PODGORICA, 26.02.2018. – Kada je 2002. godine usvojen zajedinički Kodeks novinara Crne Gore, ni najveći pesimisti nijesu mogli zamisliti da će naredna faza samoregulacije u crnogorskim medijima biti toliko sporohodna. Šesnaest godina nakon što je pet relevatnih novinarskih i medijskih udruženja potpisalo tekst Kodeksa koji je uradila zajednička radna grupa, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji zajedničko samoregulatorno tijelo koje bi brinulo o primjeni Kodeksa, koji je, u međuvremenu, doživio i jednu izmjenu.
Početna, eksperimentalna faza koja se ogledala u analizi medijskog sadržaja i ukazivanju na kršenje Kodeksa završena je svađom i raspadom samoregulatornog tijela početkom 2010. godine. Podjele unutar medijske zajednice, koje su indukovane iz političke sfere, djelovale su na samoregulaciju kao jak mraz na nježnu biljku.
Uslijedilo je par pokušaja, iniciranih od strane Delegacije Evropske unije i Misije OEBS u Crnoj Gori, da se obnovi jedinstvo i osnuje novo zajedničko samoregulatorno tijelo, ali su nezaintresovanost i otvorena opstrukcija potkopali ta nastojanja. Uzaludan je bio i pokušaj predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da bude pokrovitelj obnove jedinstvene samoregulacije, jer je to predstavljano kao jedan od uslova koji je postavljan Crnoj Gori u procesu kandidovanja za priključenje Evropskoj uniji.
Ovaj spoljašnji, politički razlog je motivisao grupu od dvadesetak medija, koji su prepoznati kao manje ili više bliski aktuelnoj crnogorskoj vlasti, da u martu 2012. godine osnuju Medijski savjet za samoregulaciju (MSS). Njegovo funkcionisanje prve dvije godine finansirano je iz državnog budžeta i novcem od međunarodne donacije.
MSS-u nikada nijesu pristupila dva najtiražnija dnevna lista (Dan, Vijesti), jedna od najuticajnijih komercijalnih televizija u zemlji (TV Vijesti) i jedini politički nedjeljnik u Crnoj Gori (Monitor). Oni su kasnije, na preporuku lokalne nevladine organizacije Akcije za ljudska prava, uspostavili instituciju ombudsmana. U MSS-u se nijesu našli ni lokalni štampani i elektronski mediji, pa su oni osnovali svoje samoregulatorno tijelo, koje je, poslije početne akivnosti, sasvim zamrlo.
MSS nije uspio da se nametne kao nepristrasan i kredibilan promoter novinarske etike i čuvar Kodeksa novinara Crne Gore. MSS se, prema analizi Akcije za ljudska prava (ova NVO je dvije godine monitorovala samoregulatornu praksu u Crnoj Gori, analizirala je i davala preporuke), mnogo strožije postavljao kada je procjenjivao sadržaj medija koji nijesu njegovi članovi, nego sadržaj u medijima koji su ga osnovali. Kada je razmatrao žalbe na račun medija koji nijesu njegovi članovi, MSS nije poštovao propisanu proceduru. Sa ovom praksom nije prestao ni nakon što su ti mediji uspostavili svoja inokosna samoregulatorna tijela (ombudsmane). Uzalud su bile i dobronamjerne sugestije stručnjaka. Te sugestije MSS je prihvatio tek sredinom 2017. godine, čemu je prethodio novi pokušaj Misije OEBS u Crnoj Gori na uspostavljanju jedinstvene samoregulacije ili, makar, saradnje.
Misija OEBS-a je u novom pokušaju postavila minimalistički cilj – zajednički izmijeniti i dopuniti postojeći Kodeks novinara Crne Gore, koji je od početka bio prihvaćen od svih medija i novinara. Radna grupa, koja je bila osnažena ekspertom OEBS-a, uz koordinaciju OEBS-a i Savjeta Evrope, okončala je rad na novoj verziji Kodeksa krajem 2015. godine.
Zajednički uspješan rad na izmjenama i dopunama Kodeksa bio je korak koji je nagovještavao mogućnost postepenog prevazilašenja razlika unutar medijske i novinarske zajednice i osnivanje jedinstvenog samoregulatornog tijela. Na žalost, ostalo se samo na nagovještaju.
Ovaj zajednički posao je, ipak, stvorio pretpostavke za kakvu-takvu saradnju na promociji novinarske etike i uklonio nesporazume na relaciji MSS – ombudsmani. MSS je odustao od prakse rješavanja po prigovorima i žalbama na račun medija koji nijesu njegovi članovi i uvažio činjenicu da nije jedini i ekskluzivni čuvar novinarskog etičkog Kodeksa.
Kada je mijenjao svoj Statut, MSS je propustio da uvaži još neke preporuke Akcije za ljudska prava. Propušteno je da se Statutom ili Poslovnikom o radu Komisije za žalbe propišu obavezujuće sankcije za medije koji krše Kodeks.
Za razliku od poslovnika o radu ombudsmana dnevnika Vijest i Dan, te nedjeljnika Monitor, u Poslovniku o radu Komisije za monitoring i žalbe MSS nije precizno propisana procedura medijacije između oštećene strane i medija.
U Komisiji za monitoring i žalbe MSS i dalje preovlađuju novinari/urednici koji su radno angažovani u medijima članovima MSS i osoba koja obavlja administrativnu dužnost u MSS, iako je Statutom MSS predviđeno da to budu stručnjaci.
Komisija za monitoring i žalbe MSS, kao i ombudsmani, sada prvenstveno odlučuju o žalbama, dok je u maloj mjeri razvijena praksa njihovog preventivnog i edukativnog djelovanja.
Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.
