Najnovije izvješće “Monitora medijskog pluralizma” MPM-a za 2024. godinu, koje je objavio Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF), pokazuje sveukupno pogoršanje situacije medijskog pluralizma diljem Europe. Nažalost i Hrvatska je u 2024. ostala u skupini visoko rizičnih zemalja u kojima nije u potpunosti zajamčen pristup raznolikim i neovisnim izvorima informacija. Koliko loše stoji Hrvatska pokazuje i činjenica da je po uvjetima rada novinara u skupini s Crnom Gorom i Rumunjskom najgora. Od 32 analizirane europske zemlje, samo u njih sedam stanje je zadovoljavajuće: Njemačka, Švedska, Danska, Nizozemska, Belgija, Finska i Litva.
Zaštita novinarske profesije. Sigurnost novinara, uvjeti njihovog rada i pravne prijetnje s kojima se suočavaju, digitalna sigurnost bili neki od ključnih kriterija koji su bili istraživani u Izvješću. Kako se navodi opći trendovi pokazuju sve veće komercijalno i političko uplitanje u medije. Izvješće također pokazuje pasivnost europskih vlada i medijskih kompanija pred ovom demokratskom prijetnjom.
Studija je procjenjivala rizik za medijski pluralizam u 32 europske zemlje: 27 država članica EU-a i pet zemalja kandidatkinja. Izvješće dokumentira zdravlje medijskih ekosustava, detaljno iznoseći prijetnje pluralizmu i slobodi medija, a pokazalo se da su zemlje s najvećom stopom rizika i dalje Turska, Mađarska, Albanija, Srbija, Rumunjska i Crna Gora.
Nerazvijeni tržišni pluralizam i politička neovisnost
Kada je u pitanju Hrvatska za nju je izrečena ocjena srednjeg rizika u osnovnoj zaštiti (53 posto), političkoj neovisnosti (60 posto) i društvenoj uključivosti (59 posto), a doseže visok rizik u području tržišnog pluralizma (68 posto). Rezultati po područjima tek neznatno variraju u usporedbi s prethodnom godinom i nije bilo značajnijih sustavnih promjena koje bi zahtijevale izrazitije povećanje ili smanjenje rizika. Cijelo izvješće za Hrvatsku možete pročitati ovdje.
Naglašeno je da se u Hrvatskoj neki problemi i dalje ne rješavaju sustavno, uključujući zlouporabu optužbi za klevetu i tužbe SLAPP-a, nominacije i imenovanja za regulatorna tijela i javni medijski servis, nerazvijenu politiku prema digitalnim medijima, nedostatak transparentnosti i podataka o održivosti medija, lošu samoregulaciju novinarstva i uređivačku neovisnost, društvenu uključenost ustavno priznatih i nepriznatih manjina, fragmentiranu i nerazvijenu politiku medijskog opismenjavanja.
Kao i prethodnih godina, pokazatelj visokog rizika u osnovnoj zaštiti je sama novinarska profesija, standardi i zaštita. Prema istraživanju HND-a (2023.) u svibnju 2023. bilo je aktivno 945 tužbi protiv novinara, od čega se 910 odnosi na optužbe za klevetu. Osim široj javnosti nepoznatih fizičkih osoba, tužitelji su često iz javnog i političkog života, uključujući političare na vlasti, pravne osobe i suce. Hrvatska je na ljestvici slobode medija Reportera bez granica (RSF, 2023.) zauzela 42. mjesto. Nominacijski postupak glavni je problem neovisnosti jedinog hrvatskog medijskog regulatora (nadležnog za elektroničke medije, a ne za tiskane niti digitalne usluge prema DSA). Hrvatski sabor imenuje predsjednika i ostale članove Vijeća za elektroničke medije na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, ostavljajući prostor za izravni politički utjecaj.
U području političke neovisnosti visokorizični pokazatelji uključuju političku neovisnost medija i uređivačku autonomiju. Politička ovisnost vidljiva je u svim vrstama medija, a posebice na regionalnoj i lokalnoj razini. Zbog općeg nedostatka izvora prihoda i financijske stabilnosti, mediji mogu ovisiti o financiranju iz izvora gradske ili županijske lokalne samouprave.
Pokazatelji uredničke autonomije i političke nezavisnosti medija također su i dalje izloženi visokom riziku. Audiovizuani mediji, online platforme i izbori te regulacija državnih resursa i potpora medijskom sektoru ostaju pokazatelji niskog odnosno srednjeg rizika. Nezavisnost javnih medijskih servisa također je pod srednjim rizikom.
