Iako navikli na krizu mediji u Crnoj Gori i regionu suočili su se sa do sada najvećim izazovom. Kao prvo ,,rješenje” vlasnici posežu za otpuštanjem zaposlenih i smanjenjem plata. A dok im oglašivači otkazuju reklame i država sporo pomaže, čuju se pohvale o informativnom i edukativnom pregnuću profesionalnih medija
Nesiguran, stresan, ponekad rizičan i slabo plaćen posao, karakteristike su rada u medijima. Epidemija korona virusa je mnogima povećala obim posla i svima donijela dodatnu nesigurnost.
Prvi medij koji se odlučio na rezove je Radio-televizija Crne Gore. Generalni direktor RTCG Božidar Šundić dao je otkaz svim honorarcima u javnom servisu pozivajući se na zaključke Vlade i hitne mjere u vezi sa virusom. ,,Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, obavijestio je Šundić menadžment.
RTCG je krajem prošle godine imala 723 zaposlena, 717 za stalno, tako da ova odluka neće mnogo rasteretiti troškove javnog servisa. Sam Šundić je, prošle godine, objasnio da je 250 radnika višak, te da 70 odsto budžeta ide na plate i honorare, a trebalo bi, po njegovoj računici, 51 odsto. Javni servis se finansira od novca poreskih obveznika, a tokom prošle i pretprošle godine imali su na raspolaganju blizu 14 miliona eura godišnje.
Kada se RTCG sa stabilnim finansiranjem odlučila na ovakav potez, šta da očekuju zaposleni u privatnim medijima koji se finansiraju od prodaje i reklama. Činjenica da pojedini privatni mediji imaju veću gledanost i uživaju daleko veće povjerenje od javnog servisa u toj računici ne pomažu puno.
,,Kao i ostale djelatnosti, epidemija je i medije pogodila i otežala im rad. Prvo su se povukli oglašivači, gotovo svi. Štampanje je ograničeno u proteklih mjesec dana, a i zbog ograničenog kretanja građani teže mogu da dođu do novina”, kaže zamjenik glavnog urednika Dana Nikola Marković.
Direktori medija tvrde da je urušeno marketinško tržište, a drastičan pad interesovanje za oglašavanje potvrđuju i marketinški stručnjaci.
Milena Perović-Korać, direktorica nezavisnog nedjeljenika Monitor, kaže da tokom pandemije nije bilo povećanog obima posla, ali je marketing, odnosno oglašavanje smanjeno: ,,Ostalo je par stalnih, većih oglašivača. Još je rano govoriti o smanjenju plata i otpuštanju radnika, a poslovanje će svakako posebno zavisiti od narednog perioda, i stanja crnogorske privrede ubuduće”.
,,Plašim se da će većinu tereta podnijeti zaposleni novinari i ostali. U pojedinim medijima, posebno lokalnim emiterima, vjerovatno će doći do otpuštanja zaposlenih. To nije dobro ni za koga u društvu, veća količina posla će se preliti na manji broj ljudi, a onda će doći i do pada kvaliteta”, smatra Nikola Marković.
A za kvalitetan rad, u doba epidemije, mediji su po prvi put dobili pohvalu i iz Vlade. ,,Zahvaljujem crnogorskim štampanim i elektronskim medijima na kvalitetnom i profesionalnom izvještavanju u zajedničkim nastojanjima da se zaštitimo od epidemije”, napisao je, krajem marta, premijer Duško Marković na Tviteru.
Urednik Dana smatra da su skoro svi mediji pokazali visok nivo profesionalizma: ,,Niko nije širio paniku, lažne vijesti, dezinformacije. Kakva god uređivačka politika bila i razjedinjenost na medijskoj sceni, ipak se u ovom vremenu krize držalo do pravila esnafa i kodeksa novinara”. Marković ističe i da su u trenutku kad su oslabile demokratske kontrole i kada je uvedeno neformalno vanredno stanje ,,mediji jedini koji mogu da ukazuju na propuste i zloupotrebe moći. Zato je važno da mediji koliko-toliko normalno funkcionišu”.
