Home Blog Page 2

Evropski zakon o slobodi medija (EMFA): Šta to znači za novinare?

0

Evropski zakon o slobodi medija (EMFA) stupio je na snagu 7. maja 2024. Nova pravila će se u potpunosti primenjivati na nacionalnom nivou u svakoj državi članici EU od 8. avgusta 2025. godine.

Rečeno je da je ovo istorijski akt jer je Evropski zakon o slobodi medija, pod nazivom „EMFA“, prvi evropski propis koji se bavi svim medijima. Evropska federacija novinara (EFJ), zajedno sa drugim grupama za slobodu medija, Evropskom radiodifuznom unijom (EBU) i organizacijama civilnog društva, naporno je radila više od dve godine da postigne ambiciozan čin. Čin otporan na budućnost protiv rastućih napada na novinarstvo, novinare i medijske radnike, protiv zarobljavanja medija, sukoba interesa i za transparentnost medijskog vlasništva, državnog oglašavanja i zaštite uređivačke nezavisnosti novinara.

Iako konačni akt nije toliko ambiciozan kao što se zagovara i nekim odredbama možda nedostaje pravna sigurnost i jasnoća, EMFA je veoma važno novo evropsko zakonodavstvo. Sa svojom visokom simboličkom vrednošću za novinare i medije u EU, može doprineti zaštiti novinara i medija od neprimerenog političkog i ekonomskog uticaja.

Sada je ključno da se podigne svest o EMFA, njegovim ciljevima i novim obavezama na nacionalnom nivou kako bi se osiguralo da se ova revolucionarna uredba može u potpunosti realizovati. Da bi implementacija i sprovođenje bili što efikasniji, važna je transparentna i inkluzivna saradnja Evropske komisije, država članica i novog Evropskog odbora za medijske usluge (EMBS), koji će zameniti Evropsku regulatornu grupu za audiovizuelne medijske usluge (ERGA) . U tom smislu, biće od suštinskog značaja da nacionalni akteri, uključujući novinarske organizacije, imaju pravnu ekspertizu, resurse i volju da na najambiciozniji način implementiraju minimalne standarde koje je postavio EMFA. Član 1.3 EMFA kaže, i važno je zapamtiti, da države članice mogu usvojiti detaljnija ili stroža pravila za zaštitu slobode i pluralizma medija u mnogim oblastima obuhvaćenim uredbom, uključujući ona koja su navedena u nastavku.

Uvod Renate Schroeder, direktora EFJ.

Evropska federacija novinara (EFJ) pitala je neke stručnjake, sa kojima blisko sarađuje, šta je važno uzeti u obzir kada je u pitanju zaštita izvora i zaštita od špijunskog softvera (član 4); nezavisnost i finansijska održivost javnih medija (član 5); i transparentnost vlasništva nad medijima.

 

Na osnovu garancija teksta, kako će novinari od sada moći da štite svoje izvore?

Zaštita i poverljivost izvora ključna je tema za slobodu i bezbednost novinara, tim više što je ovo pravo ozbiljno ograničeno u nekim državama članicama EU. Član 4 EMFA navodi da je državama članicama zabranjeno da koriste bilo koji metod, kao što su pritvor, sankcije, pretresi kancelarije, instaliranje invazivnog softvera za nadzor na opremi novinara, ili druge mere prinude protiv novinara i medijskih provajdera da otkriju svoje izvore ili poverljive prepiske. Mešanje u zaštitu novinarskih izvora (ZNI) može biti opravdano samo pod veoma strogim uslovima, unapred ispitanim od strane sudskih ili drugih nezavisnih organa.

EMFA postavlja minimalni okvir za zaštitu novinarskih izvora (ZNI, što znači da zemlje članice EU mogu i treba da preduzmu dalje korake da zaštite novinarske izvore. EMFA uvodi nove mehanizme praćenja i evaluacije kako bi osigurala poštovanje Standarda EMFA koji se odnose na ZNI. Ovi standardi su zasnovani na članu 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) i članu 11. Povelje o osnovnim pravima, kao i relevantnoj sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) koja garantuje čvrstu zaštitu novinarskih izvora.

EMFA garantuje efikasnu sudsku zaštitu u slučaju bilo kakvog mešanja u ZNI ili poverljivu komunikaciju. Države članice će takođe poveriti nezavisnom organu ili telu sa relevantnom stručnošću da pomognu onim licima koja se pozivaju na svoje ZNI. Tamo gde takav organ ili telo ne postoji, ta lica mogu tražiti pomoć od samoregulatornog tela ili mehanizma.

Ovu ekspertizu je pružio Dirk Voorhoof, profesor em. Univerzitet u Gentu / Centar za ljudska prava i Pravna ljudska akademija.

