Pravna nesigurnost je velika jer ne znaš kako će koji sud presuditi, a Milijan Brkić dok je bio na vlasti, jedno vrijeme i kao potpredsjednik Sabora, uglavnom je dobivao pravomoćne presude. Otkad je otišao više ih ne dobiva, kazano je, između ostalog, na skupu pod nazivom ‘SLAPP i medijske slobode: Izvještaj o vladavini prava’, održanom u ponedjeljak u zagrebačkom Novinarskom domu. Na skupu su predstavljeno istraživanje i opsežna analiza 1333 presuda protiv medija i novinara između 2016. i 2023. Pokazalo se da 40 posto presuda ima neki element SLAPP tužbe, koje za cilj imaju da se novinare i medije, ali i aktiviste, odvrati od neke teme od javnog interesa.
Istraživanje su proveli Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Hrvatsko novinarsko društvo (HND), a materijalnu potporu dala je udruga Justice for Journalists Foundation.
„Naše istraživanje baze sudskih podataka pokazalo je da čak 40 posto tih presuda ima neki element SLAPP tužbe. Njihov je cilj da se novinare i medije, ali i aktiviste, odvrati od neke teme od javnog interesa“, rekla je pravnica Ivana Zeljko, suradnica Centra Miko Tripalo. Analizirani su podaci dobiveni preko pojedinih sudova, a Ministarstvo pravosuđa dodatno je ustupilo znatan broj sudskih odluka.
Definirati što je SLAPP
SLAPP, ili Strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti, nije definirana u hrvatskom pravu, pa su autori studije analizirali tužbe prema kriterijima koje koriste Koalicija protiv SLAPP-ova u Europi, CASE, Europska komisija i Vijeće Europe.
„Morali smo definirati što je SLAPP, jer u Hrvatskoj zasad nema prave definicije. Radi se o zlonamjernim sudskim postupcima, gdje su tužitelji često javne i moćne osobe kojima je cilj spriječiti medije i druge organizacije civilnog društva da prenose odluke od javnog interesa“, rekla je Zeljko.
Istraživači su upotrijebili razne indikatore da je riječ o SLAPP predmetu, što nije bilo lako jer se unatoč indikaciji ponekad radilo o legitimnom pravnom postupku.
U sudskom postupku neki tužitelji traže objavu ispravka, drugi isplatu u novcu. „Bitna je jako visoka vrijednost sporova. Prosječna tražena odšteta je 9.300 eura, a prosječna isplaćena odšteta je 3.200 eura. Problem je i dugo trajanje sudskih postupaka, u prosjeku 4,3 godine, ali i neujednačenost sudske prakse. Neki suci u slučaju da je objavljen ispravak i prije tužbe smatraju da je time nadoknađena šteta“, rekla je Zeljko i kaio poseban problem istaknula serijske tužitelje, koji učestalo podnose tužbe protiv medija, u kojima se ponavljaju slični navodi i traže se jednaki iznosi.
Iako su dobivene sudske presude redom bile anonimizirane, neki od novinara nazočnih na tribini iznijeli su svoja iskustva s pojedinim tužiteljima. „Serijski tužitelj Milijan Brkić podnio je zbog duševnih boli 50 tužbi za 10-ak tekstova. Dok je bio na vlasti, jedno vrijeme i kao potpredsjednik Sabora, uglavnom je dobivao pravomoćne presude, a otkad kad je otišao više ih ne dobiva“, rekao je novinar 24 sata Ivan Pandžić, kojeg je, uz razne druge, kazneno gonio bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović. „I ne samo on – zbog istog me teksta tužio i njegov sin, te sinova tvrtka“ rekao je Pandžić, koji ima još osam otvorenih sudskih postupaka.
Specijalizirani suci za medije
„Ta su suđenja neugodna i mučna, jer suci ne shvaćaju novinarski posao. Neke ne zanima što se događalo poslije teksta, da li se pokazalo da smo bili u pravu, već samo ono na temelju čega je tekst napisan. Ispadate budala ako se bavite istraživačkim novinarstvom“, rekao je Pandžić, koji kao rješenje predlaže da se neki suci specijaliziraju za medije.
Neven Mates iz Centra Miko Tripalo rekao je da je stopa uspjeha kod takvih tužbi manja od 10 posto kod kaznenih, odnosno 20 posto kod građanskih predmeta. „No ako je prava motivacija tužbe pritisak na štampu, onda taj rezultat i nije važan, jer ako četiri godine stojite pred prijetnjom kazne ili odštete to će sigurno utjecati na vaše pisanje“, rekao je Mates, dodavši kako se hrvatsko pravosuđe „slabo nosi sa SLAPP tužbama“, te da sudovi stimuliraju takve tužbe visokim odštetama.