Medijima koji su i u normalnim okolnostima ugroženi, a pojedini i na meti visokih državnih funkcionera, ovoga puta mimo premijerove hvale stigla je i pomoć. Iz Ministarstva kulture kazali su nam da su se ekonomske mjera podrške privredi, odnosile i na kompanije u oblasti medija, a to su odlaganje poreza i doprinosa za tri mjeseca, te moratorijum na kredite. Pored ovoga Vlada je, do sada, za medijski sektor u Crnoj Gori obezbijedila: oslobođanje plaćanja obaveza u iznosu od 100.000 eura prema Agenciji za elektronske medije (AEM) i Prava autora muzike (PAM) za period od 90 dana (mart, april i maj); odgađanje plaćanja obaveza u iznosu od 200.000 eura prema Radio-difuznom centru za period od 90 dana (mart, april i maj) i prema PAM-u za narednih 90 dana (jun, jul i avgust); direktnu finansijsku podršku za finansiranje programa u štampanim i elektronskim medijima u okviru djelovanja COVID 19, u iznosu od preko 310.000 eura, kroz konkurse Ministarstva kulture i Filmskog centra Crne Gore i jednokratnu uplatu prema lokalnim javnim radio-televizijskim emiterima.
Vlada je 24. aprila, zadužila Investiciono-razvojni fond da formirao novu kreditnu liniju kako bi se pomoglo medijima da ublaže ili smanje posljedice izazvane pandemijom korona virusa. U Ministarstvu kulture kažu da je taj fond već formiran. Kredit je namijenjen za održavanje likvidnosti elektronskih i štampanih medija registrovanih u Crnoj Gori. Maksimalni iznos kredita je do 600.000 eura uz kamatnu stopu od 2% i rok povraćaja do osam godina, a uz grejs period do dvije godine. Sredstva kredita mogu se koristiti za: obrtna sredstva, kao što su troškovi materijala, repromaterijala i proizvodnih usluga; za isplatu neto zarada zaposlenima za period trajanja mjera zaštite (do tri mjeseca); i za troškove zakupa za period trajanja mjera zaštite (do tri mjeseca).
,,Pomoć i kreditna linija su dobrodošli, ali bojim se da to neće biti dovoljno da svi mediji prežive. Država dodatno treba da obrati pažnju na otežan rad medija, jer je to posao od javnog interesa”, ističe Nikola Marković.
Perović-Korać problematizuje vladine mjere zbog diskriminatorskog odnosa kojim je sužen broj onih koji će pomoć dobiti: ,,Vlada je raspisala konkurs za pomoć štampanim, ali isključivo dnevnim novinama, čime su isključeni svi drugi štampani mediji, pa i nedjeljnici. Takođe, omogućena je kreditna linija, ali je jedan od preduslova, koji se tiče plaćenih poreza, onemogućio dobar dio medija sa tolerišućim kašnjenjima u plaćanju poreza, da se za njih prijavi. Poreske vlasti tolerišu ogromne poreske dugove brojnim privilegovanim kompanijama, a sada se traži gotovo potpuno izmirenje da bi se primila pomoć koja je po svim parametrima nužna”.
Predsjednica Sindikata medija Marijana Camović-Veličković navodi da je dnevnim štampanim medijima već raspoređeno 150.000 eura – Pobjedi, Vijestima i Danu po 43.000, a Dnevnim novinama19.500. Uz oslobađanje plaćanja naknade za emitovanje, za tri mjeseca, i ostale mjere, Camović kaže da je dosadašnja pomoć značajna. Ona pita zašto Vlada nije uslovila pomoć – ,,da oni kojima se pomaže ne smiju da otpuštaju radnike jer je onda pitanje koja je svrha te pomoći, tj. kome se i zašto pomaže novcem građana”.
,,Kriza postoji, ali mjere jesu preduzete i ona ne smije biti izgovor za dodatno degradiranje prava zaposlenih. Mi u SMCG smatramo da vodeće crnogorske redakcije već duže vrijeme rade sa minimumom zaposlenih koje su preopteretili, a uprkos tome otpuštanja su već bilježena ove godine. Što je još gore, odmah nakon što su dobili nenadanu novčanu pomoć neki mediji su najavili nova otpuštanja pravdajući to smanjenjem broja oglašivača”, ističe Camović-Veličković.
Ona naglašava da najznačajniji privatni mediji i nisu toliko neprofitabilni koliko se želi prikazati javnosti: ,,Samo u 2018. prihod im je bio 36 miliona eura, a čist profit 300.000 eura, dok je prošle godine taj profit bio tri puta veći, tako da opet ne stoji priča da su na prosjačkom štapu i da ih je kriza pogodila u mjeri da ne mogu da opstanu”.
Da su medijima, usljed pandemije, prihodi drastično smanjeni i da su gurnuti na granicu preživljavanja, dok se u isto vrijeme od njih očekuje da obavljaju veći posao nego ikad, smatra Vuk Maraš, izvršni direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope. ,,Mediji su se pokazali kao ključni faktor, ne samo u informisanju građana, već i u njihovoj edukaciji kako bi se spriječilo širenje pandemije. Finansijske probleme medija u ovim vanrednom uslovima nadležni jesu prepoznali, kroz određene mjere pomoći, ali obim i trajanje krize pokazuju da je veća pomoć neophodna”.
Maraš smatra da vlade regiona moraju hitno proširiti obim pomoći medijima.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je, krajem protekle sedmice, primio predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoja Zovkai predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske (SNH) Maju Sever koji su mu predstavili prijedlog mjera za pomoć medijima. HND i SNH predložili su da Vlada za novinare i medije donese posebne mjere budući da nijesu bili obuhvaćeni dosadašnjim mjerama. Kao ključne mjere istakli su osnivanje kriznog fonda putem kojega bi se pomoglo novinarima neprofitnih i lokalnih medija, te slobodnim novinarima, fotoreporterima, snimateljima i ostalim medijskih radnicima. Predložili su zaštitu zaposlenih u medijima tako što će se finansijska pomoć države usloviti obavezom vlasnika medija da ne otpuštaju zaposlene niti im smanjuju plate.
Dragan Sekulovski, izvršni direktor Udruženja novinara Sjeverne Makedonije, izjavio je da su novinarska udruženja zatražila od Vlade hitne subvencije za medije: ,,Takođe smo tražili da se medijima pomogne kao i ostalim privrednim sektorima koji su najviše pogođeni krizom i taj je zahtjev djelimično prihvaćen – mediji su dio prvih sektora koji će koristiti ovu državnu pomoć”.
On navodi da je krajem marta medijski regulator vratio godišnje naknade u iznosu od 1,2 miliona eura, te da je to značajna pomoć privatnim televizijama i radio stanicama. ,,I pored toga što je najavljena pomoć, neki mediji su počeli s otpuštanjem novinara. Imali smo slučaj s nekoliko internet medija kompanije NET Media Group Dooel – vlasnik je petorici novinara uručio otkaze bez ikakvog posebnog objašnjenja”, navodi Sekulovski.
Borka Rudić, generalna sekretarica udruženja BiH novinari, kazala nam je da, uprkos brojnim zahtjevima, država na svim nivoima administrativne vlasti (država, pa dva entiteta, Brčko District i 14 različitih vlada, itd…) nije poduzela bilo kakve mjere pomoći, podrške i zaštite medijske industrije.
,,BH novinari se zalažu za formiranje posebnog Fonda za pomoć medijima. Prema informacijama kojima raspolažemo, prošle godine je izdvojeno više od tri miliona eura za podršku telekomunikacijskom i medijskom sektoru. Ta sredstva, koliko znamo, nisu potrošena niti su preusmjerena za druge potrebe. BH novinari će insistirati da se taj iznos u potpunosti ili djelimično odredi za formiranja fonda za pomoć medijima u BiH”, najavljuje Rudić.
