Home Blog Page 2

BH NOVINARI: Odluku o nagradi Off The Record donosi žiri ove manifestacije 

0
FOTO: BH novinari

Banja Luka/Sarajevo, 27.5.2024. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari želi informirati bh.javnost da nije sudjelovao u raspisivanju konkursa, izboru najboljeg novinara i dodjeli  nagrade Kluba novinara Banja Luka u okviru manifestacije Off The Record, koja je održana u Banjoj Luci u petak 24.5.2024. godine. Također, Upravni odbor BH novinara odlučno odbacuje svaku vrstu pritsaka na udruženje i pojedince, a posebno širenje govora mržnje, dezinformcija i huškanja putem društvenih mreža.

Od ustanovljavanja manifestacije Off The Record 2013. godine na ideji Kluba novinara Banja Luka, ona je bila u potpunoj nadležnosti samog Kluba, kako od kreiraja konkursa i poziva novinarima za sudjelovanje, preko izrade i usvajanja pravila za dodjelu nagrada do žiriranja i izbora najboljeg novinara iz Banje Luke. Samostalnost banjolučkog Kluba u organizovanju manifestacije i izboru najboljeg novinara je dio demokratskog i decentralizovanog razumijevanja slobode izražavanja, slobode djelovanja i rada BH novinara. Takav pristup bio je i dio međusobnog uvažavanja unutar Upravnog odbora udruženja i povjerenja da rukovodstvo Kluba novinara Banja Luka organizuje i upravlja ovom manifestacijom sa ciljem  okupljanje novinara, solidarnosti i jačanja profesionalnog dijaloga među novinarima ovog grada.

Sa bh.javnošću dijelimo i činjenicu da, prema pravilima manifestacije Off the Record, žiri, kojeg čine nagrađeni novinari i novinarke iz prethodnih godina, potpuno samostalno odlučuju kome će dodijeliti priznaje najboljeg novinara, bez da Klub novinara Banja Luka i njegovo rukovodstvo imaju na to bilo kakvog uticaja.

Sa ciljem smirivanja cijele situacije i smanjivanja podjela u novinarskoj zajednici, predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić i sekretarka Kluba Ljiljana Smiljanić odlučili su podnijeti ostavke. Upravni odbor BH novinara će uskoro imenovati vršioca dužnosti – koordinatora ili koordinatoricu za Kluba novinara Banja Luka do izbora novog rukovodstva.

Smiljanić i Vukelić su podnijeli ostavke i na članstvo u Upravnom odboru BH novinara, o čemu će odlučivati članovi Odbora na svojoj idućoj sjednici.

Upravni odbor BH novinara

 

Manipulacija javnim mnijenjem protiv nevladinog sektora

0

Kako su vlasti u RS-u širile dezinformacije da bi donijele zakon o agentima stranog uticaja.

Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ponovo se nalazi u skupštinskoj proceduri u Republici Srpskoj (RS). Iako je bilo planirano da se o njemu raspravlja prošle sedmice, rasprava je odgođena za nastavak sjednice koji bi se trebao održati ove sedmice.

Uprkos brojnim apelima i upozorenjima domaćih i međunarodnih organizacija, vlasti u RS-u su za sjednicu koja je počela 22. maja u dnevni red stavile i prijedlog pomenutog zakona. Prethodno je 28. septembra 2023. usvojen nacrt tog zakona u Narodnoj skupštini RS (NSRS).

Proces usvajanja zakona pratile su dezinformacije koje su dolazile od predstavnika vlasti u RS-u. U periodu od nešto više od godinu dana kako je ponovo krenula kampanja za usvajanje zakona, predstavnici vlasti su navodili razne razloge zbog čega je zakon potreban, šaljući poruku da neprofitne organizacije na razne načine nanose štetu RS. Vlasti u RS-u su i prethodnih godina najavljivale donošenje ovog zakona.

Najavljen kao zakon po ugledu na američki a ne ruski

Zakonom o „agentima stranog uticaja“ organičava se polje djelovanja samo udruženja koja se finansiraju iz inostranstva, a ne i onih koji se finansiraju iz lokalnih budžeta. Nameće se poseban nadzor nad neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz inostranih fondova, zabranjuje im se političko djelovanje, te se one obavezuju da na svojim materijalima imaju posebne oznake.

Inicijativa za zakon se pojavila uporedo sa kampanjom i sa izmjenama Krivičnog zakonika RS kojima je kleveta ponovo postala krivično djelo.

„Mi smo to pokušali 2018. a onda smo zbog intervencija koje su bile snažne to zaustavili. Sada ni Evropska unija ne može to da zaustavi. Vidjeli smo da su oni uputili komentare oko svega toga, a taj isti zakon oni prave za Evropsku uniju. Imate jednu stvar, kada Amerikanci kažu, da, mi smo donijeli zakon o nevladinim organizacijama 1938. godine, popravili smo ga tri puta, ali ne preporučujemo drugim zemljama i vladama da taj zakon donosi“izjavio je predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik, krajem marta 2023. u Banjaluci.

List Politico iz Brisela je u martu prošle godine, pozivajući se na neimenovane izvore, objavio da Evropska unija, u okviru paketa „odbrane demokratije“, planira uvesti zakon koji bi prisilio nevladine grupe, konsultantske kuće i akademske institucije da otkriju svaki vid finansiranja koji nije iz Evropske unije. Krajem 2023. godine predložena je Direktiva o transparentnosti predstavljanja interesa u ime trećih zemalja, koje su kritikovale organizacije civilnog društva, iako EU tvrdi da će osigurati zaštitne mjere, među kojima, i sprečavanje negativnog etiketiranja i stigmatiziranja organizacija civilnog društva. Ovakve mjere se ne nalaze u Prijedlogu Zakona posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS.

Američki zakon o kojem su u prethodnom periodu govorili Dodik, ali i ostali predstavnici RS-a je takozvani FARA (Foreign Agents Registration Act – Zakon o registraciji stranih agenata). Kasnijim analizama koje su radile nevladine organizacije, mediji, ali i opozicioni političari, utvrđeno je da se FARA ne odnosi na rad nevladinih organizacija, nego na lobiste koji rade u interesu drugih zemalja.

Prema američkom zakonu, „strani agenti“ su pojedinci koji u SAD-u djeluju pod direktivama stranih aktera, bave se političkim aktivnostima i prikupljaju novac za njih, predstavljaju ih pred nekom agencijom ili službenikom Vlade SAD-a. Zbog najava iz RS-a da se referišu na zakone iz SAD-a, reagovala je demantijem i ambasada pomenute države u BiH, gdje su rekli da je američki model registracije stranih agenata dijametralno suprotan od onog što predlažu vlasti Republike Srpske.

Milorad Dodik je u jednom od svojih medijskih istupa, najavljujući pomenuti zakon u martu 2023.godine u Banjaluci, rekao da će „zakon o nevladinim organizacijama“ čak prepisati kompletnu terminologiju iz SAD-a.

„Gdje piše Ministarstvo pravde SAD, pisaće Ministarstvo pravde RS, pa da vidimo šta će Amerikanci na to reći, a to podrazumijeva da prijavite svaku vrstu transakcije i sve što rade“, dodao je Dodik.

Prijedlog zakona koji je objavljen na sajtu Ministarstva pravde i nalazi se u skupštinskim materijalima nije identičan FARA, kako je najavljivano.

Novinari Radija Slobodna Evropa kasnije su utvrdili da je zakon iz RS-a baziran na istom iz Rusije. Neke od ključnih sličnosti su da se oba zakona bave neprofitnim organizacijama koje se djelomično ili u cjelosti finansiraju od stranih država i stranih organizacija, predviđaju iste vrste nadzora nad njima i obavezu da ove organizacije imaju posebne oznake na svojim materijalima. U zakonima se na isti način definiše političko djelovanje i politička aktivnost.

