Punih punoljetnih osamnaest godina prošlo je od brutalnog napada na novinara Dušana Miljuša, a još uvijek se ne zna tko su nalogodavci tog kriminalnog čina. Dušan Miljuš ovih dana je upravo otišao i u zasluženu novinarsku mirovinu, ali još ni danas tajna napada izvršenog 2. lipnja davne 2008. godine nije otkrivena.
Tog dana poznati istraživački novinar ne sluteći ništa nakon još jednog napornog, ali zadovoljstvom ispunjenog radnog dana, vraćao se kući, kada su ga dvojica nasilnika napala i izudarala palicama po glavi te mu nanijeli teške ozljede.
U razgovoru za naš portal Miljuš podsjeća da slučaj i dalje formalno nije riješen. – Nakon šest mjeseci istrage tijekom koje su počinitelji bili u istražnom zatvoru, tužiteljstvo je odustalo od daljnjeg kaznenog progona i podizanja optužnice u nedostatku dokaza. Obrazloženo mi je to time da nisu htjeli da optužnica eventualno padne na sudu, tako da je formalno spis još uvijek otvoren-.
Na upit što kažu u policiji, a što u pravosudnim organima koji su zaduženi za slučaj te kakvo im je opravdanje da slučaj nije riješen u potpunosti ni evo nakon toliko godina Miljuš kaže: – Rekli bi vjerojatno onu već poznatu i pomalo otrcanu frazu da je “kriminalističko istraživanje u tijeku” iako ja osobno mislim da je on već odavno “ad acta”. Uostalom, ja sam odmah nakon što se to dogodilo rekao kako je puno bitnije od samih izvršitelja naći naručitelja i danas mislim da se to nikad neće dogoditi. Uostalom, kad su predstavnici policije rekli da im se da 100 dana i da će kroz to vrijeme riješiti slučaj, izrazio sam sumnju da će se to dogoditi i za 1000 dana. I ispada da sam bio u pravu, ne samo za tisuću nego i za 10.000 dana-.
Miljuš potvrđuje da predmetu prijeti i zastara: – Ali poanta nije u tome, uostalom kad bi se i sada otkrili i naručitelji, a u što iskreno sumnjam, protek vremena od samog događaja bio bi im olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne. Ali, to je još jedan od apsurda hrvatskog pravosuđa-.
Kolega Miljuš odnedavno je i u mirovini te ističe da zbog svega osjeća jednu gorčinu. – Ja sam satisfakciju dobio kroz neke međunarodne nagrade i priznanja za svoj rad, a što se tiče zadovoljenja pravde nažalost nisam jedini. Ipak, sve to što se dogodilo ostavilo je nažalost neke posljedice po fizičko zdravlje i traume od samog napada, ali eto nastavio sam raditi svoj posao, dočekao mirovinu i ostat ću aktivan koliko budem mogao. Onima koji su naručili i izveli moje premlaćivanje ostavljam na savjesti njihov postupak, poručuje Miljuš.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko poručio je da se ovaj slučaj ne smije zaboraviti: – Činjenica da je prošlo točno 18 godina, odnosno 6.574 dana, od brutalnog napada na našeg kolegu Dušana Miljuša, a da ni danas ne znamo tko su nalogodavci tog napada, mnogo govori o društvu u kojem živimo i radimo. Možda danas sve to zvuči kao događaj iz neke davne prošlosti, ali smatram da ga novinarski ceh ne bi smio zaboraviti. Ne zbog prošlosti, nego zbog budućnosti i poruke koju šaljemo svima koji vjeruju da se napad na novinara može zaboraviti ako prođe dovoljno vremena-.
Podsjetimo, Miljušu su dijagnosticirani prijelom lijeve ruke, potres mozga i ozljede lica. No novinarski nerv kod njega je uvijek radio pa je i tada u za njega najtežoj životnoj situaciji bio pri svijesti te je potanko ispričao kako se branio podigavši ruku kako bi blokirao udarce palicom po glavi, zbog čega je i zadobio prijelom ruke. Naravno bio je vidno potresen i kratko je ispričao kako trpi jake bolove te se ničega ne sjeća.
– Sve se dogodilo jako brzo. Napadači su mi prišli s leđa, osjetio sam udarac, pao i izgubio svijest. Kada sam došao k sebi, saznao sam od susjeda da su me napala dvojica koji su pred kuću stigli motorom. Imali su na glavi kacige pa im je bilo nemoguće vidjeti lica. Sada se osjećam vrlo loše, boli me glava – kratko je tada rekao Miljuš dok su ga liječnici vodili na snimanje glave. Uspio se još javiti i bolesnoj majci na mobitel kako bi je primirio i taj ga je razgovor dodatno potresao.
Miljuš je u listopadu te 2008. godine na inicijativu tadašnjeg veleposlanika SAD u Hrvatskoj Roberta Bradkea proveo tri tjedna na studijskom putovanju u SAD-a. – Zapravo je to bio njihov doprinos da me se na izvjesno vrijeme makne od stresa kojem sam bio izložen. Bio sam i u programu “Safe house” u švedskoj od travnja do srpnja 2011. godine u Kalmaru, a to je program za novinare koji su pretrpjeli nasilje, prijetnje ili im je bila ugrožena sigurnost zbog rada, izjavio je o tome Miljuš koji je stalno govorio kako taj 2. lipanj slavi kao svoj drugi rođendan, a onaj prvi mu je bio nekoliko dana ranije 22. svibnja.
Miljuša je tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao i Redom Stjepana Radića za doprinos u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Također mu je zbog hrabrog izvještavanja o skandalima i nepravilnostima u društvu dodijeljena i ugledna nagrada “Leipziška medijska nagrada”-
Priredio: Ivica Buljan