SARAJEVO, 17.01.2018.-Potpuno neuređena oblast onlajn medija u Bosni i Hercegovini, uzrokovana nedostatkom političke volje nadležnih, dovela je do pojave nerealno velikog broja portala, za koje se uglavnom ne zna ni ko im je vlasnik, niti ko su novinari koji plasiraju vijesti putem njih.
Svaki pojedinac u našoj zemlji može pokrenuti web stranicu, dizajnirati je u formi informativnog portala, i tako postati vlasnik onlajn medija. Ne postoji zakon o transparentnosti medijskoj vlasništva, kao ni zakon o oglašavanju. Nigdje na internetu nisam pronašao upustvo kako neki portal dobija svoj serijski (ISSN) broj. Ne postoje zakonski akti o minimumu broja zaposlenih novinara sa završenim adekvatnim fakultetom, pa tako portal možete pokrenuti i sa samo jednim ”novinarom”, koji može pisati bilo šta, i pri tome neće krivično odgovarati. Sve navedeno dovodi do kontinuirane degradacije onlajn novinarstva, u odnosu na tradicionalno (TV i radio), kao i nepovjerenja građana u onlajn medije. Političku volju da se navedeni problemi u potpunosti riješe, u skladu sa praksom zemalja EU, zasigurno nema nijedna politička stranka u BiH.
Lokalna vlast u Trebinju ”pokupovala” postojeće i pokreće nove portale
Najveća lokalna, a ujedno i vladajuća politička stranka SNSD, vrlo je ozbiljno shvatila rast uticaja onlajn medija u budućnosti, pa je kroz neposredne finansijske aranžmane, preko javnih i privatnih preduzeća, došla u posjed skoro svih lokalnih portala u Trebinju. Postoji čitava ”armija” stranačkih aktivista koji se bave uređivanjem najmanje pet portala u Trebinju, ali i pokretanjem novih, a osnivač jednog od njih, nakon poslednjih lokalnih izbora 2016. godine, nagrađen je i zaposlenjem u Gradskoj upravi. Ovakve informacije posebno snažno odjekuju u manjim regijama, kakva je Istočna Hercegovina, a mladim generacijama budućih novinara šalje se posebno upečatljiva poruka, u kontekstu: Isplati se pokrenuti portal, pa preko odanog ”novinarstva” – do državnog ”uhljebljenja”.
Posebni pritisci institucija na nezavisne onlajn medije
Gradska uprava, Skupština grada, kao i najviši zvaničnici Javnih preduzeća sa sjedištem u Trebinju, koriste sve moguće mehanizme moći kako bi nezavisnim novinarima onemogućili pravo na slobodan rad. Novinari našeg portala već duže vrijeme ne dobijaju pozive na događaje koje organizuje Gradska uprava, uz obrazloženje gradonačelnika da će nas zvati ”kad bude nešto bitno”. Prvi čovjek Grada, dakle, samostalno odlučuje sta je slobodnom novinaru ”bitna” informacija!? Korak dalje otišlo je i rukovodstvo Gradske skupštine, koje je uvelo nova pravila za izvještavanje sa sjednica lokalnog parlamenta, u odnosu na sve prethodne godine. Nakon što su odustali od prvobitne odluke da potpuno onemoguće ulazak novinarima u skupštinsku salu, novo rukovodstvo odlučilo je da novinar mora da se akredituje za pracenje skupštinskih sjednica 48 sati prije pocetka svakog zasjedanja. Tek nakon ”pobune” novinara uvedena je praksa akreditovanja elektronskim putem, čime novinari i dalje nisu zadovoljni. Predsjednik Skupštine Grada Trebinja obećao je predstavnicima medija poseban sastanak u martu mjesecu ove godine, međutim, sve je ostalo samo na obećanju.
Od prijetnji i ignorisanja, do mafijaške bahatosti
Ličnim primjerom svjedočio sam o pritisku političara na vlasnike i urednike onih onlajn medija koji po svaku cijenu žele ostati nezavisni. Aktuelni gradonačelnik Trebinja i generalni sekretar SNSD-a Luka Petrović, u toku predizborne kampanje lokalnih izbora 2016, na kojima je i dobio povjerenje glasača za mandat, lično mi je telefonskim putem uputio upozorenje da bih trebao prestati pisati o njemu, zatim prijetnje tužbama zbog dva autorska teksta, kao i diskriminacijski govor mržnje. Cijeli slučaj je bio objavljen na pojedinim portalima i televizijama, obaviješten je i OSCE BiH, a preko Udruženja ”BH novinari” došli smo i do plana za tužbu, od koje se kasnije nakon procjene advokata, nažalost odustalo.
Danas na sceni, od strane Gradske uprave u Trebinju, imamo pokušaje da se naš medij maksimalno ignoriše. Otežan nam je pristup informacijama, izjave se čekaju i po deset dana, a nerijetko ih ne dobijemo nikako.
Posebno je važno napomenuti i primjer ”Hidroelektrane na Trebišnjici”, čije rukovodstvo čini sve kako bi nam otežalo pristup informacijama od javnog značaja, sto je u stvari direktno kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Svojevremeno je na naš upit zašto ne dobijamo odgovore na naša uredno dostavljena pitanja i upozorenje da na taj nacin grubo krši zakon, direktor ovog Javnog preduzeca Gordan Mišeljić, takođe član vladajuće stranke SNSD, našoj novinarki u mafijaškom stilu kratko odgovorio ”zakon je tu da bi se kršio”.
Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.