Korištenje teze o stvaranju obojenih revolucija

Predstavnici vlasti u RS-u su i u kasnijim medijskim istupima, ali i tokom skupštinske rasprave o nacrtu zakona više puta isticali politički kontekst i optuživali nevladine organizacije da rade na destabilizaciji Republike Srpske.

„Svi mi znamo da je to jedan dio specijalnog rata u tim savremenim okolnostima i od toga ne trebamo da bježimo i da se mi sad pravimo ludi i da pod plaštom demokratije i borbe za ljudska prava ne smijemo da to izgovorimo. Poznato je da Džin Šarp, čovjek koji je napisao knjigu Od diktature do demokratije, da je praktično postala Biblija obojenih revolucija, ali da je zasnovana apsolutno i isključivo na djelovanju nevladinog sektora“, izjavio je, između ostalog, Igor Žunić, predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u NSRS.

Mnogo direktniji je bio bivši savjetnik Milorada Dodika i profesor iz Istočnog Sarajeva Srđan Perišić, koji je u martu prošle godine u autorskom članku za RTRS napisao da vlasti RS-a moraju da obrate pažnju na finansiranja iz inostranstva, te da bi prekid takvih grantova i dotacija veoma brzo i radikalno smanjio mogućnost destabilizacije.

„Nevladine organizacije u BiH su finansirane od strane raznih fondova i vlada zapadnih zemalja (NATO-a i EU). Odmah se pitamo – da li su te domaće organizacije ‘nevladine’ ako ih finansiraju zapadne vlade? Naravno da nisu. Јedna od američkih državnih agencija koje učestvuju u finansiranju NVO sektora u BiH je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID)“, objavio je Perišić u članku za RTRS.

Politička analitičarka Tanja Topić, u razgovoru za Mediacentar, kaže da je razvijanje takvih spinova u domenu teorija zavjera.

„Mi smo ih iz ugla vlasti i njihovog dominantnog narativa ovdje doživljavali u svakoj izbornoj godini, dakle svake druge godine. Problem je što se takve stvari puste u javnost bez ikakve javne odgovornosti iz prostog razloga što su nosioci vlasti naučili da oni nikada ne odgovaraju. Vi ako nekoga optužite za rušenje ustavnog poretka ili ako nekome stavite etiketu da je špijun, to su vrlo ozbiljne optužbe, a vrlo dobro znamo da Krivični zakonik Republike Srpske to tretira kao krivično djelo. Ti ljudi su dovedeni pred krivičnu odgovornost, ali su isto tako dovedeni i u opasnost“, izjavila je Topić.

Prema njenim riječima, niko nije odgovarao za tu vrstu olako puštenih laži i teorija zavjera, ali su građani nasjeli na tu vrstu priče i uz takve teme ne postavljaju pitanja odgovornosti vlasti za životne probleme. Kaže da građani više postavljaju pitanje i veću odgovornost stavljaju na način finansiranja nevladinih organizacija i pojedinaca, te da postoji prešutna saglasnost.

„Ako imate ministra policije koji opoziciju označi kao neprijatelja, ako imate sudske institucije koje kažu da ako vi radite za jednu međunarodnu organizaciju da je tačno da ste vi špijun, da radite za tajnu službu jer je ta ista tajna služba personifikacija te države, onda mislim da se svaka racionalna i razumna priča u tom trenutka završava“, dodala je Topić. Nju je također Milorad Dodik javno etiketirao kao agenticu njemačke tajne službe.

Novinarka Al Jazeera Balkans Ljiljana Smiljanić kaže da je posebno opasno korišćenje izraza agenta stranog uticaja jer vladajuće stranke u RS-u predstavnike drugih država predstavljaju isključivo u negativnom kontekstu.

„Onda javnosti, koja je na to navikla, strani agent može da bude samo nešto još gore. Naši gledaoci, čitaoci će npr. prihvatiti etiketu stranog agenta za neku nevladinu organizaciju, a zaboravljaju da su se nekima od njih obraćali za pomoć kad su se protivili izgradnji hidroelektrana na rijekama u njihovom komšiluku … kad su ostali bez posla ili kad nisu prošli na konkursu za posao, jer je već bilo dogovoreno ko će dobiti taj posao. Ako bi ljudi samo malo razmislili shvatili bi da te nevladine organizacije često rade posao koji bi trebalo da rade institucije“, kaže Smiljanić.

Podsjeća i da Vlada Republike Srpske, ali i druge institucije takođe imaju projekte koje finansiraju strane države ili organizacije.

Narativ da nevladine organizacije ne plaćaju porez

Vlasti u RS-u tokom trajanja ove kampanje za usvajanje zakona naglašavaju da je civilni sektor finansijski neuređen, te da ne postoji kontrola zakonitosti rada.

„Samo želimo da, kako rješavamo sivu zonu u realnom sektoru, uvedemo da sve bude po zakonu i da nikome nije uskraćeno nikakvo pravo. Preuzećemo sve norme koje ima savremeni svijet. Zbog čega bi bio problem da, ako neko ko dobije donaciju iz bilo kojeg izvora za projekte u iznosu od 10.000 ili 150.000 u bilo kojoj valuti, to bude prikazano u platnom sistemu Republike Srpske“, izjavio je u martu prošle godine premijer Republike Srpske Radovan Višković.

On je, kao i ostali predstavnici vlasti, tokom više istupa govorio i da nevladine organizacije ne plaćaju porez, kao i da ne postoji kontrola finansija nevladinih organizacija.

„Ne vidim tu nikakav problem i nigdje nije vidljivo, a da ne pričamo da na ta sredstva ne plaćaju nikakve obaveze državi. Možete uvijek da spekulišete sa tim da li vam je neko dao 10.000 ili 100.000 nečega“, dodao je tad Višković.

Predstavnici nevladinog sektora kažu da premijer i ostali predstavnici vlasti izvrću teze.

„Oni koji najviše krše zakone i ne plaćaju poreze i doprinose i imaju jako sumnjive javne nabavke i tendere prebacuju spin na organizacije civilnog društva koje se finansiraju iz inostranstva kod donatora koji imaju jasna pravila igre i poštuju naše zakone. Za većinu projekata na koje se prijavljujemo, mi moramo da dostavimo uvjerenje da nemamo poreskog duga“, kaže Aleksandar Žolja, predsjednik Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.

Žolja napominje da organizacija koju on predstavlja funkcioniše od 1996. godine, da plaćaju sve poreze i doprinose za zaposlene radnike, kao i da nijedan prekršaj u tom periodu nisu imali.

„Sve novce koje uvezemo iz inostranstva, a to je jako važno, to su investicije u Republiku Srpsku, gdje mi ulažemo u naše ljude, naše hotele, našu infrastrukturu, naš poreski sistem. Mi sve platimo, za razliku od institucija, a vrlo dobro znamo šta se radi u zdravstvu, u državnim preduzećima, gdje se ne uplaćuju porezi i doprinosi. Ovo je čista kontrola nezavisnih kritičkih glasova. Nema tu veze sa pranjem novca i netransparentnošću. Ovo je društvo ogrezlo u totalitarnom sistemu gdje se ne smiju čuti kritički glasovi protiv najviših rukovodilaca ovog entiteta i države“, dodaje Žolja.

Kaže da je i tokom prošle godine njegova organizacija bila predmet inspekcijske kontrole, kao i još desetak organizacija u Banjaluci, te da ništa negativno nije pronađeno. Napominje i da prilikom prijavljivanja za grantove, udruženja moraju dostaviti donatoru i uvjerenja iz poreske uprave da nemaju poreskih dugova.

„Mislim da su organizacije civilnog društva standard kako treba poslovati. Ja mislim da vlast, kao i pojedine privatne kompanije treba da se ugledaju na nas, na nivo transparentnosti, nivo plaćenih poreza, radničkih prava, uslova za rad i tako dalje. Apsolutno se mogu ugledati na nas. Međutim, možda njima smeta što mi poštujemo sve zakone, zato što ih oni ne poštuju“, zaključio je Žolja.