 

U kojoj meri EMFA obezbeđuje nezavisnost javnih medija (JS)?

Misija javnih servisa (JS) je da informiše, obrazuje i zabavlja sve i svuda. Budući da ih finansira i kontroliše javnost, JS su tu za dobrobit društva u celini. Sa proliferacijom dezinformacija i govora mržnje u današnjem visoko digitalizovanom svetu, JS kao nezavisni izvor vesti i informacija od poverenja nikada nije bio važniji. Međutim, da bi JS bio u stanju da zaista ispuni svoju važnu društvenu, kulturnu i demokratsku ulogu, mora biti nezavisan od bilo kakvog političkog uticaja, uključujući finansijske pritiske. Dok su neke zemlje u prošlosti oklevale da primenjuju međunarodne standarde u tom pogledu, poput onih koje je uspostavio Savet Evrope, EU je sada uvela obavezujuće mere zaštite koje će JS zaštititi od neprimerenog političkog i ekonomskog uticaja. Iako države članice ostaju odgovorne za definisanje obima i detaljne organizacije svojih JS-a, EMFA zahteva od vlada da uspostave okvir koji obezbeđuje uređivačku i funkcionalnu nezavisnost JS-a.

Da bi se sprečila politizacija upravljačkih struktura JS-a, na primer, EMFA zahteva od država članica da obezbede da „procedure za imenovanje i razrešenje šefa uprave ili članova upravnog odbora (…) imaju za cilj da garantuju nezavisnost [medija javnog servisa].“ EMFA u tom pogledu predviđa da se imenovanje šefa uprave ili članova upravnog odbora mora vršiti na osnovu jasnih kriterijuma koji su unapred utvrđeni. Samo vanredne okolnosti, koje takođe treba unapred jasno definisati, mogu dovesti do njihovog razrešenja pre isteka mandata.

Važno je da se EMFA bavi rizicima koji proizilaze iz nedovoljnog finansiranja JS-a. Od država članica se zahteva da uspostave procedure koje garantuju adekvatno, održivo i predvidljivo finansiranje kako bi mediji javnog servisa mogli da ispune svoje nadležnosti i bili sposobni da inoviraju i dalje se razvijaju.

Ovu ekspertizu je obezbedio Thomas Bergmann, viši savetnik za politiku EU, Evropska radiodifuzna unija (EBU).

 

Koja su novosti u pogledu transparentnosti vlasništva nad medijima?

Transparentnost u vlasništvu nad medijima je ključna za informisanje javnosti o mogućem političkom mešanju i omogućavanje regulatorima da spreče da vlasništvo nad medijima bude preterano koncentrisano u rukama premalo vlasnika, što rezultira smetnjom demokratskoj debati.

Međutim, EMFA nije uspela da obezbedi snažne mere zaštite u pogledu transparentnosti u vlasništvu medija. Regulativa zahteva da se objave ime i kontakt podaci direktnih i indirektnih vlasnika koji imaju mogućnost da utiču na poslovanje i donošenje odluka. Takođe je potrebno objavljivanje njihovih imena kao stvarnih vlasnika i ukupnog iznosa državnog oglašavanja primljenog svake godine. Stručnjaci za slobodu medija su se u velikoj meri složili da EMFA nije dovoljno čvrts u tom pogledu, što ostavlja prostor za skrivanje vlasničke strukture od javnosti i mogućeg ekonomskog ili političkog uticaja.

Evropski parlament je ranije preporučio široko otkrivanje informacija o političkoj pripadnosti i drugim stvarnim vlasnicima medijskih preduzeća kako bi se podstakla odgovornost i transparentnost. U poređenju sa EP verzijom, konačna verzija EMFA pokazuje značajnu regresiju.

Nacionalni regulatorni organi ili druga nadležna tela treba da razviju baze podataka o vlasništvu nad medijima koje sadrže ažurne i lako dostupne informacije o stvarnim vlasnicima sa ograničenim skupovima podataka. Štaviše, Komisija bi trebalo da obezbedi smernice za omogućavanje pristupa informacijama o vlasničkoj strukturi pružalaca medijskih usluga i uspostavljanje baze podataka o vlasništvu nad medijima na nivou EU. EMFA je propustila priliku da uvede stroge zahteve za transparentnost, ali snažna pravila za implementaciju podržana pravilnom primenom mogu da stvore značajnu transparentnost stvarnog vlasništva nad medijima širom EU.

Ovu ekspertizu je obezbedila Eva Simon, viši službenik za zastupanje u Uniji za građanske slobode za Evropu.

 

Na koji način će mere o uređivačkoj nezavisnosti ponuditi novinarima veću slobodu u svakodnevnom radu?

