Osobe starije od 60 godina imaju nedovoljno znanja i vještina za korištenje interneta.
foto: Unsplash / Ilustracija
Osobe starije životne dobi nerijetko su, nepravedno i neopravdano, zanemarene u edukacijama o medijskoj pismenosti iako svakodnevno koriste društvene mreže i provode vrijeme na internetu.
Edukacije na kojima bi mogli učiti o pravilnom i sigurnom korištenju interneta i pratiti tehnološki razvoj, većinom su usmjerene ka mlađim generacijama. Razlog tome je što mlađa populacija građana više koristi online medije i društvene mreže, za razliku od osoba starijih od 60 godina koji najviše gledaju televiziju.
Podaci iz istraživanja „Medijske navike odraslih u Bosni i Hercegovini (BiH)“ pokazuju da četiri od deset osoba starijih od 65 godina koristi društvene mreže, a omiljena platforma im je Facebook (75 posto). Takođe, isti podaci pokazuju i da više od polovine ispitanih ne provjerava informacije na internetu (66 posto), što pokazuje da je neophodan strateški pristup podizanja medijske i informacijske pismenosti za ovu kategoriju društva.
U mnogim prednostima korištenja interneta, poput povezivanja sa porodicom i prijateljima, brzog prenosa i dobijanja informacija, plaćanja računa, ili pak manjeg rizika od demencije, kako je pokazalo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the American Geriatrics Society, internet ima i svoje mane. Lažne vijesti, teorije zavjere, prevare, krađa identiteta, neke su od sveprisutnih opasnosti koje donosi internet.
Da bi izbjegli takve opasnosti, starije osobe ponekad uopšte ne žele koristiti internet što im, kako u razgovoru za Mediacentar Sarajevo govori novinarka i istraživačica Lidija Pisker, uskraćuje brojne prednosti koje internet pruža.
Takođe, istraživanja su identifikovala starije osobe kao demografsku grupu koja je posebno podložna lažnim vijestima na internetu, kao i da imaju skoro četiri puta veću vjerovatnoću da će dijeliti lažne vijesti na Facebooku nego mlađe generacije.
U susjednoj Hrvatskoj je Agencija za elektroničke medije, zbog, kako se između ostalog navodi, još uvijek neregulisanih odnosa na medijskom i komunikacijskom području, kada svako od nas može, daleko lakše i brže nego prije, postati žrtvom lažnih ili namjerno manipulisanih informacija, tačnije dezinformacija, predstavila priručnik o internetu i društvenim mrežama za treću životnu dob nazvan „Vodič za srebrne surfere“. Ovaj priručnik su, između ostalog, kao obavezno štivo koristili učesnici projekta „Medijska pismenost 60+“ kojeg je vodila Lidija Pisker.
„Korištenje interneta više nije pitanje odluke nego potrebe“, kaže ona, koja je u inervjuu za Mediacentar predstavila projekt kojem je cilj, kako naglašava, da osobe starije dobi budu sposobne ne samo prepoznati opasnosti od prevara, dezinformacija, krađe identiteta, nego i da uživaju u svim prednostima interneta i da se ne ustručavaju koristiti ga.
Autorica ste projekta „Medijska pismenost 60+“, kojem je cilj izgradnja kritičkog odnosa spram internetskih sadržaja među starijim osobama iz BiH i regiona. Zašto je važno da osobe od 60+ godina budu medijski pismene i da li ste na osnovu projekta uvidjeli koliko je bitno imati ovakve i slične projekte?
Istraživanja pokazuju da starijim osobama u većem postotku nego mlađima nedostaje znanja o sigurnom korištenju interneta i vještom korištenju društvenih mreža. Nedostatak vještina medijske pismenosti ogleda se u neprepoznavanju nepouzdanih medija, te nekritičkom odnosu prema manipulativnim medijskim sadržajima koje starije osobe dijele na društvenim mrežama te na taj način često nesvjesno šire dezinformacije i govor mržnje. Osim toga, propagandni medijski sadržaji često proizvode osjećaj straha i panike kod starijih osoba, što može pridonijeti socijalnoj izolaciji ove grupe. I pored toga, brojni programi medijskog opismenjavanja u BiH i regionu fokusiraju se na mlađe generacije, dok potrebe starijih osoba da budu obučene o medijskoj pismenosti ostaju nezadovoljene.
