PODGORICA 06.06.2026. – Fotoreporter dnevnog lista „Vijesti“ Boris Pejović žalio se na presudu Osnovnog suda u Beranama kojom je Danko Femić oslobođen optužbi za prinudu tokom napada na njega i fotoreportera „Pobjede“ Steva Vasiljevića, koji su izvještavali o uklanjanju spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana.
Žalbu je 5. juna Pejovićev punomoćnik, advokat Siniša Gazivoda, uputio Višem sudu u Bijelom Polju zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, povrede Krivičnog zakonika i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Od Višeg suda zatraženo je da ukine presudu od 22. aprila i predmet vrati Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje.
Pejović i Vasiljević napadnuti su 8. avgusta 2025. godine dok su obavljali novinarski zadatak i fotografisali uklanjanje spomenika koji je prethodno postavljen u Gornjem Zaostru. Kada su novinari stigli na mjesto događaja, više osoba ih je vrijeđalo, prijetilo im i pokušavalo da im oduzme opremu. Vasiljević je uvučen u šator, gdje je fizički napadnut, dok je novinarima oduzeta i oštećena oprema i od njih zahtijevano da izbrišu fotografije. Prema ranijim izvještajima, dvojica policajaca u civilu nijesu intervenisala tokom napada.
Prema optužbi, Femić je Pejoviću strgao fotoaparat sa vrata i zatražio da izbriše fotografije, uz prijetnju da će ga pronaći i ubiti ukoliko snimci budu objavljeni u „Vijestima“ ili bilo gdje drugo. Pejović je nakon toga izbrisao fotografije. Femić je tokom suđenja priznao da je „preuzeo“ fotoaparate, izvadio baterije i memorijske kartice i tražio brisanje fotografija, ali je negirao da je prijetio fotoreporterima.
Osnovni sud u Beranama oslobodio je Femića, ocjenjujući da nije dokazano da je prema Pejoviću upotrijebio silu ili ozbiljnu prijetnju koja je uticala na njegovu odluku da izbriše fotografije. Sud je zaključio i da su, u slučaju Vasiljevića, fotografije izbrisane na osnovu dogovora, kao i da se Vasiljević nije osjećao ugroženim od Femića. U obrazloženju je navedeno da nema dovoljno dokaza da je Femić postupao s namjerom da novinare prinudi na određeno ponašanje.
U Pejovićevoj žalbi se, međutim, navodi da sud nije pravilno utvrdio način na koji mu je fotoaparat oduzet. Pejović je pred sudom izjavio da mu je fotoaparat bio obješen oko vrata i da je Femić više puta pokušao da ga povuče, nakon čega je, strahujući da će biti povrijeđen ili da će oprema biti oštećena, popustio i omogućio mu da uzme aparat.
Žalbom se osporava i to što je sud u obrazloženju naizmjenično koristio izraze da je Femić fotoaparat „preuzeo“ i „oduzeo“. Kako se navodi, ti pojmovi nemaju isto značenje, jer „oduzimanje“ jasno ukazuje da je aparat uzet protiv volje vlasnika. Činjenica da je oprema kasnije vraćena, prema žalbi, ne mijenja način na koji je Femić do nje došao niti isključuje postojanje krivičnog djela.
Pejović smatra da je sud pogrešno protumačio i okolnosti pod kojima je izbrisao fotografije. U presudi je posebno izdvojena njegova izjava da brisanje fotografija „nije nikakav problem“, što je sud tumačio kao pokazatelj da je dobrovoljno pristao da ukloni snimke.
U žalbi se navodi da je ta rečenica posmatrana izolovano, bez činjenice da je Pejoviću prethodno oduzeta oprema, da su mu upućivani zahtjevi da izbriše fotografije i da mu je, prema njegovom iskazu, zaprijećeno da će biti pronađen i ubijen ukoliko materijal bude objavljen. Zbog toga se, kako se tvrdi, brisanje fotografija ne može smatrati slobodnom odlukom ili dobrovoljnim dogovorom.
Žalbom se osporava i način na koji je sud doveo u vezu iskaze Pejovića i Vasiljevića. Navodi se da se radnje prema njima nijesu odvijale istovremeno niti na istom mjestu, kao i da su neposredno nakon incidenta bili zajedno svega oko osam i po sekundi. Zbog toga Vasiljević, kako se tvrdi, nije mogao imati neposredna saznanja o svim okolnostima pod kojima je Pejoviću oduzet fotoaparat i upućene prijetnje.
Pejovićev punomoćnik tvrdi i da je netačan zaključak suda da nijedan svjedok nije potvrdio prijetnje, navodeći da je novinar „Vijesti“ Balša Rudović tokom postupka izjavio da je čuo prijetnju koju je Femić uputio Pejoviću.
U žalbi se ocjenjuje kao protivrječan zaključak suda da je ponašanje Femića bilo „neprimjereno i samovoljno“, naročito prilikom preuzimanja fotoaparata, ali da istovremeno nije bilo usmjereno na to da se fotoreporteri prinude da izbrišu fotografije. Oduzimanje fotoaparata, kako se navodi, nije bilo samo sebi svrha, već sredstvo da se zaustavi fotografisanje, uspostavi kontrola nad snimljenim materijalom i obezbijedi njegovo brisanje.
Pejović u žalbi upozorava da predmet prevazilazi pitanje njegove individualne zaštite i da se odnosi na slobodu medija i pravo novinara da bez straha izvještavaju o događajima od javnog interesa. Potvrđivanje stava da se novinaru može oduzeti oprema, zahtijevati brisanje fotografija i uputiti prijetnja bez odgovarajuće krivičnopravne reakcije moglo bi, kako se navodi, imati odvraćajući efekat na druge novinare i njihov budući rad.