Član 6 koji se bavi obavezama pružalaca medijskih usluga, a posebno uređivačkom nezavisnošću, po našem mišljenju, nije dovoljno jak. Prvo, u pitanju su samo medijske organizacije koje pružaju vesti i aktuelnosti, a formulacija nije precizna. Kaže „oni će preduzeti mere koje smatraju odgovarajućim u cilju garantovanja nezavisnosti uređivačkih odluka“. Drugo, tekst govori o „uredničkim odlukama“, ali nije jasno na kom nivou. U nekim zemljama to može biti korisno sredstvo za sprovođenje uredničkog statuta ili smernica.

Preporuka Komisije (EU) 2022/1634 od 16. septembra 2022. o internim garancijama za uređivačku nezavisnost i transparentnost vlasništva u medijskom sektoru je koristan katalog najbolje prakse koji treba da pomogne da se mediji motivišu da uspostave samoregulatorna tela i uređivačke statute, ombudsmane itd. Ali nema obaveze.

Članak takođe zahteva od pružalaca medijskih usluga da „obezbede otkrivanje svakog stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa koji može uticati na pružanje vesti i sadržaja o aktuelnim događajima. Opet govori samo o otkrivanju i ne zabranjuje takav sukob interesa.

Pozitivno u recitalima je činjenica da se kaže: „Uređivačka nezavisnost je posebno važna za pružaoce medijskih usluga koji pružaju vesti i aktuelne događaje s obzirom na njihovu društvenu ulogu kao javnog dobra“.

Ovu ekspertizu je obezbedila Renate Schroeder, direktorka EFJ.

 

Izvor: EFJ 

EU poziva na oslobađanje beloruskog novinara Gnjota u Srbiji

0
slika: canva

Evropska unija poziva na oslobađanje beloruskog novinara, reditelja i opozicionog aktiviste Andreja Gnjota, koji je u Srbiji u riziku od ekstradicije u Belorusiju, saopšteno je za Radio Slobodna Evropa (RSE) 14. juna.

Do reakcije Brisela dolazi dan nakon što je objavljeno da je Viši sud u Beogradu doneo rešenje o izručenju Gnjota Belorusiji. Zvanični Minsk ga traži pod optužbama za navodnu poresku utaju, koje ovaj novinar i opozicioni aktivista smatra politički motivisanim.

Rešenje Višeg suda u Beogradu nije pravosnažno, a Gnjotovi branioci najavili su žalbu. On za to vreme boravi u kućnom pritvoru.

„Postoje dovoljno razloga da verujemo da je nalog za hapšenje gospodina Gnjota motivisan političkim razlozima i da bi se suočio sa političkom represijom i lošim postupanjem ukoliko bi bio izručen Belorusiji“, navodi se u odgovoru portparola Evropske unije Petera Stana za RSE.

EU, kako je saopšteno, sa zabrinutošću prati ovaj slučaj.

„Očekujemo da će slučaj gospodina Gnjota biti pažljivo ispitan u skladu sa međunarodnim zakonima o ljudskim pravima i standardima EU, i nastavljamo da pozivamo na njegovo oslobađanje“, zaključuje se u odgovoru.

 

Ambasada SAD prati slučaj

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Beogradu je za RSE saopštila da prati slučaj.

„Ovo je sudski postupak koji je u toku i Ambasada ga pomno prati“, navodi se u pisanom odgovoru.

Na oslobađanje Gnjota je u Srbiji pozvalo Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), apelujući na institucije da ponište rešenje o njegovoj ekstradiciji.

NUNS smatra da postoji bojazan da će on biti izložen nehumanom postupanju i mučenju u zatvoru u Belorusiji, navodeći da su optužbe protiv Gnjota „krajnje sumnjive“.

„Apelujemo i na ministarku pravde Maju Popović da, ukoliko Apelacioni sud potvrdi rešenje o izručenju Gnjota Belorusiji, iskoristi svoje zakonske mogućnosti i spasi novinara“, poručuju iz NUNS-a.

Kako je RSE objavio 13. juna, Viši sud u Beogradu je 31. maja doneo prvostepeno rešenje o izručenju Gnjota Belorusiji, u kome je navedeno da su se stekle zakonske pretpostavke za ekstradiciju, i u toku je njegovo uručenje stranama u procesu.

Beloruske vlasti od Srbije traže ekstradiciju Gnjota nakon što je 30. oktobra 2023. uhapšen na aerodromu u Beogradu, po poternici Interpola raspisanoj na zahtev Minska zbog navodne utaje poreza.

Gnjot je sedam meseci bio u pritvoru, a od 5. juna odlukom Apelacionog suda premešten je u kućni pritvor.

Gnjot je negirao optužbe za utaju poreza na osnovu kojih ga beloruske vlasti potražuju od Srbije.

