Novinari su nedavno imali manje od dva sata da lično predaju zahtjev za praćenje sjednice skupštine u Doboju.
Zahtjevi za praćenje i snimanje sjednica lokalnih parlamenata, bez kojih novinari i snimatelji ne mogu da rade u skupštinskoj sali, u rukama predstavnika vlasti služe kao batina za otežavanje ili onemogućavanje kritičkog medijskog izvještavanja o njihovom radu.
Tako se ponaša i lokalna vlast u Doboju koja traži od novinara da se tačno 48 sati ranije najave da će pratiti rad Gradske skupštine.
Slanje novinarskih zahtjeva nije dozvoljeno elektronskom poštom, koju istovremeno koriste stručne službe da obavijeste novinare o terminu skupštinskog zasjedanja. Predstavnici medija moraju otići u Gradsku upravu, te ispuniti i vlastoručno potpisati obrazac za prijavu prisustva na sjednici.
Nedavno su imali manje od dva sata vremena da ispoštuju zadati rok. Gradska skupština zasjedala je 13. marta s početkom u deset sati. Lokalnim medijima najava iz Gradske uprave poslana je 11. marta u osam sati i trideset sedam minuta. Za blagovremenu prijavu lokalna vlast im je ostavila samo sat i dvadeset tri minute vremena.
Da se “kašnjenje” ne toleriše pokazalo se na početku posljednje sjednice kada snimatelju BN televizije iz Bijeljine nije dozvoljeno da snima rad odbornika, dok je to omogućeno RTV Doboj u vlasništvu Grada.
“Ne odobrava se snimanje Četvrte redovne sjednice Skupštine Grada Doboja BN televiziji, jer molba nije podnesena u roku predviđenom Poslovnikom o radu Skupštine Grada Doboja”, kazao je predsjednik Gradske skupštine Zoran Blagojević iz vladajućeg SNSD-a.
Prepreke za snimanje
Novinarka BN-a iz Doboja Vesna Vukmirović kaže da joj je praćenje sjednice bilo odobreno, dok njenom kolegi snimanje nije bilo dozvoljeno.
“Prije same sjednice obaviještena sam da je snimanje odbijeno uz obrazloženje da nisam blagovremeno, navodno 48 sati prije sjednice, predala zahtjev. Kažem navodno, jer nisam nigdje pronašla tu odredbu”, kaže Vukmirović.
Ona smatra da je potpuno informisanje o skupštinskom radu nemoguće bez snimanja odborničkih diskusija.
Prvi čovjek dobojskog parlamenta Zoran Blagojević ponovio je za Media.ba da je odluka skupštinskog Kolegija o zabrani snimanja donesena jer na “vrijeme nisu dostavljeni zahtjevi za prisustvo i snimanje.”
“Dopis se prema Poslovniku o radu dostavlja 48 sati prije. Oni su dostavili u manje od 48 sati. Skupštinski kolegij je donio odluku”, veli Blagojević.
“Skupština obezbjeđuje javnost rada blagovremenim, potpunim i objektivnim informisanjem javnosti o svom radu u skladu sa zakonom”, stoji, između ostalog, u poslovničkim odredbama.
Vlast odlučuje ko može snimati i pratiti
Rok od 48 sati niti obaveza medija da “mole” zakonodavnu vlast da im dopusti praćenje i snimanje skupštinskih zasjedanja, međutim, ne navodi se u dijelovima poslovnika iz 2017. godine, koji se odnose na “sredstva javnog informisanja, predstavnike štampe i druge oblike informisanja.”
Poslovnik je dostupan na službenoj internetskoj stranici Grada. Rok za najavu prisutva 48 sati prije početka sjednice spominje se za “predstavnike nevladinih organizacija, preduzeća, ostale zainteresovane građane.”
“Eto, nema ni to. Sad vam kažem skupštinski Kolegijum ima pravo da odluči hoće li ili neće dozvoliti”, kaže Blagojević.
Prema njegovim riječima Kolegij ima pravo da odlučuje o zabrani snimanja sjednice jednako kao što utvrđuje dnevni red sjednice.
