SARAJEVO, 15.12.2017.- U more licemjerja u Bosni i Hercegovini početkom svibnja, tek nakon licemjernih čestitki za Praznik rada, slile su se čestitke iz političkih ureda povodom Dana slobode medija. Jasno je, svima koji poznaju (bh.) političare, da su isprazne čestitke izašle iz pera u uredima za odnose s javnošću, po nekom šablonu ranijih čestitki uokvirenih u neke davne želje. Bilo je i onih drznika koji su, nastojeći valjda biti drugačiji, poručili novinarima kako ‘’bez odgovornosti, sloboda postaje anarhija’’. A u toj je rečenici čestitke nesvjesno, i nikako drugačije, skrivena poruka koju novinari u BiH, barem oni kojima je stalo do novinarstva i društva, neprestano upućuju bh. liderima i na koju neprestano upo- zoravaju društvo.
Sloboda onih koji su u bilo kojem doticaju s vlasti i tronovima, a njih u BiH ne nedostaje, jednaka je anarhiji jer nemaju potrebe biti odgovorni niti strahuju da će odgovarati nekome. A u toj svojoj bahatoj slobodi, guše i mnoge druge slobode. Među njima je svakako čestitana sloboda medija.
Tko će i kako ploviti
Na svaki upit mlađih kolega, koji žele čuti nas ‘’starije’’, ali i onih starijih koji žele čuti nas ‘’mlađe’’, postoji li neovisno novinarstvo, sve češće odgovaram kako postoji neovisan novinar, ali da neovisno novinarstvo ne postoji. Nećemo se lagati i uzdizati u nebesa profesiju kad se sve na ovom svijetu srozalo pa tako i novinarstvo. Ali, danas neovisnosti u potpunosti nema.
Uvijek će medij biti splav koji će morati ploviti nemirnim vodama kako bi se održao na životu, a onda držao živim i ljude koji rade na njemu. To je, dakle, uzajamno održavanje na životu pa prema tim pravilima sve dok novinar ‘’ne talasa’’ do tada će splavu biti jednostavnije ploviti. Dok se s jedne strane može opravdati činjenica da dobrim dijelom marketing upravlja splavom i određuje teme o kojima će se pisati, pogotovo na internetskim portalima gdje se traži vječita i sve izlizanija aktualnost i brzina, s druge strane upravo čestitari s početka priče određuju tko će i kako ploviti. Javna je tajna da u Bosni i Hercegovini u neuređenom području kao što je (internetsko) novinarstvo, politike i političari vode dobrim dijelom glavnu priču.
Zbog toga, kao i u nebrojeno mnogo drugih neuređenih područja, nije zakonodavcima u cilju urediti to polje u kojem mogu manipulirati, iznositi svoje mantre i posljednje, a ne najmanje bitno, javni novac činiti svojim. Odnosno, oprati ga preko reklama na portalima.
Platforma za pranje
Danas svaka općina u BiH ima svoje, kakve-takve, internetske stranice. Pored toga, svaka općina ima najmanje dva portala s kakvim-takvim lokalnim vijestima. Platforma je to za pranje. Nitko, naime, ne može natjerati jedan takav portal da objavi podatke o vlasništvu, imenima u redakciji ili kakve druge detalje. Jasno je i vrapcima na grani da u većini slučajeva aktivisti lokalne stranačke organizacije ili tek netko tko ne može egzistirati drugačije imaju zadatke za nekakvu plaću uređivati stranicu koja će ići niz dlaku vladajućima.
Istodobno, vladajući će se pobrinuti da se osigura marketing na stranici koji će podmiriti obveze prema onima koji stranicu ‘’pune’’ a dok će ostalo podmiriti ostale apetite. Nikome još nije jasno zašto je i kako jedna jako bitna i novcem prepuna državna firma završila s bannerima na samo dva portala skoro nikakve posjećenosti. Nitko se, nažalost, nije ozbiljnije pozabavio ovom temom, ali je bilo jasno da su stranačke veze s ministarstvom nadležnim za to poduzeće bile važnije od kvalitete sadržaja i broja posjeta tih portala. Nitko se nije upitao, a vjerojatno ni neće, koliko je novca tako završilo u džepovima ministrovih ljudi.
Priče o odgovornosti, kaznama, vraćanju novca bile bi uistinu priče za malu djecu. Lokalnim portalima lakše je plivati u tom moru jer se lokalna vlast po nekom nepisanom pravilu zadržava više mandata na tronu pa se u općinskim proračunima tako uvrštavaju poticaji medijima bez ikakvih detalja koji se potom pojačavaju kako krene izborna kampanja. Nedefiniranijim portalima pak sreća se smiješi samo dok su veliki u velikim foteljama pa se svi raduju za državne i vjerske blagdane kada se silni novci troše na čestitke. Tako se zadovolje novinari uključeni u projekte, ako su uopće novinari, ali se i izvuče novac preko precijenjenih oglasa. Državne tvrtke opet traže svoje ljude, ali i one koji su za neke polugodišnje ili godišnje ugovore spremni postati nečiji, i uglavnom odaberu one koji sadržajno i brojčano u smislu posjećenosti i važnosti to ne zaslužuju.
Politika oduvijek traži kurire
Veze političara i medija nisu specifične samo za BiH. Političko ispiranje mozgova u cijelom svijetu počiva na tim vezama. Stvar je samo što je puno transparentnije to pranje ako je izvan granica BiH. Politika oduvijek traži svoje kurire i uvijek će ih tražiti. U BiH pak jedna te ista poruka godinama lebdi nad glavama pa se mediji mogu igrati medija baš kao što se politika igra politike i marketinga. Lako je pronaći nekoga tko će podržavati hvalospjeve moćnicima za određeni novčani iznos. Jasno je onda da moćnik dobiva još jednu kariku svoje moći time što u svakom trenutku može zavrnuti slavinu iz koje kapa novac za neki novinarski projekt.
No, s druge strane, treba biti i svjestan kako postoje i neki drugi primjeri. Postoje mediji koji upravo zbog toga ne žele objaviti svoju detalje o vlasništvu kako bi se obranili od bilo kakvih utjecaja. Tko imalo prati medije u BiH, jasno mu je da se i bez impressuma može saznati tko viri iz čijeg du*eta i novčanika i tko svojim radom razbija stereotipe da se ne može ako nisi nečiji. Kad se dijeli onaj drugačiji, nestranački novac, ona postoje jasna pravila – dobiva ga onaj tko svojim brojkama, radom i aktualnošću zaslužuje da ga dobije. Ljude u marketinškim službama, te mudrije ispirače mozga od priučenih političara, teško je danas prevariti. Oni žele da se njihova reklama prikaže što većem broju ljudi. Ako ste svojim radom privukli broj koji ih mami, neće biti problema. Ako niste, onda ćete lagati i sebe i njih da ste na pravome putu i čekati dobru volju poklanjivača novca. Oni pak više vole da se reklama koju ‘’srede’’ manje vidi. Tako lakše uzmu novac i lakše drže jednu platformu preko kojeg ga peru i mirniji su da oni na splavu neće ‘’talasati’’.
Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.