U Hrvatskoj je trenutno aktivno najmanje 696 tužbi protiv medija i novinara, prema rezultatima ankete koju Hrvatsko novinarsko društvo (HND) uzastopce provodi već sedmu godinu. Građanske parnice za naknadu štete i dalje čine najveći udio – čak 629 slučajeva, što predstavlja 90 posto svih tužbi. Ukupni iznos potraživanja u tužbama doseže najmanje 3,1 milijun eura. Budući da anketa ne pruža detaljan uvid u pojedinačne predmete, ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko njih bi se moglo svrstati u kategoriju SLAPP-a, odnosno tužbi usmjerenih na ograničavanje javne participacije i gušenje slobode izražavanja. Međutim visoki iznosi početnih tužbenih zahtjeva u građanskim sporovima, koji često premašuju pravomoćno dosuđene iznose, ukazuju na to da je mnogima od njih primarni cilj zastrašivanje medija te poticanje cenzure i autocenzure među novinarima, što su obilježja SLAPP-a.
U ovogodišnjoj anketi sudjelovalo je 11 medija, od kojih je samo jedan naveo da trenutačno nema nijednu aktivnu tužbu. To jasno pokazuje koliko je pravni pritisak postao svakodnevica u radu redakcija. Među najčešćim tužiteljima ističu se javne osobe, fizičke osobe koje nisu poznate široj javnosti, pravne osobe, političari i osobe iz pravosudnog sustava. Posebno je zabrinjavajuće što je najdulje otvoren sudski postupak aktivan već više od 22 godine – riječ je o slučaju protiv Večernjeg lista. Procjenjuje se da ukupni iznosi odštetnih zahtjeva znatno premašuju 3,1 milijun eura; jedan od ispitanih medija uopće nije dostavio informacije o financijskim zahtjevima. Također, uzorak od 11 medija ne može se smatrati reprezentativnim za cjelokupnu medijsku scenu u Hrvatskoj, čime stvarni razmjeri pritisaka putem tužbi ostaju djelomično nepoznati.
Prema službenim podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, koji su dostavljeni HND-u za potrebe ove ankete, na dan 31. prosinca 2024. godine na hrvatskim sudovima bilo je aktivno 68 kaznenih postupaka u kojima su tuženici novinari. Tijekom prošle godine pokrenuto je dodatnih 197 građanskih tužbi za naknadu štete, dok je ukupno 547 takvih predmeta i dalje neriješeno. Posebno je zanimljiv pregled sudskih ishoda: u zadnje četiri godine (2021. – 2024.) doneseno je 30 rješenja o odbacivanju ili povlačenju privatnih tužbi te 70 rješenja o obustavi postupka. U tom razdoblju izrečene su četiri odbijajuće presude i 24 oslobađajuće presude, dok je osuđujućih presuda bilo samo 18. Ovi podaci pokazuju da je u prosjeku tek svaki osmi novinar proglašen krivim za djelo za koje je bio optužen.
“Iako se brojka od najmanje 696 tužbi protiv novinara i medija može činiti kao pad u odnosu na prethodne godine – što bi svatko od nas pozdravio – stvarnost je ipak zabrinjavajuća jer je realna brojka tužbi i iznosa odštetnih zahtjeva sigurno veća”, rekao je Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. “Možemo govoriti da u Hrvatskoj imamo kulturu nasilja tužakanja novinara i medija s jednim ciljem, a to je financijsko uništenje. Polemika u društvu je gotovo nestala. Tužbe su sredstvo zastrašivanja koje razni moćnici koriste ponajprije protiv onih koji kritički govore, pišu ili izvještavaju. No, HND-ov glavni zahtjev od kojeg nikad nećemo odustati i dalje je isti: dekriminalizacija svih djela protiv časti i ugleda. Smatramo da bi se time smanjio pritisak tužbama jer je Hrvatska odavno zemlja u kojoj se povreda ugleda i časti najbolje liječi sudskim tužbama i visokim odštetnim zahtjevima” dodao je Zovko.
I sam HND trenutačno je uključen u jedan sudski spor koji se vodi protiv njegovih bivših potpredsjednika, Branka Mijića i Gorana Gazdeka. Kazimir Bačić, bivši glavni ravnatelj HRT-a, podnio je protiv njih privatnu kaznenu tužbu za klevetu, na temelju članka 149., stavka 2. Kaznenog zakona (KZ/11). Tužba se odnosi na priopćenje koje je Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva objavio 12. ožujka 2021., a koje su kao članovi tadašnjeg vodstva HND-a potpisali Mijić i Gazdek. U priopćenju se kritički osvrće na poteze tadašnjeg ravnatelja Bačića, posebno na otkaz uručen predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku putem medija, kao i na “upozorenje pred mogući otkaz” novinarki Maji Sever nakon njezina javnog istupa. U priopćenju se propituje način upravljanja HRT-om, uz tvrdnje da su se odluke donosile bez poštivanja zakonskih i institucionalnih procedura, a od nadležnih se institucija tražila hitna reakcija i zaštita novinara i medijskih sloboda.
Centar “Miko Tripalo” i Hrvatsko novinarsko društvo u istraživanju prirode tužbi protiv novinara i medija otišli su i korak dalje te lani proveli projekt “Fighting SLAPP”. U okviru projekta napravljena je analiza 1.333 sudskih odluka (i zapisnika) koje su donesene između 2016. i 2023. godine, a kojom je utvrđeno da je u više od 40 posto analiziranih građanskih i kaznenih predmeta prisutan barem jedan SLAPP-indikator, dok se dva i više indikatora javljaju kod polovice tih predmeta. Primjeri tužitelja koji su se istaknuli u ovim tužbama uključuju bivše političare i dužnosnike poput Milijana Brkića, tadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora i člana HDZ-a, te Tomislava Tolušića, bivšeg ministra regionalnog razvoja i poljoprivrede. U popisu tužitelja našla se i Hrvatska radiotelevizija (HRT), kao i Željka Markić, konzervativna aktivistica poznata po inicijativi „U ime obitelji“. Među onima koji podnose tužbe protiv novinara i medija nalaze se i suci, kao dio pravosudnog sustava, čime se dodatno otvara pitanje ravnoteže između zaštite osobnog ugleda i očuvanja slobode medija.
Tužbe protiv novinara i medija, osobito one neosnovane ili dugotrajne, ozbiljno ugrožavaju slobodu medija i pravo javnosti na informiranje. Kada novinari rade pod stalnim pravnim pritiskom, otežano je istraživačko novinarstvo i smanjuje se spremnost medija da izvještavaju o temama od javnog interesa, osobito ako uključuju moćne pojedince ili institucije. Takvo okruženje potiče autocenzuru i narušava demokratski nadzor nad nositeljima vlasti. Iako svatko ima pravo na pravnu zaštitu i svakako nisu sve tužbe protiv medija neosnovane – jer postoje greške i slučajevi nepoštivanje granica profesionalnih standarda – važno je razlikovati legitimne pokušaje zaštite časti i ugleda od pokušaja zloporabe pravosuđa kako bi se ušutkali mediji i obeshrabrilo kritičko i neovisno izvještavanje. Upravo je ta razlika ključna za očuvanje ravnoteže između prava pojedinaca i zaštite javnog interesa.