Odložena sednica Apelacionog suda u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije

0
224
Source/Author: Tamara Spaić / Cenzolovka
Source/Photo: foto: Slavko Ćuruvija fondacija / Predrag Mitić

BEOGRAD, 01.04.2020. – Zbog vanrednog stanja Apelacioni sud na dve nedelje odložio odlučivanje o žalbama na presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije. Godinu dana posle prvostepene presude niko ne može da predvidi kada će biti poznata konačna odluka suda za zločin koji se dogodio pre 21 godinu

Apelacioni sud u Beogradu je, zbog vanrednog stanja i epidemiološke situacije sa novim koronavirusom, na dve nedelje odložio početak procesa u potvrđivanju presude za ubistvo Slavka Ćuruvije, novinara i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina.

Četvorodnevna sednica, na kojoj je trebalo da se razmotre žalbe odbrane i tužilaštva na prvostepenu presudu četvorici nekadašnjih pripadnika Državne bezbednosti, bila je zakazana za 30. mart.

Mirjana Piljić, koordinatorka Apelacionog suda za kontakte sa novinarima, rekla je za Cenzolovku da su sva suđenja prošlog petka (27. mart) odložena na dve nedelje i da će se sud ponovo oglasiti nakon isteka te dve nedelje, jer u ovom trenutku niko ne može da predvidi šta će se događati sa epidemijom.

Pet godina od početka suđenja, 21 od ubistva

Osuđujuća presuda za ubistvo Ćuruvije doneta je 5. aprila prošle godine, samo nekoliko dana pre nego što se navršilo 20 godina od ubistva, a u prvostepenom postupku, koji je vođen pred Odeljenjem za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu, osuđeni su Radomir MarkovićMilan RadonjićRatko Romić i Miroslav Kurak, ukupno na 100 godina zatvora.

Suđenje je trajalo četiri godine, od 1. juna 2015, a ni danas, gotovo pet godina nakon toga, nije završeno jer se za eventualno potvrđivanje presude čeka odluka Apelacionog suda.

Tokom suđenja za ubistvo Ćuruvije saslušano je više od 100 svedoka i održano je preko 90 glavnih pretresa.

U zatvoru se nalazi jedino Radomir Marković, presudom označen kao podstrekač na zločin, prvi čovek Resora državne bezbednosti u vreme ubistva, jer je nakon izricanja prvostepene presude i kazne od 30 godina zatvora vraćen u ćeliju gde je već izdržavao kaznu zatvora od 40 godina za ubistvo Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi.

Milan Radonjić i Ratko Romić odluku Apelacionog suda čekaju u kućnom pritvoru. Radonjić je osuđen na 30 godina, a Romić na 20. Miroslav Kurak je i dalje u bekstvu, a osuđen je kao saizvršilac na 20 godina zatvora. Ništa ne ukazuje na to da država aktivno postupa po poternici koja je raspisana za Kurakom.

Na presudu, koja je doneta preglasavanjem sudija u sudskom veću 2:1, žalili su se i branioci optuženih i tužilaštvo. Odluka sudija da u presudi egzekutore označe kao N. N. lica izazvala je i oštre reakcije javnosti, ali su reakcije novinara bile većinski pozitivne zbog činjenice da je do presude ipak došlo. Nijedan drugi slučaj ubistva novinara nije do sada rešen.

Za sudiju izvestioca u petočlanom sudskom veću koje će u Apelacionom sudu odlučivati o presudi za ubistvo Slavka Ćuruvije određena je Bojana Paunović, koja važi za jednu od najboljih u Krivičnom odeljenju tog suda.

Sudija Bojana Paunović je od 2010. godine krivičar u apelaciji, a od 2015. godine je članica Posebnog odeljenja za organizovani kriminal.

Što se tiče same sednice na kojoj će biti razmotrene žalbe na presudu, Mirjana Piljić je za Cenzolovku objasnila da će ona početi izlaganjem sudije izvestioca, odnosno čitanjem presude. Nakon toga sledi izlaganje svih koji su se na presudu žalili, odnosno obrazlaganje žalbi.

„Ovaj prvi deo je javan, a o tome da li će pretres biti javan ili ne odlučuje sud. Najčešća situacija je da se pretres otvori za javnost. Presude po okončanju pretresa postaju javne kada se ekspeduju iz suda, jer se to razlikuje od presuda u prvostepenom postupku, gde se presude čitaju na kraju suđenja“, objasnila je Piljić.

Ružić: Procedura može trajati nekoliko meseci

Advokat Slobodan Ružić, pravni zastupnik dece ubijenog novinara, Radeta i Jelene Ćuruvije, kaže za Cenzolovku da očekuje da će proces pred Apelacionim sudom trajati nekoliko meseci.