Smanjiti utjecaj države
U istraživanju se iznose posebne preporuke i za Hrvatsku te navodi kako se treba osigurati da se optužbe za klevetu u Kaznenom zakonu ne zloupotrebljavaju za ograničavanje slobode izražavanja. Također treba smanjiti utjecaj države na imenovanje članova Vijeća za elektroničke medije.
Isto tako Vijeće za elektroničke medije i Hrvatska gospodarska komora trebali bi poboljšati svoje strategije prikupljanja podataka kako bi bolje razumjeli i regulirali digitalno gospodarstvo, posebice u području medija. Unaprijediti ograničenja koncentracije u Zakonu o medijima i Zakonu o elektroničkim medijima kako bi se vrednovali udjeli u publikama.
Treba razviti mehanizme neovisnog nadzora nad provedbom medijskih statuta i smanjiti komercijalni utjecaj na uređivačku politiku. Kada je u pitanju politička neovisnost ističe se da je ograničenja vlasništva nad medijima u Zakonu o elektroničkim medijima i Zakonu o medijima potrebno pobliže uskladiti sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji treba izmijeniti kako bi se promijenio postupak imenovanja na rukovodeća mjesta i smanjilo političko uplitanje.
Nužno je razviti učinkovitiji sustav izvješćivanja o državnom oglašavanju. Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima treba izmijeniti i dopuniti odredbama koji posebno štite od političkog utjecaja i osiguravaju autonomiju u imenovanju i razrješenju glavnih urednika.
Po pitanju društvene uključivost treba adresirati društvenu uključivost manjina koje nisu priznate ustavnim zakonom. Izraditi nacionalnu strategiju razvoja medijske pismenosti, jačajući formalno i cjeloživotno obrazovanje u medijima. Razviti sveobuhvatnu politiku pristupačnosti medija za osobe s invaliditetom te nadzirati primjenu nove politike rodne ravnopravnosti na HRT-u.
Upitna uređivačkla neovisnost
Inače. izvješće “Monitora medijskog pluralizma” MPM-a za 2024. , pokazuju da nijedna od analiziranih zemalja nije slobodna od rizika za medijski pluralizam, a još jedan alarmantan trend koji proizlazi iz izvješća tiče se uređivačke neovisnosti, koja ove godine bilježi povijesno visokorizičnu razinu. Komercijalni pritisci ugrožavaju uređivačku neovisnost, a vlasnici medija i oglašivači utječu na izvještavanje.
“Loši radni uvjeti, napadi na novinare u online okruženju i vlade koje ne ispunjavaju svoje pozitivne obveze prema medijima i dalje su najhitniji problemi”, navodi se u izvješću.
Što se tiče uvjeta rada novinara u Izvješću stoji da unutar podindikatora radnih uvjeta, kao i prošle godine, samo su Danska, Njemačka, Irska i Švedska ocijenjene kao niskorizične, dok je 13 od 32 zemlje ocijenjeno visokorizičnim (Albanija, Austrija, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Italija , Latvija, Crna Gora, Rumunjska, Srbija, Češka, Republika Sjeverna Makedonija i Turska). Među zemljama koje su ocijenjene visokim rizikom, Hrvatska, Crna Gora i Rumunjska imale su ocjenu od 97%, što je najviša moguća razina rizika korištena u MPM metodologiji. Izvješće kaže da je “vrijedno primijetiti vrlo velik broj visokorizičnih zemalja za ovaj podindikator, u usporedbi s drugim pitanjima koja se analiziraju u MPM-u”.
Fizička sigurnost još je jedan podindikator temeljan za ocjenu preduvjeta za slobodno novinarstvo. U MPM2024, osam zemalja (tri više nego prošle godine) ocijenjeno je visokorizičnim: Bugarska, Francuska, Grčka, Poljska, Španjolska, Srbija, Nizozemska i Turska. Napadi i zastrašivanja ponekad dolaze od najviših političara pa je tako u Slovačkoj, na primjer, ocjena rizika za ovaj podindikator značajno porasla ove godine, s obzirom na kontinuirani trend ove vrste zastrašivanja. U studenom 2023. premijer Robert Fico napao je četiri velika medija označivši ih kao neprijatelje i neprijateljske medije. U Latviji, „novinari su redovito u javnim intervjuima priznavali da su određeni političari pokušavali redovito napadati novinare smatrajući da će tijekom rata [u Ukrajini] profesionalno novinarstvo predstavljati državnu i/ili stvarnu političku poziciju, umjesto da pokušava pružiti profesionalni sadržaj i različitost mišljenja. Ovi napadi političara i politički angažiranih korisnika platformi društvenih mreža stvorili su rizike od autocenzure, povećali mržnju prema novinarima i naštetili raznolikosti sadržaja”.
