Profesionalna obaveza novinara je da štiti svoje izvore

0
57
Source/Author: Mediacentar

Zaštita novinarskih izvora nije privilegija nego osnova slobodnog novinarstva. Ovo pravo omogućuje novinarima i medijima da se bave istraživačkim novinarstvom i štiti zviždače koji su odlučili da progovore o narušavanju općeg dobra.

Novinari u Bosni i Hercegovini (BiH) u posljednje vrijeme suočavaju se s raznim pritiscima, a jedan od njih su pozivi na saslušanje novinara i pokušaji otkrivanja novinarskih izvora. Iako je zaštita novinarskih izvora zakonom regulisana, to ne spriječava istražne organe da djeluju suprotno zakonu.

Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara (EFJ), pojašnjava da je zaštita novinarskih izvora krucijalna u novinarskom radu.

“Ukoliko nemamo povjerenje međusobno i ukoliko izvori ne mogu imati povjerenje u zaštitu jednostavno naš posao postaje besmislen”, kazala je Sever.

Generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić istakla je da je neimenovanje izvora važno zato što je to jedan od načina da se problematizuju teme koje su od značaja za javnost, a o kojima izvori novinarski ne mogu da govore zbog različitih okolnosti.

“Važno je uopće za novinare koji mogu da pišu o temama koje će možda u dogledno vrijeme izazvati neke reakcije u društvu, promjene i vrlo je bitno da novinari mogu da problematiziraju te teme i daju priliku građanima da se pripreme za određene odluke i događaje”, pojasnila je Rudić.

Zakonska regulativa zaštite novinarskih izvora

Praksa Evropskog suda za ljudska prava nalaže da je pravo novinara da ne otkrije svoj izvor dio prava na slobodu izražavanja i pristup informacijama koji su zaštićeni članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Zaštita novinara i novinarskih izvora regulisana je kroz Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, u kojem se u članu 82. navodi da su novinari lica koja ne mogu biti saslušana kao svjedoci ukoliko bi svojim iskazom povrijedili dužnost čuvanja profesionalne tajne. Zakon o krivičnom postupku FBiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta također je na isti način definisao zaštitu novinara od saslušanja u okolnostima čuvanja profesionalne tajne.

Drugi domaći zakon koji tretira zaštitu novinarskih izvora jeste Zakon o zaštiti od klevete na entitetskim nivoima. U Zakonu o zaštiti od klevete na entitetskim nivoima u dijelu o zaštiti povjerljivih izvora stoji da “novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili saopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo koji dokument ili činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.”

Također se navodi da “pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku u smislu ovog zakona, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem, sazna identitet povjerljivog izvora informacija.”

Prema članu 20 Kodeksa za štampane i online medije u BiH novinari imaju obavezu da štite identitet onih koji daju informacije u povjerenju, bez obzira na to jesu li te ličnosti izričito zahtijevale povjerljivost ili nisu.

Navodi se i da će “novinari izbjegavati objavljivanje informacija iz anonimnih izvora, čiju relevantnost javnost ne može ocijeniti, osim u slučajevima izvještavanja o temama koje su u interesu javnosti, a za koje se nije moguće pozvati na otvorene i identificirane izvore informacija”.

Harun Išerić, stručnjak za medijsko pravo i viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, navodi kako je zaštita novinarskih izvora od suštinske važnosti za medijske slobode.

“To je njen kamen temeljac. Bez nje, novinarstvo, a posebno ono istraživačko, ne može vršiti svoju temeljnu funkciju u demokratskom društvu – čuvara javnog interesa. Ova zaštita djeluje dvojako: štiti novinara, ali štiti i izvor, koji vrlo često je zviždač i otkriva nezakonitosti u radu javne vlasti. Ukoliko dođe do nezakonitog urušavanja zaštite novinarskih izvora, to ima i dugoročne posljedice urušavanja demokratije jer ni pojedinci u budućnosti neće biti spremni da otkrivaju nezakonitosti i nepravilnosti u radu i ponašanju nosilaca javnih funkcija kao i u trošenju budžetskih sredstava ili sprege politike i kriminala”, pojašnjava Išerić.

Unatoč jasnom domaćem zakonodavstvu, ali i međunarodnim konvencijama u BiH dešavali su se primjeri gdje su pravosudni i istražni organ kršili zakon. Išerić ističe da su u posljednje vrijeme vidljivi nedostaci u domaćem krivičnom pravu, kada tužioci propuštaju da direktno primjene Evropsku konvenciju i standarde, kada provode istrage za određena krivična djela, koja neminovno pokreću pitanje otkrivanja novinarskih izvora.

“To je najvidljivije u kontekstu krivičnog djela ‘Neovlašćeno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje’, koje ne prepoznaje izuzetak, a morao bi i to kada je to i javnom interesu”, pojašnjava on.

Policiji važniji novinarski izvor nego krivično djelo

U našoj državi dosad je zabilježeno više slučajeva ugrožavanja novinarskih izvora. Jedan je zabilježen 2014. godine kada je u redakciju bh. portala Klix.ba upala policija i pretresala redakciju, a povodom afere “Dva papka”. Na ovom portalu objavljen je audio snimak u kojem je tadašnja premijerka RS-a, a današnja članica Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović snimljena kako govori o kupovini zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a radi formiranja parlamentarne većine. Općinski sud u Sarajevu kasnije je utvrdio da je pretres bio nezakonit.