Slično misli i Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu.

„Kada bi sakupili sva udruženja i eventualno utvrdili nezakonito finansijsko poslovanje pojedinih udruženja, to ne bi bio nijedan promil svih finansijskih špekulacija i pronevjera i nestajanja miliona konvertibilnih maraka poreskih obaveznika iz institucija Republike Srpske. Da imamo funkcionalna tužilaštva, bilo bi dokazano dosta toga. Takođe, kada su u pitanju ovakve paušalne izjave, volio bih da oni koji to izjavljuju pokrenu neke od sudskih procesa i dokažu svoje tvrdnje”, kaže Dakić za Mediacentar.

Dodaje, takođe, da i udruženje, kao i bilo koji pravni subjekat, mora da plati poreze na svaku vrstu ugovora o radu koji sklapa sa angažovanim osobljem.

Svako udruženje mora da plati poreze i doprinose i sve namete … Znači, plaćamo sve poreze kao i bilo koje drugo pravno lice. Naravno, kako vidimo, kada je u slučaju neka od javnih institucija, kao što je UKC, pa i neke druge institucije, onda možete da dugujete za poreze i doprinose koliko god je to potrebno i kršenje zakona onda nije problem“, rekao je Dakić.

Napomenuo je da je i njegovo udruženje posjetila inspekcija i da nije utvrdila ništa nezakonito. Građani, kaže, trebaju da pogledaju na sajtu Poreske uprave ko su najveći poreski dužnici i da tamo neće zateći udruženja.

media.ba

 

Konferencija Kluba novinara: Posljedice represivnih zakona u Srpskoj se već osjete

0

BANJALUKA – Zakoni koje Republika Srpska užurbano usvaja, počevši od izmjena i dopuna Krivičnog zakonika koje su nakon dvije decenije ponovo kriminalizovale klevetu, do Zakona o posebnom registru neprofitnih organizacija, neminovno su već postigli efekat na javnost i uveli represiju koja prijeti da za nekoliko godina uništi slobodu govora i slobodno novinarstvo.

Ovo je poručeno sa prvog panela “Mediji u okovima zakonske regulative – legalizacija pritiska ili uvođenje reda” konferencije “Novinarstvo u regionu: Od sjaja do očaja” koju organizuje Klub novinara Banjaluka u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u hotelu “Bosna”.

Predsjednik Kuba novinara Banjaluka Siniša Vukelić rekao je da se kriminalizacijom klevete i etiketiranjem nevladinih organizacija pojačava strah novinara koji se usude da kritikuju rad institucija i političara, a umanjuju medijske slobode i rad novinara. Uz sve to, ovlašćenja data tužilaštvima koja će isljeđivati novinare, kaže Vukelić, otvaraju rizik otkrivanja izvora, što je osnovno novinarsko pravo.

“Strahujemo zbog kompromitovanja izvora, odavanja povjerljivih informacija, praćenja i tako dalje. Nakon 22 godine edukacije sudija osnovnih sudova kako da postupaju sa novinarima i slučajevima koji dospiju na sudove, mi i dalje imamo neujednačene presude i nesređene prakse. Sada njihov posao preuzimaju kolege u okružnim sudovima i mi strahujemo kakve će posljedice nastupiti”, rekao je Vukelić.

Asistent na predmetima Međunarodno javno pravo i Međunarodno privatno pravo na Pravnom fakultetu u Banjaluci Igor Popović kaže da moramo razdvojiti problem kriminalizacije klevete u ustavnopravnom smislu od toga kakva će biti primjena novih odredbi zakona.

“Čuli smo da kriminalizacija klevete nije ustavna. Nažalost, to nije tačno zato što su se ustavni sudovi izjasnili i rekli da one jesu u skladu sa Ustavom, ali su upozorili na primjenu i tražili veliki oprez. Nedostatak Krivičnog zakonika, prema mom mišljenju, je taj što nema klauzulu o javnom interesu. Za Zakon o posebnom registru neprofitnih organizacija o kojem će NSRS raspravljati ovih dana, lično mislim da su njegove odredbe sporne i neustavne. Bilo koja donacija može da vas dovede do primjene ovog zakona. Pitanje da li je svrsishodno ići u tu priču. Ako vam svi partneri govore da ne trebate to raditi, mislim da pravno politički ne treba to da radite. Nama to ne ide u korist u smislu razvoja demokratije”, rekao je Popović.

Broj krivičnih prijava u RS već je stigao do nekih stotinjak, a Igor Cimeša, dosadašnja kontakt tačka sa novinarima u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka i tek imenovani sudija Okružnog suda u Banjaluci kaže da ih je u Banjaluci trenutno 54.

“Ne odnose se sve na novinare, a donesene su tri naredbe o nesprovođenju istrage. Moram da napomenem da za postojanje ovog krivičnog djela nije ni blizu dovoljna samo prijava. Mora da postoji posljedica da je stvarno nastupila i ona mora biti provjerljiva. Mislim da u RS do sada nije podignuta nijedna optužnica. Zbog zaprijećene kazne, na ova djela nije moguće primijeniti posebne istražne radnje”, rekao je Cimeša i dodao da je neophodno da se rad kontakt tačke institucionalizuje i pretoči u uputstvo za rad, da se jasno znaju njegove nadležnosti i mogućnosti.

Novinarka Al Jazeere iz Banjaluke Ljiljana Smiljanić kaže da su pritisci na medije odavno dali rezultate, a da je poražavajuća informacija da većina studenata bira odsjeke koji nemaju puno veze sa novinarstvom, nego sa portparolima i pravcima koji idu dalje od medija.

“Vidi se i u radu pojedinih redakcija. Dešava se i da portali ne objave više dokumente koje imaju i koji potkrepljuju priče zbog straha od krivične prijave. Mi bez izjave i dokumenta ne možemo da saopštavamo ono o čemu izvještavamo. To je i bio cilj ovih izmjena, da vas natjeraju da se ne “petljate” i da odustanete od priče da biste se zaštitili. Novinari su i bez ovih zakona pod pritiscima, a primjena je počela i prije nego što su oni stupili na snagu”, kaže Smiljanić.

Kolege iz međunarodnih organizacija su nam rekli da čak i ako imaju kriminalizovanu klevetu, to se odavno ne koristi i izbacuje se iz upotrebe.

Glavni i odgovorni urednik BIRN-a BiH Denis Džidić kaže da se teško može zamisliti veći pritisak od ovog koji već postoji, u smislu zakona koji se usvajaju.

“Mislim da je veoma opasno ono što se govori da sačekamo da vidimo posljedice nekog zakona. Šalje se poruka svima, a pogotovo mladima koji se više neće baviti ni novinarstvom. U RS se sistemski radi na ograničenju i demonizaciji rada kritičkih novinara. Te su posljedice već nastupile. Stoje nad svakim novinarom koji danas ima temu i trebalo bi da je radi. Mi znamo kakvi su novinari u BiH, a znamo i kakvi su mediji. Međutim, taj mač stoji iznad naših glava. Čak i da se ne iskoriste ove norme u najgorem smislu, one će u narednim godinama uništiti civilno društvo i slobodu govora”, rekao je Džidić.

Predstavljajući rezultate medijskih sloboda, novinarka Milkica Milojević je rekla da se rezultati koje smo dobili 2024. godine ne razlikuju u velikoj mjeri od odgovora iz 2023. godine, osim kod finansijske zavisnosti i neadekvatne zakonske regulative.

Najveći uticaj na rad medija imaju političari i političke stranke i to misli 58,9 odsto stanovnika BiH, i taj procenat je za osam odsto viši u odnosu na 2023.godinu.

