Novinari Josip Bohutinski, Irena Frlan Gašparović, Ivanka Zorić i Marko Stričević odobitnici su Nagrade Europa, koju Hrvatsko novinarsko društvo dodjeljuje kao priznanje za najuspješnije medijske radove s područja europskih politika i njihova utjecaja na svakodnevicu građana. Nagrada se simbolično prvi put dodjeljuje u 2023. godini, kada Hrvatska obilježava 10. godišnjicu članstva u Europskoj uniji. Potporom uspostavi nove nagrade i HND-u, Ured Europskog parlamenta i Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj žele dodatno valorizirati rad novinarki i novinara koji se ističu istraživačkim pristupom europskim temama, doprinose afirmaciji EU-vrijednosti i temeljnih sloboda te boljem razumijevanju europskih javnih politika.
O ovogodišnjim je nagradama odlučivao Ocjenjivački odbor u kojem su bili Amela Čilić, Dražen Korda, Silvana Menđušić, Helena Puljiz, Denis Romac, Silvija Šeparović i Tea Trubić. U nastavku su obrazloženja nagrađenih novinarskih radova.
Nagrada Europa za pisano novinarstvo
JOSIP BOHUTINSKI
Josip Bohutinski dugogodišnji je novinar Večernjeg lista, novinar koji se posebno specijalizirao za područje prometa, dakle, sektorski novinar kakvih je sve manje u Hrvatskoj jer mnoge redakcije zanemaruju specijalizaciju i traže novinare opće prakse. Ali Josip Bohutinski ne prati promet, a da ne zahvaća cijelu sliku, širinu, i politiku i sve moguće zakulisne procese i utjecaje.
Njegov tekst objavljen u Večernjem listu 26. srpnja 2022. godine pod naslovom “Večernjakov novinar pratio je Pelješki most svih 17 godina: Kako je projekt prvo propao, a onda se sve sjelo na svoje mjesto” zapravo je točka na i njegova dugogodišnjeg praćenja svih segmenata izrastanja jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, ali i pregled u malom kako je projekt rastao, od političkog maštanja neutemeljenog na činjenicama do izgradnje mosta.
Josip Bohutinski prisjeća se početaka, megalomanskih političkih igara i jasno uvodi elemente koji su bili presudni za preokret, za početak izgradnje i završetak u rokovima koji su bili začudni za hrvatske standarde, a to je bilo prikopčavanje na fondove Europske unije i uvođenje kineskih izvođača. Na kraju je on, koji je stručno secirao etape izgradnje, konstatirao da “kad gledate s magistrale, kao da se šest jedrenjaka poredalo jedan do drugog, od Komarne do Brijeste”.
Bohutinski je u nizu tekstova analizirao sve faze izgradnje najvećeg europskog infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj, neumoljivo propitivao sve krizne elemente, objašnjavao motivaciju i modele gradnje kineskih graditelja, a zbog dugogodišnjeg novinarskog rada i povjerenja čitatelja, bio je pouzdan vodič, novinar kojem se vjeruje da neće propustiti ništa bitno ili previdjeti bilo koji propust.
Bohutinski je svojim vrhunskim sektorskim novinarstvom vodio čitatelje do finala, do završetka Pelješkog mosta, a u tekstu za koji je kandidiran za nagradu zaokružio je i jedinstvenu priču o mostu, ali i svoju osobnu novinarsku priču te pokazao snagu autoriteta novinara koji dubinski poznaje svoj sektor i spreman je dati i cjelinu slike, pripomoći razumijevanju hrvatske stvarnosti, ali i Hrvatske unutar Europske unije.
Nagrada Europa za internetsko novinarstvo
IRENA FRLAN GAŠPAROVIĆ
Novinarka portala Telegram.hr Irena Frlan Gašparović već je godinama sinonim autoriteta u pokrivanju europskih tema u Hrvatskoj, a njezina posebna vještina krije se u tome što suhoparni jezik birokratske Europske unije vrlo uspješno pretače u pitak tekst iz kojeg bilo koji čitatelj, pa čak i onaj daleko od “europskog balona”, može ekstrahirati bitne i zanimljive informacije.