„Ova krivična prijava politički je motivisana. Neosnovana je i lažna. Beloruski režim izlaže surovoj represiji svakoga ko mu se suprotstavi“, izjavio je Gnjot ranije pred sudom u Srbiji.

Viši sud je ranije već donosio odluku o izručenju, koje je Apelacioni sud ukinuo početkom marta.

Predmet je tada vraćen na ponovno odlučivanje zbog, kako je navedeno, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba krivičnog postupka.

 

Gnjot otišao iz Belorusije kao kritičar režima

Gnjot je 2020. otišao iz Belorusije na Tajland nakon što je kritikovao beloruski režim i učestvovao u protestima posle predsedničkih izbora u Belorusiji 2020. na kojima je pobedu proglasio Aleksadar Lukašenko koji je na vlasti u toj zemlji od 1994. godine.

Gnjot je pred sudom rekao da vlast Lukašenka želi da ga kazni zbog angažmana protiv beloruskog režima, prvenstveno jer je, kako je rekao, jedan od osnivača nevladine organizacije Slobodno udruženje sportista Belorusije (SOS BY).

Udruženje SOS BY osnovano je u avgustu 2020. posle predsedničkih izbora u Belorusiji koje je međunarodna zajednica okarakterisala kao nedemokratske.

Ta organizacija javno je tražila poništavanje izbora, Lukašenkovu ostavku i oslobađanje građana uhapšenih na demonstracijama protiv režima.

Obaveštajna služba Belorusije 2022. godine označila je SOS BY kao „esktremističko“ udruženje, što Zapad vidi kao sistemski instrument beloruskih vlasti za progon političkih neistomišljenika.

Zapadne države, beloruska opozicija i nevladine organizacije Lukašenka optužuju za brutalno kršenje ljudskih prava i represiju nad političkim protivnicima.

Nakon spornih izbora 2020. i nasilja nad opozicionim demonstrantima Evropska unija uvela je sankcije beloruskoj vlasti.

Izvor: Radio slobodna Evropa

NUNS: Zahtevamo od vlasti da ne izručuje Andreja Gnjota Belorusiji

0

Viši sud u Beogradu ponovo je odlučio da beloruski novinar i aktivista Andrej Gnjot bude izručen Belorusiji koja ga traži zbog navodne utaje poreza, međutim, postoji osnavana sumnja da se on zapravo traži zbog svog aktivizma.

Advokat koji zastupa Andreja Gnjota pred srpskim sudovima Filip Sofijanić kaže za NUNS da će odbrana podneti žalbu Apelacionom sudu u ponedeljak.

“Ne postoji neki rok u kome Apelacioni sud treba da odluči o tome, ali predviđam da će biti jedno mesec i po dana. Ukoliko bude doneta odluka o izručenju, na kraju ministar pravde ima mogućnost da spreči izručenje ukoliko ne potpiše dokument i to bi bila krajnja instanca“, kaže advokat Sofijanić.

Nezavisno udruženje novinara Srbije apeluje na Apelacioni sud da poništi rešenje Višeg suda i oslobodi Andreja Gnjota, jer postoji bojazan da će on biti izložen nehumanom postupanju i mučenju u zatvoru u Belorusiji, ali i zbog toga što su optužbe krajnje sumnjive. Apelujemo i na ministarku pravde Maju Popović da, ukoliko Apelacioni sud potvrdi rešenje o izručenju Gnjota Belorusiji, iskoristi svoje zakonske mogućnosti i spasi novinara.

Podsetimo, Gnjot je priveden po dolasku u Srbiju, 30. oktobra 2023. na osnovu međunarodne poternice koju je Interpol izdao na zahtev vlasti u Belorusiji zbog navodne optužbe za utaju poreza.

U međuvremenu, njegov advokat je 3. novembra podneo zahtev za brisanje Gnjotovih podataka Komisiji za kontrolu dosijea Interpola. U februaru 2024. Interpol je privremeno blokirao pristup Gnjotovim podacima u svojoj bazi podataka, a prema saznanjima NUNS-a, proces pred srpskim organima sada se vodi na osnovu bilateralne saradnje Srbije i Belorusije.

Prema podacima Beloruskog udruženja novinara (BAJ), Belorusija je i dalje najveći evropski zatvor za novinare, sa 36 medijskih radnika koji su trenutno iza rešetaka. Ova zemlja takođe ima najveću stopu zatvorenih novinara po glavi stanovnika na svetu.

Nezavisno udruženje novinara Srbije

Beograd, 14. jun 2024.