Dvije trećine građana BiH (62,2 odsto) smatra da su političari i političke stranke glavni kršitelji novinarskih prava i medijskih sloboda, dok svaki deseti (11,4 odsto) misli da su to vlasnici medija i urednici.

www.capital.ba

 

IPI nagrada za hrabrost dodijeljena palestinskim novinarima na ceremoniji u Sarajevu

0

Nagradu su primile palestinska novinarka Al Jazeere Youmna El Sayed i osnivačica i direktorica organizacije za ženska prava Filastiniyat Wafa’ Abdel Rahman.

Palestinski novinari koji izvještavaju iz Pojasa Gaze dobitnici su svjetske nagrade Heroji medijskih sloboda koju svake godine dodjeljuje Međunarodni institut za štampu (IPI). Nagradu World Press Freedom Hero su u ime svih palestinskih novinara sinoć u Sarajevu u prostorijama BHRT-a primile palestinska novinarka Al Jazeere Youmna El Sayed i osnivačica i direktorica organizacije za ženska prava Filastiniyat Wafa’ Abdel Rahman. Ceremonija je održana u sklopu Svjetskog kongresa IPI-a i Festivala medijskih inovacija, koji se od 22. do 24. maja održava u Sarajevu.

Youmna El Sayed je rekla da su Abdel Rahman i ona uspjele doći u Sarajevo zbog toga što imaju druge pasoše, što je privilegija koju nemaju drugi Palestinci koji ne mogu putovati. To je, dodala je El Sayed, još jedna nepravda prema Palestincima.

“Danas sam sretna što sam među vama. Primila sam ovu nagradu u ime svih kolega, palestinskih novinara u Pojasu Gaze koji izvještavaju o ovom genocidu već osam mjeseci. Neki su preživjeli, mnogi su platili svojim životima”, rekla je El Sayed. Zamolila je sve prisutne da ne prestanu govoriti o nepravdi i genocidu.

Wafa’ Abdel Rahman je, referišući se na studio BHRT-a i Hotel Holiday u kojima se održava kongres a koji su važni novinarima i medijima u BiH, napomenula da nijedan studio i hotel više ne postoji u Gazi.

”Prvi dan kada sam došla ovdje, Bosanci su pričali o genocidu. U BiH se desio genocid prije 30 godina, sada je u Gazi. Slušala sam ih i osjećala da je to isto što se dešava sada u Gazi. Možda je u Gazi gore, ne želim da poredim. Ali osjetila sam se kao kod kuće jer sam mogla vidjeti da ljudi mogu da razumiju, ja mogu da razumijem”, rekla je Rahman.

Prisutni su minutom šutnje odali počast ubijenim novinarima u Gazi, a njihova imena bila su prikazana na ekranu. Nagrada IPI-IMS World Press Freedom Hero dodjeljuje se novinarima koji su pokazali ogromnu hrabrost i otpornost u borbi za slobodu medija i slobodan protok vijesti. Nagradu je uručio urednik palestinskih novina Dawn i član Nadzornog odbora IPI-a Zaffar Abbas. Rekao je da ono što se dešava u Gazi nema presedana.

“Čak i nakon što je više od 100 novinara ubijeno, izraelske snage nastavljaju direktno gađati novinare, uništavati medijske kuće, blokirati linije komunikacija i niko nema da ih zaustavi. Izraelske snage dale su novu definiciju kulturi nekažnjivosti i zločina nad novinarima. Ne poštuju međunarodne zakone i nije ih briga šta svijet misli o njima”, rekao je Abbas. Dodao je da se ovom nagradom odaje počast i daje podrška svim novinarima koji su ubijeni u Gazi, koji su gađani i onima koji nastavljaju da izvještavaju.

”Redovno su nas učili da nijedna priča nije vrijedna ljudskog života. Da treba pobjeći od opasne situacije. Ali odbijajući da to učine novinari poput Waela, Yumne i Wafe su pokazali hrabrost, upornost i odlučnost da nastave izvještavati svijetu o onome što se dešava u Gazi. U suštini, žele da nastave izvještavati, čak i pod rizikom da budu pogođeni”, rekao je Abbas. Na kongresu je pored El Sayed i Abdel Rahman, učestvovao i novinar Al Jazeere Wael Al-Dahdouh, koji se prvu noć programa obratio prisutnima putem linka online.

Sinoć je dodijeljena i nagrada Free Media Pioneer istraživačkom mediju Kloop iz Kirgistana. Kloopu je nagrada dodijeljena zbog, kako navode organizatori, odgovornog novinarstva i njegovanja kvalitetnih medija i demokratskih ideala u Kirgistanu tokom skoro dvije decenije, uprkos represiji kirgistanske vlade protiv nezavisnih medija u toj zemlji. Ovom mediju je sud u Kirgistanu u februaru ove godine izdao naredbu da se zatvori pod izgovorom da nije novinarska organizacija. Suosnivač Kloop-a Rinat Tuhvatshin, koji je sinoć primio nagradu, rekao je da će tu nagradu koristiti kao dokaz pred vlastima da oni jesu novinari.

Tokom ceremonije je istaknuto da novinari nisu samo profesionalci već i roditelji, sestre i braća i da iza svake priče stoji osoba. Ovogodišnjim nagradama daje se priznanje i slavi hrabrost novinara iz Gaze i novinara Kloopa iz Kirgistana.

 

SafeJournalists mreža predstavila Indeks bezbjednosti novinara na Skupštini EFJ

0

Članice SafeJournalists mreže predstavile su jučer Indeks bezbjednosti novinara za zemlje Zapadnog Balkana na Skupštini Evropske federacije novinara koja se održava u Prištini od 23. do 24. maja.

Rezultati pokazuju da se zemlje Zapadnog Balkana uglavnom nalaze na sredini skale između „1” i „7” , što znači da ima skoro jednake pozitivne i negativne strane i da nijedan od ovih aspekata ne preovlađuje.

Glavni cilj Indeksa bezbjednosti je da izmjeri „okruženje za bezbjednost novinara“ u zemljama Zapadnog Balkana.

Zasnovan je na već postojećem praćenju okruženja u kojem novinari i mediji rade u zemljama ZB.

Zasnovan je na međunarodnim standardima i najboljoj praksi.

 

Srbija

Iako im je zakonom zagarantovano da obavljaju svoju profesiju slobodno, novinari su pod raznim vrstama pritisaka koji onemogućavaju stabilnost i zaštitu njihovog rada. Iako su formalno zaštićeni, novinarski izvori su posebna meta, a institucije šalju jasnu poruku izvorima da objelodanjivanje informacija nije dobrodošlo i da sistem to neće dozvoliti. Pristup zaštitnim mjerama je jednostavan i dobar, ali većina procedura je odbijena ili zaustavljena u daljim fazama.

Iako novinari imaju dobar pristup zaštitnim mehanizmima, praksa nekažnjavanja prijetnji i napada, uz ohrabrivanje građana od strane predstavnika vlasti da vrše prijetnje izaziva nepovjerenje i odvraća novinare od prijavljivanja istih.

Nadležni organi, uprkos određenim nedostacima, ipak imaju uspostavljen dobar sistem prikupljanja podataka, ali sistem još uvek nije efikasan. Različiti rezultati sprovedenih istraga i dalje daju utisak selektivnog pristupa. Uznemiravanje na društvenim mrežama postaje najveći problem u zaštiti novinara. Tužilaštvo i posebno policija su pod pritiskom i uticajem vlasti, što mehanizam obrade čini neefikasnim.

 

Bosna i Hercegovina

Sistematske zakonske promjene u Republici Srpskoj; Pravne intervencije u oblasti pristupa javnim informacijama na nivou BiH; Izrada zakonske regulative protiv govora mržnje i dezinformacija u Kantonu Sarajevo.

Nema posebnog pravnog mehanizma za zaštitu novinara od nasilja na efikasan način, niti krivičnog zakonodavstva za govor mržnje i prijetnje po bezbjednost novinara.

Politički uticaji na pravosuđe i policiju kao ključne tačke za zaštitu novinara.

