Tužba za klevetu – iskustvo koje nijedan novinar ne želi

0
201

SARAJEVO, 17.12.2020. – Tužba za klevetu protiv portala „Direkt“ i mene kao novinara je okončana na najbolji mogući način. Odbačena je kao neosnovana, a tužitelju je naloženo da plati sudske troškove. Ipak, bilo je to iskustvo koje bismo radije zaobišli.

Desilo se i to. Nakon gotovo dve decenije novinarskog rada, tužena sam za klevetu. Za povredu ugleda i časti Žarko Laketa, koji je u to vreme bio načelnik Policijske uprave Trebinje, tražio je tri hiljade maraka. Tužio je
portal „Direkt” i autora, dakle moju malenkost, za netačne informacije koje su iznesene u nekoliko tekstova koji su se bavili stanjem u PU Trebinje i biografijom i načinom rada samog načelnika.

Tekstovi su ukazivali na nepotizam, kršenje procedura, mobing, samovolju, veze sa bezbednosno Interesantnim licima, kao i trgovinu uticajem. Sve tvrdnje su bile potkrepljene materijalnim dokazima koji su
otkrivali da je prvi policajac juga RS istovremeno i uspešan biznismen sa milionskom imovinom. Doduše, firma je na njegovoj supruzi, a kasnije ćerki, ali je više svedoka, pa čak i njegovih partnera, govorilo o tome da
je Žarko Laketa taj koji vodi porodični biznis. Uprkos zakonu koji jasno definiše da se, osim policijskog, službenik bez izričite dozvole ministra i pod posebnim okolnostima ne može baviti drugim poslom, čuvar zakona u istočnoj Hercegovini je, naprotiv, pred očima sugrađana, a tokom radnog vremena, vozio kamione svog preduzeća i ugovarao poslove.

Nije to bilo jedino kršenje zakona i pravila službe. Pojavljivao se na skupovima vladajućeg SNSD-a, mada je i to zabranjeno policijskim službenicima, osim kada su u funkciji obezbeđenja događaja. No, nakon što je „Direkt” složio kockice i sabrao pojedinosti u nekoliko priča, usledio je demanti, a potom i tužba. Ukratko, Laketa je negirao gotovo sve navode, od toga da poseduje nekretnine i poslovne prostore u Nevesinju, do toga da je pravosnažno osuđen za zloupotrebu službenog položaja.

Pripremno ročište je donelo i proširenje tužbe i podizanje odštetnog zahteva na pet hiljada maraka jer je u međuvremenu objavljen još jedan tekst kojim je, kako je njegov pravni zastupnik rekao, Žarko Laketa oklevetan i duševno povređen. On je, obrazlažući proširenje tužbe povišenim tonom, koristio uvredljive termine, adekvatnije za krivični, nego za parnični postupak. No, sudija Osnovnog suda u Trebinju na to
nije reagovala, a proširenje tužbe je u potpunosti prihvatila. Mada smo se žalili na takav postupak i tražili izuzeće, zahtev nam je odbijen, pa je usledio glavni pretres.

Nakon što je neuropsihijatar iznela svoje veštačenje psihičkog zdravlja tuženog i opservirala stepen duševne boli nastao nakon objavljivanja tekstova, usledilo je izlaganje tužiteljevog zastupnika, čiji je najvažniji adut bio da je Žarko Laketa policijski službenik sa 30 godina uzorne karijere, prenebregavajući činjenicu da je tužitelj u suštini osuđivano lice.

Presuda je u svom najvažnijem delu potvrdila da tuženi, dakle, „Direkt“ i moja malenkost, nisu bili zlonamerni, da su izražavali kritičko mišljenje, da je izražavanje bilo istinito jer su tvrdnje u većem delu dokazane i, što je možda meni bilo najvažnije, da smo se pridržavali profesionalnih standarda. Ono što je u presudi takođe bitno je što je eksplicitno navedeno da vas presuda brisana iz kaznene evidencije ne čini neosuđivanim licem.

Iskustva advokata su da naši sudovi često restriktivno primenjuju Zakon o zaštiti od klevete. Takođe, ističu da je generalno slabo poznavanje prakse Evropskog suda, kao i primena konvencija. Objavljivanje ispravke ili demantija za njih nije razlog da tužbeni zahtev bude odbačen. Uzimaju se samo kao olakšavajuće okolnosti kada se određuje visina novčane kazne, što je, ističu pojedini pravnici, protivno duhu tog zakona. I zakon, a i njegov duh su, po mišljenju Bojane Rikalo, sudije Osnovnog suda u Trebinju, bili na našoj strani. Istog mišljenja je bio i Okružni sud, pa je proces okončan nakon nešto manje od godinu dana.

Iako su profesionalni uzusi ispoštovani, a materijalni dokazi potvrđivali ono o čemu smo pisali, pitanje je kakva bi odluka Justicije bila da nismo imali pravnu pomoć koju su obezbedili BH novinari. Ta podrška, ne samo profesionalna, nego i kolegijalna je bila od ogromnog, a često mislim i od presudnog značaja u ovom sudskom procesu.