Sarajevo, 12.11.2021. – Jesu li zahtjevi za brisanje tekstova, koji sve češće stižu na adrese redakcija bh. medija, zapravo post-festum cenzura i pokušaj „prekrajanja istorije“ i zašto se demantiji nerijetko pretvore u polemike sa novinarima, bile su glavne teme panel diskusije koja je održana danas u Sarajevu, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BIH).
Kako su naveli organizatori Leila Bičakić, direktorica CIN-a i Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH, u posljednje vrijeme svjedočimo pojavi trendova koji mijenjaju tradicionalni pristup novinarstvu, a koji se očituju, između ostalog, u pojavi novih medija i novih formi izvještavanja. Paralelno, pojavljuju se i novi oblici pritisaka na medije, koji prijete da značajno naruše i ovako loš položaj nezavisnog i profesionalnog novinarstva.
Veoma često, a usljed nedovoljno definisanog ili parcijalnog tumačenja zakonskog okvira koji se primjenjuje, prema medijima se upućuju zahtjevi za uklanjanje sadržaja i objave različitih formi demantija koji prijete da ozbiljno ograniče slobodu izražavanja, te slobodu medija.
„U javnom prostoru BiH na djelu je tzv. shrinking space ili sužavanje prostora unutar medijskih sadržaja, pa čak i onda kada je riječ o iznošenju istinitih i provjerenih informacija, ali koje štete određenom centru moći“, rekla je prof. dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Ona je podsjetila da je po Zakonu o zaštiti od klevete moguće tražiti brisanje određenih sadržaja iz medija, ali samo u slučaju da su određeni navodi neistiniti, odnosno netačni.
„Međutim, ukoliko zahtjevi za brisanje tekstova postanu masovna pojava, o brojnim događajima koji se dešavaju u našem društvu za 20-30 godina neće biti moguće naći nikakve podatke u medijskim arhivima“, upozorila je profesorica Turčilo.
Advokat i stručnjak za ustavno pravo prof. dr. Nedim Ademović smatra da su zahtjevi za brisanje činjenica iz medijskih arhiva neosnovani i pravno neutemeljeni.
„Ne postoji nikakva pravna norma koja dozvoljava takvo nešto. Ipak, trebamo razmišljati o tome da li ipak postoji okolnost koja bi opravdala takav zahtjev na osnovu zaštite prava na privatnost, a koje uključuje i pravo na ugled osobe. Mislim da istorija ne može narušavati čast i ugled osobe, osim u slučajevima kada mediji selektivnim pristupom pokušavaju dezavuisati javnost i stvoriti pogrešnu sliku – naprimjer, ako samo pišete o tome da je neko bio optužen za neko krivično djelo ili da mu se sudilo, ali ne i da je oslobođen optužbi“, kaže Ademović.
Advokat Vlado Adamović mišljenja je da se mora uvažavati i pravo na zaborav.
„Posljedice ljudskih grešaka u životu moraju imati kraj, jer one i u pravnom smislu imaju svoj kraj“, rekao je Adamović.
Učesnici diskusije zaključili su da neprofesionalan pristup pojedinih medija i novinara uveliko generira zahtjeve za demantijima i za brisanjem tekstova, te da bi se poštivanjem etičkih standarda i profesionalnih kodeksa novinarstva ovakve loše prakse mogle izbjeći.