Sarajevo, 18.12.2019. – Online platforma mapiraj.ba za sistemsko praćenje i javno prezentovanje slučajeva kršenja ljudskih prava kroz medijske sadržaje, kao i devet sektorskih istraživanja o statusu ljudskih prava marginaliziranih grupa na osnovu kojih će biti publikovana Bijela knjiga ljudskih prava u bh. medijima, prezentovani su danas na završnoj konferenciji „Mediji za ljudska prava“.
U protekloj deceniji bilježimo pogoršanje medijskih soboda, kršenja individualnih prava novinara i drugih ranjivih grupa u BiH. Svjedočimo također političkim pritiscima i drugim nedozvoljenim uticajima na medije i medijske profesionalce. Zbog toga novinari, čija se profesionalna, radna i socijalna prava krše svakodnevno bez zakonskih sankcija, ne mogu biti aktivni promotori ljudskih prava.
S druge strane, novinari i mediji zbog različitih političkih, ekonomskih i drugih uticaja, kao i nedovoljno znanja o pravima drugih, postaju kršitelji građanskih prava, na način da djeluju diskriminirajuće prema drugom i drugačijem, podržavajući nametnute stereotipe, krše kodeks novinarske etike i profesionalne standarde, koristeći govor mržnje, huškanje i druge oblike neprimjerenog govora. Istovremeno, mediji ne čine dovoljno vidljivim probleme, potrebe i interese manjinskih, marginalizovanih i ranjivih društvenih grupa u okviru svojih izvještaja ili drugih medijskih sadržaja.
Sva ova pitanja i problemi su istaknuti na današnjoj konferenciji koja je održana u sklopu projekta vrijednog oko 313.000 eura koji finansira Evropska unija sa ciljem unaprjeđenja saradnje između institucija vlasti, nevladinih organizacija i medija u oblasti zaštite i promocije ljudskih prava u skladu sa EU standardima. U prvi plan je stavljena potreba umrežavanja medija, građana, organizacija civilnog društva i institucija vlasti radi kreiranja i korištenja internetskih alata za promicanje, predstavljanje i zaštitu ljudskih prava ranjivih grupa kroz medijske sadržaje.
„Ovaj projekat je po svemu unikatan. Kada smo ga započeli prije tri godine, zapitali smo se da li je moguće da za sve ove godine niko nije napravio poveznicu između medija i ljudskih prava na ovakav način. Zato smatram da je ovaj projekat napravio jaku osnovu kako bi sve aktivnosti na kojima mediji i nevladine organizacije zajedno rade bile u korist svih građana BiH“, rekao je Vladimir Pandurević, projekt menadžer pri Delegaciji Evropske unije u BiH.
Edin Ibrahimefenedić iz Institucije ombudsmena za zaštitu ljudskih prava u BiH naveo je da smo kao društvo još daleko od željenih standarda i ciljeva u oblasti ljudskih prava.
„Mediji su u suštini najznačajniji faktor u promociji ljudskih prava i oni mogu ukazati vlastima na određene probleme. Ako mediji ne ispunjavaju tu funkciju, pitanje je koliko društvo može biti posvećeno vladavini i zaštiti ljudskih prava, kao i koliko će sami građani biti upoznati sa cijelim spektrom ljudskih prava“, rekao je Ibrahimefendić.
Ljudskim pravima mediji se najčešće bave ili incidentno ili manifestaciono, rekao je Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.
„Rezultat je da smo daleko od pozicije iz koje bismo mogli reći da smo zadovoljni. Činjenica je da je veliki broj novinara u kategoriji onih čija se prava sve češće krše, tako da ukupna pozicija i tretman ljudskih prava često zavisi i od raspoloženja i opredjeljenja urednika medija“, istaknuo je Divković.
Istraživač Srđan Puhalo rekao je da su u okviru ovog projekta u posljednje tri godine rađene tri serije istraživanja o marginalizovanim grupama u koje s jedne strane spadaju novinari, te žene žrtve nasilja i povratnici kao grupa o kojoj se danas vrlo malo brine. Puhalo je ukratko predstavio rezultate svakog od istraživanja, a kada je riječ o novinarima, naglasio je da se njihova prava vrlo često ne poštuju te se postavlja pitanje da li onda oni sami mogu adekvatno da se bave temama vezanim za ljudska prava.
„Svakodnevno ili često preko 30 posto novinara trpi neki oblik pritiska od političara koji su na vlasti. Ako znamo da se to dešava, onda nas ne treba čuditi današnja percepcija novinarstva i novinara kao društveno-političkih radnika“, naveo je Puhalo.
Istraživanja pokazuju da svaka druga žena u BiH trpi određeni oblik nasilja od svoje 15. godine, naglasio je Puhalo.
