Cilj Demostatovog kvalitativnog monitoringa RTS-a je da se doprinese jačanju demokratskih vrednosti i evropskih standarda u oblasti medijskih sloboda kroz povećanje transparentnosti rada javnog servisa i omogućavanje nadzora nad njegovim informativnim programom. Ovaj monitoring ima za cilj da omogući javnosti objektivan, metodološki zasnovan uvid u način na koji Radio-televizija Srbije (RTS) informiše građane, posebno u pogledu zastupljenosti različitih političkih i društvenih stavova, poštovanja principa javnog interesa i objektivnosti.
Specifični cilj je da se putem Demostatovog monitoringa Dnevnika 2 kao centralne informativne emisije RTS-a u dva perioda (januar 2026. i maj 2026. godine) identifikuju eventualna odstupanja od profesionalnih standarda javnog servisa i da se javnost, institucije i relevantni akteri upoznaju sa nalazima i preporukama za unapređenje medijske prakse.
Za oba sagledavana perioda karakteristično je da se odvijala živa aktivnost studentskog pokreta, ali da to na RTS-u nije bilo vidljivo. U prvom periodu, posle relativnog zatišja od nekoliko meseci, studenti su organizovali skup povodom obeležavanja Dana svetog Save (27. januara), na kome su najavljena nova okupljanja kao priprema za eventualne izbore. U drugom izveštajnom periodu održan je veliki skup studenata i građana na beogradskom Trgu Slavija (23. maja).
U prvom izveštajnom periodu, u Dnevniku 2 emitovano je ukupno 140 priloga, ne računajući sport i vremensku prognozu. Od toga, 18 priloga bi se moglo svrstati u rubriku “politika”(u ukupnom trajanju od blizu 40 minuta), 27 u “ekonomija” (67 minuta), 34 u “društvo”(oko 60 minuta, najvećim delom zbog prostora datog povodom Dana svetog Save), 32 u “svet” (oko 65 minuta), 15 u “kultura” (28 minuta) i 14 u “region” (28 minuta). Ali, treba naglasiti da je svrstavanje priloga po oblastima uslovno, jer se većina iz, na primer rubrike koju možemo označiti kao “politika” svodila na informaciju o učešću zvaničnika na međunarodnim ili evropskim skupovima, pre svega predsednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i predsednice Skupštine, Ane Brnabić, i u jednom slučaju ministra finansija Siniše Malog. Izuzetak je poseta evroparlamentaraca (23.01.) za koju je izdvojeno gotovo 5 minuta i sednica Vlade (25.01.) na kojoj je u 8 minuta predsednik Srbije Aleksandar Vučić prozivao ministre. S druge strane, izbor tema iz ekonomije i društva takav je da takođe odražava ili stavove ili aktivnosti zvaničnika, pa je to delovanje na granici politika/ekonomija.
U drugom izveštajnom periodu je bilo nešto više priloga, ali kraćih po formi, uz izuzetak prostora koji je obezbeđen za detaljan prikaz petodnevne posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića Kini. Emitovano je ukupno 167 priloga iz posmatranih oblasti, u okviru kojih su se na “politiku” odnosila 34 (u trajanju od 101 minuta, najviše zbog vremena datog poseti Kini), na “ekonomiju” 14 (oko 23 minuta), na društvo 66 (114 minuta, najvećim delom zbog prostora datom višednevnim događajima vezanim za pojas Bogorodice), “svet” 29 (oko 44 minuta), zatim na “kulturu” 18 (blizu 32 minuta) i na zbivanja u regionu 6 (u malo više od 6 minuta). Ocene o karakteru priloga date za prvi izveštajni period odnose se i na drugi.
Sagledavano u celini, većina priloga je u formi izveštaja, bez udubljivanja u suštinu ili objašnjenja zbog čega su našli mesto u centralnoj informativnoj emisiji (na primer, dvominutni prilog o lovu na lisice). Samo u dva slučaja, prilog je sadržao ublaženu kritičku notu, ali prema Evropskoj uniji, dok prema domaćoj stvarnosti, aktuelnoj vlasti ili institucijama u posmatranim periodima nije bilo nijednog kritičnog sadržaja.
