SARAJEVO, 13.3.2019.-Bosna i Hercegovina, manja država u Evropi, ima turističke potencijale, solidno iskorištene, izvoz robe i usluga u nekoliko grana, dijelom dobrostojeći, ali nažalost, zbog niske vrijednosti radne snage, prehrambena industrija, čijim potencijalnima nema kraja, a između ostalog i medijska industrija, nemaju mogućnosti da iskoriste sve potencijale.
Kada je riječ o medijskoj industriji, Bosna i Hercegovina je najliberalnija država, sigurno, u Evropi. Koji su me elementi naveli na ovaj zaključak? U Bosni i Hercegovini, kada je riječ o tome, možete raditi gotovo šta god hoćete. Ovdje ću odvojiti po segmentima medije:
O printu ne želim mnogo. Osnovni problem je da su odavno nepoznati i netransparentni tiraži. S druge strane, čitaoci misle da „odumire“. Zbog toga zainteresovanost za oglašavanje drastično pada. Očito je da su sami krivi za to. Stanje u Evropi nije ovako dramatično. U jednom periodu budžeti su u svijetu imali evidentan pad, ali se povjerenje donekle vratilo. Naravno, print neće nikada imati budžete kakve je imao u prošlom vijeku.
Portali i ostali digitalni mediji
Trenutno stanje i razvoj su velika enigma ne samo korisnicima, nego i onima koji kreiraju informacije, odnosno digitalnim medijima. Mogućnosti su velike i neiskorištene, ideje koje imaju kreativni timovi se realizuju i ne vidi se kraj ovom vidu komunikacije s korisnicima. Ali, problemi u BiH su kao i u ostalim sektorima.
Portale ne morate nigdje registrovati, jer domenu možete prijaviti bilo gdje u svijetu. Registrujete pravni subjekt koje izdaje fakture za marketinške usluge na tom istom portalu. Znači, portal niste registrovali na tog pravnog subjekta, nego virtualno, negdje u svijetu. Na portalu, u impressumu, ne možete vidjeti ko je vlasnik, ko je urednik, ko odgovara za vijesti, ko odgovara po bh. zakonima, koga ćete tužiti za klevetu i slično. Znači, portal djeluje potpuno nelegalno, radi apsolutno šta hoće, većinom fake news, ali uzima dio medijskog kolača u BiH.
Klijente, prije svega, zanima da li javnost priča o dotičnom portalu, je li on „in“. Oni nemaju uvida u stvarno stanje, stvarni rejting, i po osnovu toga te po osnovu visine popusta određuju na kojem portalu će trošiti budžete. Nekoliko desetaka portala zaista poštuje profesiju, zakone, zaposlene, tržište, donekle i autorska prava, i oni sigurno imaju budućnost. Kada je riječ o oglašavanju na ostalim digitalnim medijima, klijenti u BiH imaju problem neznanja, neprofesionalnog pristupa raspodjeli budžeta. Pojedini klijenti smatraju da je digitala sasvim dovoljna da se ostvari komunikacija s konzumentima, da je dovoljno da registrujete svoju Facebook stranicu i da ste završili kampanju. Ne znaju da tek tada posao počinje.
Outdoor
Rijetki su koji djeluju u skladu s bh. zakonima. Oni koji su osnovali pravni subjekt, koji poštuje svu bh. regulativu, prvenstveno poštuju regulativu u vezi s postavljanjem pozicija. Osim toga, u BiH nemamo regulativu kao u zemljama EU, jer se pozicije outdoor mogu postavljati gdje god poželite. Tako imamo šumu takvih uz glavne saobraćajnice u urbanim zonama, ali i izvan njih. To se može vidjeti samo na Balkanu. Nažalost, klijente ne zanima da li vi imate svu neophodnu dokumentaciju za oglasnu poziciju, je li to nelegalno i sl. Klijente zanima mjesto gdje je postavljen i cijena.
Elektronski mediji
Bh. radiostanice su preživjele sve prve napade alternativnih medija. Više je razloga. U ovom dijelu medijske industrije nemate mogućnost nelegalnog osnivanja i nelegalnog rada. RAK izdaje licencu, nadgleda tehničke uvjete i programske sadržaje. U vezi s marketinškim budžetima, svako ima svoj dio budžeta i svako od njih je donekle zadovoljan. Televizija je ostala najjači medij u BiH. Kao i u svijetu. I po utjecaju, po vremenu konzumiranja, ali i po visini budžeta.