Tekst objavljen na stranicama Telegrama 12. lipnja 2022. godine, naslova “Država i Grad Zagreb imaju slične zgrade jednu kraj druge. Grad svoju počinje obnavljati od potresa, država nije riješila ni papire” sjajan je primjer za to.
Autorica je pitanje od očitog društvenog interesa – tko je odgovoran za slabo povlačenje europskog novca namijenjenog obnovi od potresa – prikazala tako što je dekonstruirala hrvatsku unutarnjopolitičku dinamiku kako bi naglasila snažan kontrast između dva oprečna načina rješavanja društvenog problema.
Frlan Gašparović je u svom tekstu briljantno dočarala kako se gradska i državna administracija odnose prema svojim nekretninama koje se, ironično, nalaze u istoj ulici. Štoviše, dijeli ih samo nekoliko desetaka metara i travnjak. Iako su obje zgrade dobile sredstva Europske unije za obnovu, u različitim su stadijima rekonstrukcije, zbog čega je Frlan Gašparović problematiku povlačenja Eeuropskog novca rastavila na sastavne dijelove kako bi čitateljima pokušala objasniti zašto je “tome tako”.
Stilski besprijekoran, vrlo informativan i nedvojbeno relevantan članak u kojem se između redaka, poput kakvog pikantnog začina, može naslutiti i doza autoričina sarkazma, samo su neki od brojnih razloga zbog kojih je Irena Frlan Gašparović zaslužila Nagradu Europa u kategoriji internetskog novinarstva. Njezin je nagrađeni rad, na kraju krajeva, samo šlag na torti izuzetno uspješnog višegodišnjeg angažmana kontekstualiziranja Europske unije na hrvatskim prostorima.
Nagrada Europa za radijsko novinarstvo
IVANKA ZORIĆ
Nimalo čudno što prvu ovakvu nagradu za radio dobiva upravo ova emisija. Jer – ako će se ikad pisati povijest spoznaje i učenja o tome što naša, ova europska zajednica znači, čime se vodi, koje vrijednosti slijedi, kako se dogovara unutar sebe i što radi da bi postigla ono što su njezine članice zacrtale – Dossier Europa Hrvatskog radija pisat će se kao početak, prva pjesmarica.
Postojeći godinama, ona se iz toga razvila u enciklopediju, ustvari u pouzdan izvor kojem se i javnost i profesija okreću kada im trebaju sveobuhvatna, znalačka informacija i obrazloženje procesa u Europskoj uniji, europskih politika, odluka, vrijednosti i pravila. To što su takozvane europske teme koje su godinama bile neka tamo daleka „njihova“ stvar, nešto što se događa u Bruxellesu i Strasbourgu, postale bliske i što ih javnost napokon prihvaća kao svoje, odnosno domaće, u velikom si dijelu upravo ekipa vanjskopolitičke redakcije Hrvatskog radija i urednica Dossiera Ivanka Zorić mogu upisati u profesionalni podvig.
Svakom od prijavljenih epizoda proizvedenih prošle godine odzvanja prepoznatljiv upućeni novinarski glas o vrućim europskim temama kad donose nove kutove gledanja i prošireni krug informacija i znanja… i nije ih bilo lako odmjeriti. No ocjenjivački žiri jednoglasno je prepoznao da je “Korupcija i lobiranje u EU” Ivanke Zorić riznica svega što je trebalo znati o slučaju korupcije u samom Europskom parlamentu, koji je debelo uzdrmao tlo pod nogama te institucije a, istodobno, ponudila i stručnjački uvid u to kako je uređeno područje lobiranja. Odnosno, kako je s pravilima na tom skliskom terenu ovdje, u Hrvatskoj. S toliko afera, posebno onih koje je pokrenulo europsko tužiteljstvo, iz Dossiera Ivanke Zorić svatko ima što naučiti – posebno politika koja se u tome očito prečesto kreće s one strane zakona.