Istraživanja pokazuju da osobe starije životne dobi više koriste tradicionalne medije, kao i da se polovina ove populacije stanovništva nalazi u digitalnom jazu. Da li je važno da osobe od 60+ budu uključene u procese u tehnologiji i ako da, zbog čega?
U digitalnom dobu korištenje interneta postaje neizbježno. I starije osobe, kao i svi drugi, trebaju znati kako, na primjer, kupovati putem interneta, plaćati račune, komunicirati s porodicama i tražiti informacije da bi mogli imati kvalitetan život. Da sami, ne oslanjajući se na svoju djecu, unučad ili komšije, mogu pročitati vijesti, zakazati pregled kod doktora, organizovati putovanje ili provjeriti vremensku prognozu. Korištenje interneta više nije pitanje odluke nego potrebe. To je i velikom broju starijih soba postalo jasnije u toku pandemije Covid-19, kad se svakodnevni život preselio na internet, a svi oni koji ga nisu koristili su ostali isključeni.
Koliko osobe starije životne dobi znaju prepoznati clickbait, kredibilnu informaciju, ali i internet prevare? Jesu li svjesni opasnosti na internetu, na primjer krađe podataka na društvenim mrežama?
Osobe starije životne dobi su jedna od grupa koja je pod najvećim rizikom od digitalne isključenosti upravo zbog njihovog generalno nedovoljnog nivoa znanja i vještina za korištenje interneta. Izvještaji udruženja za zaštitu potrošača koje sam čitala u zadnje vrijeme sugerišu da su starije osobe izložene povećanom riziku od online prevara jer im fali iskustva i samopouzdanja za korištenje svih prednosti interneta. Dakle, rekla bih da su starije osobe generalno svjesne opasnosti, ali da ne znaju kako da se od te opasnosti zaštite. Često se desi da, u strahu da ne budu prevarene, uopšte ne žele koristiti internet i time si uskraćuju brojne prednosti koje internet pruža. Zato ovaj projekat i jeste tako važan, jer mu je cilj da osobe starije dobi budu sposobne ne samo prepoznati opasnosti od prevara, dezinformacija, krađe identiteta, i slično, nego i da uživaju u svim prednostima interneta i da se ne ustručavaju koristiti ga.
Koji segment biste mogli izdvojiti u kojem osobe 60+ imaju najmanje znanja? Takođe, na osnovu razgovora sa njima, na koje poteškoće na internetu su nailazili i šta je prema njihovom mišljenju najvažnije za naučiti?
Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, željela bih napomenuti da sposobnosti i znanja osoba starijih od 60 godina jako variraju, i ne može se dati precizan generalni sud. Ali moj projekat je pošao od podataka da značajan postotak osoba starijih od 60 godina ima manje iskustva s tehnologijom i internetom u odnosu na mlađe generacije. Ono što sam utvrdila kroz anketu i razgovore s ovom populacijom je da je za njih jako važno da razumiju koncept sigurnosti na internetu i u teoriji i u praksi. Drugim riječima, da razumiju šta se krije iza lažnih Viber nagradnih igri ili zahtjeva za prijateljstvo koje na Facebooku dobijaju od nepoznatih ljudi, te da znaju kako prepoznati i izbjeći online prijetnje, kako se zaštititi od krađe identiteta i kako obavljati online kupovinu i plaćati račune.
Da li osobe starije od 60 godina vjeruju više medijima ili društvenim mrežama i šta navode kao razlog zbog čega je to tako?
Stavovi se razlikuju i sve ovisi o ličnim preferencama. Generalno govoreći, starije osobe više naginju ka tradicionalnim medijima, koje smatraju i više se oslanjaju na medije na koje su naviknute od djetinjstva. Ipak, društvene mreže su sve popularnije kako među mlađim generacijama, tako i među starijim osobama. Neke starije osobe su vrlo aktivne na društvenim mrežama i koriste ih za praćenje vijesti i informacija.
Koliko su svjesni reklama za npr. lažne lijekove, ili koliko su svjesni lažnih vijesti, i poznaju li načine provjere tačnosti informacija na internetu?
