Hrvatsko novinstvo u „medijskoj pustinji“

U tekstu se navodi da je to ključ za osnaživanje građana da shvate i ostvaruju svoja prava u zajednicama u kojima žive. Međutim, samo postojanje ovih medija postalo je neizvjesno u različitim dijelovima Europske unije.

Nadalje, donose se primjeri iz Hrvatske, Turske i Portugala i prenose razgovori o „medijskim pustinjama“ koje se pojavljuju u tim zemljama. Izraz „medijske pustinje“ razvili su američki znanstvenici i kreatori politike kako bi objasnili krizu tradicionalnih medija i nestanak lokalnih novinskih kuća kao posljedicu digitalne transformacije i globalne ekonomske krize iz 2008. godine.

Kada je u pitanju Hrvatska ono što se pokazalo problematičnim su mediji upisani u hrvatske registre elektroničkih medija i tiskanih medija. Osnovni razlog za to je što su brojne tiskovine, portali i radio i tv postaje  registrirani kao mediji, a  koji se takvima teško mogu smatrati. Prema posljednjim službenim podacima iz izvješća Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu, barem trećina hrvatskih web portala nije ispunjavala osnovne uvjete da bi se mogli smatrati medijima. Također u registrima tiska utvrđeno je da su kao mediji navedeni  ljubavni romani, stripovi, križaljke i horoskopi svrstavajući ih zajedno s dnevnim  novinama i političkim tjednicima.

Pored toga, mnogi lokalni mediji u vlasništvu su jedinica lokalne samouprave gradova, županija i općina, pa je upitna njihova neovisnost o vlasti. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Sindikat novinara Hrvatske (SNH) razvili su vizualizaciju koja interaktivno prikazuje podatke o broju nakladnika po regijama kao i vrsti vlasništva medija.

-Mediji bi se trebali sufinancirati putem javnog natječaja s jasnim kriterijima dodjele i neovisnim povjerenstvima koja će odlučivati o raspodjeli sredstava, objašnjava glavna tajnica HND-a Melisa Skender te dodaje kako u Hrvatskoj trenutno nedostaju neovisni modeli financiranja lokalnih medija.

U tekstu se navodi da se HND i SNH zalažu  za dobivanje podataka koji će pomoći u prepoznavanju trendova i pravodobnoj reakciji, kako bi se znali stvarni vlasnici medija, te kakva je struktura prihoda medija, broj zaposlenih novinara i broj vanjskih suradnika.

Na kraju se navodi kako je za održive modele financiranja medijskih kuća ključno to da neovisni mediji imaju poštenu i korektnu poziciju u sektoru kojim dominiraju medijske kuće koje financira vlada ili medijski konglomerati.

Da bi se to postiglo služi i projekt LocalMedia4Democracy, koji zajednički provode Europska federacija novinara (EFJ), Journalismfund Europe, Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF) i Međunarodna medijska podrška (IMS), s namjerom da popune tu prazninu. U tom cilju ove organizacije poduzimaju višestrani program pomoći lokalnim, regionalnim i društvenim medijima koji se bore u „opustošenim medijskim područjima“ u Europi, pružanjem financijske potpore, izgradnjom organizacijskih kapaciteta i provođenjem istraživanja mapiranja situacije na terenu.

Uz to je i otvoren prvi poziv za prijavu na Program financiranja medija za lokalne, regionalne i društvene medije u EU. Projekt je dobio financijsku potporu Europske komisije.

Više možete pročitati na europeanjournalists.org.