Autocenzura izazvana ekonomskim pritiscima, opadanje plaća, trivijalizacija medijskog sadržaja i nedovoljna zaštita autorskih prava neki su od problema s kojima se svakodnevno susreću novinari i novinarke u Hrvatskoj. Panel medijskih profesionalaca za IREX-ov godišnji Indeks održivosti medija ocjenjuje stanje hrvatske medijske scene u 2015. godini.
Odabirući put prijetnji medijskim slobodama, Hrvatska prati Mađarsku, Sloveniju i – kao u prosincu 2015. – Poljsku. Panelisti su objasnili da su u tim zemljama problem sistematske mjere kontrole medijskog sektora, dok u Hrvatskoj veći izazov predstavlja nedostatak bilo kakve koherentne medijske politike čiji bi cilj bio spriječiti daljnju eroziju sektora, no rezultat je isti.
“Vlada će se oštro suprotstaviti optužbama o ograničavanju medijskih sloboda, no za to nije nužno potrebno poduzeti neke proaktivne mjere. Dovoljno je ignorirati kršenje transparentnosti medijskog vlasništva i tolerirati drakonske kazne u slučajevima kleveta da bi se ohrabrila kultura autocenzure, što ima pogubne posljedice na medijske slobode”, smatra novinarka Slavica Lukić.
U trećoj godini članstva u EU Hrvatska još uvijek pokušava čin ulaska u Europsku uniju uzdići iznad mantre “Ponovo priključenje Europi kojoj smo uvijek pripadali”.
Pokazatelji ekonomskog oporavka više su rezultat visoke potražnje za izvozom i niskih cijena energenata nego konzistentnih vladinih politika ili očiglednih prednosti članstva u EU.
Značajnije izravne strane investicije još uvijek nisu na vidiku, a standard života na istoj je razini kao i kasnih ’90-ih. Članice EU s kojima Hrvatska graniči zbog izbjegličke krize su podigle žičane ograde i podsjetnik su na krhkost koncepta “Europa bez granica”, što ozbiljno utječe na privlačnost Europske unije kao transgeneracijskog projekta.
Međunarodni odbor za istraživanje i razmjenu (IREX) svake godine objavljuje izvještaj „Index medijske održivosti“ kojim se mjere snaga i sposobnost za opstanak medijskog sektora neke zemlje kroz analizu svih faktora koji mogu pridonijeti nekom medijskom sistemu – kvaliteta novinarstva, efikasnost menadžmenta, pravni okvir koji podržava slobodu medija i slično. Svaka zemlja može zauzeti određeni rezultat na skali od 0 do 4, a Hrvatska je za 2015. godinu tu postigla 2.50.
Promatrači medija su te probleme razmatrali i ranije, ali detaljna analiza medijskog razvoja i medijskih sloboda u prve tri godine hrvatskog članstva u EU još uvijek ne postoji.
“Tokom procesa primanja u EU Hrvatska je barem pokušavala pokazati bolje lice usklađivanjem svojih zakona sa standardima i zahtjevima EU, uključujući one koji se odnose na medijski sektor”, kaže jedan od panelista „Indeksa održivosti medija“ (MSI). „Nakon ulaska u EU, nema više pritiska iz Bruxellesa i nema potrebe da se pretvaramo da smo bolji nego što jesmo”.
Na tržištu na kojem su posljednjih osam godina svi glavni pokazatelji u padu medijski sektor je doveden do samog ruba bankrota i njegova osnovna uloga – povećanje broja informiranih građana – ozbiljno je narušena.
Panelisti smatraju da je kreiranje proaktivnih politika hitno pitanje koje, sada bivša, socijaldemokratska vlada nije prepoznala. Pravi problem je ono što će na tom polju poduzeti dolazeća konzervativna vlada; očekivanja nisu optimistična.
Kada se radi o napadima na novinare, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) i član panela Saša Leković izdvojio je slučajeve napada na Domagoja Margetića i Željka Peratovića, oba klasificirana kao pokušaj ubojstva. Peratovićevi napadači su identificirani i uhapšeni, no motiv napada je još uvijek nepoznat. Napad na Margetića nije rasvijetljen. U izvještaju je naglašeno da nevladine organizacije i profesionalna udruženja efikasno reagiraju na sve slučajeve prijetnji i napada upućenih novinarima i novinarkama.
Panelisti su općenito zadovoljni postojećim zakonima koji štite slobodu izražavanja, no smatraju da bi tijela poput Agencije za elektroničke medije trebale imati aktivniji sistem za monitoring i sankcioniranje govora mržnje u elektroničkim medijima.
Jedan od najizraženijih primjera zakona koji sputavaju slobodu medija u Hrvatskoj je uvođenje kaznenog djela sramoćenja, koje kažnjava i objavljivanje istinitih informacija ukoliko su štetne za nekoga i ukoliko sud odluči da njihovo objavljivanje nije u najboljem javnom interesu, što je posebno štetno za razvoj i praksu istraživačkog novinarstva. Panelisti smatraju da je zaštita koju uredništva i medijske organizacije pružaju svojim novinarima i novinarkama koji se nađu pred sudom nedovoljna i da su novinari u tim slučajevima manje-više prepušteni sami sebi.
Upitani o političkim pritiscima na medije u Hrvatskoj, panelisti kažu da regulativa štiti neovisnost medijskih kuća, no da postoje suptilne razlike njene primjene u praksi. Ukazano je i na činjenicu da glavnog ravnatelja javnog servisa mora odobriti Sabor, što dovodi u pitanje autonomiju javnog servisa. Ono što ne treba zanemariti, smatraju panelisti, je autocenzura koja proizlazi iz ekonomskih pritisaka – objavljivanje kritičkih priča o najvećim oglašivačima vrlo je rijetko.
Pitanje transparentnosti vlasništva nad medijima u Hrvatskoj naizgled je jednostavno: Agencija za elektroničke medije na svojoj web stranici izlistava vlasnike svih elektroničkih medija, no nema jamstva da su imena na popisu imena pravih vlasnika. Gotovo svi tiskani mediji u zemlji u vlasništvu su ili domaćeg Europapress Holdinga ili strane Styrie.
Tržišni uvjeti za pokretanje i poslovanje medija su ocijenjeni kao povoljni, posebno za štampane medije, za koje su osigurane porezne olakšice (dnevni listovi plaćaju PDV u iznosu od 5%, a tjedni od 13% u odnosu na uobičajenih 25%). Ipak, statistike pokazuju da su novinarske plate u padu, te da je prosječna plaća u ovom sektoru 2014. bila za 30% niža nego 2007. godine.
U izvještaju se kao prijetnja svakodnevnoj novinarskoj praksi izdvaja nepoštivanje autorskih prava: praksa preuzimanja fotografija i kopiranja tekstova bez dozvole široko je rasprostranjena, a problem je i određena trivijalizacija medijskog sadržaja: izbjegavanje izvještavanja o određenim važnim temama zbog toga što se ocjenjuju kao „neprivlačne“ publici. Zbog načina funkcioniranja današnjih medija mladi novinari nemaju se priliku specijalizirati za izvještavanje o određenim sektorima društva.
Nedavno uvođenje tjednog magazina Telegram navodi se kao rijedak pozitivan primjer kretanja na medijskom tržištu, iako nedovoljan da se uspori negativna stihija.
Kompletan izvještaj Indeks medijske održivosti za Hrvatsku na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.
Izvor: media.ba, irex.org