„U ovako složenim i obimnim slučajevima kao što je suđenje ubicama Slavka Ćuruvije procedura je dugotrajna i očekujem da će trajati nekoliko meseci. Mi se nismo žalili na presudu jer smo njom bili zadovoljni. Oštećeni i ja kao njihov zastupnik nemamo prava da učestvujemo u procesu i možemo samo da ga pratimo kao publika“, rekao je advokat Ružić.

Apelacioni sud ima nekoliko opcija – može da potvrdi presudu u istom obliku kao što ju je doneo prvostepeni sud, ali može i da je preinači, da je smanji, da je poveća, ili da oslobodi okrivljene.

Apelacioni sud, takođe, može da ukine presudu i vrati je na ponovno suđenje prvostepenom sudu. To znači da se suđenje ponavlja i da ceo proces, koji je u prvom postupku trajao pune četiri godine, kreće iz početka.

Apelacioni sud samo jednom može da ukine presudu prvostepenog suda i vrati je na ponovno odlučivanje. Drugi put Apelacioni sud sam otvara postupak i donosi pravosnažnu presudu.

Ukoliko Apelacioni sud potvrdi ili preinači presudu, ona istog trenutka postaje pravosnažna i njeno izvršenje se ne odlaže. To znači da osuđeni, u ovom slučaju Romić i Radonjić, iz kućnog pritvora istog trenutka idu u zatvor.

Cvijić: Nema istrage protiv Kuraka

Poternica za Miroslavom Kurakom je na snazi i ne mora ponovo da se raspisuje, međutim – javnost zasad nema osnova da veruje da će policija u nekom doglednom periodu uraditi posao koji se od nje očekuje.

Novinar NIN-a Vuk Cvijić, koji godinama istražuje kriminalizovane službe bezbednosti, tvrdi za Cenzolovku da policija ne vodi istragu koja bi dovela Kuraka u zatvor.

„Iako se za mnogo manje kriminalce nego što je to Kurak aktivno radi na pronalaženju i privođenju, u ovom slučaju se ne vodi ciljana istraga protiv njega. Trebalo bi da to radi policija“, kaže Cvijić.

Sva je prilika da Kurak za svoju slobodu može da zahvali veoma jakim vezama sa onim što se uobičajeno zove „duboka država“ a podrazumeva neformalne i duboko kriminalizovane centre moći.

Cvijić podseća da je Kurak bio blizak saradnik Branka Crnog, nekadašnjeg zamenika Radeta Markovića koji je bio zadužen za sve operacije tajne policije kao „mozak svih operacija“, kao i da je Crni sada član Glavnog odbora SNS i „čest gost u Kraljice Ane“, odnosno u sedištu BIA.

Cvijić napominje i da je u svojim istraživanjima došao do saznanja da je Branko Crni čak bio viđen za ponovno aktiviranje, ali je to sprečeno pritiscima i upozorenjima iz inostranstva.

Tokom celog prvostepenog suđenja za ubistvo Slavka Ćuruvije bili su veoma vidljivi pritisci i opstrukcije koji su dolazili iz redova nereformisane tajne službe. Bivši članovi Državne bezbednosti obolevali su od iznenadne „amnezije“ kada su dovođeni na suđenje u svojstvu svedoka.

Novinar Vuk Cvijić kaže za Cenzolovku da je Kurak poslednji put lociran u Africi, na granici Zimbabvea, gde je vodio safari ture, kao i da postoje podaci da se čuo sa majorom Draganom Filipovićem (major Fića) koji je dolazio iz Šangaja u Beograd u decembru 2015, baš neposredno pre nego što su pripadnici DB-a počeli da obolevaju od amnezije na suđenju za ubistvo Ćuruvije.

Takođe, Kurakova porodica je često viđana na letovima između Beograda i Kipra, gde je njegova supruga držala restoran. Sve to upućuje da do Kuraka nije tako teško doći, kao što to izgleda na osnovu činjenice da je godinama nedostupan ruci pravde.

Odlukama apelacije deo krunskih dokaza nije odbačen

Očekivanja novinarske i šire javnosti od Apelacionog suda su velika. Zasad jedina presuda za ubistvo novinara, iza kog je dokazano stajala država, nalazi se u rukama suda koji je do sada u dva slučaja pomogao da se suđenje ubicama dovede do osuđujuće presude.

Da nije bilo odluka Apelacionog suda, deo krunskih i verovatno najvažnijih dokaza bio bi odbačen. Reč je o trakama sa podacima sa baznih stanica kojima je nepobitno potvrđeno prisustvo optuženih na mestu ubistva, odnosno u njegovoj blizini.

Slavko Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine zbog, kako se navodi u optužnici, „javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i delovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti“.