Kako je proglašena pandemija koronavirusa, novinari se susreću sa brojnim ograničenjima u radu. Pristup informacijama je otežan. Sjednice zakonodavnih i izvršnih vlasti se prate online, u većini slučajeva na teren nije moguće otići kako biste propratili događaj ili se biraju mediji koji mogu biti prisutni. Na press konferencijama također je ograničen broj novinara, na nekima je nemoguće postavljati pitanja ili je njihov broj limitiran.
Novinari smatraju da je na snazi “tiha cenzura”, a da je korona sredstvo kojim se to postiže.
U Udruženju “BH Novinari” kažu kako su do sada imali brojne pritužbe kolega na nemogućnost adekvatnog pristupa javnim informacijama i obavještavanja građana o aktuelnim dešavanjima u vezi s koronavirusom.
– Upravo je to bio razlog zbog kojeg smo odlučili napraviti anketu sa novinarima iz cijele države i pitati ih – koliko su zadovoljni informacijama koje dobijaju od kriznih štabova i ostalih nadležnih institucija. Anketa, koja je provedena na uzorku od 102 novinara i novinarke, pokazala je da više od 83 posto novinara u BiH smatra da krizni štabovi nisu omogućili objektivno i sveobuhvatno informisanje građana o koronavirusu – ističu u Udruženju.
Komunikacija između većine institucija i kriznih štabova mjesecima se uglavnom odvija putem e-maila. Sve se svelo na dvije riječi – “pošaljite upit”, a onda kada to i uradite, odgovor uglavnom stiže kasno i za sedmične novine, a nerijetko i nije u vezi s onim što ste pitali.
Iako je zaštita zdravlja svih na prvom mjestu, Fedžad Forto, generalni sekretar Društva novinara BiH, kaže kako to nikako ne znači da novinarima treba uskratiti pristup informacijama i pravo da postave pitanje.
– Mišljenja sam da bi, kada je, primjera radi, riječ o praćenju sjednica parlamenata online, trebalo osigurati da se na otvorenom prostoru organizira davanje izjava. Apelirao bih i na zvaničnike da odgovaraju na novinarske upite koje dobijaju preko raznih aplikacija. Bilo bi loše da se ova situacija koristi da se novinarima uskraćuju informacije i da svjedočimo “tihoj cenzuri” ili izbjegavanju davanja odgovora pod izgovorom pandemije. Smatram da ima dovoljno tehničkih mogućnosti da se, s jedne strane, zaštiti zdravlje novinara, a sa druge, da se pruži mogućnost postavljanja pitanja i davanja informacija služeći se savremenim aplikacijama – naglašava Forto.
Prof. dr. Enes Osmančević, komunikolog i vanredni profesor na Univerzitetu u Tuzli, smatra da bh. novinarstvo proživljava najteži period.
– S jedne strane, imate materijalnu nesigurnost i loš profesionalni položaj novinara, a sa druge, ovisnost medija o politici, odnosno njihovu nedovoljnu samostalnost u odnosu na politiku, te različitu vrstu gušenja pritisaka, prijetnji, pa čak i prebijanja novinara. To zapravo pokazuje način kako se vlast ignorantski odnosi prema tim incidentnim situacijama, odnosno da ona prešutno odobrava takav tretman novinara – ističe Osmančević.
Ono što bi se u bliskoj budućnosti moglo uraditi jeste da se, kaže Osmančević, insistira na donošenju zakona o transparentnosti medijskog vlasništva te da se novinari proglase službenim osobama kako bi na taj način barem donekle bili zaštićeni od različitih napada.