Ona ističe da se u BiH govori o padu komercijalnih prihoda u medijskoj industriji za čak 80 odsto. Sljedstveno tome počela su i otpuštanja zaposlenih – u kompaniji Oslobođenje otpušteno 10 novinara i još sedam uposlenika u televiziji Kanal O, koja djeluje u okviru Oslobođenja. Sarajevski Radio Stari Grad je prekinuo saradnju i ugovor sa tri zaposlena. Otpuštanja novinara u ova dva medija izazvali su burne rekcije u javnosti, posebno što je među otpuštenima bio i jedan broj starijih novinara i novinarki, koji će teško naći drugi posao. U javnom servisu BHRT su svim zaposlenim smanjene plate za 10 odsto, zbog pada naplate RTV takse.
,,Strahujem da nam tek slijedi suočavanje sa masovnijim otkazima u medijima, jer ćemo ekonomske i finansijske posljedice pandemije Covida19 tek početi osjećati u idućih šest mjeseci, kao i posledice drastičnog smanjenja komercijalnih prihoda i potpunog zastoja u svim životnim oblastima”, zaključuje Rudić.
Ni u Srbiji država nije predvidjela nikakve posebne mjere pomoći medijima već važe iste mjere kao i za sve ostale privredne subjekte, objašnjava Tamara Filipović-Stevanović iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).
NUNS je tražio da se umanje porezi i doprinosi ili da se mediji oslobode plaćanja ove obaveze, a država je donijela odluku da se ove obaveze mogu odložiti do kraja godine, a onda plaćati u ratama od početka 2021.
,,Za sada nemamo informaciju da je bilo, niti da je najavljeno neko masovnije otpuštanje radnika u medijima, ali pribojavamo se smanjenja plata jer je komercijalni prihod od oglašivača u medijima jako skroman ukoliko ga uopšte ima, a to se naročito odnosi na lokalne medije”, kaže Filipović-Stevanović.
Vlada Srbije je 28. marta donijela Zaključak kojim se određuje informisanje stanovništva o stanju i posljedicama zarazne bolesti COVID-19. Zaključak je ostavljao opasnu mogućnost da bi mediji i novinari mogli odgovarati za širenje dezinformacija i u slučaju da sagovornik (u svojstvu nezavisnog eksperta, građanina, političara, medicinskog radnika i sl.) komentariše postojeća rješenja koja država preduzima u toku pandemije, što u potpunosti parališe dijalog o trenutno važnoj temi u državi, ističe Filipović-Stevanović. Ovaj Zaključak je povučen nakon četiri dana, ali je u tom periodu novinarka Ana Lalić pritvorena zbog obavljanja svog posla u javnom interesu, a 27.04. krivična prijava protiv Ane Lalić je povučena čime je dokazano da je ova mjera imala za cilj da ograniči slobodan protok informacija.
Filipović-Stevanović zaključuje da je opšta slike stanja medijskih sloboda dosta pogoršana od početka pandemije, te da su postojali ozbiljni pokušaji države da ograniči slobodu medija.
U prilogu slobode medija u Crnoj Gori, nedavno je u izvještaju Crna Gora i korona – stanje nacije u prvih šest sedmica, Centra za građansko obrazovanje (CGO) objavljeno da ,,nijedan medij i medijska organizacija nijesu našli ništa sporno u konferencijama za novinare Nacionalnog koordinacionog tijela bez novinara”. Pres konferencije bez novinara bila je jedna od prvih Vladinih mjera, a ukinuta je nedavno. I u Srbiji je takva praksa bila uspostavljena, pa je morala biti ukinuta nakon kritika nezavisnih medija i medijskih udruženja. Ovo već nema veze sa krizom i finansiranjem, više je stvar vlasničkih i unutarredakcijskih odnosa i dogovora.
Predrag NIKOLIĆ
Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici I Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije I autora I ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.