Već dvije decenije Bosna i Hercegovina (BiH) ima zakone koji uređuju pitanje pristupa informacijama pod kontrolom javnih vlasti. Značaj ovih zakona potvrđuju brojna otkrića zloupotreba i nezakonitosti u radu institucija i javnih zvaničnika koja su proizašla iz informacija dobijenih na osnovu zakona o slobodi pristupa informacijama, ali i brojne inicijative za unapređenje zakonodavnog okvira.
Zakon o slobodi pristupa informacijama na državnom nivou nije značajnije mijenjan zbog čega se konstantno ukazuje na potrebu njegovog usaglašavanja sa međunarodnim standardima i otklanjanja nedostataka koji su proizišli iz njegove praktične primjene. Postojeći Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini ima niz nedostataka poput nepostojanja obaveze proaktivne objave informacija, manjkavosti žalbenog postupka, nedefinisanog načina za provođenje testa javnog interesa, neusklađenosti sa drugim zakonima kojima se ograničava pravo na pristup informacijama i slično.
Pored toga, institucije nisu u dovoljnoj mjeri ojačale svoje kapacitete pa je praksa pristupa informacijama neujednačena. Sve navedeno otežava pristup informacijama, a podnosioci zahtjeva se suočavaju sa neosnovanim odbijanjem pristupa informacijama, šutnjom administracije, kršenjem rokova za odlučivanje po zahtjevima, a što u konačnici dovodi do toga da informacije od javnog interesa ostanu skrivene, piše novinarka Selma Učanbarlić u analizi Zakona o slobodi pristupa informacijama.
Ova analiza je rađena u okviru projekta Vijeća Evrope i Evropske unije Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX).