Jedna pozitivna stvar je da su imenovane kontakt tačke u policiji i tužilaštvima koje mogu uticati na efikasnije istrage napada na novinare

 

Crna Gora

Direktor RTCG reizabran je uprkos brojnim odlukama Suda, a tužilaštvo je otvorilo slučaj.

Nema posebnog mehanizma za zaštitu od govora mržnje.

Politička nestabilnost uticala je na Upravu policije, dok je novi Vrhovni tužilac otvoren za medije.

Slučajevi napada na novinare se brže istražuju.

Političari nastavljaju da vrše pritisak na medije.

SLAPP tužbe se podnose protiv onih koji imaju kritičke stavove.

Materijalni uslovi su nezadovoljavajući, novinari napuštaju profesiju.

 

Sjeverna Makedonija

Generalno, percepcija 2023. je da su tužbe za klevetu i uvredu korištene više kao sredstvo pritiska u prošlosti nego danas.

Pozitivna promjena je i imenovanje nadležnog tužioca Dejana Petrevskog, koji je došao kao zamena dosadašnjeg tužioca Iskre Hadži Vasileve, koji je unaprijeđen krajem 2023. godine. Tužilac Petrevski će pratiti postupanje u slučajevima u kojima su novinari napadnuti.

Osnovno javno tužilaštvo u saradnji sa Udruženjem novinara Makedonije (AJM) i Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) imenovalo je tri nova specijalna javna tužioca za nova tri žalbena područja Tetovo, Bitolj i Štip. Putem uspostavljene posebne linije za komunikaciju sa Javnim tužilaštvom, novinari će moći da budu informisani o toku postupka za fizičke napade i nasilje. Međutim, još uvijek ne postoje posebna uputstva MUP-a i Državnog tužilaštva za efikasno otkrivanje i procesuiranje izvršilaca napada i prijetnji novinarima.

U 2023. smanjen je broj napada na novinare u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, iako se broj verbalnih i fizičkih prijetnji generalno smanjuje u odnosu na poslednjih 10 godina, zabrinjava činjenica da su novinari i medijski profesionalci sve više izloženi prijetnjama i uznemiravanju u onlajn prostoru, odnosno na društvenim mrežama, neki od kojih su ozbiljne prijetnje fizičkoj bezbjednosti novinara koji rade na istragama korupcije i drugih negativnih društvenih pojava.

 

Kosovo

Tokom 2023. godine, Kosovo je doživjelo pad bez presedana u pogledu slobode medija i bezbednosti novinara. U poređenju sa 2022. godinom, kada su prijavljena 33 slučaja, broj napada na novinare je povećan za 41, čime je 2023. godina sa najvećim brojem kršenja slobode medija i napada na novinare. Novinari koji izvještavaju u sjevernim opštinama naišli su na prijetnje po život, verbalne i fizičke napade, kao i na oštećenje ličnih i profesionalnih stvari.

Pored toga, u junu je vlada preduzela potez da oduzme dozvolu za rad jednoj od najvećih nacionalnih televizija u zemlji, Klan Kosova. Ova ponovna procjena licence je podstaknuta nalazima u dokumentaciji vlasničke korporacije od strane Ministarstva trgovine, preduzetništva i industrije. Lokalne organizacije civilnog društva, u saradnji sa međunarodnim prisustvom na Kosovu, uspješno su spriječile sprovođenje ove odluke; međutim, to predstavlja značajnu prijetnju slobodi medija na Kosovu.

Tokom 2023. godine, članovi vladajuće stranke vodili su onlajn kampanju klevetanja medija, novinara i aktivista za slobodu medija. Štaviše, imenovanje direktora prvog kanala Javnog emitera Kosova smatrano je političkim zbog pripadnosti g. Rilinda Gervalle vladajućoj partiji Levizja Vetevendosje. Iako mu se zajednica oštro protivi, g. Gervala nastavlja da drži poziciju direktora RTK1 do danas.

Konačno, budžet koji prima javni servis u potpunosti utvrđuje Skupština, ostavljajući ga podložnim političkim uticajima. Izdvojeni budžet za 2023. je najniži u posljednjih nekoliko godina, što predstavlja direktan oblik pritiska pošto kosovski javni servis sada može da priušti samo plate svojih zaposlenih.

Redovna Skupština Evropske federacije novinara ove godine se održava u Prištini 23. i 24. maja. Tokom jučerašnjeg dana, pored prezentacije SefeJournalists mreže, održan je i okrugli sto pod nazivom „Izvještavanje u ratnim vremenima“, a predstavljen je i poziv za učešće u mapiranju Platforme za slobodu medija (MFRR). Nakon toga pristupilo se redovnim skupštinskim procedurama.

U okviru Skupštine EFJ danas će se održati okrugli sto na temu: „Borba protiv SLAPP tužbi“.

Održana je radionica jačanja kapaciteta Pravnog tima za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u kriznim situacijama

0

Radionica jačanja kapaciteta Pravnog tima za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u kriznim situacijama završena je danas u Banjaluci usaglašavanjem Knjige pravila kojom se definišu osnovni pojmovi i pravila rada Pravnog tima. Osim toga tokom dvodnevne radionice diskutovalo se i o načinima komunikacije unutar Pravnog tima, kao i prema javnosti.

U prvom dijelu radionice advokati/ice i aktivisti/ice imali su priliku upoznati se sa načinima rada dvije međunarodne organizacije – Human Rights House Foundation i Front Line Defenders, koje  pružaju različite vrste pomoći braniteljima i braniteljicama ljudskih prava širom svijeta, od savjetodavne, pravne do finansijske.

Tužilaštvo BiH naredilo istragu o odgovornosti upravnih odbora sva tri javna servisa. SIPA zatražila informacije

0
FOTO: BIRN

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo je naredbu za vršenje provjera o utvrđivanju odgovornosti članova Odbora Javnog radio-televizijskog sistema BiH zbog nesavjesnog rada i neizvršavanja obaveza propisanih Zakonom o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine, saznaje Raport.

Naredbu je Tužilaštvo BiH izdalo na osnovu Zaključka Komisije za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH koja je još u januaru ove godine, nakon tematske sjednice o stanju i problemima u funkcioniranju Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHRT)pozvalo ovu pravosudnu instituciju da provede istragu i utvrdi odgovornost Odbora Javnog radio-televizijskog sistema BiH koji nije shodno Zakonu o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH i Zakonu o registraciji pravnih lica koje osnivaju institucije Bosne i Hercegovine registrirao Korporaciju javnih RTV servisa BiH i odobrio Statut Korporacije.

Iz dokumenta Tužilaštva BiH koji potpisuje glavni tužitelj BiH Milanko Kajganić u koji je Raport imao uvid, vidljivo je da se predsjedavajući Komisije Jasmin Imamović interesirao o aktivnostima u vezi sa Zaključkom Komisije, a Kajganić mu je odgovorio da je o tome formiran predmet i određen postupajući tužitelj.

SIPA zatražila dodatne informacije

Komisiji se obratila i Državna agencija za istrage i zaštitu koja je shodno naredbi Tužilaštva BiH, zatražila podrobnije informacije o Zaključku Komisije za saobraćaj i komunikacije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Za sada nije poznato hoće li istraga ići i u pravcu otkrivanja načina na koji su proteklih godina trošene stotine miliona maraka prikupljenih od RTV takse.

Ukoliko policijske i pravosudne agencije budu radile svoj posao profesionalno i oslobođene političkog utjecaja, ova istraga trebala bi konačno dati odgovore na pitanje – hoće li iko odgovarati za to što se skoro dvije decenije opstruira Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine.

Jasno je da je ovo pitanje davno trebalo biti aktuelizirano i da su vlasti trebale insistirati na njegovom rješavanju kao prioritetnom, međutim, godinama se u javnim RTV servisima ‘požar gasio’ ad hoc, a ne trajnim rješenjima, a nikada se nisu sagledavali uzroci, nego posljedice katastrofalnog stanja.

