Nepravomoćna presuda kojom je novinar Novog lista Dražen Ciglenečki oglašen krivim na temelju privatne tužbe bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a sada suca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, još jedan je pritisak na slobodu govora i ulogu medija u demokratskim društvima. Turudićeva tužba samo je jedna od gotovo tisuću SLAPP-tužbi koje su pokrenuli moćni pojedinci, a koje su usmjerene na zastrašivanje novinara i utišavanje kritičkih glasova u društvu, po čemu je Hrvatska na neslavnom prvom mjestu u Europskoj uniji.
Podsjećamo, Dražen Ciglenečki treći je put sjeo na optuženičku klupu zbog istog slučaja, nakon što je prijašnje dvije presude Općinskog suda u Rijeci s identičnim sankcijama ukinuo riječki Županijski sud zbog autorske kolumne objavljene u Novom listu 27. studenoga 2014. godine pod naslovom “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”. Presuda sutkinje Općinskog suda u Rijeci Vere Marincel, kojom je Ciglenečki osuđen na novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa te je, ako postane pravomoćna, dužan podmiriti troškove kaznenog postupka i namiriti troškove i izdatke Turudiću i njegovoj odvjetnici, nije problematična samo s pravne strane kopiranjem onoga što je već dva puta palo na višoj instanci, nego i sa sadržajne.
Za sutkinju Marincel je, naime, dokaz da je “Ciglenečki počinio kazneno djelo za koje ga je teretio privatni tužitelj” Turudić, to što “okrivljenik u kolumni prelazi granice dopuštenih vrijednosnih sudova i kritike” pa se postavlja pitanje tko je onda taj koji određuje gdje je granica između dopuštenih vrijednosnih sudova i kritike i onih nedopuštenih? Napominjemo da sudac Ivan Turudić svih ovih godina nije zatražio od Novinarskog vijeća časti HND-a da ocijeni je li sporni tekst Dražena Ciglenečkog narušio Kodeks časti hrvatskih novinara ili pak prekršio profesionalne kriterije. Ako su pak sutkinja Marincel i sudac Turudić ti koji određuju granice slobodnog mišljenja, onda je u sudsku praksu na mala vrata vraćen verbalni delikt pa se na sličan način može inkriminirati bilo čije i bilo kakvo pisanje kao i iznošenje vrijednosnih sudova.
Moramo napomenuti da u ovom slučaju, kako sutkinja Marincel, tako i sudac Turudić, imaju problema i s onim što se u školskom obrazovanju naziva razumijevanjem teksta. Dražen Ciglenečki u inkriminiranoj kolumni nigdje, naime, i ni na koji način nije usporedio lik i djelo Ivana Turudića s Vojislavom Šešeljem, a kamoli njihove uloge u Domovinskom ratu! Zbog ovakvih presuda, ako već nisu uobičajena praksa hrvatskog pravosuđa da kolege suci uvijek daju pravo kolegama sucima kada tuže novinare, moglo bi biti kažnjivo svako spominjanje u istoj rečenici Vojislava Šešelja s bilo kim, štoviše, svako spominjanje Vojislava Šešelja u istom tekstu s bilo čijim imenom, pa u konačnici i svako spominjanje Vojislava Šešelja i bilo koje osobe imenom i prezimenom u različitim tekstovima!
Zbog toga ovakvu presudu smatramo sramotnom i neodrživom te još jednom apeliramo na Ministarstvo pravosuđa, Pravosudnu akademiju i Ministarstvo kulture I MEDIJA da iniciraju ne samo nužne promjene zakona kako bi se promijenila ovakva neodrživa praksa, nego da već sada educiraju i specijaliziraju suce koje sude u predmetima koji se tiču slobode govora i medija. Jer nastavi li se progon novinara SLAPP-tužbama, oni će biti ti koji će nanositi veću štetu Hrvatskoj od ishlapjelog ratnog zločinca Šešelja, pogotovo na međunarodnom planu.
Za Izvršni odbor HND-a,
Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva
Goran Gazdek, potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva