Umjesto da kontrolišu rad policije, novinara ispitivali poligrafom

0
78

PODGORICA, 22.12.2017. – Novinari u Crnoj Gori se i dalje ne mogu se osjećati bezbjedno dok rade svoj posao, jer se pokazalo da je samo od januara do oktobra ove godine,  u prosjeku u svakih mjesec dana jedan njihov kolega bio napadnut ili mu se prijetilo. To pokazuje i zvanična statistika Uprave policije, prema kojoj je u prvih deset mjeseci ove godine u Crnoj Gori napadnuto je osam novinara. Napadi se odnose uglavnom na prijetnje po život i ostale prijetnje, a u poslednjem slučaju novinaru je zapaljeno vozilo. Oni koji bivaju napadnuti, pomoć traže od zvaničnih institucija a ta pomoć im se, ponekad, može obiti o glavu.

Takav je i poslednji slučaj Miroslava Drobnjaka, novinara iz Pljevalja, kome je 11. oktobra ispred porodične kuće zapaljen auto.

Da je požar namjerno podmetnut konstatovano je u nalazu Radovana Popovića, sudskog vještaka iz oblasti zaštite od požara, eksplozija i eksplozivnih sredstava.

„Detaljnim sagledavanjem lica mjesta i tragova nađenih na istom konstatovano je da je požar koji je nastao dana 11.oktobra 2017. godine oko 19 časova na vozilu marke „Ford“ model „Fokus“, vlasništvo Drobnjak Miroslava, koje se u trenutku nastajanja požara nalazilo ispred kuće vlasnika, nastao kao posljedica namjere na način što je od strane NN lica vozilo u donjem dijelu prednjeg vjetrobranskog stakla-predjelu brisača i po prednjim bočnim stranama posuto zapaljivom materijom (najvjerovatnije benzinom) koja tečnost je podesnim sredstvima zapaljena nakon čega je nastao požar na vozilu”,  navodi se u izvještaju.

O rezultatima nalaza vještaka Drobnjak je obaviješten tek 17. novembra. A u međuvremenu niko nije saslušavan, niti je preduzeta bilo koja radnja koja bi vodila ka rasvjetljavanju ovog događaja. Zbog toga se Sindikat medija Crne Gore (SMCG) 22. novembra obratio Savjetu za građansku kontrolu rada policije sa zahtjevom da provjeri primjenu policijskih ovlašćena u ovom slučaju. Takođe, Vladina Komisija za pra­će­nje po­stu­pa­nja nad­le­žnih or­ga­na u is­tra­ga­ma slu­ča­je­va pri­jet­nji i na­si­lja nad no­vi­na­ri­ma, ubi­sta­va no­vi­na­ra i na­pa­da na imo­vi­nu me­di­ja od OTD Pljevlja i Uprave policije je tražila kompletnu dokumentaciju vezanu za taj događaj kako bi se utvrdilo da li su institucije blagovremeno odradile sve što je u njihovoj nadležnosti kako bi se riješio slučaj.

 

pljevlja-automobil-dopisnika-v-novosti-foto-m-drobnjak

Na osnovu zahtjeva Savjeta Drobnjaka su 29. novembra pozvali u pljevaljsku policiju. Drobnjak je ispričao kako je saslušanje izgledalo:

„Inspektor iz Pljevalja mi je prvo rekao da dođem u 12časova jer će doći dva inspektora iz Podgorice. Kasnije mi javlja  da će inspektori kasniti pa da dođem u 13 časova. U 13h mi, nakon pola sata čekanja, kažu da ipak dođem u 15. Nakon 15 časova je počelo saslušanje. Prvo su mi kazali da sam rekao da se auto samozapalilo, iako to nije tačno. Uslijedila su pitanja sve u stilu nekog neobaveznog ćaskanja – gdje radiš, je li ti hladno…, gdje ti radi brat, gdje ti radi sestra, je li ti otac bolestan…Kad mi je rekao „je li ti otac bolestan“, a on se u septembru operisao, shvatio sam da oni imaju sve informacije o meni. Pitaju „putuješ li u inostranstvo“. Prijepolje nam je na 30 kilometara pa često idem u trgovinu, a i brat mi studira u Srbiji. Onda pitanja o ljubomori, da li sam prevario djevojku. Meni je to bilo smiješno, a oni objašnjavaju da ima dosta takvih slučajeva da neko uradi nešto iz osvete. „Imate li imanje, obrađujete li ga“… Takav razgovor je tekao jedan sat. Sve neka privatna pitanja,što me je začudilo jer ako su došli po zahtjevu Savjeta za građansku kontrolurada policije pretpostavljao sam da su trebali da ispitaju je li policija do sada radila svoj posao kako treba i ima li napretka u istrazi o paljenju auta. Nije mi bilo jasno kakve veze sa požarom i radom policije ima moja porodica“.