„Specifično je da se i sami suci javljaju s tužbama protiv novinara, s traženim iznosima iznad prosjeka, a to ostavlja neugodan okus u ustima. U puno presuda navodi se da li se novinar držao etičkog kodeksa, ali takvo što se za suce nikada ne navodi. Satima sam tražio podatke tuže li suci i u drugim zemljama i našao sam tek nekoliko primjera“, rekao je Mates.
Upozorio je i na nedosljednost sudske prakse, gdje jedni suci zovu vještaka, a drugi svjedoka. „Tu je i pitanje naslova i opreme – često se tekstu ništa nije moglo zamjeriti, ali naslovi znaju biti pretjerani. Doduše, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u par slučajeva zaključio da je pretjerivanje u naslovima dopustivo, kao provokacija, no s tim se nije složio naš Ustavni sud“, rekao je Mates, koji se složio da je važno rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP stužbi.
Odbaciti tužbene zahtjeve
„Organizacije civilnog društva trebaju sustavno pratiti te presude. Probat ćemo ohrabriti novinare da nam se ubuduće obrate, jer prisutnost javnosti će spriječiti neke od apsurdnih presuda kakve smo dosad imali priliku vidjeti“, rekao je Mates.
Dijana Kesonja iz Ureda pučke pravobraniteljice RH napominje da “novinari jesu najčešće podložni SLAPP tužbama, ali nisu jedini. Pod pritiskom su i organizacije koje ukazuju na razne vrste zagađenja ili sječu šuma, kao i zviždači. Oni čim prijave nepravilnosti budu izloženi pritiscima. Moramo stvoriti mehanizam da tužbeni zahtjevi protiv takvih ljudi moraju biti odbačeni“, rekla je Kesonja.
Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava kaže da „već 10 godina bilježimo kontinuirani rast problema, a posebno brine stanje u lokalnim medijima. SLAPP direktno pogađa novinare, napose u lokalnim medijima, ali ima posljedice i na stanje demokracije i ostvarivanje ljudskih prava. Vrhovni sud je po tom pitanju uveo novu praksu, ali zasad ne vidimo efekte na lokalnoj razini“.
Odvjetnica Vanja Jurić rekla je da je sudska praksa vrlo nedosljedna, te da se tek poneki suci vode stavovima ELJSP-a. „Praksa jako varira obzirom o kojoj se regiji radi – neke županije pokazuju puno veće razumijevanje za medijske slobode od ostalih. Standardi se provode vrlo nesustavno, pravna nesigurnost je velika jer ne znaš kako će koji sud presuditi iako se o tome govori godinama, pa već i desetljećima. Edukacija je od presudne važnosti, suci moraju znati primijeniti zakone“, kaže odvjetnica Jurić.
Suci kao “urednici”
Hrvatska ima dvije godine za prenošenjem europske anti-SLAPP direktive, a tad ćemo saznati koliko se sudskih predmeta bave SLAPP tužbama i imat ćemo definiciju SLAPP-a, najavila je Petra Jurina iz Ministarstva pravosuđa.
Kako je rekla Jasna Fila iz Ministarstva kulture i medija, „napravit će se brošura kao alat sucima da premostimo do 2026. Zasad smo edukacijom o SLAPP tužbama obuhvatili 60 sudaca i vidjeli da oni ne razumiju novinarski posao. Taj će problem biti obrađen i u Zakonu o medijima, a sucima će se dati mogućnost da u ranoj fazi odbace neopravdane tužbe“, rekla je Fila.
Maria Ordzhonikidze iz Justice for Journalists Foundation naglasila je da ta organizacija puno ulaže u borbu protiv SLAPP tužbi, a predsjednik HND-a Hrvoje Zovko podsjetio je da Hrvatska dvije godine zaredom ima europske prvake u SLAPP tužbama – to su bili HTV, potom i sudac Zvonko Vrban.
„HTV je u jednom trenutku imao 36 tužbi. Imate suce koji se ponašaju kao urednici i objašnjavaju novinarima što trebaju napraviti. Ovo je zemlja u kojoj možeš objaviti istinu i izgubiti. To je teror protiv javnog interesa pojačan s Lex AP-om, Hrvatska je zemlja SLAPP tužbi, a one su alat zastrašivanja novinara, pogotovo na lokalnoj razini. Treba izbaciti iz kaznenih djela ona djela koja se odnose na povredu časti i ugleda, čime bi se smanjio pritisak SLAPP tužbi“, rekao je Zovko.