela zaduženih za njegovu primjenu.

Zakon o elektroničkim medijima na nivou BiH je trenutno u izradi i otvara potencijalni prostor za regulaciju koncentracije vlasništva nad elektronskim medijima. U tezama za izradu zakona se navodi da će on, između ostalog, zaštititi pluralizam i raznovrsnost medija.

„Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija“ u kontekstu tog zakona uključuje pitanje javnosti i transparentnosti vlasništva, ograničenje vlasništva (radi sprečavanja nedopuštenih koncentracija) te zaštita konkurencija imalaca dozvole. Teze obuhvataju usklađivanje Zakona sa pravnom stečevinom EU, a Glava V Zakona, „Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija“ reguliše i pitanje medijske koncentracije. Predviđa se regulacija javnosti vlasništva na elektronskim medijima (i povezanih osoba u smislu upravljanja unutar vlasničke strukture ili upravljanja kapitalom), te ograničenje koncentracije vlasničkog udjela nakladnika medija.

Unutar koncentracije medija, važan termin je relevantno tržište. U BiH, relevantno tržište se određuje kao tržište određenih proizvoda koji su predmetom obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području (Odluka o utvrđivanju relevantnog tržišta). Relevantno tržište se određuje posebno za svaki slučaj, a ocjenjuje se po tržištu proizvoda (svi proizvodi koje korisnici smatraju međusobno zamjenjivim) i geografskom tržištu (cjelokupan ili značajan dio teritorija BiH na kojem privredni subjekti djeluju pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima).

Na značaj relevantnog tržišta se naslanja i dominantni položaj koji postoji kada se zbog svoje tržišne snage privredni subjekt može ponašati i djelovati u značajnoj mjeri nezavisno o stvarnim ili mogućim konkurentima, kupcima, potrošačima, i na taj način ograničava ili sprečava efikasnu konkurenciju (Odluka o definiranju kategorija dominantnog položaja).

Prema Zakonu o konkurenciji dominantni položaj ima privredni subjekt sa 40 posto i više udjela na relevantnom tržištu. Dominantni položaj nije zabranjen, ali jeste zabranjena zloupotreba dominantnog položaja. Tu bitnu razliku čini djelovanje privrednog subjekta koje ima za cilj i posljedično isključivanje konkurenata sa tržišta ili zatvaranje tržišta potencijalnim konkurentima (npr. diskriminacija u visini cijena, tajni popusti, određivanje cijene proizvoda ili usluge ispod troškova proizvodnje sa ciljem eliminisanja konkurencije).

Ilustracija relevantnog tržišta i zloupotrebe dominantnog položaja u medijima je prošlogodišnje Rješenje Konkurencijskog vijeća BiH kojim je utvrđena zloupotreba dominantnog položaja United Media Distribution S.R.L. ograničavanjem tržišta distribucije sportskih kanala sa nogometnim sadržajima visoke kvalitete koji uključuju i prijenos Live paketa engleske Premier lige u BiH. Namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala „Sport Klub“ sa BH Telecomom, na način da su prilikom pregovaranja stalno nametani dodatni uslovi koji nisu bili propisani Općim uvjetima niti primijenjeni na druge distributere koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, ograničilo se relevantno tržište BiH na štetu korisnika usluga BH Telecoma. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da na teritoriju BiH od svih sportskih kanala koji nude visoko kvalitetne fudbalske sadržaje, jedino kanal „Sport Klub“ (TV kanal United Media-e) nudi prenos Live paketa engleske Premier lige. Utvrđeno je da je tržišni udio privrednog subjekta Sport Klub, a indirektno i United Media, na relevantnom tržištu 100 posto, jer je kanal „Sport Klub“ jedini sportski kanal koji nudi prenos Live paketa engleske Premier lige, te samim tim ima dominantan položaj. Time se ograničava relevantno tržište, a posljedice trpe korisnici operatera koji nemaju kanala „Sport Klub“ u ponudi.

Slično Rješenje Konkurencijskog vijeća iz 2013. i 2015. godine u predmetu Asocijacije kablovskih operatera u Bosni i Hercegovini i Elta Kabel d.o.o. protiv United Media Distribution S.R.L. i „Sport Klub“ d.o.o tematizira zloupotrebe dominantnog položaja. Tokom pregovaranja za zaključivanje ugovora za distribuciju sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premier lige u BiH primijenjeni su različiti uslovi čime su AKOP i Elta Kabel dovedeni u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj.

Do objavljivanja prijedloga Zakona o elektroničkim medijima nećemo imati detaljnije informacije o načinu na koji će koncentracija vlasništva nad medijima u BiH biti uređena. Ipak, tim zakonom će se regulisati samo jedan segment medija (elektronski) što i dalje ostavlja prazninu u regulaciji štampanih medija u BiH. Ostaje otvoreno pitanje i tijela za provedbu. Drugi važan segment jeste dostupnost/transparentnost informacija o vlasništvu koje je u BiH donekle regulisano, ali nepostojanje politika o transparentnosti vlasništva koje bi predviđale praćenje porijekla kapitala i skrivenih vlasnika i dalje ostaje ozbiljan problem.

Ovaj članak je objavljen kao dio projekta “Mediji i javni ugled” kojeg finansira Evropska unija u BiH.

Izvor: Media.ba