Za novinare i medijske stručnjake ovakav odnos predstavnika vlasti prema medijima nedopustiv je u demokratskim društvima.
“To je klasični primitivizam i osionost ljudi koji su umislili da su vlasnici svega i svačega. Kad su u pitanju najave novinare to važi samo za posebne institucije i prilike zbog sigurnosnih procedura. Kakve su to sigurnosne procedure kad je u pitanju lokalni parlament? Kakva je potrebna najava 48 sati prije? Ljudi koji donose takve odluke ili imaju krajnju zlu namjeru ili nemaju pojma gdje su, ko su i šta su. Naravno, nemaju ni pojma šta je uloga medija, a još manje znaju šta je javni interes”, kaže predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković.
Blagojević je član vladajuće stranke u Doboju čiji predsjednik Milorad Dodik prednjači u Bosni i Hercegovini (BiH) po prijetnjama, vrijeđanju i onemogućavanju novinara da rade svoj posao.
To je posebno izraženo nakon nepravosnažne presude od godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, koju mu je 26. februara ove godine izrekao Sud BiH zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Dodik 12. marta nije dozvolio dopisniku Oslobođenja iz Banjaluke Goranu Dakiću da mu postavi pitanje, poslije čega je radniku obezbjeđenja u Palati predsjednika Republike Srpske (RS) rekao da Dakić “ne može više ući ovdje.”
Politika bez dobrih namjera
Zbog praksi ograničavanja ili zabrane pristupa medijima sjednicama parlamenata širom BiH, uključujući i na općinskom nivou, reagovala je i Misija OSCE-a.
“Pristup informacijama i mogućnost slobodnog izvještavanja o pitanjima od javnog interesa ključni su za funkcionisanje zdravih, demokratskih sistema koji služe svojim građanima”, rečeno je iz Misije.
Onemogućavanje novinara da slobodno izvještavaju o radu vlasti metodama kojim se služe u Doboju ili na drugi način karakteristično je za “netransparentnu politiku koja isključuje većinu ljudi.”
“To je logičan slijed totalitarnog načina vladanja. Ta politika se odvija na nivou stranačkih vrhuških ili stranačkih lidera, da ne kažem totalitarista. Političke stranke i vladajuće garniture nemaju obilježje demokratskih organizacija, već tajnih društava u kojima vođa sve odlučuje ili u kojima neka vrhuška ima korist od onoga što radi protiv ljudi na način koji je daleko i od civiliziranog i od demokratskog i od dobranamjernog”, kaže univerzitetski profesor komunikologije Enes Osmančević.
Predstavnik lokalne zakonodavne vlasti u Doboju Zoran Blagojević kaže i da on nije protivnik snimanja skupštinskih zasjedanja, jer će to “pokazati pravo lice svake osobe.”
“I određene osobe će se ‘iskomprimitovati’. Međutim, onda mi nekorektno uradimo. Tamo gdje je iskompromitovana ta osoba, mi ćemo to isjeći, a pustit ćemo ono što se nama sviđa”, dodaje on.
Uređivačka politika je, ipak, pravo svakog medija i trebalo bi da je lišena bilo kakvog političkog uticaja. Ovakav odnos predstavnika vlasti u Doboju prema novinarima nije jedini takav slučaj u BiH.
“Ima tu i onoga što se zove klasična manipulacija: da se neke stvari sakriju od građana koji plaćaju taj isti lokalni parlament. Bilo je toga i u Zenici, gdje su se zbog nečega sličnog kolege žalile”, napominje Divković.
Predstavnici vlasti koji ne trpe ni najmanju kritiku žele medije koji samo služe za propagiranje stavova koji njima odgovaraju. Medijima koji nisu u njihovoj službi nastojat će da otežaju rad donošenjem zakona i drugih propisa. Šta misle o takvoj praksi građani bi trebalo da kažu na izborima, pod uslovom da i oni zaista žele slobodne medije i društvo u kojem stranačka iskaznica nije najvažniji dokument.