Hasić: AI ne razumije ono što „stvara“ pa može da generiše neistinite tvrdnje

0
57

Sarajevo, 22. april 2024. – U susret Međunarodnom danu autorskih prava (23. april) razgovarali smo sa ekspertom za zaštitu autorskih i srodnih prava, Harisom Hasićem. U intervjuu za BH novinare objasnio je važnost umjetne inteligencije (AI) za novinare/ke i medijske djelatnike/ce, te istakao koristi i potencijalna ograničenja koja može donijeti upotreba različitih AI alata u novinarstvu.

 Da li korisnik usluge umjetne inteligencije ima autorsko pravo nad onim što stvori AI? 

Korisnik usluge umjetne inteligencije može biti autorom „prompta“ odnosno pitanja ili upita koji postavi AI i na koji daje odgovor ili output. Ovo je pod uslovom da se taj „prompt“ može kvalifikovati kao „individualna duhovna tvorevina“. Da li će korisnik imati u tom slučaju autorska prava na sadržaj koji po tom „promptu“ napravi AI je otvoreno i sporno pitanje u teoriji, ali i praksi. Još nije prošlo dovoljno vremena da zakonodavac ili sudovi zauzmu stav u vezi sa ovim pitanjem. Načelno, što više AI ima „slobode“ da donosi stvaralačke odluke to je manja vjerovatnoća da će korisnik (novinar/ka ili drugi kreator medijski sadržja) imati autorska prava na kreirani output.

Koliko posto novinarskog teksta može da sadrži dijelove stvorene umjetnom inteligencijom da se i dalje smatra autorskim djelom?

 Korisnik može slobodno uzeti tekst koji dobije od AI i naknadno ga doraditi ili preraditi. U tom slučaju korisnik bi imao autorsko pravo nad onim što je dodatno unio u sami tekst. Ne postoje čvrsti postoci koliko izvornog teksta može ostati ili ne, budući da se odgovor na ovo pitanje može dobiti samo u svakom konkretnom slučaju. Bitno je koliko i šta je korisnik unio u postojeći materijal. Međutim, novinar/ka ili drugi autor u medijima, koji uzme AI output i napravi svoje izmjene i dodatke, ne može tvrditi da je autorom cijelog sadržaja. Jedan od nedostataka činjenice da AI output nije autorsko – pravno zaštićen jeste i to da bilo koja osoba može koristiti taj isti output za svoje potrebe, a novinar ili medijski djelatnik se ne bi mogao protiviti tom korištenju ako se odnosi na ono što je stvorio AI, a ne na ono što je dodano. Naravno, veliki problem ovdje će biti dokazivanje u sudskim postupcima, ukoliko dođe do njih.

Zašto bi novinari/ke i medijski djelatnici trebali biti oprezni prilikom korištenja alata umjetne inteligencije?

 Većina alata umjetne inteligencije pokazuje sklonosti „haluciniranju“ odnosno izmišljanju činjenica i pravljenju drugih vrsta grešaka. Da bi ovo razumjeli, moramo imati na umu da umjetna inteligencija uopšte nije „inteligentna“. AI je napredni set algoritama napravljen korištenjem sofisticiranih statističkih korelativnih modela koji, „naučeni“ na velikim količinama podataka mogu da „pogađaju“ redosljed riječi koji bi trebao da ima smilsla ili elemente slike i sl. AI ne razumije ono što kreira (stvara), pa može da generiše neistinite tvrdnje ili da na drugi način pravi greške. Novinar/ka kao stručno i profesionalno lice snosi izravnu odgovornost za svu štetu koja nastane kao rezultat objavljivanja „halucinacija“ ili drugih grešaka umjetne inteligencije. Standardna praksa mora biti da se svaka činjenica, koja se dobije od AI, provjeri korištenjem više neovisnih izvora. Dodatna opasnost proizilazi iz činjenice da se AI može koristiti za oponašanje glasova i zvukova (popularni „Deep fakes“) ili generisanje fiktivnih fotografija i sl. Sve ovo može značajno otežavati posao novinara/ke ili medijskog djelatnika/ce. Znači, postoji mnogo razloga za posebnu pažnju i oprez kada se koriste ovi alati ali i općenito kod profesionalnog novinarskog djelovanja u svijetu u kojem postoje i koriste se različiti AI alati.