Sada bi trebala biti istražena prije svega odgovornost članova Odbora JRTV sistema u BiH.

Većina javnosti i ne zna da su članovi tog odbora u stvari članovi upravnih odbora svih javnih RTV servisa, odnosno BHRT-a, RTV FBiH i RTRS-a, njih ukupno 12, a koje imenuju entitetski parlamenti i Parlament BiH.

Međutim, taj odbor se već godinama ne sastaje i uopće se ne ponaša onako kako propisuje Zakon.

Većina problema s kojima su danas suočeni BHRT-e i RTV FBiH proizilazi upravo zbog toga što Zakon o javnom RTV sistemu donesen još 2005. godine i u nekoliko navrata mijenjan u proteklom period, nikada nije do kraja proveden u praksi, niti se poštuje.

Prema tom zakonu, BHRT, RTV FBiH i RTRS trebali su formirati Korporaciju kao zajedničku upravljačku struktura između javnih RTV servisa sa istim pravima i obavezama prema sva tri javna RTV servisa.

Vlast je uvijek imenovala upravljačke strukture javnih servisa

Međutim, skoro 20 godina opstruirana je uspostava Korporacije kao dijela javnog RTV sistema, a bivše vlasti nikada se nisu ozbiljnije pozabavile s ovim problemom, niti su propitivale i sankcionirale upravljačke strukture u Državnoj televiziji i u entitetskim javnim servisima zbog tih opstrukcija.

Bilo je primjerice rasprava i u Parlamentu BiH u bivšim sazivima o ovoj problematici, ali nikada nisu pozvali tih 12 ljudi, članova upravnih odbora sva tri emitera da ih pitaju -zbog čega se ne sastaju i zašto oni kao Odbor sistema ne registruju Korporaciju?

Naprotiv, dopustilo se da RTRS mimo Zakona o javnom RTV sistemu, još 2017. godine i to bez ikakvih posljedica i sankcija istupi iz zajedničkog sistema naplate RTV takse i počne je naplaćivati samostalno, što ovaj entitetski emiter radi i danas, pri tome ne izmirujući obaveze prema BHRT-u, zbog čega su danas dužni Državnoj televiziji oko 70 miliona KM.

Jasno je da RTRS slijedi politiku vladajućih stranaka u entitetu RS i da te stranke i u Državnom parlamentu opstruiraju BHRT, međutim nikada se ni oni političari koji se nazivaju probosanskim nisu odlučno suprotstavili neprovedbi Zakona o javnom RTV sistemu i ‘osipanju’ RTV sistema, umjesto njegovog daljeg jačanja i ujedinjenja.

No, umjesto da su barem BHRT i RTV FBiH insistirali i kod vlasti u FBiH i na državnom nivou na uspostavi Korporacije, ova dva javna servisa, odnosno njihovi menadžmenti postali su umjesto saveznika ljuti rivali , a kulminacija sukoba na relaciji ova dva emitera rezultirala je nedavnom, nezakonitom odlukom BHRT-a da ugasi program Federalnoj televiziji, što je osporio Općinski sud u Sarajevu poništavajući tu odluku.

Sada kada je Tužilaštvo BiH otvorilo istragu, sa potenciranjem rješavanja problema u javnim RTV servisima ne bi smjela stati ni u Parlamentu BiH, a krajnje je vrijeme da ovo pitanje dođe i na dnevni red Parlamenta FBiH, u dijelu koji se odnosi na Federalnu televiziju.

Izvor: Semira Degirmendžić/Raport.ba

FOTO: BIRN

Maja Sever: Javni medijski servisi u BiH su pred zidom

0

Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever posjetila je jučer Radioteleviziju Bosne i Hercegovine (BHRT) i Radio-televiziju Federacije Bosne i Hercegovine (FTV) koji su trenutno u finansijskom sporu i suočavaju se s finansijskom krizom.

Sever se tokom posjete BHRT-u i FTV-u sastala sa predstavnicima sindikata ova dva javna servisa u Bosni i Hercegovini (BiH), kao i njihovim menadžmentom i uposlenicima. Govoreći o svojim zapažanjima, Sever je na press konferenciji održanoj nakon posjete ukazala na loša radnička prava na oba javna servisa.

“Ti ljudi su pred zidom i to pred zidom kojem će doći kraj vrlo brzo. Sljedeća plaća je trebala doći ovih dana. Plaće su ionako male, na njih nema doprinosa, pitanje je koliko ti ljudi zaista mogu nastaviti raditi svoj posao, a saznala sam da mnogi zbog toga odlaze”, rekla je Sever.

Iako je bila upoznata sa lošom situacijom na oba javna servisa, posebno je bila iznenađena zastarjelom opremom sa kojom se radi. Nakon što je obišla prostorije zgrade RTV doma u kojoj su smješteni BHRT i FTV, rekla je da se tamo “ništa nije promijenilo u posljednjih skoro 40 godina”, otkako je zgrada otvorena. Dodatno je bila iznenađena nemogućnošću odlazaka na teren novinarskih ekipa zbog nedostatka finansijskih sredstava. Oni su predsjednici EFJ-a rekli da su primorani izvještavati iz studija jer ne postoji opcija da odu na neku od udaljenih lokacija.

Ukazala je na ogroman izostanak političke volje da se rješavaju problemi na državnom nivou u BiH, što se direktno reflektuje na javne medijske servise.

“Čini mi se da je situacija kojoj sam danas svjedočila zapravo preslika onoga što se događa u puno široj priči, no nažalost, ovdje se lomi na ljudima koji svaki dan moraju doći u redakciju, pripremiti prilog, smontirati prilog ili uključiti  aparate”, kaže Sever.

Cilj posjete predsjednice EFJ-a Maje Sever bio je upoznati se sa trenutnom situacijom na javnim servisima u BiH, zaštitom radničkih prava njihovih uposlenika i finansijskom krizom. Posjeti je prisustvovala i generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić, koja se također obratila na press konferenciji.

“Mi smo imali sastanke sa sindikatima i mogu vam reći da smo našli zajednički jezik sa sindikatima. Nemaju oni ista rješenja za situaciju u kojoj se nalaze i jedan i drugi javni servis, ali isto tako su posvećeni zaštiti radničkih prava i borbi za zaštitu radničkih prava. To je suština i mislim da ne treba produbljavati podjele i stvarati tenzije u ovakvoj situaciji kada ne znamo hoće li iduće sedmice funkcionirati javni medijski servis na području Federacije BiH”, poručila je Rudić.

Sever i Rudić su podsjetile da je stabilizacija i rješavanje finansiranja javnih servisa preduslov za ulazak BiH u Evropsku uniju (EU), odnosno da je jedan od 14 prioriteta za članstvo u EU.

“Ovo nije personalno pitanje, ovdje je pitanje vladavine prava, primjene zakona, poštivanja prava na slobodu informisanja i pristupima javnim informacijama svih građana i to će biti okvir za dalje akcije i BH novinara i EFJ-a i svih onih koji se mogu uključiti jer BiH je dobila pristupne pregovore, a i dalje vlast postupa neodgovorno prema javnim servisima koji je jedan od uvjeta”, rekla je Rudić.

Govoreći o medijskim zakonima u EU, Sever je podsjetila da je na snagu stupio Evropski zakon o medijskim slobodama, po kojem će svaka članica morati primijeniti dijelove tog zakona koji se odnose i na javne medijske servise, a koji zahtijevaju da vlade zemalja članica osiguraju stabilan finansijski priliv sredstava za rad javnih servisa i nezavisnost od političkih uticaja.

“To će sigurno biti jedan od uvjeta. Nažalost svjedoci smo toga da nema političke volje, da svi oni koji bi mogli napraviti nešto i promijeniti zapravo šalju preporuke koji su na razini neobaveznih rozih pisama bez snažne odluke i političke volje i odluke da se zaštiti rad neovisnih medijskih servisa”, rekla je Sever.

