SARAJEVO, 19.03.2021. – Odgovornost medija je ključna u prevenciji i podizanju svijesti o rodno zasnovanom nasilju, a nadležne institucije, posebno tužilaštva i sudovi, moraju se bolje educirati u ovoj oblasti kako bi prepoznali i adekvatno sankcionisali ovakve slučajeve, istaknuto je na online konferenciji “Rodno zasnovano nasilje u javnom i komunikacijskom prostoru Bosne i Hercegovine“, koja je održana danas u organizaciji Udruženja BH novinari i Mreže novinarki u BiH.
Panelistice su posebno naglasile ulogu medija u suzbijanju, prevenciji i dekonstrukciji rodno zasnovanog nasilja kroz medijske sadržaje. Novinari/ke i mediji se pojavljuju u dvostrukoj ulozi – trpe nasilje i često su žrtve, ali sa druge strane i sami postaju sredstvo nasilja ili prenošenja nasilja, što je nedopustivo sa profesionalnog, etičkog i zakonskog osnova, naglasila je Borka Rudić, generalna tajnica BH novinara i moderatorica konferencije.
–Mediji nerijetko nekritički i bez prethodne provjere prenose objave, komentare, informacije i vijesti sa društvenih mreža i time produžavaju nasilje, odnosno multipliciraju njegove negativne posljedice. Takvo postupanje je protivno kodeksu novinarske etike – rekla je Rudić.
Predsjednik BH novinara Marko Divković smatra da je rodno zasnovano nasilje sve teže uočiti i da ono postaje sve “prefinjenije”, ali i pogubnije po društvo. O kršenju prava novinarki kroz ciljano i dugotrajno nasilje govorila je Vildana Džekman, koordinatorica Linije za pomoć novinarima Udruženja BH novinari.
–Država BiH nema programe koji tretiraju prevenciju rodno zasnovanog nasilja koji bi se specifično odnosili na novinarke i medijske djelatnice. Međutim, da je to nasilje u porastu, pokazuju podaci da smo u posljednjih pet godina registrovali oko 70 slučajeva napada na novinarke i kršenja prava novinarki. Najčešće su to prijetnje smrću, verbalni i fizički napadi, uznemiravanje, diskriminacija u pogledu radnog prava, seksizam, mizoginija na radnom mjestu… – navela je Džekman te dodala da su novinarke generalno razočarane u pravosudni sistem i ne vjeruju u pozitivne ishode tih procesa, ali problem je i što ne poznaju dovoljno svoja prava.
Udio žena na pozicijama direktorica u bh. medijima je samo 25 posto, pokazala su ranija istraživanja BH novinara. Istraživanje rađeno 2019. pokazuje da medijske uposlenice generalno svoj položaj pericipiraju negativno zbog teškog napredovanja u karijeri i rodno zasnovanog nasilja. Pandemija Covida-19 također je ostavila velike posljedice na položaj novinarki u BiH – anketa rađena prošle godine pokazuje da većina novinarki radi više nego prije početka pandemije, a samo 13% njih bile su dodatno plaćene za svoj rad. Više od 70% ispitanica su izjavile da im je narušeno mentalno zdravlje kao posljedica pandemije.
Preporuka je da je važno promovirati prava novinarki I mehanizme zaštite. Važno je insistirati na izradi internih akata u redakcijama kako bi se normirala zaštita prava novinarki.
Online nasilje i seksizam u medijskim i akademskim krugovima tema je o kojoj je govorila prof.dr. Lejla Turčilo, profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Prema njenim riječima, nasilje nad ženama u javnom prostoru najčešće počinje na internetu, napadima i pokušajima diskreditacije u online prostoru.
–Nažalost, imam i osobno iskustvo kada je riječ o ovoj temi. Postoji praktično jedna matrica oko koje su se usaglasili određeni politički i radikalni krugovi na internetu. Čim se malo odmaknete od tog narativa, kreću online nasilje i napadi. Mete su uvijek oni koji drugačije misle, ukazuju na kriminal i korupciju ili se naprosto svojim javnim stavovima i istupima ne uklapaju u tu zadanu matricu – kaže profesorica Turčilo.