Stevanović: Tužba Radonjića šok za sve i nastavak progona Ćuruvije

0

„Ova tužba predstavlja šok za sve“, ocenila je za „Vreme“ izvršna direktorka fondacije „Slavko Ćuruvija“ Ivana Stevanović

Izvršna direktorka fondacije „Slavko Ćuruvija“ Ivana Stevanović je ocenila za „Vreme“ da tužba Milan Radonjića predstavlja „šok za sve“.

Ponovila je da je ova tužba je posledica atmosfere u društvu koju kreira vlast.

„Zarobljena država ne razrešava i ne kažnjava zločine činjene za njen račun i u njeno ime. Nasilje i zločin se veličaju i ohrabruju, a zločinci slave kao heroji. Svaka vrsta kritike na račun sadašnjih i prošlih grehova vlasti se najbrutalnije guši“, saopšteno je iz fondacije „Slavko Ćuruvija“.

Kako je navedno, tužba Radonjića nastavak progona Slavka Ćuruvije, 25 godina nakon što je ubijen.

„Slavko Ćuruvija fondacija će nastaviti da neguje sećanje na novinara čije ime nosi, ali i da insistira na kažnjavanju svih napada na novinare. Najpre oslobađajućom presudom, a sada i zastrašivanjem tužbama, takvi napadi se ohrabruju. Na to ne pristajemo“, stoji u saopštenju fondacije.

Podsetimo, bivši načelnik beogradskog centra Resora državne bezbednosti, Milan Radonjić, jedan od četvorice optuženih za ubistvo Slavka Ćuruvije koji su u februaru oslobođeni odlukom Apelacionog suda, tužio je Slavko Ćuruvija fondaciju zbog saopštenja u kome smo izrazili neslaganje sa tom presudom. Zbog povrede ugleda i časti, Radonjić od Fondacije traži odštetu od 500.000 dinara.

 

Gunjić: Zaprepašćujući čin

Tužbu smatra pritiskom i pokušajem zastrašivanja i Perica Gunjić, glavni i odgovorni urednik Cenzolovke, portala koji se bavi temama od značaja za slobodu medija i čiji je osnivač ova fondacija.

„To je jedan zaprepašćujući čin, da oni tuže fondaciju. To je šokantno. I najavljeno je da će nastaviti sa tužbama. Iza fonadacije stoji ćerka Slavka Ćuruvije, a ubijen je njen otac“, podseća Gunjić.

Nada se da će doći reakcija državnih institucija.

„Očekujem da sud odbaci ovakve tužbe, ali nisam siguran da će se to dogoditi. U državi u kojoj živimo i sa sudstvom koje imamo, možemo da očekujemo ono što se događalo drugim medijima, odnosno da fondacija bude drakonski kažnjena zbog slobode koju su uzeli na sebe“, kaže sagovornik „Vremena“.

Ističe da je poenta u daljem zastrašivanju medija.

„Kao da su se ponovo pojavile one snage iz devedesetih godina koje su terorisale društvo, i koje su dobile novu snagu“, zaključuje Gunjić.

Izvor: Vreme

Article 19: Sloboda izražavanja u Srbiji među najgorima u Evropi, medijske slobode se neprestano podrivaju

0
izvor: pixabay

Prema slobodi govora, Srbija je svrstana među države sa ograničenom slobodom izražavanja. Od 2012. naša zemlja neprestano pada, ni u jednoj od 25 kategorija nije zabeležila napredak. U Evropi su lošije plasirane samo Ukrajina, Turska, Rusija i Belorusija

U ovogodišnjem Izveštaju o slobodi izražavanja u svetu  (The Global Expression Report), međunarodne organizacije Article 19, Srbija se nalazi na  90. mestu od 161 zemlje, i najlošije je plasirana u odnosu na ostale zemlje iz okruženja.

Prema slobodi govora, Srbija je među najgorim u Evropi – ispod nas na listi su samo Ukrajina (99), Turska (139), Rusija (148) i Belorusija (158).

U gornjem delu tabele su sve zemlje regiona, osim Mađarske (88) – Slovenija (na 32. mestu), Grčka (40), Bugarska (42), Kosovo (46), Crna Gora (48), Rumunija (56), Hrvatska (57), Bosna (64), Albanija (66)…

Države su svrstane u pet kategorija: otvorene, manje ograničene, ograničene, visoko ograničene i krizne.

Srbija je u grupi zemalja u kojima je sloboda izražavanja ograničena. Društvo nam na listi tik ispred nas prave Haiti (87), Mađarska (88) i Maldivi (89), a slede Madagaskar (91), Mozambik (92) i Liban (93).

O načinima merenja slobode izražavanja u svetu i razlozima zbog kojih je Srbija tako loše plasirana u ovogodišnjem izveštaju, razgovarali smo sa Davidom Dijaz-Hogeiksom, programskim direktorom Article 19.

