Europska komisija objavila je u srijedu Izvješće o vladavini prava 2022., koje donosi pozitivna i negativna kretanja u državama članicama u četiri ključna područja vladavine prava – pravosudnom sustavu, okviru za borbu protiv korupcije, medijskom pluralizmu i slobodi medija te drugim institucionalnim pitanjima povezanim sa sustavom uzajamne kontrole i ravnoteže između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Riječ je o trećem takvom godišnjem izvješću Komisije, koje sadrži posebne preporuke usmjerene na pojedinačne države članice.
Šesnaest zemalja EU-a pozvano je da poduzmu mjere za zaštitu novinara, slobode medija i pluralizma, a među njima je i Hrvatska.
U nastavku donosimo dio izvješća koje se odnosi na medijski pluralizam i slobodu medija u Hrvatskoj:
Hrvatski pravni okvir o slobodi i pluralizmu medija temelji se na Ustavu i medijskom zakonodavstvu. Pravnim okvirom jamči se osnovno pravo na informiranje i pristup javnim dokumentima. Revidirani Zakon o elektroničkim medijima donesen je u listopadu 2021. godine, prenesena je Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama, među ostalim odredbe o transparentnosti državnog oglašavanja i vlasništva nad medijima, kao i donošenju odredaba o transparentnosti državnog oglašavanja i vlasništva nad medijima te pravila o koncentraciji medija. U tijeku su pripreme za reviziju Zakona o medijima, kao drugog stupa pravnog okvira koji se odnosi na medije, a posebno na tisak. Očekuje se i da će se revizijom Zakona o medijima poboljšati okvir za pristup informacijama za novinare.
Izmijenjeni Zakon o elektroničkim medijima donio je određene promjene u pogledu kvalifikacija zahtjeva za članove Vijeća za elektroničke medije. Vijeće je upravljačko tijelo Agencije za elektroničke medije, regulatornog tijela. Revizijom Zakona o elektroničkim medijima proširene su zadaće nadležnih tijela, ali nema velike promjene u pogledu njegove strukture ili resursa. Revizija, međutim, uključuje nove uvjete stručne osposobljenosti za članove Vijeća za elektroničke medije. Postupak imenovanja ostaje nepromijenjen. Na prijedlog Vlade (na temelju javnog poziva za imenovanja), članovi Vijeća imenuju se običnom većinom glasova u parlamentu na petogodišnji mandat, koji se može obnoviti. To imenovanje tijela pod kontrolom parlamentarne većine i dalje se smatra potencijalnim ugrožavanjem političke neovisnost regulatora. Financijska neovisnost Agencije za elektroničke medije ostaje osigurana.
U tijeku je osnivanje neovisnog, samoregulatornog tijela za medije. O tome se raspravljalo, ali nema konsenzusa među dionicima medija o daljnjim koracima. Kako je opisano u Izvješću o vladavini prava za 2021. godinu, trenutačno ne postoji neovisno, samoregulacijsko medijsko vijeće koje predstavlja i novinare i izdavače.
Samoregulacijski etički kodeks i relevantno Novinarsko vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva ostaju ograničeni na novinare i ne uključuju izdavače informativnih medija. Vlada se poziva na osnivanje samoregulatornog tijela za medije kao jednog od glavnih stavaka u reviziji Zakona o medijima, ali čini se da još nema dogovora o daljnjim koraci među dionicima. Ako dionici medija pronađu konsenzus, takvo bi tijelo moglo igrati vrijednu ulogu u rješavanju problema novinara i nakladnika te im dati snažniju i neovisniju zastupljenost u medijskom sektoru.
Provedena su poboljšanja u pogledu transparentnosti vlasništva nad medijima zahvaljujući revidiranom Zakon o elektroničkim medijima; informacije o vlasništvu audiovizualnih i digitalnih medija na internetskim stranicama Agencije za elektroničke medije sada treba potkrijepiti izvatkom iz registra stvarnog vlasništva. Štoviše, revidirani zakon zahtijeva od medija da objavljuju informacije o svojoj vlasničkoj strukturi na svojoj internetskoj stranici. Podatke o vlasništvu nad tiskanim medijima i dalje prikuplja Hrvatska gospodarska komora i objavljuje ih u službenom listu. Hrvatski plan za oporavak i otpornost predviđa da Vlada uspostavi informacijski sustav za objavljivanje informacija o vlasništvu medija potkraj lipnja. Kako bi pratila te promjene, Vlada predviđa razvoj jedinstvene javne baze podataka za sve vrste medija. Dionici tvrde da postoje slučajevi u kojima su temeljne vlasničke strukture i dalje skrivene, o čemu svjedoče izvješća o dodjeli radijskih frekvencija. Još trebati vidjeti hoće li izmjene revidiranog Zakona o elektroničkim medijima osigurati potpunu transparentnost vlasništva medija. Pregled medijskog pluralizma za 2022. pokazuje srednji rizik za transparentnost vlasništva medija.
