PODGORICA, 22.07.2019. – Način komuniciranja, pojavom online medija, transformisao se od tradicionalnog – linearnog modela u interaktivni – dijalog sa publikom. Novinarstvo je doživjelo promjene na više nivoa, a pored načina komuniciranja najočiglednije su promjene u načinu izveštavanja, poslovanja i funkcionisanja medija. Proces traženja, kreiranja i distribucije medijskih sadržaja više nije isključivo vezan za novinare/ke, jer sada svi građani/ke mogu učestvovati u tom procesu.
Ono što je ranije bilo zadatak medija i njihovih zaposlenih, sada podrazumijeva i druge društvene aktere/ke. Nova dinamika tog odnosa, rezultira novim dilemama karakterističnim za novinarstvo novog doba.
Sve veća prisutnost online medija i etičke dileme karakteristične za njih, otvaraju nove teorijske diskusije, koje pokreću mnogo pitanja oko kojih je jako malo konsenzusa.
Savremena dinamika odnosa medija i publike uslovila je određeno urušavanje profesionalnih standarda, naročito u zemljama u kojima su online mediji još nedovoljno (samo)regulisani, kao što je situacija u Crnoj Gori. Trka portala da budu prvi, da imaju ekskluzivnu informaciju, bolji “reach”, veći broj klikova i jači uticaj, rezultira čestim kršenjem osnovnih novinarskih načela i etičkih principa koji bi trebali biti temelj novinarstva bez obzira za koji medij radili.
Za online medije moraju važiti isti profesionalni i etički principi koji se oslanjanju na načela slobode mišljenja i govora, nepristrasnosti i nezavisnosti medija i sadržaja koje plasiraju. Upravo su to temeljne vrijednosti novinarstva, profesije koja je mora biti u službi istine.
Ipak, zbog specifičnosti web novinarstva važno je uspostaviti nova specifična pravila, koja bi služila kao smjernice novinarima/kama u svakodnevnim poslovima i unapređenju nivoa poštovanja profesionalnih i etičkih standarda.
Primjeri dobre prakse velikih svjetskih medija pokazuju da je uspostavljanje internih pravilnika u redakcijama online medija možda najefikasniji model rješavanja brojih dilema. Preporuke za postupanje u kritičnim situacijama bi u svakom slučaju bile korisne za novonastale dileme, specifične isključivo za nove medije.
Savremena tehnologija dovela je do toga da je novinar/ka kao autori prisutni više nego ikada prije, pa samim tim njihovo ponašanje ne smije dovesti do stvaranja sumnje u sposobnost da svoj posao rade profesionalno i nepristrasno. Medijski sadržaj nije više ograničen na temu, već se kroz intereakciju publike dovodi u pitanje ličnost novinara/ke. Primjer tome su komentari na portalima i društvenim mrežama, koji su postali neodvojivi dio teksta, a koji otvara nove kanale masovnog komuniciranja i distribuiranja informacija.
Sadržaji koje stvaraju korisnici (engl. user-generated content UGC) čija je glavna odlika to da se ne pojavljuju izolovano, već isključivo uz medijski sadržaj koji je predmet komentarisanja, još jedna su od specifičnosti oko kojih se vodi žestoka rasprava unutar esnafa. Vječita dilema – sloboda govora vs. govor mržnje, pojavom online komentara dodatno je problematizovana. Nikada ranije publika nije imala više prilike da iskaže svoj stav o nekoj temi, ali ni više mogućnosti da zloupotijebi tu mogućnost. Upravo zbog značaja koji komentari imaju, kao i zbog oštrog sukobljavanja da li bi i na koji način trebalo da budu moderirani, ovo je jedna o najvećih dilema sa kojima se praktičari/ke u novinarstvu suočavaju.
Novonastale okolnosti, specifičnost online medija, kao i web novinarstva ipak ne mogu biti izgovor za nepoštovanje osnovnih načela i principa. Naprotiv, upravo to treba da motiviše medije da nađu način da se sa njima suočavaju i da ih rješavaju tako da se dignitet profesije povrati. Na medijima, kao i na novinarima/kama je da se savjesno bave svojim pozivom i da nastoje da njihov rad bude što etičniji.
Milena Bubanja Obradović, novinarka
Tekst je nastao u okviru projekta „Monitoringom do slobodnih medija“ koji Sindikat medija Crne Gore sprovodi u okviru većeg projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđenje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanja integriteta pravosuđa“, kojeg finansira Evropska unija, a realizuje Centar za monitoring i istraživanje (CeMi) u partnerstvu sa NVO Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mreža za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP).