SARAJEVO, 03.12.2020. – Mnoštvo medija i dostupnih informacija otežavaju selekciju kredibilnih i kvalitetnih informacija a to olakšava i put dezinformacijama prema medijskim konzumentima. Posjedovanje informacija znači moć, smatra psihoterapeutkinja Nermina Vehabović Rudež, koja u razgovoru za Mediacentar govori o uzrocima i posljedicama neselektivnog uzimanja informacija, bilo da se radi o onima koje dobijamo kroz školovanje, socijalizaciju ili putem medija.
„U nekom ranijem vremenu tačno se znalo koje su novine kvalitetne, a koji televizijski program. Bilo je moguće da se proturi lažna vijest, ali znatno manje nego danas, kada je primjetan porast medija“, kaže ona i dodaje da ne postoji dovoljan nivo kritičkog razmišljanja zbog čega lažne vijesti imaju uticaja na građane.
„Mentalna lijenost je upravo ta koja je naučno dokazano odgovorna za odmak od kritičkog razmišljanja. To podrazumijeva da pročitate određeni tekst i uzmete ga zdravo za gotovo ne pitajući se je li to što čitate istina. Obrazovanje je dobar vid zaštite od lažnih vijesti, ali mladima danas nedostaje želja za širim informisanjem, čitanjem i shvatanjem stvari dalje od samog Google pretraživača“.
Generacija Z
Uprkos tome što generacija mladih rođenih nakon 2000. godine spada u takozvanu generaciju Z, koja je tehnološki najpismenija i koja je ujedno najveći konzument modernih tehnologija, Vehabović Rudež ukazuje na opasnosti po tu generaciju.
„Kod generacije Z dolazi do uzimanja gotove informacije putem zvuka ili slika. To je vrlo brz način informisanja, kao što je slučaj sa Instagramom, ali dolazi do problema preispitivanja je li sve što vidimo i čujemo tačno. Mladi bez obzira na tehnološku pismenost nemaju emocionalnu pismenost i inteligenciju, kojom će prosuđivati još mnogo informacija. Dolazi do bukvalnog razumijevanja stvari. Nama starijima pak fali tehnološka pismenost, ali ipak više kritički propitujemo informacije do kojih dođemo“, kaže ona.
Dodaje kako je zadatak obrazovnog sistema upravo ključan u procesu razvijanja kritičkog mišljenja. Ono što je posebno brine jeste činjenica da će slika biti još lošija radi online nastave, jer je komunikacija u potpunosti zatvorena: djeca dobijaju zadatke koje trebaju uraditi, bez direktne komunikacije sa ljudskim bićima, u ovom slučaju nastavnim kadrom.
Posljedice lažnih vijesti
U budućnosti ćemo tek svjedočiti posljedicama konzumiranja medijskih sadržaja, a u njima i lažnih vijesti, jer ćemo, kako upozorava Vehabović Rudež, imati mnoštvo mladih koji će poimati život na potpuno drugačiji način.
„Udaljićemo se od temeljnih vrijednosti koje nas čine ljudskim bićima. I moraćemo se vraćati na prvobitne postavke, gdje ćemo ispočetka učiti nekadašnje obrasce ponašanja, radi iskrivljene slike stvarnosti“.
Ističe kako je važno shvatiti šta sve mozak može, ali je poražavajuće što ga vrlo malo koristimo, upravo radi pomenute mentalne lijenosti, koja nam pomaže da brže živimo, ali nam veoma šteti.
„Ona nas prebacuje iz situacije u situaciju ne zadirući dalje u suštinu stvari jer vjerujemo da gubimo vrijeme. Zato kasnije u radu sa pacijentima koji pate od anksioznosti govorimo im ono što je ključno, a to je da se stabilizuju u ovom sad trenutku i uključe svijest o tome“, pojašnjava ova psihoterapeutkinja.
Naglašava kako je socijalizacija ključna u procesu shvatanja realnosti, a čak i kod selekcije lažnih i pravih vijesti. Ako kao pojedinac vjerujemo u nešto, što se ispostavi netačnim u komunikaciji sa drugima, lanac laži se razbija, a to nije slučaj sa ljudima koji informacije ne razmjenjuju sa drugima uopšte.
Dominacija autoriteta
U procesu shvatanja i razlučivanja lažnih vijesti od onih istinitih ključna je emotivna povezanost sa ljudima, smatra Vehabović Rudež. Tako se dešava da mnogi ne preispituju viđeno, jer dolazi od onih za koje imaju visok stepen povjerenja.
„Ako zastupamo određenu političku strukturu, sve što oni kažu za nas je istina. Uopšte to ne provjeravamo, jer prihvatamo sve što dođe od određenog autoriteta kojeg mi smatramo relevantnim. Ali važno je shvatiti da ništa nije onako kako izgleda. I pitanje koje svi možemo postaviti jeste je li ovo onako kako se čini? A to pitanje dovoljno može aktivirati naš mozak da preispituje i najveće autoritete kao što su prvenstveno roditelji“.
Kao profesionalac u ovom području dodaje da ne želi ni spominjati manipulaciju ljudima, jer je ona, prema njenom mišljenju nemoguća, sve dok nam je „uključen mozak“.
„Mi smo ti koji dozvole da sve što se govori i radi za nas bude istina u datoj situaciji. Zato vjerujem da se svako može zaštititi jednostavno ako uključi mozak. Ako možemo reći da se sa nečim ne slažemo, to je već korak ka mogućnosti slobodne volje i razmišljanja“, ističe ona.
Najveća vrijednost je sloboda
Čitava adolescencija je usmjerena na rušenje autoriteta i mišljenja, i zato Vehabović Rudež vjeruje da je zadatak na svima nama boriti se i otimati u vrtlogu lažnog informisanja.
„Ako ugušimo preispitivanje gubimo smisao bunta. Važno je shvatiti da to nije bezobrazluk nego potreba za rastom i razvojem. Najveća vrijednost ljudskog bića je da bude slobodan. Razmišljajte o onome što čujete i pitajte. Pitanja su najljepša stvar na ovom svijetu. Ne vjerujte svemu što čujete, vidite, jer morate doživjeti da biste znali kakvo je nešto za vas“.
Zaključuje kako je lično iskustvo krucijalno u tome, jer danas se sve više gubimo na putu obrazaca ponašanja. Od Instagrama, Facebooka, do drugih društvenih mreža, koje nude „plan i program života“, spas je upravo u našem vlastitom mozgu. Ako ne prihvatamo da je tuđa realnost imperativ za našu ličnu, napominje Vehabović Rudež, onda smo na dobrom putu da shvatimo i dublju problematiku svih mogućih lažnih vijesti.