 Kako novinari mogu biti transparentni u korištenju alata umjetne inteligencije?

Korištenje alata umjetne inteligencije treba biti jasno naznačeno, kao i uloga novinara/ke ili medijskog djelatnika/ce  u vezi sa AI prompt-om ali i naknadnog uređivanja AI outputa. Kao što je slučaj sa svim disruptivnim tehnologijama, u početku cijelo polje je neuređen i možemo ga definisati kao „divlji zapad“. No,  vremenom kristalizirati će se strukovna pravila, dobri običaji i praksa. Do tada, kao i do sada, novinari/ke i medijski djelatnici/ce trebaju imati najstrožije i najviše standarde u korištenju AI u kreiranju svojih sadržaja i biti maksimalno transparetni i pošteni.

Da li umjetna inteligencija „vrijeđa“ autorska prava?

 Da bi nastao model generativne umjetne inteligencije, kao na primjer ChatGPT, on se prvo mora „trenirati“ na velikoj količini podataka. Podaci za treniranje mogu biti,  a često i jesu, autorska djela. U pravnim propisima naše BiH, autor ima kontrolu nad svim mogućim načinima korištenja svog autorskog djela osim onih koje je zakonodavac izričito dozvolio drugim licima te autor ima pravo na novčanu naknadu za svaki način korištenja autorskog djela, osim ako zakonodavac nije izričito drugačije uredio. Kod nas vaši aksiom, a i moje je stav da treniranje modela umjetne inteligencije korištenjem tuđih autorskih djela je nešto za što se mora dobiti dozvola autora i mora se autoru platiti naknada! Kompanije koje treniraju modele AI se ne slažu sa ovim stavom. Iz tog razloga su New York Times, Associated Press ali i brojne druge novinske i medijske kuće tužile Open AI, Microsoft te druge kompanije koje treniraju AI. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati tih tužbi. No, već sad primjećujemo da ove kompanije sve više zaključuju ugovore i plaćaju autorima za korištenje njihovih autorskih djela za treniranje modela umjetne inteligencije. Moguće je i da korisnik bude tužen ako autor smatra da konkretni AI output sadrži elemente njenog ili njegovog autorskog djela. Pružaoci usluga AI su napravili fondove za pravnu odbranu za takve slučajeve, jer o ovom pitanju ni u svijetu nema dovoljno prakse.

Da li se koriste autorska djela novinara/ki i medijskih djelatnika/ca iz Bosne i Hercegovine za treniranje umjetne inteligencije?

Sasvim sigurno! Ja bih bio veoma iznenađen da to nije slučaj. Mislim da sva autorska djela novinara/ki i medijskih djelatnika/ca iz naše države, koja su dostupna na internetu su korištena za treniranje AI modela. Mora se imati na umu da se ovdje radi o automatiziranim sistemima koji  konstantno pretražuju i rudare ili „skrejpuju“ internet za prikuplajnje/istraživanje podatke. U ovom trenutku bi bilo iznimno skupo, komplikovano i općenito teško za novinare/ke i medijske djelatnike/ce iz BiH da tuže OpenAI ili druge pružaoce najprominentnijih modela generativne umjetne inteligencije za povredu njihovih autorskih prava. Takvi postupci bi podrazumjevali velike novčane izdatke i učešće eksperata a morali bi biti vođeni u SAD-u. No, može se već sad nešto uraditi kako bi se, koliko god je moguće, umanjilo takvo rudarenje autorskih djela novinara/ki i medijskih djelatnika/ca iz BiH. Postoje tehničke mjere da se stavi do znanja mehanizmima za skupljanje djela za treniranje da ne želite da se vaša djela koriste. Bilo da je to preko „robot.txt“ instrukcija na internet stranicma ili kroz izričite nazanke da zabranjujete korištenje sadržaja za treniranje kako u obliku koji je čitljiv za ljuska bića tako i za mašine.