Drugi slučaj je protiv novinara Nikole Morače u Banjaluci koji se desio 2023. godine. Morača je priveden u Policijsku upravu Banjaluka na informativni razgovor. On je bio saslušan zbog autorskog teksta o silovanju osamnaestogodišnje djevojke za koje je osumnjičena jedna osoba. Tada su dežurni policijski inspektori zahtijevali od njega da otkrije ko mu je dao podatke o slučaju, te mu oduzeli mobilni telefon iako za to nisu imali zakonit sudski nalog. Protiv njega i još dvije osobe su pokrenute istrage gdje su bili osumnjičeni za krivično djelo povreda tajnosti postupka, ali je kasnije obustavljena istraga.

Zadnji slučaj koji se desio tiče se poziva Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po naredbi Tužilaštva Bosne i Hercegovine (BiH) o saslušanju novinara Avde Avdića, urednika portala Istraga.ba i odgovornih ljudi Hayat TV. Oni su telefonski pozvali novinara i uredništvo Hayat TV u prostorije SIPA-e na davanje iskaza, a da prethodno nisu pismenim putem obaviješteni u kom svojstvu se pozivaju niti u vezi sa kojim krivičnim djelom.

Avdić je prethodno objasnio da postoje dva odvojena slučajeva u Tužilaštvu BiH koja se tiču njega i njegovih izvora, objava snimka razgovora ministra vanjskih poslova Mađarske Petera Szijjarta i Dragana Čovića u emisiji Istraga sedmice, kad su govorili o “izbornom zakonu na kršćanskim osnovama” i objava dokumenta kojim se potvrdilo da je Aleksandar Vučić na obilježavanje Dana Republike Srpske (RS) poslao svog sina kao zvaničnika Republike Srbije sa policijskom pratnjom.

Rudić ističe da je ovakvo postupanje istražnih i pravosudnih organa pritisak na rad novinara.

“Ovi slučajevi su indikativni da se objasni važnost postojanja neimenovanih izvora, a to je da su, recimo u slučaju kolege Morače nakon tri mjeseca istraživanja rekli da nema elemenata krivičnog djela. Kad su uzeli sve njegove izvore, otuđili telefon novinara, kad su, pretpostavljam, kopirali sve kontakte koje novinar ima, onda su vratili telefon i rekli da nema krivično djela. Šteta koju su nanijeli kolegi Morači je nenadoknadiva jer nema tog novca koji može kompenzirati to što je imao kao svoje kontakte, izvore, telefonske brojeve i fotografije”, istakla je Rudić.

Taj slučaj je jedan primjer kako se policija bahato ponaša u situacijama kada, umjesto da istražuje osobe koje su počinile krivično djelo, oni se bave novinarskim izvorima i potpuno skreću pozornost s krivičnog djela na odgovornost novinara, dodala je Rudić i istakla da je isti slučaj bio s portalom Klix.ba.

Šta istraživačkim medijima znači zaštita novinarskih izvora?

Kao što je već ranije naglašeno novinarima, a naročito istraživačkim, je od krucijalne važanosti da sačuvaju tajnost svojih izvora kako bi mogli slobodno pisati o korupciji i zloupotrebama koje se dešavaju u društvu.

Džana Brkanić, zamjenica urednika Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH), pojasnila je da novinarstva ne bi bilo bez izvora, a neke od najboljih novinarskih priča i istraživanja potekle su upravo od informacija koje novinari dobiju od svojih izvora.

“Kao što je kod advokata povjerljivo ono što im klijenti kažu, ili kod ljekara odnos s pacijentom, tako je zaštićeni izvor kod novinara profesionalna tajna. Za nas su izvori priča neprocjenjivi, njih novinar otkriva nama urednicima ili direktoru BIRN-a BiH kako bismo se uvjerili u kredibilnost pokretača određene priče, ali i mogli uraditi dodatne provjere. Nama je obaveza profesionalna da štitimo naše izvore”, istakla je Brkanić.

Govoreći o poštivanju zakonske regulative u praksi naglašava kako mnogo toga što postoji na papiru u našoj zemlji nije ispoštovano u praksi i da su u posljednje vrijeme pritisci na medije i nevladine organizacije naročito prisutni u Republici Srpskoj, zbog kriminalizacije klevete, ali i najava za usvajanje takozvanog zakona o stranim agentima.

“Također sve učestalije tužbe za klevetu prema medijskim kućama koje se pokreću da bi onesposobile medije za rad, finansijski ih oslabile i ugrozile. Vidjeli smo ranije ali i unazad godinu dana da se pozivaju novinari na informativni razgovor, da im se oduzimaju telefoni i od njih traži da otkriju svoje izvore. Zna se kako može doći i pod kojim uslovima do otkrivanja izvora, a ovakve poteze smatram lično pritiskom na novinare.”

Novinar portala Fokus.ba, Amil Dučić također smatra da su novinarski izvori svetinja za novinara, što samo po sebi znači, da je novinar prvenstveno moralno obavezan da ih čuva.

“U konačnici to je i zakonski regulirano. I to pravo se novinarima nikad ne smije derogirati. Izvori koji raspolažu važnim informacijama posebno su za istraživačkog novinara dragocjeni”, kazao je Dučić.

Izvor: Mediacentar