Nagrada Europa za televizijsko novinarstvo
MARKO STRIČEVIĆ
Ocijeniti najbolji televizijski prilog, emisiju ili dokumentarni film bio je najteži dio posla za članove komisije Nagrade Europa jer je konkurencija bila doista velika i jaka, a u najužem su se krugu našla dva autora – Ivana Dragičević sa svojom serijom priloga “Budućnost Europe” i Marko Stričević s dokumentarnim filmom “Ruski agenti slobode”.
I dok su nas Ivanini prilozi, zapravo polusatne epizode serijala oduševili poetičnošću kojom nas uvlači u priču, majstorskim intervjuima i nesvakidašnjim pristupom temama koje su, unatoč važnosti nepravedno marginalizirane, Marko je donio priču koja je u ovom trenutku zanimljiva ne samo Hrvatskoj i Europi, nego i puno šire.
Film “Ruski agenti slobode” donosi iskustva ruskih disidenata nakon 24. veljače 2022., odnosno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Autor je uspio okupiti neke od najistaknutijih intelektualaca, novinara, umjetnika, ali i individualaca koji su na vlastitoj koži osjetili što znači izraziti neslaganje s “Putinovom vertikalom vlasti”. Njihovo je djelovanje bilo opasno čak i prije rata, a osobito nakon njegova početka i zakona po kojem se neistomišljenici Putinova režima smatraju stranim agentima i državnim neprijateljima te im prijeti dugogodišnji zatvor samo zbog izgovorene riječi ili izlaska na antiratni prosvjed. Za pretpostaviti je da je upravo zbog toga jedan od najtežih zadataka bio pridobiti sugovornike za sudjelovanje na snimanju. Neki su od njih stoga snimljeni u državama u koje su izbjegli zbog svoje sigurnosti, a dio su pod iznimnim rizikom i u tajnosti snimili ruski snimatelji.
Sama tema filma nudi rusku stranu priče, odnosno otkriva, a zapravo potvrđuje činjenicu da podrška ruskih građana Vladimiru Putinu nije ni blizu onolika kakvom je prikazuje državna propaganda.
Ono što na prvi pogled dolazi do izražaja iznimna je upućenost u tematiku, analiza stanja kroz pogled “običnog čovjeka”, a ne manje važno i činjenica da su svi razgovori vođeni na ruskom jeziku, što je filmu dalo dodatnu vrijednost, ali vjerojatno i utjecalo na povjerenje sugovornika.
Kako sam autor objašnjava: “Tema je od interesa za građane Europske unije jer u eri informacijskog rata i stereotipizacija koji prate agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu nudi uvid u onaj dio ruskog društva o kojem se na Zapadu manje zna i čije se postojanje danas često negira – kako od kremaljskog režima, tako i od pojedinih krugova izvan Rusije. Otklizavanje ruskog društva u ekstremizam proučava se i objašnjava kroz živote i djelovanje hrabrih pojedinaca koje Putinov režim nastoji uništiti.”
U lovu na sugovornike po Poljskoj, Litvi, Latviji, Rusiji i Hrvatskoj svakako treba istaknuti i snimatelja Stjepana Kotarskog, ali i nekolicinu ruskih snimatelja, koji iz sigurnosnih razloga nisu željeli biti potpisani, ali i izvrstan rad montažera Domagoja Frischa. Svi su oni pridonijeli tome da je film “Ruski agenti slobode” osmišljen, snimljen i montiran u stilu najboljih suvremenih dokumentaraca. Zato su “Ruski agenti slobode” naš odabir za televizijski dio Nagrade Europa.