Sarajevo, 23.08.2019. – Sloboda izražavanja i medija, zaštita novinara, te onemogućavanje političkih pritisaka na javne medije, dio je preporuka koje se odnose na status ljudskih prava u BiH. Preporuke su dio Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine u EU.
Prema Mišljenju EK, razlog za zabrinutost predstavlja nasilje, prijetnje i politički pritisak na novinarime. Zaštita novinara te poduzete istražne i sudske mjere vezane za prijetnje i napade upućene novinarima u Mišljenju su ocijenjene nedovoljnim..
Zaštita novinara
Novinari i strukovna udruženja upozoravaju na dramatičan rast broja napada na novinare u Bosni i Hercegovini. U prvih šest mjeseci 2019. zabilježeno 30-tak napada, a godinu ranije više od 40.
Novinari u BiH meta su fizičkih napada, verbalnih napada i prijetnji. U ljeto prošle godine zabilježen je i slučaj pokušaja ubistva novinara u Banjoj Luci.
Freedom House je ocijenio da BiH nazaduje u medijskim slobodama, a društvena osuda ovakvih incidenata izostaje. Posebno su nedopustivi primjeri opravdavanja napada na novinare s najviših političkih struktura a i to nije rijetkost.
Vladimir Kovačević, novinar BN televizije, brutalno je pretučen 26. avgusta 2018. godine ispred zgrade u kojoj živi u banjalučkom naselju Obilićevo.
Okruženje ne prihvata istinu
Kovačević danas kaže da je položaj novinara u BiH je izrazito nepovoljan:
„Iz prostog razloga jer rade i žive u okruženju koje ne prihvata istinu o bilo kom segmentu društva. Oni koji donose istinu o kriminalu, korupciji, ratnim zločinima i političkim elitama bivaju od strane tih elita proglašeni za „izdajnike“ interesa nacije iz koje dolaze, a narod uglavnom prihvata takve kvalifikacije političara. Iznošenje istine o nečemu, što je osnovni posao novinara, postalo je izdaja interesa države, RS ili interesa jednog od tri nacionalna korpusa u BiH“, priča Kovačević.
Nevres Dedić iz mostarskog Dnevnog lista koji je i sam bio žrtva napada dijeli isto mišljenje:
„Medijske slobode, koje podrazumijevaju i slobodu medijskog izvještavanja, zagarantirane su u demokratskim zemljama, te su temelj slobodnog i zdravog društva. Nažalost, niti smo zdravo društvo, niti imamo slobodu. U posljednjih nekoliko godina konstantno imamo slučajeve napada na novinare, od prijetnji do fizičkih nasrtanja, oduzimanja opreme itd“, govori Dedić.
Izmjene Kivičnog zakona
Novinarska zajednica kao jedno od rješenja vidi to da se usvoje zakonske izmjene kojim će se napad na novinare tretirati kao napada na službene osobe. Navedeni prijedlog je u Federaciji Bosne i Hercegovine u vidu inicijative, a u Republici Srpskoj u vidu nacrta zakona.
Borka Rudić, glavna tajnica Udruženja “Bh. novinari” kazala nam je da se tek otprilike 27 posto krivičnih djela prema novinarima riješi u korist novinara kroz pravosudne institucije. To je, veli, zanemarivo mali procenat i loša efikasnost pravosuđa. Zbog toga se u javnom komunikacijskom prostoru stvar atmosfera poželjnosti napada na novinare, jer niko gotovo nije sankcioniran. Pogotovo nisu sankcionirani zvaničnici.
Ona je kazala da su pokrenute aktivnosti kako bi se krivični zakoni Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distirikta bili izmijenjeni, što smatra jednim od dobrih rješenja.
“Da bi novinari ušli u krivični zakon kao kategorija koju treba štiti na efikasniji način i, nominalno, da se novinari pominju u članovima krivičnih zakona na ovim različitim nivoima zakonodavne vlasti u okviru članova kojima se regulira sigurnost”, objašnjava Rudić.
Imamo odgovornost
Važan segment preporuka Mišljenja odnosi se i na onemogućavanje političkih pritisaka na javne medije. Javni emiteri opterećeni su političkim uticajem, a njihova finansijska održivost je neizvjesna.
Da bi se došlo do evropskih standarda, potrebno je u cijelosti provesti i u značajnoj mjeri unaprijediti i uskladiti regulativu.
Govoreći o javnim RTV servisima, Mehmed Halilović, ugledni novinar, stručnjak u oblasti medijskog prava i zakona i bivši ombudsman za medije smatra da politički uticaj na javne servise u BiH nije uopće upitan i da je odavno prisutan u BiH. Prema njegovim riječima, političke partije koriste i zloupotrebljavaju javne servise zbog čega je javnost velikim dijelom izgubila povjerenje u njih.
„Vladajuće političke partije su prvo uništile ekonomsku i političku stabilnost javnih servisa (uskraćivanje dobrih rješenja za prikupljanje pretplate, čak javni pozivi na bojkot pretplate sa parlamentarne govornice. Način imenovanja upravnih odbora i povezivanje članova tih odbora sa političkim centrima moći itd.) i dovele su javne servise praktično do prosjačkog štapa i gotovo obesmislile njihovu ulogu“, smatra Halilović.
„U tom pogledu svi imamo odgovornost: građani, nevladine organizacije, nove politike. Javni servis treba služiti javnosti, jednako kao i nove politike. Ne napravimo li to, svi ćemo i u buduće biti u službi politike. Njeno sredstvo i objekat“, navodi Halilović.
Prema Mišljenju EK sloboda izražavanja i medija i zaštita novinara trebala biti ostvarena uz osiguranje odgovarajućeg sudskog praćenja slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, te osiguravanja finansijske održivosti sistema javnog emitiranja. Vrijeme je da se pređe s Mišljenja na djela.