Samoregulacija u Crnoj Gori: Daleko od idealnog

0
125

PODGORICA, 06.11.2020. – Pored pet TV kanala Nacionalnog javnog emitera Radio televizije Crne Gore (RTCG), u registru elektronskih medija postoji još pet lokalnih javnih TV emitera, 15 lokalnih javnih radio emitera, 14 komercijalnih TV emitera, 35 komercijalnih radio emitera, dva neprofitna radio emitera i 85 elektronskih publikacija, koji krase crnogorsku medijsku scenu. U Crnoj Gori izlaze četiri dnevna lista, jedan nedjeljnik i ukoliko se još uzme u obzir da dvije lokalne samouprave žele da otvore nove televizije dolazimo do impozantnog broja od preko 165 medija koji dijele isti medijski prostor.

To, pak, ne znači da je crnogorska medijska scena pluralistička. Nasuprot tome, mediji u Crnoj Gori duboko su polarizovani, i najčešća se mogu svrstati na dvije grupe: „provladini“ i „proopozicioni“. Prve predvodi RTCG, što je prepoznato u brojnim izvještajima relevatnih organizacija, dok drugu grupu najbolje predstavljaju dnevnici „Dan“ i „Vijesti“.

Različito shvatanje profesije i uloge novinara u demokratskom društvu najveći je zajednički djelilac crnogorskih medija. Zato i ne čudi što je samoregulacija, uprkos brojnim nastojanjima međunarodnih faktora, na izuzetno niskom nivou. Iako je od 2002. godine i usvajanja Etičkog kodeksa novinara Crne Gore, medijska scena prošla kroz brojne izazove, do danas nije uspostavljen jedinstven i/ili efikasan sistem samoregulacije za sve medije. Do 2010. godine postojao je Novinarsko samoregulatorno tijelo, koje se rasformiralo upravo zbog različitog poimanja profesije dvije struje u medijskom sistemu.

Više medija, uglavnom onih manje kritički nastrojenih prema Vladi, odlučilo je 2012. godine da osnuje Savjet za samoregulaciju medija. Ovo tijelo primalo je predstavke i pritužbe na etičko izvještavanje medije, čak i onih koji mu nijesu pristupili i ne priznaju njegovu nadležnost. Ovo Udruženje nikad nije uspjelo da izgradi kredibilitet, što zbog činjenice da ga je finansirala Vlada, što zbog što zbog „jače“ kritike prema medijima koji mu nijesu članovi. Udruženje prestaje sa prijemom žalbi 2018. godine, zbog finansijkih problema.

U aprilu 2012. godine 11 lokalnih medija osnovalo je Samoregulatorni savjet za lokalnu štampu. Način na koji se može obratiti ovom udruženju, koje su njegove aktivnosti i rezultati rada do danas su nepoznati javnosti. Ovo udruženje nema svoju web stranicu.

Nezavisni dnevnik „Vijesti“ imenovao je Ombudsmana 2013. godine. Na stranici tog medija je objavljeno na koji način mu se može obratiti i odluke Ombudsmana su javne. Analizom objavljenih odluka, stiče se utisak velike profesionalnosti Ombudsmana, ali i ograničenog dometa njegovih odluka. Dnevnik „Dan“ je imenovao Ombudsmana 2014. godine, od kad periodično objavljuje svoje odluke na internet stranici dnevnog lista. Za prvih 9 mjeseci ove godine, ombudsman ovog najtiražnijeg štampanog medija odlučuje o dvije pritužbe (obije odbijene). Ombudsmana, doduše ne u kontinuitetu, imala je i TV Vijesti. Koliko je javnosti poznato, taj mehanizam trenutno ne postoji i nije poznata procedura podnošenja pritužbi. Od skoro Ombudsman postoji i na portalu FOS media, ali nijesu poznati detalji ko obavlja tu funkciju i nijedan izvještaj nije objavljen do sada. Ovi mehanizmi samoregulacije imaju svoja pravila, od kojih neka mogu biti problematična (jedno od pravila je da podnosilac zahtjeva može biti samo osoba koja je pomenuta u tekstu ili njen ovlašćeni zastupnik).

U okviru Savjeta RTCG djeluje Komisija za predstavke i prigovore slušalaca i gledalaca, koju čine članovi Savjeta. Komisija je za period 2015-2018.godine primila 110 prigovora. Novim Zakonom o nacionalnom javnom emiteru RTCG, koji je stupio na snagu u avgustu, planirano je imenovanje Ombudsmana koji će preuzeti nadležnosti Komisije, što još nije učinjeno.

Iako je prošlo skoro dvije decenije od usvajanja Etičkog kodeksa novinara Crne Gore, proces samoregulacije je i dalje u svojim počecima. Nejedinstvo, odsustvo proaktivnosti i relevatnosti opisuju djelovanje fragmentisanih samoregulatornih tijela u crnogorskom medijskom sistemu. Neophodan je široki konsensus oko poimanja etičkih načela i njihovog tumačenja, kako bi na isti način bili primjenjivani mehanizmi samoregulacije. Većom transparetnošću jača se i poštovanje etičkih načela, a samim tim i uloga i ugled medija. Problem finansijske neodrživosti samoregulatornih tijela, prepoznat je od strane relevatnih međunarodnih organizacija, ali i države, pa je novim Zakonom o medijima predviđena pomoć kroz Fond za podsticanje medijskog pluralizma.