Dodala je da zbog takvog odnosa vlasti ispaštaju medijski radnici javnih servisa BHRT-a i FTV-a koji rade pod tako lošim uslovima kakve do sada nije vidjela. Alarmantna odluka koja se treba donijeti je, kako kaže Sever, da se deblokiraju sredstva kako bi se isplatile plate uposlenicima BHRT-a. Iako bi to bilo “gašenje vatre”, to bi bio prvi korak na putu ka rješavanju problema. Nakon toga bi, smatra Sever, predstavnici vlasti trebali raditi na izradi zakona kojim bi se regulisala ravnopravna raspodjela novca javnim servisima u cijeloj BiH.

“Ako to nisu u stanju, neka okupe ekipu ljudi koji poznaju medijsko zakonodavstvo i naprave novi zakon koji će prikupljati sredstva na području cijele BiH, pravedno se raspodijeliti svim javnim medijskim servisima i osigurati njihov neovisan rad”, istakla je Sever.

Najavila je da će kao predsjednica EFJ-a detaljnim izvještajem obavijestiti sve relevantne institucije o situaciji i o problemima na javnim servisima BHRT-u i FTV-u, te onome što je zapravo najveća bojazan, a to je opstanak javnih medijskih servisa u BiH.

“Ja smatram da je posao svih nas, i kao novinara i kao ljudi koji smo se odlučili baviti nekakvim aktivizmom za odbranu radničkih i građanskih prava u medijima, da vrlo jasno i glasno kažemo: javni medijski servisi u BiH su zaista pred zidom”, poručila je Sever.

Rudić je navela da je poziv na hitno pronalaženje rješenja koji će omogućiti nesmetan rad i veće finansiranje javnih servisa delegiran parlamentima i vladama na nivou države i Federacije BiH. Istakla je da bi bez javnih servisa moglo biti prekršeno pravo na slobodu informisanja građana.

“Javni servis je javno dobro i mi, kao odgovorni građani, novinari i novinarke, pa i sindikati, se ne smijemo odnositi neodgovorno prema tom javnom dobru”, rekla je Rudić.

Evropska federacija novinara i Udruženje BH novinari prošle sedmice su osudili prekid rada javnog servisa koji je nastao zbog finansijskog spora između BHER-a i FTV-a. Televizijsko i radijsko emitovanje FTV-a je bilo prekinuto u 6 sati ujutro 8. maja nakon što je Uprava BHRT-a donijela takvu odluku. Signal FTV-u je, dan poslije, pušten nakon naredbe Općinskog suda u Sarajevu koji je BHRT-u zaprijetio novčanom kaznom ukoliko ne pusti signal navedenom entitetskom javnom emiteru.

Izvor: Nejra Hasečić/Mediacentar

 

Novinarstvo je profesija u kojoj stres nikad ne prestaje: Kada potražiti psihološku pomoć?

0
FOTO: Pixabay

Novinarstvo. Profesija u kojoj stres nikad ne prestaje. Profesija u kojoj ste, s jedne strane, uvijek u velikom broju zadataka, bez radnog vremena i u konstantim kratkim rokovima. S druge, profesija koja je finansijski neizvjesna, uglavnom potplaćena i u kojoj često sami medijski radnici normalizuju situaciju kojoj su izloženi – smatrajući je sastavnim dijelom posla.

Ipak, o mentalnom stanju novinara malo se vodi računa. Medijske zajednice u regionu, ali i u Evropi, ovim pitanjem počele su da se bave najviše tokom pandemije COVID-a, kada su novinarke i novinari bili “na udaru virusa”. U to vrijeme, za mnoge redakcije rad od kuće nije bio moguć, pa su, po prirodi posla, svakodnevno bili u kontaktu sa drugima.

“Među medjiskim radnicima s kojima smo u to vrijeme razgovarali i koji su bili dio naše ankete, primjetan je bio strah povratka kući u svoju porodicu nakon radnog dana, pitajući se da li su možda zaraženi, ili da li će ugroziti zdravlje nekog člana svoje porodice. To je nešto što je prouzrokovalo mnoge mentalne probleme. Ne smijemo zaboraviti da je to vrijeme i kada je značajan broj novinara i medijskih radnika dobilo otkaze Ugovora o radu, što je također izazvalo različite psihloške posljedice. S druge strane, oni koji su radili od kuće i često 24 sata bili dostupni svojoj redakciji, ali i porodici – našli su se u dodatnom stresu, što je dovelo do pojačane anksioznosti kod jednog broja koleginica i kolega”, ističe Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari.

Pandemija COVID-a nije bio jedini izvor stresa među medijskim radnicima. Ipak, ona jeste pokrenula pitanje njihovog mentalnog stanja, što je u Srbiji navelo misiju OSCE-a da uz pomoć četiri novinarke i novinara te jednog psihologa napravi istraživanje, u kojem se, na uzorku od 164 kolega, došlo do analize njihovog mentalnog zdravlja.

Izvještaj je pokazao da više od 30 posto anketiranih novinarki i novinara ima dijagnosticiran mentalni poremećaj, ili doživljava mentalne smetnje, dok čak petina ispitanih pati od posttraumatskog poremećaja.

Među njima je najveći broj onih koji su izvještavali s ratnih područja, rade u crnoj hronici, ili prave priče u kojima je prisutan bilo koji oblik nasilja.

“Samo par sedmica nakon što sam 1997. godine godine počeo da radim kao mladi novinar u gradskoj rubrici lista Blic, urednica me je poslala da s mjesta događaja izvještavam o samoubistvu jednog slikara. Tada sam prvi put vidio mrtvog čovjeka, koji je ležao u lokvi krvi ispred lifta, njegovu uplakanu suprugu, uznemirene kolege. Od stresa sam izgubio glas i cijeli dan nisam mogao da progovorim”, priča Milorad Ivanović, današnji urednik BIRN-a iz Beograda.

Foto: ICIJ

Sjećajući se prve godine novinarstva, kaže da će rad u crnoj hronici zauvijek pamtiti, upravo zbog svakodnevnog stresa i suočavanja s konstantnim traumatičnim događajima.

“Svjestan sam, danas posebno, da je takav način rada ostavio posljedice po moje mentalno zdravlje. Žao mi je što se godinama ovim problemom nisam bavio, misleći da mi pomoć nije potrebna. Ono što je činjenica je da su nas, novinare, učili kako da pišemo i izvještavamo, ali ne i kako sebe i svoju psihu da sačuvamo”, ističe naš sagovornik.

Da još uvijek mali broj novinarki i novinara traži psihološku pomoć potvrđuje i Tea Vučina, klinička psihologinja Doma zdravlja Mostar, te predsjednica Podružnice psihologa Hercegovina.

Tokom pandemije COVID-a Vučina je, zajedno s Udruženjem BH novinari, radila na projektu psihološke pomoći novinarima, koji je podržao i Free Press Unlimited iz Holandije.

“Prema mom iskustvu rada s novinarima, najčešći sindrom mentalnog poremećaja je sindrom sagorijevanja, a česta emocionalna iscrpljenost kod mnogih se ispoljava kroz hroničan umor, kao i problem sa spavanjem. Istina je da se neki izvori stresa ne mogu ukloniti iz novinarske profesije, ali je problem u tome da novinari najčešće i ne traže, pa i ne dobijaju pomoć zbog mentalnih tegoba”, ocjenjuje Vučina.

Dodaje da je jedan od razloga to što normalizuju patologiju kojoj su izloženi, te smatraju da su kratki rokovi i pritisci sastavni dio posla.

Foto: DPFBiH

“Drugi je to što ne postoje službe u zajednici gdje mogu da nađu pomoć zbog mentalnih problema, a treći je činjenica da mnogi nemaju novca za privatnog psihologa, ili psihoterapeuta”, tvrdi psihologinja Tea Vučina.