Međutim, u BiH u tom biznisu je najveća konkurencija, strašan damping cijena, najnepovoljnije poslovanje, nelojalan udar iz drugih država. Neki su pokrenuli ovaj biznis zbog profita, neki zbog politike, a imam osjećaj, treći jer nisu imali šta drugo raditi. U BiH bez ikakvih problema možete poslovati kako vas volja. Registrujete off shore kompaniju bilo gdje. U toj zemlji dobijete licencu za emitovanje programa, iako vi program proizvodite u BiH, s poznatom adresom, poznatim zaposlenim državljanima BiH, s domaćim gostima u programu.
Znači, sve je očito namijenjeno tržištu BiH, ali pravno vi nemate nikakve veze s BiH. Uz sve to, dobro ste došli u kablovskim sistemima u BiH. Za takve kablovske kanale ne važe bh. zakoni. Ali takvi imaju mogućnost prodaje marketinškog prostora, uzimaju sve veći dio budžeta. Ovi kablovski kanali, osim prihoda od marketinga, imaju i dodatne prihode u BiH, od prodaje prava kabl operaterima. To je prodaja kontenta. Pretpostavka je da se ovdje radi o više od osamdeset miliona BAM godišnje. Ako dodate i marketinške budžete koji se odlivaju ili su se zbog ovoga umanjili u BiH, svake godine medijsko tržište TV-stanica gubi više od stotinu miliona BAM.
S druge strane, javni servisi, pogotovo Federalna televizija, koja je najveći „komercijalni“ medij u BiH, i kao takva diktira tržište, najviše „dampinguje“, ruši bh. tržište. Nedavno je greškom zalutao e-mail, do svih većih medija, u kojem je jedna bh. agencija slala izvještaj svom međunarodnom klijentu. Iz toga se vidi da je GRP cijena na FTV sramotno niskih 20 €. U istom izvještaju OBN i PINK BH imaju cijene veće od 30 €. Ovakvom politikom FTV se počeo baviti 2010. godine, kada je i počelo narušavanje cijena kod svih medija, ne samo televizija. Kada klijent vidi kakvu cijenu nudi najgledaniji medij, prema istraživanju koje u BiH vrši Nielsen/Audience measurement, onda međunarodni klijenti kod ostalih medija, radio, print, portali, outdoor, umanjuju budžete, a mediji moraju sniziti cijene.
Cijene GRP u susjednim državama su veće od 80 €. Zbog čega FTV može prodavati svoju uslugu ovako jeftino? Ne plaćaju poreze i doprinose, ne plaćaju obaveze prema BHRT-u, imaju dugovanja u iznosu desecima miliona KM. Jedino isplaćuju plaće zaposlenim i strani program. Nikakva pamet za to nije potrebna, da bi bili „uspješni“. Najgore u svemu je da državni organi, šuteći, ne kontrolišući ovo, podržavaju bezvlašće, ali i nelojanu konkurenciju ostalim medijima.
Na ovakav potpuno liberalan način, prije svega u televizijskim sadržajima, suština je da mi nismo zaštitili domaću kulturu, umjetnost, politički i ekonomski život, jer je utjecaj medija iz regije promijenio i svijest i poglede građana, a svakim danom mijenja i jezik, pogotovo kod mlađih generacija. Poznato je da kada klijenti pregovaraju s terestrijalnim i kablovskim TVstanicama u Beogradu i Zagrebu, te ako dogovore zadovoljavajući budžet, BiH dobijaju gratis.
Sve u svemu, cijene medijskih usluga u BiH su takve da vi u svom poslovnom planu za iduću godinu slobodno možete zacrtati da nećete ostvariti plan prihoda, a plan rashoda ne možete umanjiti. U početku znate da vjerovatno nećete isplatiti sve plaće ili da nećete platiti poreze i doprinose. Komercijalni mediji su pod permanentnom kontrolom inspekcijskih organa i ne možete izbjeći plaćanje dažbina kao javni servisi. Znači, mediji ne posluju pod jednakim uvjetima. Mediji posluju nauštrb profesionalizma i svih pravila objektivnog novinarstva. Do kada ovakva situacija može trajati? Jedini izlaz vidim u tome da se više medija: elektronski, print, outdoor, novi mediji, udruže, promijene svoje cijene i uvjete poslovanja, zajedno pokušaju prodaju, čak rizikujući da će možda i propasti. Neko mora napraviti rez i reći DOSTA.
Ovaj tekst je originalno objavljen u devetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.