Jedno od pitanja u mojoj anketi bilo je „Provjeravate li istinost informacija na koje nailazite na internetu?“, na što je 73 posto ispitanika i ispitanica odgovorilo sa „Da“, a 27 posto sa „Ne“. Zvuči ohrabrujuće, zar ne? Međutim, na pitanje poslije ovog, tj. o načinima na koje provjeravaju informacije, uslijedili su odgovori da, na primjer, informacije traže u enciklopedijama, pitaju za mišljenje svoju djecu ili im je način provjere informacija čitanje komentara ispod informacije koja bude objavljena na društvenim mrežama. To, mislim, samo za sebe dovoljno govori o generalnom nivou znanja o načinima provjere informacija na internetu.
U okviru projekta „Medijska pismenost 60+“ provedeno je mini istraživanje o digitalnim medijskim navikama osoba koje imaju 60 i više godina. Možete li nam reći više o tome, do kakvih ste podataka došli?
Upitnik je prethodio samoj obrazovnoj kampanji. Anketa je bila dostupna na internetu tokom prve dvije sedmice aprila ove godine. Prikupila sam 141 odgovor od osoba koje imaju više od 60 godina, i na osnovu tih odgovora sam kreirala sadržaje kampanje. Zanimljivo je, na primjer, da je 73 posto ispitanika i ispitanica kao jedan od izvora informacija na internetu naveo objave na društvenim mrežama, što ukazuje na to da ne postoji dovoljno izgrađen kritički odnos prema sadržajima na društvenim mrežama. Zanimljivo je takođe i da je zdravlje tema o kojoj se najčešće informišu na internetu.
Kako reaguju na dezinformacije, misinformacije i propagandni sadržaj? Kako takav sadržaj utiče na njihov život?
Nedostatak digitalnih vještina ili vještina kritičkog razmišljanja može dovesti do osjećaja nesigurnosti, zbunjenosti i nedostatka povjerenja u informacije koje dolaze putem medija, ne samo među starijim osobama nego i generalno govoreći. Nadalje, dezinformacije u vezi sa zdravljem, kao što su lažni lijekovi ili alternativni zdravstveni tretmani, mogu predstavljati zdravstvene rizike. Ako povjerujete u takav sadržaj i slijedite ga umjesto da se oslonite na provjerene medicinske izvore, vaše zdravlje će nastradati. Ovakvo ponašanje nije, naravno, specifično samo za osobe starije dobi, nego za bilo koga kome nedostaju vještine kritičkog razmišljanja i sposobnost prepoznavanja dezinformacija.
U susjednoj Hrvatskoj postoji priručnik o internetu i društvenim mrežama za osobe treće životne dobi. Koliko su upoznate osobe koje su učestvovale u ovom projektu o postojanju takvih priručnika i koliko bi bilo važno jedan takav napraviti i u Bosni i Hercegovini?
Priručnik iz Hrvatske je bio obavezno štivo za „influensere“ u toku projekta, uz brojne druge dokumente i stranice koje su im bile izvor informacija. „Influenseri 60+“, kako sam ih nazvala, su tri osobe starije dobi koje su u toku trajanja projekta istraživale ovu temu, čitale o raznim aspektima medijske pismenosti, nalazile primjere s kojima se osobe starije dobi mogu lako povezati, te snimali kratka videa o temama koje sam kroz anketu i kroz razgovore s ciljnom grupom utvrdila kao najvažnije, kao što su npr. prevare na internetu, lažni profili na Facebooku i lažni savjeti o zdravlju. Pokazalo se da su ova videa imala najveći doseg – jedan od njih o online prevarama imao je čak 50.000 pregleda – te mislim da su ovakvi formati zgodniji jer mogu obuhvatiti veći broj ljudi i prilagođeniji su starijim osobama, koje često zamara čitanje dužih tekstova na malim ekranima na telefonima.
Šta bi bila Vaša preporuka osobama starije životne dobi koju biste izdvojili u smislu kako da bolje razumiju medijski sadržaj i da sigurnije koriste internet?
Moja poruka bi bila više usmjerena na donatore i organizacije koje se bave medijskom pismenošću, koji ovu grupu nepravedno zanemaruju: Kreirajte programe za osobe starije dobi. Svi materijali koje sam kreirala u okviru projekta trajno će ostati na Facebook stranici „Medijska pismenost 60+“. Bilo bi sjajno ako bi bili korišteni u budućim obrazovnim projektima i kampanjama medijske pismenosti koji će, nadam se, biti više usmjereni i na ovu grupu. U toku projekta sam, osim od penzionerskih domova, dobijala pozive i od udruženja osoba sa oštećenjima sluha, koji su mi rekli da su sadržaji kampanje i njima jako korisni.
Izvor: Media Centar