Pre nego što se priključio ovoj organizaciji pre više od 10 godina, Dijaz je bio u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji tokom i nakon oružanih sukoba devedesetih, radeći uglavnom za OEBS. Tada je naučio i srpsko-hrvatski.

 

Cenzolovka: Zašto se Srbija u vašem izveštaju o slobodi izražavanja nalazi na 90. mestu?

 

David Dijaz-Hogeiks: Srbija je u ovogodišnjem izveštaju zauzela 90. mesto, sa ocenom 51, čime je svrstana u kategoriju zemalja sa „ograničenim slobodama izražavanja”. Doživela je veliki pad, pošto se od 2012. godine pomerila naniže za cela 24 poena.

U proteklih 10 godina pogoršao se niz indikatora koji govore o slobodi izražavanja, pre svega onih koji se odnose na slobodu medija. Novinari se danas više uznemiravaju, dok je cenzura vlasti veća. Smanjena su i prava na mirno okupljanje, organizacije civilnog društva imaju više problema.

 

DANSKA NA VRHU, SEVERNA KOREJA POSLEDNJA 

Prva tri mesta na ovogodišnjoj listi Article 19 zauzimaju Danska, Švajcarska i Švedska. U prvih 10 su i Belgija, Estonija, Norveška, Finska, Irska, Nemačka i Island.

Portugalija je 11, Španija 16, Češka 17, Italija 18, Francuska 22, Holandija 26, Sjedinjene Države 26, Velika Britanija 33, Izrael 58, a Palestina 117.

Na dnu liste su Nikaragva, Eritreja i Severna Koreja. Tu su i neke od onih koje Vučićev režim smatra bliskim i prijateljskim – Kina (156) i Ujedinjeni Arapski Emirati (143).

 

Zvaničnici demonizuju nezavisne medije

 

Cenzolovka: Šta izveštaj govori o stanju slobode izražavanja i medijskim slobodama u Srbiji?

Dijaz-Hogeiks: Medijske slobode se ozbiljno podrivaju u Srbiji. Zvaničnici demonizuju nezavisne medije, čime se podstiče mržnja i dovodi do eskalacije pretnji i povećanja broja napada na novinare.

Novinari, među kojima su Ana Lalić Hegediš i Dinko Gruhonjić, dobijali su pretnje smrću sa ciljem da se zastraše i ućutkaju.

Suočeni su sa napadima bez presedana, kao i sa činjenicom da su ovim povodom vlasti bile potpuno neaktivne. Naši partneri iz udruženja Media Freedom Rapid Response obezbedili su privatnu zaštitu novinarima. Ova organizacija je prvi put preduzela jedan takav korak.

Medijski sektor je izuzetno polarizovan, što dovodi do gubitka poverenja građana u to da mediji zastupaju javni interes. Takođe, 29. maja novinara Radara Vuka Cvijića napao je na ulici u Beogradu Milan Lađević, suvlasnik i izdavač provladinog tabloida Srpski telegraf.

Prošlo je 25 godina od brutalnog ubistva Slavka Ćuruvije. Sa nerešenim ubistvima Milana Pantića 2001. godine i Dade Vujasinović 1994, nastavlja se nekažnjivost za počinjene zločine i povećavaju se rizici sa kojima se suočavaju novinari.

Vlasti moraju hitno da preduzmu konkretne i odlučne korake kako bi odgovorne za ubistva, kao i sve druge zločine počinjene nad novinarima, pozvali na odgovornost.

Nastavlja se sa pravnim maltretiranjima istraživačkih novinara, branitelja ljudskih prava, i aktivista kroz strateške tužbe protiv javnog interesa (SLAPP).

Ne tako davno, dvoje novinara KRIK-a je targetirano, po njihovom mišljenju, na ovaj način, od strane više sutkinje, a zbog toga što su objavili istraživanje transparentnosti Presudi ko sudi. Pored finansijske kompenzacije, sudija traži dvogodišnju zabranu rada i 10 meseci zatvora za novinare.

Stevan Dojčinović, glavni urednik KRIK-a, označio je ovu poslednju tužbu kao verovatno ‘najveći pritisak na Krik do sada’. Ovo nije prvi put da je KRIK targetiran sudskim tužbama od strane pripadnika vlasti ili biznismena.

Ova i slične tužbe imaju za cilj da uznemire novinare i ostale koji se bave nadgledanjem vlasti i da iscrpe ograničene resurse medijskih kuća, te da ih zastraše i ućutkaju.

 

Srbija 10 godina bez napretka

 

Cenzolovka: Da li postoje oblasti u kojima Srbija napreduje?

Dijaz-Hogeiks: U poslednjih 10 godina Srbija nije zabeležila napredak ni po jednom indikatoru.

