SARAJEVO, 28.09.2018.-Ukoliko je sigurnost novinara ugrožena bilo kojim krivičnim djelom počinjenim od strane osumnjičenog ili optuženog, novinar u sudskom postupku dobija položaj oštećenog. Oštećeni je lice kome je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo.
Tipična krivična djela učinjena protiv novinara jesu:
– „Laka tjelesna povreda“ (Ko drugoga lako tjelesno povrijedi ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine) isto po KZ RS i KZ FBiH
– „Teška tjelesna povreda“ (Ko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina) isto po KZ RS i KZ FBiH
– „Ugrožavanje sigurnosti“ (Ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine po KZ RS) / (Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana,kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci po KZ FBiH)
– „Oštećenje tuđe stvari“ (Ko uništi, ošteti ili učini neupotrebljivom tuđu stvar, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine po KZ RS) / (Ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivom tuđu stvar, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci po KZ FBiH)
– „Povreda slobode izražavanja misli“ (Ko uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog istupanja, osnivanja ustanova javnog informisanja, slobodu štampe ili drugih sredstava javnog informisanja kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine) / (nije propisano ovo djelo po KZ FBiH)
– “Sprečavanje štampanja, distribucije štampanih stvari i emitovanja” (Ko protivpravno sprečava štampanje, prodaju ili distribuciju knjiga, časopisa, novina ili drugih štampanih stvari, ili proizvodnju i emitovanje radijskog ili televizijskog programa, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine po KZ RS) / (Ko protupravno spriječi štampanje, prodaju ili raspačavanje knjiga, časopisa, novina ili drugih, štampanih materijala, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine po KZ FBiH) i u težim slučajevima:
– „Prinuda„ (Ko drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom prinudi da nešto učini ili ne učini ili trpi, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine) / (nije propisano ovo djelo po KZ FBiH)
– „Otmica“ (Ko silom, prijetnjom, obmanom ili na drugi način odvede ili zadrži neko lice u namjeri da od njega ili drugog lica iznudi novac ili kakvu drugu imovinsku korist ili da njega ili koga drugog prinudi da nešto učini, ne učini ili trpi, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina po KZ RS) / (Ko drugog protupravno zatvori, drži zatvorena ili mu na drugi način oduzme ili ograniči slobodu kretanja s ciljem da njega ili koga drugog prisili da što učini, ne učini ili trpi,kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina po KZ FBiH)
– “Ubistvo” (Ko drugoga usmrti, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina) isto po KZ RS i KZ FBiH.
Svaki građanin pa i novinar ima pravo da prijavi izvršenje krivičnog djela, a prijava se podnosi tužiocu, pisano ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, lice koje podnosi prijavu upozoriće se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastaviće se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačiniće se službena zabilješka. Ukoliko je prijava podnesena sudu ili ovlašćenom službenom licu (policiji), oni će prijavu primiti i odmah dostaviti tužiocu. Ukoliko je došlo do psihičke ili fizičke povrede, bilo bi od velike važnosti da novinar odmah (najbolje istog dana) kao oštećeni prijavi povredu zdravstvenoj ustanovi i prikupi svu medicinsku dokumentaciju u vezi te povrede, te da izvrši i fotografisanje fizičkih povreda kod ovlaštene foto radnje.
U pogledu ostalih dokaza, dobro bi bilo da sačuva sve dokaze, prijeteće poruke u telefonu, pisma, e-mailove i sl. te sve navedene dokaze preda ovlašćenom službenom licu i tužiocu u cilju vođenja istrage. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, ovlašćeno službeno lice ili tužilac mogu po službenoj dužnosti da sprovedu istragu u okviru koje vrši ispitivanje osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja, prikupljanje materijalnih dokaza i dokumentacije, naređuje potrebna vještačenja i dr. Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.
O sprovođenju istrage donosi se naredba u kojoj će tužilac navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. Tužilac donosi naredbu da se istraga neće sprovoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo da podnesu pritužbu u roku od osam dana Kancelariji/Uredu tužioca. Tužilac okončava istragu kada utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzeće kolegijum tužilaštva.
Nakon podizanja optužnice ista se dostavlja sudu na potvđivanje, pa ukoliko bude potvrđena optužnica, optuženi se poziva na sud radi izjašnjenja o krivici, kada bi se trebao pozvati i oštećeni da se izjasni o imovinsko pravnom zahtjevu. Ukoliko optuženi negira krivicu, sud zakazuje glavni pretres na kojem se izvode dokazi prvo optužbe, pa odbrane i kad se na sud poziva oštećeni, te ostali svjedoci koji će biti saslušani i ispitani direktno i unakrsno od strane tužioca i optuženog ili njegovog branioca na okolnosti u vezi krivičnog djela, kad se u slučaju razjašnjenja njihovih navoda mogu koristiti kao dokaz njihovi iskazi iz istrage dati pred policijom ili tužilaštvom.
Na glavnom pretresu, iskaz oštećenog kao novinara je bitan dokaz, koji u saglasnosti sa ostalim objektivnim dokazima (vještačenjem, fotografijama, predmetima, medicinskom dokumentacijom i dr.) i subjektivnim dokazima (iskazima ostalih svjedoka iz istrage i sa glavnog pretresa) ima veliku kvalitativnu snagu za utvrđivanje činjenica bitnih za uspjeh optužnice u krivičnom postupku. Treba napomenuti, da ako je svjedok uredno pozvan, a ne dođe, niti svoj izostanak opravda, sudija, može narediti prinudno dovođenje svjedoka, a svjedoka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, sudija može kazniti novčanom kaznom.
Na suđenju, poslije opštih pitanja od strane suda (imena, prezimena, zanimanja, datuma rođenja i sl.) svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Nakon direktnog ispitivanja (od strane tužioca) i unakrsnog ispitivanja (od strane odbrane) novinara kao oštećenog će upitati tužilac ili sud da li postavlja imovinsko pravni zahtjev (zahtjev za naknadu štete) protiv optuženog. Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništavanje određenog pravnog posla. Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva se može podnijeti najkasnije do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje sankcije pred sudom, a lice ovlašćeno za podnošenje prijedloga (oštećeni ili njegov punomoćnik) dužno je da određeno označi svoj zahtjev i da podnese dokaze.
Ako ovlašćeno lice nije podnijelo prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku do potvrđivanja optužnice, biće obaviješteno da taj prijedlog može podnijeti do završetka pretresa, odnosno pretresa za izricanje sankcije. Tužilac je dužan da prikupi dokaze o imovinskopravnom zahtjevu u vezi sa krivičnim djelom, u čemu sarađuje sa oštećenim i na te okolnosti ispituje osumnjičenog, odnosno optuženog. Stvari koje služe kao dokaz oduzeće se privremeno i nakon završetka postupka vratiti vlasniku ili oštećenom. Ako je ovakva stvar neophodno potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.
Na glavnom pretresu i u toku sudskog postupka, tužilac izvodi sve dokaze, a ne oštećeni, jer te dokaze sud neće prihvatiti. Nakon završetka dokaznog postupka sudija, odnosno predsjednik vijeća će pozvati tužioca, oštećenog, branioca i optuženog radi davanja završne riječi. Posljednja riječ uvijek pripada optuženom. O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. U presudi kojom optuženog proglašava krivim, sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnični postupak. Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov ni za potpunu ni za djelimičnu presudu, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može da ostvaruje u parničnom postupku.
Kad sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kada rješenjem obustavi krivični postupak, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku. Oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Protiv presude donesene u prvom stepenu može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku radi davanja odgovora.
Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.