Ubrzo su pitanja postala ,,ozbiljnija’’?

„Onda mi jedan od inspektora kazao „Ovdje je poligraf, da li ste čuli za njega? Rekao sam da jesam, jedan inspektor mi je sa jedne, drugi sa druge, ja sam u sredini i kažu mi „Mi bismo da te ispitamo na poligraf“.

Jesu li Vam kazali da možete da odbijete to ispitivanje?

„Ne. Ja sam, kroz svoj posao, znao da sam mogao da odbijem poligraf, iako mi to nisu rekli. Isto tako sam znao da on nije dokaz na sudu. Stavili su papir ispred mene i rekli evo da potpišeš. Ja sam mogao reći neću, ali sam razmišljao zašto – nemam što da krijem, nemam dosije, nikad nisam ni privođen, ni prekršajno odgovarao, ne družim se sa kriminalcima… A da odbijem odmah bih bio sumnjiv. I ja to potpišem.

Uslijedilo je nekih 20-ak pitanja. Od njih samo su dva ili tri bila u vezi požara. Ona očigledna su bila –  jesi li ti Miroslav i živiš li i radiš u Pljevljima? A ostala tipa  – drogiraš li se, jesi li kada učestvovao u prevoženju droge, imaš li kući sakrivene droge, sakrivenog oružja… Potpisuješ li tekstove svojim imenom. Dalje, putuješ li često u inostranstvo, jesi li izvršilac kakvih krivičnih djela… Jedan set pitanja i onda kažu ajmo sada ponovo. Pomislio sam da poligraf ne reaguje, jer nemam što da krijem, pa traže ponovo. Nakon toga mi pokazuju neki trik sa kartama, kažu mi da negiram koja je karta prava. Kada me pitaju da li je ta karta dama ja kažem – da, a on tada kaže „vidiš kako sada reaguje“. Pomišljam da računaju da ću sada postati napetiji i onda kreću u novi set pitanja. Opet ista pitanja. Četvrti put isto. Tada me počnu ubjeđivati da poligraf reaguje na pitanje da li se drogiram. Pitaju me imam li što da priznam. Ja kažem ne. I opet kreću ponovo. 

Je li tu bio kraj?

Završiše tada. Skidoše sa mene opremu, i kažu mi da čekam ispred kancelarije. Čekao sam nekih desetak minuta, izlašao je načelnik kriminalistike da mi kaže da idem kući i da su dobili zahtjev od Savjeta da me primi načelnik policije i rukovodilac kriminalistike, pa će me narednih dana zvati da dođem i da popričamo.

Jesu li Vas zvali?

Jesu nakon par dana. Načelnik je bio ljubazan, rekao mi je da su dobili zahtjev. Razgovarali smo skoro dva sata. Sve ukupno to je peta izjava koju sam dao policiji i Tužilaštvu. Pitao sam za poligraf. Kazao mi je da je to interna stvar policije, da još nije dobio izvještaj, a i kad ga dobije da mi ne mogu ništa reći jer je to samo za njihovu upotrebu.  Meni je bitno da javnost zna kako se postupa sa novinarima koji koji su žrtve i kojima je nanijeta šteta i ovo govorim nadajući se da sam posljednja osoba koju isljeđuju kao da je napadač, a zapravo je žrtva.

Do sada je osim je Drobnjaka, saslušano svega nekoliko osoba na koje je on ukazao da bi mogle biti povezane sa paljenjem negovog auta. On nema podatak da li je ODT Pljevlja dao kvalifikaciju krivičnog djela niti šta je do sada urađeno kako bi se taj događaj rasvijetlio.

eu Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.