Preporuke za unaprjeđenje medijske legislative: transparentnost vlasništva kao mehanizam demokratizacije bh. društva

0
140

SARAJEVO, 25.06.2018.-Zakonska regulativa medijskog područja u Bosni i Hercegovini u većini analiza i izvještaja ocjenjuje se kvalitetnom, ali u nekim segmentima i nedovoljno kvalitetno implementiranom u praksi. Ono u čemu se slaže većina istraživača i analitičara (Brunwasser, Marko, Turčilo (2016), Šljivo (2016) itd.) je činjenica da su u zakonskoj regulativi još uvijek nedostajući Zakon o transparentnosti vlasništva i Zakon o oglašivačkoj industriji.

Usvajanje oba zakona nalazi svoje uporište u teorijskim stavovima, evropskoj praksi, ali i medijskoj sceni u BiH danas. U ovom tekstu osvrnut ćemo se na razloge koji čine zahtjeve za usvajanjem Zakona o transparentnosti vlasništva opravdanim. Medije, općenito, smatramo društvenim institucijama, biznis sektorom i servisom građana. Upravo ta njihova trojaka uloga daje argumente za tvrdnju da je zakonsko regulisanje medijskog vlasništva način osnaživanja medijske scene, ali i kvalitetnije interakcije javnosti s medijima. Naime, mediji kao društvene institucije imaju odgovornost za fer, objektivno, nepristrasno i izbalansirano informisanje građana, iz različitih izvora i uglova. Da bi u demokratskom društvu bilo moguće ostvariti pluralizam mišljenja, ideja i informacija, nužno je postojanje pluralizma medija, odnosno komunikacijskih kanala, a što se postiže sprječavanjem horizontalne i vertikalne koncentracije vlasništva, odnosno prevencijom monopola, a s ciljem obezbjeđivanja raznorodnih platformi za društveni dijalog.

Kada, pak, posmatramo medije kao biznis sferu, postaje jasno zašto već odavno u teorijskom diskursu, ali i u praksi, medijima ne pristupamo kao vrijednosno neutralnim i tehničko-tehnološki zasnovanim sredstvima prijenosa informacija i ideja, već kao organizacijama koje imaju svoju strukturu, logiku fukcionisanja, ishode djelovanja i agendu, a čiji je krajnji cilj profit. Ko utiče na strukturu medijskih institucija, ishode njihova djelovanja i pitanja koja stavljaju na agendu potrebno je stalno propitivati, procjenivati i, u konačnici, objašnjavati građanima i u tom kontekstu je od izuzetne važnosti da su, čak i običnim građanima, dostupne informacije o vlasnicima medija, budući da im to omogućava i procjenu pozadine informacija posredovanih putem određenog medija.

Nije dovoljno, niti poželjno, prepustiti medije samo i isključivo regulaciji tržišta, u duhu neo-liberalnog kapitalizma i logici profita, posebno zbog činjenice da je na medijskom tržištu sve veći broj medija koji funkcioniraju mimo bilo kakve tržišne logike, sa izrazito malim oglašivačkim potencijalom i vrlo malim tiražima ili gledanošću, što daje razloga za sumnju da se u takve medije novac „upumpava“ iz drugih izvora. I u konačnici, ukoliko smatramo medije servisom građana, onda je za građane od velike važnosti da oni ne budu poluga vlasti, odnosno elite, na način da promoviraju njene interese, a interpretaciju društvene stvarnosti „kroje“ prema njenim potrebama i zahtjevima, čemu je svakako jedan od uzroka uska povezanost medijskih vlasnika sa političkim i ekonomskim elitama.

I u konačnici, ne manje važan razlog za insistiranje na transparentnosti vlasništva leži u činjenici da je uređivačka politika u direktnoj vezi sa interesima vlasnika, te je u tom kontekstu neophodno slijediti evropske standarde i obezbijediti informacije o tome ko je vlasnik medija, zašto je kupio taj medij i da li će mijenjati uređivačku politiku nakon obavljene akvizicije, kako zbog građana, tako i zbog uposlenika u medijima. Transparentnost vlasništva, također, u direktnoj je vezi sa sprječavanjem političkog klijentelizma, u kojem zagovaračko izvještavanje zamjenjuje objektivno informiranje, a novinarstvo gubi neovisnu poziciju i emancipatorsku društvenu ulogu.

Mediji se u klijentelističkim društvima (a bosanskohercegovačko je, nesumnjivo, takvo) instrumentaliziraju, a javnost ne dobiva kvalitetne informacije, niti priliku da sudjeluje u javnom diskursu, budući je on „rezervisan“ za elite. Sprječavanje političkog klijentelizma ide, dakle, ukorak sa povećanjem transparentnosti medijske sfere. Kada govorimo o zakonskoj regulaciji medijskog vlasništva u Bosni i Hercegovini, ona prije svega, treba da riješi pitanje dostupnosti podataka o stvarnim vlasnicima medija, kako bi bila moguća kontrola medijske koncentracije i sprječen monopol nad medijima i njihova (zlo)uoptreba od strane političkih i ekonomskih moćnika. U ovom kontekstu, prvi preduvjet je postojanje jedinstvenog registra medija, koji bi nedvojbeno pokazivao ko su stvarni vlasnici medija.

Činjenica je da Regulatorna agencija za komunikacije i Vijeće za štampu, kao regulator, odnosno samoregulator, imaju listu medija u kojoj je navedeno i formalno vlasništvo (kompanije koje su vlasnici pojedinih medija), ali je do podataka o stvarnim vlasnicima izuzetno teško doći, uglavnom putem sudskog registra kompanija koje su navedene kao vlasnici medija, što je jedan od problema koje treba da riješi normativna regulativa. Nadalje, u praksi se pokazalo da je izuzetno važno osigurati transparentnost informacija o vlasnicima i strukturi web news portala, budući da oni postaju sve značajniji izvor informacija za građane, sve više funkcionišu kao klasične medijske organizacije, te da većina portala ne samo da nema dostupne podatke o vlasnicima, nego niti impressume koji bi naveli uredničku strukturu i novinare uposlene na portalu.

Zakon o transparentnosti medijskog vlasništva treba razvijati u skladu s evropskim praksama, uz široke konsultacije s pravnim ekspertima i medijskom zajednicom, a njegov krajnji ishod treba biti transparentnija medijska scena, koja će omogućiti razumijevanje konteksta medijske djelatnosti za sve građane. On je, kratkoročno, mehanizam za podršku pluralizmu medijske scene, a, dugoročno i posredno, mehanizam i za demokratizaciju bosankohercegovačkog društva.

Ovaj tekst je originalno objavljen u petom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.