Ko je kriv što se ne zna ko su policajci koji su tukli Raičevića

Ko je kriv što se ne zna ko su policajci koji su tukli Raičevića

PODGORICA, 02.04.2018. – Komisija za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija u januaru ove godine objavila je Izvještaj o radu za period od 23. septembar 2017. do 23. januar 2018.

Iz Izvještaja Komisije objavljujemo izvještaj o istrazi napada na urednika portala IN4S Gojka Raičevića, tokom protesta 2015. godine, koji su sačinili Dragoljub Duško Vuković i Marijana Camović.

Raičević tvrdi da su ga službenici policije u oktobru 2015. godine u tri navrata fizički napali bez osnova, pritom mu nanoseći lakše tjelesne povrede, i to potkrjepljuje nalazima ljekara specijalista, svjedočenjem snimatelja TV Srpska Gorana Ćetkovića i video snimkom. Službenici policije koji su, kako se sumnja, neosnovano primijenili silu prema gospodinu Raičeviću još nisu identifikovani.

Zaključeno je da se, iz dokumenata koji su bili dostupni Komisiji, nesumnjivo može zaključiti da je Raičević u dva navrata u noći 24. oktobra 2015. godine bio žrtva fizičkog nasilja od strane maskiranih policijskih službenika, pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), za koje nije postojao zakoniti povod.

Rezultat primjene ovog nezakonitog policijskog nasilja su lakše tjelesne povrede koje Raičević dokumentuje validnom ljekarskom dokumentacijom.

Iz dokumenata koji su bili dostupni Komisiji ne može se, međutim, sa sigurnošću zaključiti da je Raičević bio žrtva nezakonitog fizičkog policijskog nasilja tokom privođenja ujutro 17. oktobra 2015. godine, ali jedan detalj iz službene zabilješke o privođenju, koju su sačinili policijski službenici CB Podgorica ide u prilog tvrdnji Raičevića da je, prilikom ulaska u „maricu“, guran i udaran, te da je zbog toga pao i povrijedio koljeno. Riječ je o navodu da je prilikom „uvođenja u službeno vozilo „marica““ Raičeviću „sa ramena spala crna torbica marke „samsonajt“, koja je odmah nakon toga predata policijskom službeniku-vozaču „marice““. U prilog njegovoj tvrdnji ide, takođe, i ljekarski nalaz o zadobijenim povredama.

Na onovu dokumentacije koja je bila dostupna Komisiji, jasno je da Uprava policije, i pored urgencija iz pravosuđa, te zahtjeva od strane Zaštitnika za ljudska prava i slobode i Savjeta za građansku kontrolu rada policije, nije uložila ozbiljan i transparentan napor kako bi identifikovala policijske službenike koji se sumnjiče za nezakonitu primjenu fizičke sile prema Raičeviću. Isticanjem činjenice da su pripadnici SAJ bili maskiranii da je to otežavajuća okolnost za identifikaciju onih koji krše zakone i prava građana šalje se poruka, da maskirani policajci uživaju posebnu zaštitu, koja nije zasnovana na zakonu, čime se stvara nepovjerenje građana u policiju uopšte, a posebno u njene specijalne jedinice.