Kakva je trenutno pravna uređenost umjetne inteligencije u kontekstu autorskih prava u BiH?

Pravna pravila kojim se uređuju autorska i srodna prava u našoj državi su pisana na takav način da su tehnološki neutralna pa se mogu primjeniti i na nove i nepredviđene tehnologije kao što je umjetna inteligencija. U ovom trenutku i u ovoj fazi razvoja umjetne inteligencije naša pravila su zadovoljavajuća. Sazrijevanjem tehnologije umjetne inteligencije će se sigurno razviti teorijsko i praktično razumjevanje, te postići koncenzus kako treba urediti ovu tehnologiju. Kada dođe taj trenutak, kao što je bio slučaj i sa drugim tehnologijama, vjerovatno će se u EU ili u razvijenijim državama usvojiti relevantna legislativa koju ćemo mi transponirati. Do tada profesionalni djelatnici koji zavise od autorskih prava i koji profesionalno koriste alate umjetne inteligencije trebaju nastojati predvidjeti i urediti sporna pitanja autonomno. Evrospka unija je trenutno u završnim fazama donošenja sveobuhvatnog seta pravila koji se skraćeno označava EU AI Act. Ovo je prva legislativa ove vrste u svijetu i predstavlja svojevrsni test za razvoj pravne uređenosti polja AI. EU, između ostalog, predlaže da u treniranju i korištenju AI alata moraju  zaštiti i poštovati autorska prava.

Zbog čega je bitno da postoji bolja pravna uređenost u vezi sa umjetnom inteligencijom i šta Udruženje BH novinari može da uradi u ovoj oblasti radi zaštite prava nvoinara/ki i medija?

Primjereno pravno uređenje tehnologije je apsolutno ključno. S jedne strane pretjerana pravna uređenost može da unazadi ili oteža razvoj tehnologije. S druge strane, neadekvanta uređenost može dozvoliti da stvaraoci modela AI steknu konkurentnu prednost i bogatstvo na štetu i na uštrb interesa autora u vezi sa autorskim djelima koja koriste za trening ove tehnologije. U tom kontekstu, BiH kao država treba biti veoma pažljiva i ne dozvoliti da se usvoje pravila koja bi pretjerano išla u korist pružaocima usluga AI na štetu autora iz BiH. Ovo je bio slučaj sa prijedlogom koji smo mogli vidjeti u nacrtu izmjena i dopuna zakona kojim se uređuju autorska prava u našoj državi. Naime, predloženo je da se dozvoli slobodno korištenje autorskih djela u BiH, između ostalog, za treniranje AI modela. Udruženje BH Novinari je uložilo amandmane  na ovakav prijedlog, dostavljajući detaljno objašnjenje zašto bi tako nešto bilo protivno interesima novinara/ki i medijskih djelatnika/ca iz BiH, te suprotno obavezama BiH koje je preuzela u međunarodnim konvencijama u ovom polju. Zbog toga je važno da BH novinari/ke i dalje istrajavaju na zaštiti autorskih djela novinara/ki i medija, donosno ne dozvoli usvajanje Zakona u obliku kakav je predložen. Kao zagovornik i promotor interesa novinara/ki i medijskih djelatnika/ca u našoj državi, Udruženje može raditi sa zakonodavcem i industrijom u razvoju standarda i dobre prakse te običaja u korištenju AI i osigurati da se pravni problemi korištenja tehnologije AI na primjereniji način urede. Treniranje AI modela i pružanje ovih usluga je veoma skupo, te je važan domen djelovanja veoma bogatih kompanija. Neko sa toliko resursa je viješt u lobiranju zakonodavca. Zbog toga, novinarima/kama i medijskim djelatnicima/cama u BiH, te općenito svim autorima, treba neko ko će zakonodavcu „šaptati u drugo uho“ šta su prava novinara/ki i medija kao autora, odnosno, ko će se zalagati da zakonodavstvo bude primjereno i da štiti prava i interese autora u novinarstvu.

FOTO: Canva/Privatna arhiva