Reforma Zakona o elektroničkim medijima uključuje izmjene okvira za koncentraciju medija. Zakonom o elektroničkim medijima utvrđuju se detaljna pravila o izdavanju dozvola i koncesije pružateljima medijskih usluga. Davatelji medijskih usluga dužni su obavijestiti relevantne promjene u strukturi dioničara (iznad 1 % vrijednosti temeljnoga kapitala). Revizijom Zakona o elektroničkim medijima okončana je zabrana vertikalne koncentracije između televizijskih kuća i operatora. Pružatelj medijskih usluga i elektroničkih publikacija čiji je ukupni godišnji prihod dosegao 40% svih pružatelja usluga smatra se da su dosegli dominantnu uloga na tržištu, a zatim je, među ostalim, zabranjeno stjecanje novih dozvola ili koncesije i pokretanje novih elektroničkih publikacija. Štoviše, elektroničkim medijima zakonom se i dalje utvrđuju pragovi za koncentraciju među medijima (na primjer za nacionalnu koncesiju za emitiranje i izdavanje dnevnih novina). Zakon o medijima sadrži pravila za tisak.
Revidirana su pravila o državnom oglašavanju u lokalnim i regionalnim medijima, ali i dalje postoji potreba da se dodatno ojača okvir, među ostalim u vezi s novim postupkom javnog nadmetanja. Kako se spominje u Izvješću o vladavini prava za 2021., dionici navode da državno oglašavanje često potkopava političku neovisnost medijskih kuća, posebno na lokalnoj razini. Zakon o elektroničkim medijima i dalje zahtijeva od tijela javne vlasti i institucija, kao i državnih poduzeća, da potroše 15 % svojih godišnjih sredstava na promicanje njihovih usluga ili aktivnosti za oglašavanje na regionalnoj ili lokalnoj televiziji ili radiju. Takvi subjekti moraju podnijeti izvješće Vijeću za elektroničke medije i objaviti relevantne podatke o oglašavanju na svojim web stranicama. S revidiranim Zakonom o elektroničkim medijima sredstva za promociju javnih institucija i državnih tvrtki potrebno je distribuirati na temelju kriterija za uvrštavanje na javni poziv. Međutim, zakon ne sadrži pojedinosti o tim kriterijima ili povezanom postupku. Konkretno, ne postoje zaštitne mjere glede tijela koje donosi i provodi te kriterije. S tim u vezi bit će važno uspostaviti dobre prakse i učinkovite nadzorne mjere kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje novog postupka javnog nadmetanja. Kao što je istaknuto u Izvješću o vladavini prava 2021., posebno su regionalne i lokalne medijske kuće često u velikoj mjeri ovisne o oglašavanju lokalnih vlasti, čime se stvara potencijal za ugrožavanje neovisnosti uredništva. Neki dionici upozorili su da državno oglašavanje (na primjer u obliku sponzoriranje konferencija ili događaja) također može ugroziti političku neovisnost medija na nacionalnoj razini.
Pregled medijskog pluralizma za 2022. ukazuje na srednji rizik u vezi s državnom regulacijom resursa i potpore medijskom sektoru, navodeći da “pravila o raspodjeli državnog oglašavanja u medijskim kućama nisu jasna”.
