Direktorica EFJ-a Renate Schroeder pisala je o Europskom zakonu o slobodi medija u članku izvorno objavljenom u Social Europe. Pročitajte članak u cijelosti ovdje:
Usred mora dezinformacija na internetu i u svijetu “polikriza”, pouzdano novinarstvo od javnog interesa nikada nije bilo važnije.
Danas je održivost slobodnih medija ugrožena u mnogim zemljama EU. Pluralizma nema, s porastom platformi na informacijske monopole koji ubrzavaju smanjenje prostora za neovisno novinarstvo od javnog interesa. Mediji su sve više zarobljeni i pod kontrolom političara – ili izloženi blaćenju ‘lažnih vijesti’ u stilu bivšeg predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa. U međuvremenu, zaštita izvora od strane novinara je napadnuta pojačanim državnim nadzorom.
Ovi zabrinjavajući trendovi dokumentirani su u godišnjim izvještajima Europske komisije o vladavini prava i, konkretnije, Pregledu medijskog pluralizma objavljenom za period od 2013. do 2014., u kojima se daje izvrsna analiza rizika za temeljne medijske vrijednosti. Firentinski centar za medijski pluralizam i slobodu medija, nadležan za monitoring, s pravom je zaključio da su “sazrela vremena da se Europskoj uniji daju novi alati za zaštitu i poticanje novinarstva kao javnog dobra u digitalnom okruženju”.
Rastuće dezinformacije
Europskim aktom o slobodi medija (EMFA), koji je Europska komisija predložila u rujnu prošle godine, pokušava se regulirati informacijski ekosistem. U tome dominiraju vrlo velike internetske platforme , uglavnom američke, i otrovane rastućim dezinformacijama i kampanjama zavjere, prijeteći europskim demokratijama i europskoj integraciji u širem smislu.
Nedavno usvojeni Zakon o digitalnim uslugama i Zakon o digitalnim tržištima imaju za cilj stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora, gdje su zaštićena osnovna prava korisnika, te uspostavljanje jednakih uslova za poslovanje. EMFA predlaže novi set pravila za promociju medijskog pluralizma, transparentnosti i nezavisnosti širom EU. Temelji se na Direktivi o audiovizuelnim medijskim uslugama, ali proširuje obim na izdavačke i online medijske pružaoce usluga.
Predložena uredba uključuje, između ostalog, zaštitne mjere protiv političkog miješanja u uređivačke odluke i nadzor novinara. Ona stavlja premiju na nezavisnost i stabilno finansiranje javnih medija, kao i na transparentnost vlasništva nad medijima i raspodelu državnog oglašavanja.
Također se utvrđuju mjere za zaštitu nezavisnosti novinara i otkrivanje sukoba interesa. Na kraju, aktom bi se stvorio novi nezavisni Europski odbor za medijske usluge, sastavljen od nacionalnih medijskih vlasti i zasnovan na radu Europske regulatorne grupe za audiovizuelne medijske usluge (ERGA).
Mnoge izdavačke grupe, posebno iz Njemačke i Francuske, bavile su se agresivnim lobiranjem protiv EMFA. Označavajući ga kao “akt o slobodi medija”, oni tvrde da je tradicija samoregulacije ugrožena i da komisija nema stav o pitanjima medijskog sadržaja. Pokušaji njemačkih članova Evropskog parlamenta – izvjestiteljice vodećeg Odbora za kulturu i obrazovanje, Sabine Verheyen, i njene njemačke sjene, Petre Kammereverth—da oslabe nacrt uredbe pretvarajući ga u direktivu, međutim, nisu uspjeli.
Intruzivni nadzor
Međutim, Vijeće EU pod švedskim predsjedavanjem u prvoj polovini ove godine doživelo je reakciju na slobodu medija i zaštitu izvora novinara, dozvoljavajući uvođenje “nametljivog softvera za nadzor” protiv provajdera medijskih usluga na širokim osnovama “nacionalne bezbijednosti”. Osamdeset organizacija za slobodu medija i ljudska prava, uključujući izdavače, televizijske kuće i sindikate, poslalo je otvoreno pismo članovima Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, koji vodi u ovom članku EMFA-e, kako bi došli do znatno jačeg stajališta. Novinari u glavnim gradovima Europe probudili su se (i pisali o) potencijalnoj šteti dopuštanja državama da špijuniraju novinare iz razloga “nacionalne bezbijednosti”.
Samo pomislite: vlade predlažu legalizaciju špijuniranja europskih novinara upravo u vrijeme kada Medijski pluralizam pokazuje njihovu iznimnu ranjivost u smislu digitalne sigurnosti. Lobiranje mnogih nevladinih organizacija, uključujući Europsku federaciju novinara, dovelo je do jačanja položaja u Europskom parlamentu bez izuzeća od nacionalne sigurnosti. Ali, apsolutna zabrana raspoređivanja protiv novinara špijunskog softvera i sličnih nametljivih tehnologija nije među amandmanima koje je usvojio odbor za građanske slobode.
EFJ i šira “koalicija EMFA” pojačat će svoje lobiranje prije konačnog glasovanja na plenarnoj sjednici kako bi ustrajali na apsolutnoj zabrani upotrebe špijunskog softvera protiv novinara. Takve tehnologije dobivaju neprovjeren i neograničen pristup komunikaciji, fotografijama, kontaktima i podacima o ponašanju na internetu pojedinca, ugrožavajući povjerljivost njihovih izvora i pristup građana kvalitetnom novinarstvu.
Pregovori o trijalogu
Parlamentarni odbor za kulturu poboljšao je nacrt teksta povjerenstva dodavanjem dodatnih obvezujućih pravila o transparentnosti vlasništva nad medijima, neovisnosti javnih medija i njihovoj financijskoj stabilnosti. Također je europskim odborom dodijelila dodatne zadaće.
Sada je plan da odbor za kulturu usvoji kompromisni tekst 7. Time bi se omogućilo da se pregovori o “trijalogu” između komisije, parlamenta i Vijeća održe u okviru aktualnog španjolskog predsjedništva, a završetak tijekom belgijskog predsjedništva bio bi prije parlamentarnih izbora sljedeće godine.
EFJ i njeni partneri nastavit će se boriti za ambiciozniji čin dostojan njegova imena. Ali to je teška bitka: previše aktera nije zainteresirano za obvezujuća pravila o osjetljivim pitanjima kao što su urednička neovisnost, transparentnost i zaštita novinara.
Medijski moguli
Stavimo ovo u kontekst. Regulacija za održavanje slobode i pluralizma medija projekt je koji se u EU-u polako i stalno razvija. Počelo je s Direktivom o televiziji bez granica 1989., nakon čega je uslijedila zelena knjiga o koncentraciji medija 1992. godine.
Iako se koncentracija medija tada već smatrala visokorizičnom, međutim, zakon nije usvojen. Agresivno lobiranje tadašnjih medijskih mogula – Ruperta Murdocha, Lea Kircha i Silvija Berlusconija – uvjerilo je Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Italiju da glasaju protiv.
Danas živimo u vremenima neviđenih pritisaka na novinarstvo od javnog interesa. Tim se aktom neće riješiti svi brojni izazovi koji predstoje, ali bi se, zajedno s drugim inicijativama EU-a, to bio mali, ali važan korak u pravom smjeru.
Izvor: EFJ
