SARAJEVO, 12.02.2018.-S obzirom na broj štampanih, elektronskih i novih medija, ne možemo kazati da je medijsko tržište u Bosni i Hercegovini jednolično, da ne postoji pluralizam medija, ali pluralizam medija ne prati i pluralizam u medijima.
Naime, u Bosni i Hercegovini postoje 43 televizijske stanice koje emituju program putem zemaljske radiodifuzije i 38 TV stanica koje emituju program putem drugih mreža; 138 radio stanica, devet dnevnih listova i 106 magazina, osam novinskih agencija i na desetine internet portala i ostalih publikacija. Međutim, brojnost medija nije rezultirala različitim pristupima i izvorima prilikom informisanja javnosti. Kao krajnji rezultat, postoji veliki broj istih, ponovljenih informacija u različitim medijima, sa čak potpuno istim sadržajem.
U ovakvom dizbalansu informacija, teško je pronaći objektivnu, istinitu, potpunu i provjerljivu i provjerenu informaciju. S druge strane, veliki broj je vijesti koje nisu od javnog interesa, senzacionalističkih, lažnih vijesti, koje stvaraju privid informisanosti. Publika neprestano dobija veliki broj informacija, ali vrlo malo njih ima upotrebnu vrijednost, korisnost za samog konzumenta. Nedostaje originalnog, autentičnog medijskog sadržaja. Internet jeste omogućio brži i lakši pristup medijskom sadržaju, ali nije uticao na njegovu korisnost i vjerodostojnost za većinu građana već, naprotiv, u želji za većim brojem pregleda sadržaja, objavljuju se vijesti koje naslovom privlače publiku, a sadržaj je neupotrebljiv. Odgovornost je na medijima, ali i samim korisnicima. Vlasnici medija i finansijeri, koji teže isključivo profitu, zapravo, određuju i uređivačku politiku medija.
Novinari nemaju mnogo prostora za autonomiju u izvještavanju, ali imaju za profesionalnost, dostojanstvo, odgovornost prema javnosti, etičnost i poštenje, bar u onim okvirima u kojima je to moguće. To podrazumijeva da se više baziraju na interes, a ne interesovanje javnosti. To je novinarska odgovornost koja nedostaje, a zbog brzine, površnosti i stalne potrage za nečim novim, ma koliko bilo nevažno, interesovanje prednjači u odnosu na interes javnosti. Ipak, dobra vijest je da korisnici medija nisu bespomoćni. Edukacijom o medijima, njihovom funkcionisanju, vlasništu, regulativi, načinu izvještavanja, kriterijima vrijednosti vijesti, profesionalnosti, svaki pojedinac može bolje sagledati širi medijski kontekst i naučiti da tumači, vrednuje, analizira pa i kreira medijski sadržaj. Može, zapravo, prepoznati loš, lažan, beskoristan sadržaj u medijima i zaštiti se od njega, a koristiti medije na način koji njemu odgovara, pomoću medija komunicirati, učestvovati u javnom diskursu i poboljšati svoj društveni položaj. Sve to je medijska pismenost koja je, s obzirom na postojeću medijsku sliku u Bosni i Hercegovini, ne samo važna već i nužna.
S obzirom na to da se u Bosni i Hercegovini u okviru obrazovnog sistema ne izučava medijsko obrazovanje, da ne postoji medijsko obrazovanje odraslih, da se na državnom nivou, osim pojedinih nevladinih projekata, ne sprovode aktivnosti medijskog opismenjavanja građana, korisnicima medija preostaje samoedukacija. Ukoliko posjeduju minimum informatičke i internetske pismenosti, mogu pristupiti velikom broju tekstualnog, audio i video sadržaja o medijskoj pismenosti i na taj način stvoriti bar minimum medijskog obrazovanja. Dakle, u Bosni i Hercegovini postoji pluralnost medija, ali ne i pluralizam u medijima. Mediji su finansijski zavisni, što utiče na način i kvalitet njihovog rada. Profit je postao glavni imperativ, što je smanjilo prostor za istinu, odgovornost i etičnost.
Medijska pismenost je najlogičnije i najkorisnije rješenje za publiku, samo je pitanje koliko je država, odnosno, vlast, zainteresovana za njeno sprovođenje, jer vlastodršci, koristeći medije, mogu da manipulišu građanima ukoliko oni nisu medijski pismeni i osviješteni.
Ovaj tekst je originalno objavljen u trećem izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.