Preporuke
U svojim zaključcima MPM iznosi preporuke i izvješće poziva države i javne vlasti:
-poboljšati uvjete rada novinara donošenjem zakonskih okvira koji omogućuju bolje uvjete rada u sektoru. To bi uključivalo proširenje javnih shema socijalne zaštite na sve osobe koje se profesionalno bave novinarstvom (bilo da su redovno zaposleni ili slobodnjaci) i poticanje kolektivnog pregovaranja za uvođenje novih vrsta ekonomske zaštite od pada tržišta.
-promicati sigurnost novinara podizanjem svijesti među državnim institucijama (npr. pravosuđe i policija) o važnosti medija za demokraciju, te izbjegavanjem neopravdanih uhićenja i nekažnjivosti za zločine koji su povezani s novinarstvom.
-poticati suradnju države i medija u osiguravanju sigurnosti novinara, npr. organizirati obuku o ponašanju tijekom praćenja prosvjeda ili drugih visokorizičnih događaja; potaknuti novinare da osude zastrašivanja i napade koje primaju kao posljedicu svog posla; uspostaviti sustavne sustave praćenja SLAPP-ova i drugih oblika napada na novinare, s posebnim osvrtom na rodnu dimenziju ovih prijetnji.
-osuditi napade političke elite na novinare.
-za provedbu Preporuke Europske komisije “o osiguravanju zaštite, sigurnosti i osnaživanja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji”.
-promicati provedbu učinkovitog pravnog okvira protiv SLAPP-a koji je u stanju spriječiti proizvoljne i nezakonite pokušaje ušutkavanja legitimnih profesionalnih novinarskih aktivnosti i aktivnosti civilnog društva, uključujući dopuštanje sucima da ekspeditivno odbace neutemeljene tužbe protiv novinara i branitelja ljudskih prava. Načela i prakse sadržane u Direktivi EU protiv SLAPP-a iz 2024. za prekogranične zlonamjerne tužbe i u Preporuci Vijeća Europe CM/Rec(2024)2 „o suzbijanju korištenja strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP-ovi)” trebale bi biti maksimalno uzete u obzir i u nacionalnom pravnom poretku.
-kako bi se izbjegla uporaba špijunskog softvera i drugih intruzivnih tehnologija za nadzor novinara i drugih javnih nadzornika, čak i izvan ograničenja postavljenih čl. 4. Europskog zakona o slobodi medija (EMFA).
-Izvješće također poziva medijske tvrtke “da osiguraju pristojne radne uvjete za svoje zaposlenike, npr. izbjegavaju prisiljavanje novinara da postanu samozaposleni iako priroda njihove suradnje oponaša standardne ugovore o radu na puno radno vrijeme”.
Direktor CMPF-a Pier Luigi Parcu istaknuo je da je u deset godina provedbe Monitora medijskog pluralizma uočena pojava brojnih novih izazova paralelno s digitalnom transformacijom. – Danas, više nego ikad, postoji prijeka potreba za podrškom novinarstvu i medijskom pluralizmu. Radujemo se procjeni učinaka Europskog zakona o slobodi medija u državama članicama i pozivamo vlade da se obvežu zaštititi slobodu medija kao stup naše demokracije, kazao je Parcu.
Komentirajućui rezultate ovog istraživanja predsjednica EFJ_a Maja Sever istaknula je da strašno za primijetiti da se situacija medijskog pluralizma pogoršava iz godine u godinu, a da većina europskih vlada ili medijskih kompanija ne poduzima potrebne mjere da zaustave to pogoršanje. – EFJ je godinama pozivao na ove mjere. Izvješće MPM ima tu prednost da upire prstom u one koji su odgovorni za ovu pasivnost: što javne vlasti čekaju da očuvaju pravo građana na pristup neovisnim i pluralističkim informacijama? Nastavit ćemo osuđivati najoštrije moguće one donositelje političkih odluka koji djeluju kao grobari slobode tiska, bilo aktivno ili svojom krivom pasivnošću, navela je Sever.