 

Cenzolovka: Kako biste ocenili položaj Srbije u odnosu na države regiona?

Dijaz: U najnovijem Izveštaju o globalnom izražavanju, Srbija je rangirana niže od drugih zemalja u regionu, kao što su Kosovo (46), Crna Gora (48), Hrvatska (57), Bosna i Hercegovina (64) i Severna Makedonija (68).

Ako posmatramo posebno parametre kao što su cenzura i uznemiravanje novinara, Srbija je takođe niže rangirana u poređenju sa navedenim zemljama regiona.

 

Cenzolovka: Kakvi su trendovi u svetu kada su u pitanju medijske slobode i bezbednosti novinara?

Dijaz-Hogeiks: Sloboda štampe je i dalje na udaru širom sveta. Prošle godine 29 zemalja je na našoj listi palo u pogledu medijskih sloboda, a samo 12 je napredovalo. U protekloj deceniji, razlika je još veća – 94 zemlje su zabeležile pad medijskih sloboda, dok je samo 29 zabeležilo napredak.

 

KAKO JE LISTA NAPRAVLJENA 

Međunarodna organizacija Article 19 od 2017. svake godine objavljuje Izveštaj o globalnom izražavanju (The Global Expression Report). Izveštaj je baziran na više od 600 indikatora, koji su podeljeni u 25 različitih kategorija.

Prema Article 19, ovaj način merenja najviše odgovara širokom i holističkom pogledu na slobodu izražavanja. Fokusiran je na prava svakog čoveka da se slobodno izrazi, bez obzira na ulogu koju ima u društvu – od slobode objavljivanja na mrežama do prava na protest i pristup informacijama.

Izveštaj prati slobodu izražavanja u 161 zemlji. Svaka dobije između 0 i 100 poena, koji je svrstavaju u pet kategorija.

U okviru kategorije medijskih sloboda razmatraju se i različite vrste napada na novinare, kao što su fizički napadi, ubistva, hapšenja, pretnje tužbama, istražuje se cenzura medija ili u kojoj meri pripadnici društvene elite iskorišćavaju politički sistem za cenzuru govora na internetu.

 

Izvor: Cenzolovka

Danas saznaje: Sud doneo odluku da Srbija izruči novinara Andreja Gnjota Belorusiji, sledi žalba

0
Foto: NUNS

Viši sud u Beogradu doneo je odluku 31. maja o izručenju beloruskog novinara Andreja Gnjota koji se nalazi u kućnom pritvoru u Srbiji, saznaje Danas.

Novinara i protivnika beloruskog režima Andreja Gnjota, beloruske vlasti traže zbog navodne utaje poreza.

List Danas imao je uvid u prvostepenu presudu Višeg suda o izručenju.

Gnjot se od nedavno nalazi u kućnom pritvoru u Srbiji, dok je pre toga bio sedam meseci u Centralnom zatvoru u Beogradu.

Na ročištu u Apelacionom sudu u Beogradu, održanom u februaru Gnjot se izjasnio da nije saglasan sa tim da bude izručen Belorusiji, strahujući da ga tamo čeka progon.

Filip Sofijanić, zastupnik beloruskog novinara, kaže za Danas da su takvu odluku očekivali.

„Mi imamo pravo žalbe u roku od tri dana“, kaže Sofijanić i dodaje da će žalba biti uručena u zakonskom roku.

Izvor: Danas

 

Neuspelo izmirenje KRIK-a i sudije Apelacionog suda: Kako će suđenje uticati na novinare i slobodu izražavanja

0
Snimak ekrana: N1

Izmirenje novinara KRIK-a i sudije Apelacionog suda i njenog supruga danas nije uspelo, jer urednik istraživačkog portala nije prihvatio uslov koji mu je postavila sudija koja ga i tuži, kako bi odustala od tužbe. Zbog toga, suđenje protiv KRIK-a počinje u septembru.

U zgradu suda Dušanka Đorđević, apelacioni sudija i njen suprug Aleksandar, beogradski advokat nisu došli služebeno, već privatno. Pred sudnicom čekao ih je glavni urednik KRIK-a Stevan Dojčinović. Imali su zakazano izmirenje, jer su Dojčinovića i njegovu koleginicu tužili po privatnoj krivičnoj tužbi.

Kamera N1 nije ih snimila ni pre ni posle ročišta. Bilo je očekivano, jer sama sudija ne želi da se praktično ni njeno ime ne pomene na sajtu medija koji izveštava o kriminalu i korupciji, ali i o sudskim postupcima u toj oblasti.