„Čak 84,1% žena izjavilo je da su doživjele šamaranje. To je ogroman procenat nad kojim se zaista svi moramo zamisliti. Cilj je ohrabriti žene da prijave nasilje, umjesto što od toga zaziru, ćute i trpe, kao što je to sada većinom slučaj. Većina njih kažu da nisu prijavljivale nasilje jer ih je bilo sramota, plašile su se za svoj život i za život svojih bližnjih, nisu znale kome da se obrate… To je poruka sistemu, ali i svima nama“, rekao je Puhalo.
Govoreći o povratnicima, Puhalo je istaknuo da je to grupa koju danas niko ne vidi i niko o njima ne vodi računa te da su prepušteni sami sebi. Radi se o grupi koja je izložena raznim oblicima diskriminacije poput nemogućnosti zapošljavanja ili dobijanja građevinskih dozvola, obrazovanja, investiranja…
Generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić kazala je da su mediji po defaultu branitelji ljudskih prava, a sada smo došli u situaciju da su oni među onima koji krše prava drugih.
„U našoj javnosti je potpuno nezapaženo prošla ocjena gospodina Priebea o radu ombudsmena u BiH, koji je naveo da Institucija ombudsmena nije ispunjavala svoje zakonske obaveze i da se zadržavala samo na davanju mišljenja, što je nedovoljno. Vrlo često smo bili svjesni toga da se ne smije stati samo na mišljenju, jer institucije nisu obavezne da provedu to mišljenje. Ne možemo na jednom polju razvijati instituciju, a da ta institucija na drugom polju ne štiti ljudska prava“, rekla je Rudić i dodala da je Platforma Mapiraj.ba napravljena upravo zato “da više ne držimo podatke o kršenjima ljudskih prava samo kod javnih insttiucija, negdje u ladicama, već da ti podaci budu dostupni svim građanima“.
„Iskustvo nam je do sada pokazalo da nema puno onih koji žele dijeliti informacije i to je jedan izazov s kojim se moramo suočiti. Najvažnije je da počnemo da sarađujemo, da se umrežavamo i da dijelimo informacije“, kazala je Rudić.
Panelisti Lejla Huremović, Jasmina Mujezinović , Almir Panjeta i Adis Nadarević su naglasili da država i njene institucije ne smiju tolerisati kršenje ljudskih prava, bez obzira o kojoj grupi je riječ. Freelancer Almir Panjeta, koji se već godinama bavi dječijim pravima i njihovom zaštitom u BiH, kazao je da ljudska prava treba posmatrati kao cjelinu.
„Ne možete se zalagati za prava jedne grupe, a istovremeno osporavati prava nekoj drugoj grupi. Mediji o djeci izvještavaju rijetko, a i to uglavnom onda kada je neki incident ili problem. Pri tome se često zanemaruje Konvencija o pravima djeteta, pravila RAK-a i Etički kodeks“, rekao je Panjeta.
Lejla Huremović , aktivistica u oblasti LGBTQI prava je navela kako je Vlada Federacije BiH prošle godine donijela odluku o formiranju radne grupe koja će raditi na izradi Zakona o istospolnom partnerstvu, ali zbog neformiranja vlasti do danas se apsolutno nije ništa uradilo po tom pitanju.
„To zapravo govori koliko ozbiljno se shvataju prava LGBT osoba. Ove godine imali smo Povorku ponosa u Sarajevu i mislili smo da će to doprinijeti da političari počnu malo više govoriti o ovoj temi, ali to nažalost nije bio slučaj“, naglasila je Huremović.
Ona je dodala da novinari i novinarke u BiH sve više postaju zaštitinici prava LGBT osoba te da generalno pozitivno i korektno izvještavaju o njihovim problemima i pravima.
Projekat „Mediji za ljudska prava“ je pokrenut početkom 2017. godine. Finansira ga Evropska unija u Bosni i Hercegovini u okviru Evropske inicijative za razvoj demokratije i ljudskih prava u BiH, a provodi ga Konzorcijum kojeg čine Udruženje BH novinari, Centar za edukaciju Pro Educa i Evropska federacija novinara.
U gotovo tri godine implementacije projekta Konzorcijum je organizovao 20 događaja na kojima je učestvovalo više od 500 novinara, urednika, predstavnika institucija vlasti, akademske zajednice, međunarodnih organizacija i civilnog sektora i sproveo 9 sektorskih istraživanja o statusu ljudskih prava u medijima, u kojima je učestvovalo preko 1000 predstavnika ranjivih društvenih grupa. Vođena je i javna kampanja u okviru koje je publikovano 15 istraživačkih tekstova o ljudskim pravima marginaliziranih grupa, producirano 75 reklamnih sadržaja, te objavljeno preko 300 medijskih izvještaja o aktivnostima projekta.