Mirna Miljanović, načelnica odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a RS, ističe da novinari/ke često nemaju svijest o tome da svaku prijetnju koju dobiju trebaju prijaviti.
–Mi smo u ovoj godini imali jednu prijavu prijetnji novinarki, a prošle i pretprošle godine imali smo po dva slučaja. To su prijetnje smrću i ugrožavanja sigurnosti, nacionalistički i seksistički komentari, ali i fizički napadi. MUP RS u ovakvim slučajevima obavještava Tužilaštvo i dalje oni odlučuju o toku istrage, odnosno da li ima elemenata krivičnog djela. To su većinom prijetnje koje su upućene u digitalnom prostoru. Međutim, nama se nikada nije obratila novinarka niti bilo koja redakcija sa konkretnom prijavom rodno zasnovanog nasilja i mislim da je u tom smislu neophodno podizanje svijesti i edukacija kako novinara/ki, tako i uposlenika MUP-a, tužilaštava i sudova. Problem je što se takve vrste prijava najčešće vode kao kleveta i novinari se upućuju na privatne tužbe – rekla je Miljanović.
Govoreći o mehanizmima zaštite protiv rodno zasnovanog nasilja, Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH, kazala je da se prije svega mora definisati šta je to javni prostor.
–Pitanje javnog prostora se znatno proširilo u odnosu na neko tradicionalno shvatanje. Pored toga, trebalo je vremena da se rodno zasnovano nasilje prepozna kao jedan društveni izazov koji mora biti i zakonski uređen. Kada smo pisali Zakon o ravnopravnosti spolova 2001. godine, ključna tema nam je bila šta uraditi sa sankcionisanjem. Tim zakonom je jasno definisano da je svako nasilje na bazi spola krivično djelo, bez obzira gdje se dešava. Nažalost, naši nadležni organi u praksi nikada ne gledaju Zakon o ravnopravnosti spolova u ovakvim slučajevima, nego kao osnovu koriste Krivični zakon i u tom smislu za ovih posljednjih 20 godina nismo uradili dovoljno – kaže Džumhur.
Ona je dodala da rodno zasnovano nasilje nad novinarkama Instituciji ombudsmena najčešće prijavljuju BH novinari, a veoma rijetko same žrtve nasilja.
–Istanbulska konvencija nas obavezuje da uredimo pitanje rodno zasnovanog nasilja. Kada govorimo o prijetnjama, naše krivično zakonodavstvo nije adekvatno odgovorilo na tu obavezu – zaključila je Džumhur.
Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH kazala je da je u ovoj instituciji u toku izrada akcionog plana za prevenciju govora mržnje u BiH, što bi trebalo doprinijeti i prevenciji rodno zasnovanog nasilja.
–Sloboda govora u cyber prostoru ne smije nanositi štetu nikome u tom prostoru, a u to spada i uznemiravanje na internetu i objavljivanje neprimjerenih sadržaja. Gender nasilje kao specifičan oblik nasilja treba se definirati i razraditi u našem zakonodavstvu, jer istraživanja pokazuju da se takva vrsta nasilja najčešće dešava na štetu žene – kazala je Đuderija.
Ona je dodala da je pitanje gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje veoma kompleksno.
–Postoji obaveza država da ograniče takvu vrstu uvredljivih stavova i mišljenja. Naše bh. društvo je daleko od toga. Mi demokratiju shvatamo kao način da možemo reći što god želimo, a da pri tome ne snosimo nikakvu odgovornost za javno izrečene stavove – naglasila je Đuderija.
Novinarka Radija Federacije BiH Velida Kulenović kaže da je problem rodno zasnovanog nasilja prema novinarkama u cyber prostoru sve prisutniji.
-Članovi medijske zajednice moraju više razgovarati o ovom problemu i učiti kako da se zaštite. Mi danas praktično ne znamo kako da se zaštitimo od napada putem društvenih mreža. Također, trebamo se bazirati na izmjene Krivičnog zakona u slučajevima nasilja kada se koriste IT tehnologije – zaključila je Kulenović.