Crna Gora je u Indeksu bezbjednosti novinara Zapadnog Balkana za 2023. godinu zabilježila blagi pad rezultata u odnosu na prethodnu godinu – sa 3,35 na 3,33. Taj pad ipak ima svoj kontinutitet od kad je Sindikat medija Crne Gore (SMCG), kao član mreže SafeJournalists, počelo da koristi ovu metodologiju kako bi mjerio bezbjednost medijskih radnika i radnica. Tako je Crna Gora 2021. dobila ocjenu 3,40 a 2020. godine 3,59.
Ocjena, na skali od 1 do 7, u Indeksu bezbjednosti novinara dodjeljuje se na osnovu stanja u četiri oblasti: Pravno i organizaciono okruženje, Prevencija, Proces i Stvarna bezbjednost.
“Pravno i organizaciono okruženje” odnosi se na postojanje i primjenu zakonskih garancija relevantnih za bezbjednost novinara, dok se “Prevencija” odnosi na postojanje i primjenu različitih preventivnih mjera koje direktno utiču na zaštitu i bezbjednost novinara.
“Proces” je u stvari postupanje državnih institucija i javnih zvaničnika prema novinarima i efikasnost krivičnog i građansko-pravnog sistema koji se odnose na istrage prijetnji i nasilja nad novinarima, dok je “Stvarna bezbjednost” predstavlja incidente i slučajeve raznih oblika prijetnji i nasilja nad novinarima i medijima.
Četiri godine bez napretka
Autorka izvještaja i potpredsjednica SMCG Marijana Camović Veličković kaže da Indeks ima 19 mjerila i da je riječ o prilično kompleksnom sistemu kako prikupljanja informacija tako i njihove obrade i bodovanja.
Ona je rekla da se sve mjeri precizno, iako javnost najčešće samo čuje konačnu cifru, koja se tiče broja napada na novinare i novinarke.
“Ako bi se samo to mjerilo, ta jedna brojka, Crna Gora bi znatno napredovala u 2023. godini ali mjeri se sve sto se desilo – ili se nije desilo a moralo je – tokom godine i zbog toga je došlo do tog pada od 0,02 odsto. Taj pad je za prošlu godinu blag ali je ipak konstantan jer iste indikatore mjerimo već četiri godine i još nismo uspjeli da se makar malo pomjerimo naprijed. Naprotiv”, navodi Camović Veličković.
Najgora situacija po pitanju stvarne bezbjednosti
Najlošiji rezultat u Indeksu zabilježen je u kategoriji “Stvarna bezbjednost” u kojoj je Crna Gora 2020. godine imala ocjenu 3,58.
Te godine novinari su radili u uslovima korona krize, parlamentarnih izbora, te promjene vlasti i masovnih litija zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Upravo zbog pandemije, odnosno mjera ograničavanja kretanja, 2020. registrovan je i veliki porast u broju prijetnji i uznemiravanja (ukupno devet slučajeva) posebno putem društvenih mreža.
Tokom 2020. registrovana su dva fizička napada, ali nije bilo situacije u kojima su novinari pretrpjeli ozbiljnije povrede. Novinari su te godine hapšeni “u cilju sprečavanja panike i nereda”.
Situacija je nastavila da se pogoršava i narednih godina da bi u 2022. dosegla najnižu ocjenu – 3,10.
Te je godine registrovano čak 15 slučajeva nefizičkičkih prijetnji i uznemiravanja medijskih radnika, od čega osam slučajeva u online sferi.
U onlajn sferi zabilježena su i dva slučaja prijetnji po život i fizičku sigurnost novinara, što posebno zabrinjava imajući u vidu da se za online uznemiravanje uglavnom ne znaju počinioci.
Tokom 2022. uvećao se broj fizičkih napada na novinare.
“Tip napada i njihova ozbiljnost sve više izazivaju efekat zastrašivanja a primjetno je da se povećava broj medija i novinara koji su žrtve ovakvog zastrašivanja”, navodi se u Indeksu bezbjednosti novinara za 2022.
Situacija se sveukupno poboljšala u 2023. godini, kada je zabilježeno šest slučajeva prijetnji, koje su bile manje-više iste težine i tiču se ugrožavanja bezbjednosti i uvreda.
Novinarka Dragana Šćepanović osjećala se ugroženo, što je i prijavila, nakon što je bila dugo na meti jednog portala i njegovog vlasnika Zorana Bećirovića, lokalnog biznismena, o čijem je poslovanju izvještavala, a koji je i pokrenuo peticiju među građanima protiv nje.
Bećirović je inače nedavno bio jedan od napadača na novinarku Pobjede Anu Raičković, što je najozbiljniji napad na jednog medijskog radnika od pokušaja ubistva novinarke Olivere Lakić 2018. godine.
U 2023. godini pet novinarki dobilo je prijetnje silovanjem u jednom mejlu, što je prvi slučaj masovne prijetnje silovanjem.
Zabilježeno je i pet slučajeva prijetnji medijima, organizacijama, medijskim i novinarskim udruženjima, od kojih je tri uzrokovao tadašnji premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazvić dovodeći medije u vezu sa kriminalnim strukturama.
Šta očekivati u 2024. godini?
Kakvu ocjenu onda da očekujemo za 2024. godinu, kada je zabilježen i fizički napad na novinarku Pobjede Anu Raičković? Camović Veličković navodi da takve situacije svakako jesu drastične i da će uticati na konačan skor.
Ipak, kako je pojasnila, dosta zavisi i od toga kako će se postupak dalje odvijati.
“Sa aspekta samog istraživanja mislim da će biti zanimljivo jer do sada, na sreću, nismo imali slične napade od kad radimo Indeks”, navela je.
Camović Veličković upozorava i da do sada ni jedan slučaj fizičkog napada na novinare i novinarke nije riješen.
Prema njenim riječima, unazad šest godina su se dešavali napadi ali manjeg intenziteta i tu su se policija i tužilaštvo bolje snalazili, naročito posljednjih nekoliko godina ali bili su i u lagodnijem položaju i samim tim im je bilo lakse da postupaju.
“Napad na Anu Raičković je i policiji i tužilaštvu, a nadajmo se uskoro i sudovima, prvi test gdje će se vidjeti da li su konačno dorasli sprovođenju brzih i efikasnih postupaka, koji će za ishod imati osuđujuće kazne koje će zaista poslati poruku svim potencijalnim napadačima”, rekla je.
Camović Veličković navodi da medijski radnici jesu ažurniji kada je u pitanju prijavljivanje slučajeva napada.
“Ali i dalje imamo situacije gdje moramo da ih orhrabrujemo da ipak prijave nešto što je na prvi pogled njima nebitno ili, nažalost, svakodnevica a zapravo je, u namanju ruku, prekršaj”, zaključila je.