Novinari rade u atmosferi koja im ne garantuje bezbjednost

Podgorica, 25.06.2022. – Od 17 slučajeva napada na novinare tokom 2020.godine, sudski epilog dobilo je pet slučajeva.

U nizu napada na novinarke koji su obilježili 2020 godinu, nalazi se i slučaj novinarke dnevnog lista “Pobjeda” Đurđice Ćorić. Napad na nju dogodio se u junu tokom obavljanja novinarskog zadatka, kada su je pripadnici obezbjeđenja na grub način izbacili iz zgrade Opštine Budva.

Ni u ovom slučaju nije bilo sudskog epiloga jer, kao i u većini dugih napada za nadležne nije bilo osnova za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.

Dvije godine kasnije Đurđica, prisjećajući se samog događaja, objašnjava da najčešće obrađuje pitanja koja se odnose na unutrašnju i spoljne politiku, tako da, za razliku od kolega koji se bave crnom hronikom, nije često izložena situacijama koje bi je, u potrazi za informacijama, dovele u bezbjednosni rizik. No, da ni oblast koju prati nije bez rizika svjedoči 27. dan juna 2020.godine.

-Kao i većina kolega, suočavala sam se sa netrpeljivošću sagovornika prema uređivačkoj politici medija u kom radim, ne i prema meni lično. Jedna neprijatnost dogodila mi se 2019. godine u Budvi prilikom zasijedanja lokalnog parlamenta koje su, uslijed pregrupisavanja odbornika i promjene odborničke većine, obilježile velike tenzije između dva suprotstavljena bloka. Neposredno pred početak te skupštinske rasprave, novoformirana većina odlučila je da zasijedanje zatvori za javnost i angažuje privatno obezbjeđenje koje je predstavnicima medija i zaposlenima onemogućilo pristup zgradi opštine, u kojoj se nalazi i lokalni parlament – prisjeća se Đurđica.

Vodeći se novinarskim uvjerenjem da treba javnost da informiše o tenzijama koje su pratile pomenuto zasijedanje, novinarka je odlučila da iskoristi trenutak nepažnje zaštitara i uđe u zgradu Opštine kako bi snimila dolazak odbornika novonastale manjine u prostorije lokalnog parlamenta.

-Radeći to, predstavnik privatnog obezbjeđenja me je, bez prethodnog upozorenja, zgrabio za ramena i bukvalno iznio iz zgrade Opštine. Tokom tih nekoliko sekundi, koliko je sve to trajalo, insistirala sam da me pusti i dozvoli da sama istupim, što on nije učinio- ističe Đurđica.

Povodom ovog slučaja nadležni organi nijesu reagovali. Ćorić kaže da reakciju nije ni očekivala.

–Prihvatila sam izvinjenje menadžmenta agencija za obezbjeđenje i čovjeka koji me „uklonio“ iz zgrade Opštine, a koje je uslijedilo ubrzo nakon samog incidenta. Odlučila sam da spor riješim vaninstitucionalno i da zatvorim tu priču. Prvenstveno jer sam, nakon početnog šoka, shvatila da su i ti ljudi, kao i ja, radili svoj posao i to u okolnostima haosa u kojima na njih sve vrijeme verbalno nasrće dio odbornika, dok sve to uredno bilježe kamere. Razumjela sam da je sve to kreiralo dodatni pritisak na njih –  ističe ona.

To je ujedno jedan od razloga zbog kojih novinarka Ćorić nije odlučila za prekršajno ili privatno gonjenje, na šta je imala pravo. Ističe da je pripadnik obezbjeđenja u ovom slučaju najmanje kriv jer je  samo radio svoj posao.

-Nisam to ni u jednom trenutku doživjela kao napad, već neprijatnost izazvanu nepromišljenim postupkom osobe u čijoj sam se zoni djelovanja našla. Suština problema u mom slučaju je u tome što su nadležni donijeli pogrešnu odluku i događaje od javnog interesa zatvorili za javnost. Zaštitar je tu najmanje kriv, jer je naprosto radio ono zbog čega je i angažovan i što je u opisu njegovog posla- naglašava Đurđica.

I u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru imali su razumijevanja za pripadnika obezbjeđenja. To proizilazi iz odgovora koje smo dobili na naša pitanja povodom ovog slučaja. U odgovorima se navodi da je dežurni tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od strane policijskih službenika Uprave policije CB Budva, obaviješten o predmetnom događaju, te da je cijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom krivičnom djelu za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Tokom istraživanja slučajeva napada na novinarke u prethodne dvije godine sličan ili isti odgovor dobijali smo i iz drugih tužilaštava povodom drugih slučajeva napada na novinarke.

Đurđica i sama podsjeća da praksa pokazuje da veći broj slučajeva napada na novinare nije rasvijetljen. Taj podatak je, kako ističe, indikativan sam po sebi i govori da novinari generalno rade u atmosferi u kojoj im nije garantovana bezbjednost.

–Iako je tih slučajeva bilo dovoljno da se ozbiljan čovjek zapita, ipak ne treba upasti u zamku i novinare zamišljati kao rijetke životinje na koje je objavljen lov. Nisu svi napadi na novinare zaista napadi na novinare. I novinari su osobe sa stavovima i postupcima koji ih, u vanprofesionalnim aktivnostima, mogu odvesti u sukob i izložiti neopravdanom nasilju bilo koje vrste. Te slučajeve treba odvojiti i odvojeno tretirati, jer je to prije svega u interesu novinara i njihovog profesionalnog integriteta, naglašava Ćorić.

Novinarka ističe da kao obavezna stavka kada je riječ o novnarima i njihovom radu, treba biti beneficirani radni staž.

“Ova profesija to stvarno zaslužuje. To naravno neće riješiti problem na koji se vaše pitanje odnosi, ali će svakako, uz angažovanost pravosudnih institucija, koje treba da se adekvatnije posvete slučajevima napada na novinare i sankcionišu počinioce, poslati poruku da novinarstvo nije besmisleno, da život i integritet novinara nisu bezvrijedni i da pokušaj njihovog ugrožavanja ne može proći nekažnjeno, smatra Ćorić.

Sloboda novinara da rade svoj posao, smatra Ćorić, postoji ukoliko postoji finansijska nezavisnost. Ocjenjuje da bez ekonomske nezavisnosti nema slobodnih novinara, a bez slobodnih novinara ne može biti ni dobrog novinarstva.

“Smatram da je glavni problem svih novinara u Crnoj Gori – ekonomski. Novinari su ovdje slabo plaćeni i vrlo često prisiljeni da rade dodatni posao ili više njih. Kad se u sve to uključe stres, pritisci i napadi, jasno je da novinarstvo u Crnoj Gori nije profesija koja pruža siguran i slobodan život”

Slučajevi u kojima novinari nijesu prijavljivale prijavljivale napade nadležnim državnim organima, Ćorić ne čudi jer ni ona to nije uradila. Smatra da novinari, po prirodi profesije, moraju biti spremni na različite uslove rada.

“Ponekad naprosto određene sporne situacije u kojima se zateknu ne dožive dramatično, ne osjećaju se kao žrtve i jednostavno nemaju volje da gube vrijeme na duge birokratske procedure”.

U 2020. godini, od 17 slučajeva napada na novinare, njih 13 je prijavljeno policiji ili je policija postupala po službenoj dužnosti. Sudski epilog je dobilo pet slučajeva. Donijete su tri osuđujuće presude.

Svetlana Đokić

Ivona Đokić

Ovaj tekst je dio projekta “Stop nasilju nad novinarkama” koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost NVU “Interakcija” i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat “ Stop nasilju nad novinarkama” podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.