Predstavljen izvještaj „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2020.“

0
79

Jahorina, 16.07.2021. – Tokom 2020. godine registrirano je ukupno 26 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medije u Bosni i Hercegovini, među kojima i 3 fizička napada6 prijetnji smrću te 7 napada i prijetnji upućenih medijskim kućama. Linija za pomoć novinarima (FMHL), koja djeluje u okviru Udruženja/Udruge BH novinari, prošle godine je zabilježila 69 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda, u što spadaju i ugrožavanje radnih prava novinara, mobing, tužbe za klevetu i kršenje prava na slobodan pristup informacijama, istaknuto je tokom predstavljanja izvještaja „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2020.“, proizvedenog u okviru Regionalne platforme Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara (www.safejournalists.net) i uz podršku Evropske unije.

Više od 88% javnih i privatnih medija u BiH pretrpjeli su finansijsku štetu tokom pandemije, a najveći gubici odnose se na prihod od marketinga i drugih komercijalnih aktivnosti.

„Bh. vlasti ne pokazuju nikakvu volju za uspostavom fonda za pomoć medijima i jedina smo država sa područja zapadnog Balkana koja nije odobrila posebne pakete pomoći medijima u savladavanju ekonomskih posljedica pandemije. Sa druge strane, političari su veoma aktivni u pokušajima kontrole uređivačkih politika i kreiranja medijskih sadržaja. Posebno je zabrinjavajuće da se sve rjeđe se govori o javnom ugledu medija i očuvanju njihove nezavisnosti. Stiče se utisak kao da su se mnogi novinari, vlasnici i urednici medija ‘pomirili’ s političkim utjecajima i pritiscima“, rekla je autorica izvještaja Maja Radević iz Udruženja BH novinari.

Prošlogodišnje istraživanje o medijskim slobodama koje su BH novinari radili u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert pokazalo je da više od 70% građana BiH smatra da sloboda medija u državi uopće nije ili je djelimično prisutna, a više od polovine građana naveli su da je politička zavisnost osnovna prepreka u radu medija u BiH. Loš ekonomski položaj novinare čini podložnim političkim utjecajima i ne motivira ih na profesionalan pristup poslu. Mnogi imaju ispotprosječne plaće i neredovna primanja, ne uplaćuju im se redovno doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, a s poslodavcima potpisuju ugovore na mjesečnom nivou ili na neznatno duži rok. Sve to stvara osjećaj stalne ekonomske nesigurnosti i brigu za egzistenciju, a u mnogim redakcijama direktno vodi do (auto)cenzure, selektivne objave informacija i različitih vrsta pritisaka i mobinga.

Tokom 2020. najbrojniji su bili slučajevi prijetnji i zastrašivanja novinara/ki, kao i različiti oblici pritisaka, koji su često dolazili od predstavnika institucija vlasti. Kada je riječ o prijetnjama i uznemiravanju, povećan je broj slučajeva prijetnji novinarima putem društvenih mreža, govora mržnje i online nasilja. U najvećem broju ovakvih slučajeva napadači ne budu kažnjeni. Pasivnost institucija, prije svih tužilaštava i sudova, otvara prostor za nove napade i ohrabruje one koji smatraju da mogu vršiti nasilje bez kazne.

Prema registru Linije za pomoć novinarima, polovinom prošle godine bilo je aktivno 289 tužbi za klevetu protiv novinara i medija.

„Skoro 80 posto tužbi protiv novinara i medija dolazi od političara i drugih javnih zvaničnika. Sve je veći broj tzv. SLAPP tužbi kojima se putem visokih odštetnih zahtjeva ciljano nastoji ugroziti finansijski opstanak medija. U tom smislu, ohrabrujuća je inicijativa koja je prošle godine usvojena u Parlamentarnoj skupštini BiH za izmjene postojećih zakona o zaštiti od klevete kojima se predviđaju strožiji standardi prihvatljivosti, tolerancije i dokazivanja klevete u slučajevima tužbi javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe, što je i standard Evropskog suda za ljudska prava“, navela je Radević.

Recenzentica izvještaja prof. dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu navela je da su ovakva istraživanja izuzetna podloga za argumentaciju o ugroženosti novinara/ki u BiH.

Čini mi se da još uvijek postoji jedno nerazumijevanje izuzetno teške situacije u kojoj se nalaze novinari/ke i mediji u BiH. U situacijama kada je spriječeno obavljanje društvene uloge medija, imamo ozbiljan problem u društvu. U vremenu pandemije, kada smo se svi nekako sklonili u kuće, novinari i novinarke su radili upravo suprotno: izašli su na teren, suočeni sa nepoznatim virusom, bez zaštitnih sredstava kojih nije bilo u tom trenutku i pokušavali da nas obavijeste šta se dešava. Mislim da su u kontekstu pandemije mediji, poslije zdravstvenog sektora, iznijeli najteži teret“, kazala je profesorica Turčilo.

Ona je naglasila da je neophodno donijeti Zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima, kao i unaprijediti zaštitu novinara/ki od online kleveta i svjesnog širenja dezinformacija i huškanja od strane partijskih botova i drugih plaćenih aktera na društvenim mrežama.

„Kada se svako jutro budite sa strahom šta ćete o sebi pročitati na društvenim mrežama, kakve uvrede ćete dobiti, onda je jako teško raditi svoj posao“, kaže Turčilo.

Dodala je da mediji u BiH često jednostrano izvještavaju, ne konsultujući više izvora, te da se ponekad služe i senzacionalističkim naslovima i tzv. copy-paste novinarstvom.

„Ipak, to su još uvijek izuzeci i većina kolegica i kolega, nasreću, još uvijek rade drugačije. Upravo zato je jako važno govoriti o pritiscima sa kojima se oni svakodnevno suočavaju kako unutar svojih redakcija, tako i izvana“, zaključila je prof. dr. Lejla Turčilo.

Neke od najvažnijih preporuka iz izvještaja suosigurati uređivačku nezavisnost javnih emitera na nivou države i entiteta, kao i lokalnih javnih medija, donijeti Zakon o transparentnosti medijskog vlasništva i osigurati transparentno finansiranje medija iz budžetskih sredstava na svim nivoima vlasti, uputiti zahtjeve vlastima za formiranje posebnih fondova za pomoć medijima na kantonalnom, entitetskim i državnom nivou kako bi se barem djelimično sanirale ekonomske posljedice pandemije i izbjeglo gašenje pojedinih medija, razviti posebne institucionalne mehanizme i zakonska rješenja za borbu protiv govora mržnje, online nasilja i prijetnji novinarima na web-portalima i društvenim mrežama,te u skladu s preporukama Evropske komisije, izvršiti pritisak na nadležne institucije da osiguraju adekvatniju zaštitu novinara kroz izmjene krivičnog zakonodavstva i efikasno procesuiranje napada na novinare u okviru pravosudnog sistema.