Okvir za medije javnih medijskih servisa sadrži zaštitne mjere za neovisnost, ali postoje zabrinutosti u vezi s upravljanjem javnom radiotelevizijom. Javni medijski servis HRT uređen je Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, koji jamči neovisnost HRT-a od uplitanja politike. Zakon propisuje programska načela za javnu radioteleviziju. HRT i Vlada obnavljaju petogodišnji ugovor o programskim obavezama televizijske kuće. HRT-om upravlja glavni ravnatelj s petogodišnjim mandatom koji odgovara Nadzornom odboru. Nakon javnog poziva Nadzornog odbora, glavnog ravnatelja imenuje se većinom glasova u Hrvatskom saboru. Četiri od pet članova Nadzornog odbora također imenuje Sabor, s predstavnikom zaposlenika kao petim članom. Postoji i Programsko vijeće (koje se sastoji od devet članova koje imenuje Sabor i dva predstavnika zaposlenika), koje zastupa javni interes i prati programske aktivnosti HRT-a. Nadzorni odbor svake godine izvješćuje Sabor o zakonitosti aktivnosti i financijskog poslovanja HRT-a, dok Programsko vijeće izvještava o provedbi programa. Sustav je takav da parlamentarna većina ima odlučujući utjecaj na javni medijski servis i to bi potencijalno mogao biti čimbenik ugrožavanje političke neovisnosti HRT-a. Godine 2021. tadašnji glavni ravnatelj HRT-a smijenjen je nakon istrage o korupciji, što je dovelo do otvaranja pitanja o djelotvornost zaštitnih mjera koje su na snazi u vezi s nadzorom uprave HRT-a. Neovisno financiranje HRT-a zajamčeno je mjesečnom naknadom koja se naplaćuje od svakog kućanstva, a određuje ga NO.
Relevantni pokazatelj praćenja medijskog pluralizma za 2022. godinu neovisnost javnih medija označava visokim rizikom. Pravnim okvirom jamči se pristup informacijama, ali kašnjenja javnih tijela u obradi zahtjeva novinara i dalje su problem. Povjerenik za pristup informacijama osigurava provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama. Njegov je ured i dalje aktivan za postupanje novinara u pogledu pristupa informacijama. Prema informacijama Ureda povjerenika za informiranje, institucija je 2021. godine primila više od 43 pritužbe novinara (27 od tih slučajeva odnosilo se na nerješavanje zahtjeva za pristup informacijama u zakonskom roku). Zainteresirane strane (novinarske organizacije) upozoravaju na znatna kašnjenja u njihovim zahtjevima za pristup informacijama.
Pokazatelj praćenja medijskog pluralizma 2022. ukazuje na srednji rizik u pogledu zaštite prava na pristup informacijama. Planirana revizija Zakona o medijima mogla bi pružiti priliku za poboljšanje pravnog okvira za pristup informacijama za novinare.
Iako su fizički napadi i dalje ograničeni, još ima slučajeva verbalnih napada na novinare, uključujući i one od istaknutih političara. Od posljednjeg izvješća platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara zabilježeno je osam upozorenja koja se odnose na događaje u Hrvatskoj. Za isto razdoblje organizacija Mapping Media Freedom navodi 15 incidenata u Hrvatskoj. Bio je određeni broj fizičkih napada na novinare koji su izvještavali o prosvjedima protiv mjera protiv pandemije COVID-19. Dionici navode da policijska tijela uglavnom prate slučajeve napada na novinare.
Strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP) usmjerene protiv novinara i dalje znatno zabrinjavaju. SLAPP i dalje predstavlja značajan financijski rizik za novinare i ima važan zastrašujući učinak na medije. Istraživanje Hrvatskog novinarskog društva u ožujku 2022. godine navodi 951 aktivnu tužbu protiv novinara i medija (u usporedbi s 924 u 2021. godini i 905 u 2020.). Ove tužbe, koje često ciljaju na novinare osobno (a ne medijsku kuću), i dalje snažno utječu na medije prijeteći opstanku manjih, lokalnih medija i slobodnih novinara. I dalje ima niz primjera da tužbe protiv novinara pokreću političari ili javni dužnosnici, uključujući i suce. Mnogi slučajevi SLAPP-a protiv novinara temelje se na optužbama za klevetu, sramoćenje ili vrijeđanje. Dionici su u više navrata pozivali Vladu da se pozabavi tim pitanjem. Hrvatske vlasti formirale su stručne radne skupine za SLAPP, održani su prvi sastanci i radionice. Uključeni su predstavnici novinara načelno ocjenjuju pokretanje ovih grupa kao konkretnije djelovanje. Vlada se mora suočiti s ovim ozbiljnim problemom te riješiti pravni okvir i praktičnu primjenu. Na primjer, dionici predlažu dekriminalizaciju klevete i povećanje svijesti sudaca o pitanjima koja se tiču SLAPP-a. Kao što je navedeno u Preporuci Komisije o SLAPP-u, izmjenama pravnog okvira trebalo bi osigurati zaštitne mjere za odobravanje prijevremenog odbacivanja očito neutemeljenog sudskog postupka te da pravila koja se primjenjuju na klevetu nemaju neopravdan učinak na rad novinara i otvoreno, slobodno i pluralno medijsko okruženje.