Izostale su teme o kojima bi se problemski govorilo. Nema gotovo nijednog događaja plasiranog u Dnevniku koji nije objavljen i u drugim medijima, a izveštavanje o “osetljivim”, a aktuelnim temama upadljivo je svedeno na izveštajni oblik bez detalja o razlozima ili predistoriji kako bi gledalac mogao da stekne celovitu sliku dešavanja. Ta šira slika stvarnosti izostaje iz prikaza i zbog izrazito kratke forme plasiranih informacija (najčešće minut do dva ili manje) ili “zatrpavanjem” vestima koje su po značaju minorne.
Takođe, iz celog sklopa pojedinačnih priloga, kao i tema koje nisu bile predmet interesovanja u Dnevniku 2, vidljiva je diskretna – možemo reći i sofisticirana, ali potpuna podrška aktuelnoj vlasti. Ni reči kritike u posmatranom periodu nije bilo prema bilo kom nivou vlasti, ni republičkom, ni lokalnom (koja se u nekim ranijim istraživanjima Demostata povremeno i javljala) niti kritike usmerene na funkcionisanje institucija, osim kad je kritika preuzeta iz izjave ili obraćanja predsednika Srbije.
Ako bi se sudilo po sadržaju priloga iz rubrike “politika”, u oba izveštajna perioda politički život u Srbiji nije postojao. Nije bilo nijedne informacije o radu bilo vladajuće bilo opozicionih stranaka – i opozicije u celini – iako u stvarnosti postoje visoke tenzije i duboka podela društva. Posebno je izostalo izveštavanje o aktivnostima studenata i građana koji ih podržavaju. Praktično, prilozi iz te oblasti svode se na “suvu” informaciju, izveštaje o aktivnostima zvaničnika bez dodatnih objašnjenja ili podsećanja na uzroke ili ranija dešavanja. Ni u jednom od njih nema kritičkog odnosa prema vlastima niti otvaranja problema o kojima se u javnosti govori. Prilozi su najčešće svedeni na izveštaje o događajima na kojima učestvuju zvaničnici, bilo da je reč o istupanju na međunarodnim skupovima ili o prijemu predstavnika stranih država. Ton tog izveštavanja zavisi od sredine iz koje gost dolazi ili u kojoj se gostuje, pa može biti (ređe) proevropski, ali i proruski, prokineski ili proamerički (kada se obično kritikuje EU). Svi prilozi iz te rubrike isključivo su intonirani u interesu vladajuće stranke, a događaji su uglavnom izveštajno predstavljeni.
Rubrika “ekonomija” u velikoj meri može da se tretira takođe kao politika, jer nema kritičkih tonova niti svakodnevnih problema privrednik,a već je svedena na dnevnu informaciju. Izuzetak je informisanje o problemima srpskih i regionalnih prevoznika, čemu je u više navrata dat pristojan prostor kao i faktografskom stavu EU koja ne rešava ovo pitanje. Najveći deo te rubrike u ovom periodu, bio je opravdano izdvojen za “slučaj NIS”. Izveštavanje o trenutnom statusu tog pitanja dato je obično kroz izjave zvaničnika, uz gotovo obavezni zaključak da “građani ne treba da brinu” i da naša vlast čini sve kako bi olakšala krizu koja je globalna; ili, pak, uz “zahvalnost predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću zbog politike koju vodi’’ (23. januar).
Izostao je pokušaj da se objasni zašto Rusi ne žele nama da prodaju svoj udeo, kako to da je krajem januara naglašeno kako je MOL saglasan da rafinerija u Pančevu mora da radi, a da se kasnije ispostavilo kako to pitanje još nije rešeno. Ukoliko se i ulazi u ekonomsku problematiku, razgovor se i po ovom, ali i ostalim pitanjima, vodi ili opet sa zvaničnicima ili sa neutralnim stručnjacima koji komentarišu stanje na energetskom ili nekom drugom globalnom tržištu, ili kroz spoljnopolitičke motive SAD.
Oblast “društvo” najraznovrsnija je po sadržaju Dnevnika 2, ali je i ona svedena na događaje, i takođe, intonirana tako da ne izaziva prozivku zbog rada zvaničnika ili institucija. Nema kritičkih tonova, niti socijalnih tema, a u posmatranom periodu ni problematike vezane za obrazovanje, zdravstvo (osim u prilozima o ugovorima za zapošljavanje povratnika iz inostranstva), državnu ili lokalnu upravu…
Ceo monitoring Dnevnika Radio televizije Srbije koji je sproveo Demostat možete videti OVDE.
Izvor: Danas