Istog mišljenja je i Milorad Ivanović koji smatra da je otići kod psihologa u našem regionu i dalje stigma, iako bi odlazak psihologu, kako kaže, trebao da bude dio opšte zdravstvene kulture – kao recimo, posjeta stomatologu.

“Ono što moram da priznam i što me raduje jeste da je u mojoj okolini sve više novinara koji redovno idu na terapije i jasno govore da im to pomaže. Prije dvanaest godina, u periodu kada sam odlučio da potražim pomoć psihoterapeuta – iskustvo je bilo više nego pozitivno i pomoglo mi je da prevaziđem probleme u kojima sam se tad nalazio. Danas ne idem na redovne terapije, ali vrlo rado razgovaram s psiholozima i psihoterapeutima kada osjetim potrebu da sa njima podjelim razmišljanja koja me u tom trenutku muče”, naglašava Ivanović.

U redakcijama u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, ne postoje zaposleni psiholozi. Pomoć uglavnom nude udruženja, koja zajedno sa kolegama iz Evrope zajednički sarađuju na poboljšanju mentalnog zdravlja medijskih radnika. Pomoć pružaju i prilikom fizičkih, ili online prijetnji, koji su najčešći oblici nasilja koji utječu na pogoršanje mentalnog stanja novinarki i novinara.

“Mislim da činimo mnogo, ali nedovoljno. Ono što kao Udruženje nudimo jeste brza pomoć kada se desi napad. U kontaktu smo sa svim policijskim strukturama, tako da nakon prijave svi odmah reaguju. Druga vrsta pomoći je pravna. U našoj mreži su 22 advokata iz BiH koji, ili brane novinare, ili reaguju prema tužilaštvima, kada su u pitanju napadi ili prijetnje”, naglašava Borka Rudić iz Udruženja BH novinari.

Ističe da sljedeći korak predstavlja medicinska pomoć, kao i psihološka podrška.

“Za sada, članovi Udruženja imaju mogućnost korištenja godišnjih sistematskih pregleda, te pomoć pri kupovini lijekova. Što se tiče psihološke pomoći, naš sljedeći zadatak je da uđemo u redakcije i da kroz individualne i grupne terapije, ali i kroz edukacije samih novinara, pomognemo u poboljšanju njihovog mentalnog zdravlja”, ističe Rudić.

I urednik BIRN-a Milorad Ivanović, pridružio se mreži novinara koji, nakon edukacije, pomaže svojim kolegama u redakciji da se što lakše nose sa svakodnevnim stresom.

Kao kontakt osoba Dart centra za novinarstvo i traume pri Univerzitetu Kolumbija za područje Zapadnog Balkana, Ivanović obašnjava da je u svijetu praksa drugačija i da se problem mentalnog stanja novinara mnogo ozbiljnije shvata.

“Većina vodećih svjetskih medija shvatila je da je mentalno zdravlje novinara postalo veoma važno pitanje. Primijetili su da su se novinari nakon povratka s ratišta, ili nakon izvještavanja o tragedijama ponašali neobično – povlačili su se u sebe, počinjali da piju, nisu mogli da spavaju, ili su imali noćne more. Tada je počelo da se razmišlja o tome da novinari možda zapravo pate od posttraumatskog stresnog poremećaja i da im je potrebna pomoć. A, pomoć je u ovakvim slučajevima prilično jednostavna: počinje s debrifingom, odnosno detaljnim razgovorom sa novinarom nakon povratka s terena. Takvi razgovori su blagotvorni i vode ka poboljšanju stanja”, smatra Milorad.

Dodaje i da je veoma važno da obuke prođu ljudi koji su “na vrhu”, kao što su glavni urednici i menadžeri.

Profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Mirna Marković naglašava da je društvo u cjelini obavezno prepoznati emocionalnu stvarnost novinarskog posla, ali i sve posljedice koje će to isto društvo snositi, kao rezultat ugroženog mentalnog zdravlja novinarki i novinara.

“Ono što je važno je da kao društvo stvorimo povoljan finansijski, društveni, pravni i svaki drugi kontekst za jednakopravan i nesmetani pristup novinara resursima mentalnog zdravlja. Znači, da imaju besplatnu psihološku pomoć, pa čak i da imaju psihologe u svojim redakcijama, koji u svakom trenutku mogu i moraju biti dostupni”, naglašava profesorica Marković.

Kao jednu od najvažnijih stavki, naglašava neophodnu promjenu klime u redakcijama, u kojima će briga jednih za druge biti “bolje pozicioniran koncept, nego briga o sebi”.

“Ljudi su bića odnosa, i njihovo se mentalno zdravlje ostvaruje u povezanosti sa drugima i prihvaćenosti od drugih. Godinama napominjem da moramo pomoći i rukovoditeljima u medijskim kućama, kako bi stekli određene vještine potrebne za efikasnije upravljanje ljudskim potencijalima u novinarskom profesionalnom radnom okruženju. Istraživanja pokazuju da novinarske redakcije nisu tipično prepoznatljive po vrhunskom menadžmentu, jer su na njihovom čelu obično renomirani novinari, dokazanih novinarskih vještina, no ne nužno i sa vještinama upravljanja procesima i rukovođenja ljudima. Tome treba posvetiti posebnu pažnju”, ističe profesorica Marković.

Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever, koja je ujedno dugodišnja urednica na HRT-u, ali i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske ističe da novinarke i novinari u Evropi u posljednje dvije godine često izvještavaju iz ratnih zona, što je dodatno uticalo na pogoršanje njihovog mentalnog zdravlja.

Foto: BH Novinari

“Nažalost, zbog rata i sve češćih napada na novinare u Evropi, udruženja najčešće rade na zaštiti, ali i fizičkoj i mentalnoj sigurnosti novinara. Oni koji se spremaju za izvještavanje iz ratnih zona, imaju mogućnost specijalne obuke za takvu vrstu izvještavanja, obaveznu fizičku zaštitu u vidu šljemova i pancira, ali i obaveznu psihološku pomoć nakon povratka. Ono što radimo su i edukacije samopomoći u svakodnevnim stresnim situacijama, ali i omogućavanje bavljenja sportom, team buildinzima, odlaskom na meditacije, jogu”, objašnjava Sever, ističući da se u Evropi mnogo ozbiljnije vodi računa o mentalnom stanju medijskih radnika, nego što je to slučaj u regionu.

I dok u regionu medijski radnici još uvijek čekaju na sistemsku pomoć, psihologinja Tea Vučina, ali i Milorad Ivanović iz BIRN-a saglasni su da novinarke i novinari moraju znati sami sebi pomoći, te na taj način očuvati svoje mentalno zdravlje.

“Vrlo rano u svojoj karijeri počeo sam da pratim jedan moto koji glasi – ‘nijedna priča nije vrijedna tvog (mentalnog) zdravlja’. Pokušavam da, što je više moguće, izbjegnem stres tamo gdje mogu – recimo, nisam prisutan na društvenim mrežama, ne čitam komentare o sebi, ili pričama na kojima radim, ne gostujem po medijima i pokušavam da budem nevidljiv. Da li je to dobro ili ne, ne znam, ali meni pomaže. Trenutno sam i dio nekoliko projekata pod nazivom ‘kolege pomažu kolegama’ (peer to peer support), u kome se novinari obučavaju da pomažu jedni drugima tako što će naučiti kako da slušaju, kako da postavljaju pitanja, kako da govore. Pokazalo se da su rezultati sjajni i to je metoda koju volim da primenjujem”, ističe Ivanović.

Svjetska istraživanja o mentalnom stanju novinarki i novinara među preporukama i zaključcima ističu da upravo oni sami moraju postaviti svoje lične granice, ali i naučiti osigurati adekvatno vrijeme za odmor i mentalno isključivanje od tema vezanih za posao.

Ono što je još važnije je da sebi priznaju da ne moraju uvijek sve sami, pa kad osjete određene emocionalne simptome – da znaju da trebaju potražiti psihološku pomoć.

Izvor: Istraživački tim Radiosarajeva.ba