Medijacija je bila neuspešna, stranke se nisu izmirile. Sudija je uz javno izvinjenje tražila da se i svi njeni podaci obrišu sa sajta KRIK-a, pa i iz baze o imovini sudija. Urednik KRIK-a to nije prihvatio, jer ono što važi za 50 drugih sudija, važi i za sudiju Đorđević, koja ih je jedina tužila. Budući da je ovo prvi put da viokopozicionirana sudija tuži novinare, advokatica tuženih napominje da je ovo jedinstven slučaj.

„Svakako ima efekat i na druge novinare koji će se baviti ovom za nas jako značajnom temom. Ne možemo isključiti kao efekat pitanje samocenzure, što je jedan od najopasnijih sredstava kada se govori o suzbijanju slobode izražavanja“, smatra advokatica KRIK-a Kruna Savović.

KRIK je u bazi podataka „Prosudi ko sudi“ objavio podatke o profesionalnom napredovanju i sudijskim funkcijama Dušanke Đorđević, zatim kako je vodila sudske postupke i koliko nekretnina ima zajedno sa suprugom. Zato, traži po deset meseci zatvora za novinare KRIK-a ali i čak dve godine zabrane rada.

„Oni se brane, znači oni ne napadaju novinare, slobodu medija i tako dalje. Naprotiv oni se brane. Bili su prinuđeni da pokrenu ove postupke zato što su oni napadnuti od strane medija na nezakonit način i na jedini legitam način su odlučili da zaštite svoja prava“, rekla je advokatica sudije i njenog supruga Valentina Đurđević.

Brojna domaća i međunarodna novinarska udruženja ovakvu tužbu ocenjuju kao pritisak na medije, zastrašivanje i ućutkivanje.

Izvor: N1

Koalicija za slobodu medija: Osuđujemo pritisak na slobodu govora i pokušaj da se ućutka kritika

0

Bivši načelnik beogradskog centra Resora državne bezbednosti, Milan Radonjić, jedan od četvorice optuženih za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije koji su u februaru oslobođeni odlukom Apelacionog suda, tužio je Slavko Ćuruvija fondaciju zbog saopštenja u kome je Fondacija izrazila neslaganje sa tom presudom. U međuvremenu, pojavile su se nezvanične informacije da će biti podnete tužbe i protiv medija. Koalicija za slobodu medija osuđuje ovaj pritisak na slobodu govora i pokušaj da se ućutka svaka kritika jednog režima.

Nakon objavljivanja odluke Apelacionog suda, 2. februara ove godine, reagovale su mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Iz Slavko Ćuruvija fondacije tada su se oglasili saopštenjem u kome je navedeno da “su oslobođeni oni koji su ubili novinara koga je tajna služba prisluškivala i pratila pre samog zločina, čije je ubistvo najavljeno na državnoj televiziji, sa kim su se obračunavali najviši državni zvaničnici, o kome su u državnim medijima plasirane monstruozne laži, čiju je imovinu država uništila, a njegove saradnike proganjala”.

Iako nigde u saopštenju nisu pomenuta imena optuženih, Milan Radonjić odlučio je da putem Suda traži da mu Fondacija isplati 500.000 dinara zbog povrede ugleda i časti.

Slavko Ćuruvija ubijen je pre 25 godina, za taj zločin niko nije odgovarao, a sada se pokušavaju ućutkati glasovi koji podsećaju da nijedan slučaj ubistva novinara u Srbiji nije rešen.

Na suđenju za ubistvo Slavka Ćuruvije načinjeno je mnogo namernih i nenamernih propusta, što je pokazalo da ova vlast nije sposobna ili ne želi da se obračuna sa kriminalizovanim delovima tajne službe, koji su odgovorni za brojne zločine.

Nećemo dozvoliti da nas ovi pritisci obeshrabre i nastavićemo da se borimo protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima.

Koaliciju za slobodu medijia čine: Asocijacija medija, Asocijacija onlajn medija (AOM), Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Poslovno udruženje Asocijacija lokalnih i nezavisnih medija „Lokal Pres“, Slavko Ćuruvija fondacija i GS KUM Nezavisnost

Beograd, 12. jun 2024.

Novinar iz Loznice: Bivši policajac koji me je napao pre 13 godina odbija da plati sudske troškove

0
slika: Daniel Bone/Pixabay

Novinar iz Loznice Vladimir Mitrić, koji 18 godina živi pod policijskim obezbeđenjem, izjavio je danas da je, kako je naloženo rešenjem javnog izvršitelja, obezbedio bravara i dva svedoka, kako bi bila popisana imovina bivšeg policajca koji 13 godina nakon što je osuđen za napad na Mitrića odbija da plati sudske troškove, saopštilo je Udruženje novinara Srbije (UNS).

„Danas sam obezbedio dva svedoka i bravara i došli smo na izvršenje. Dužnik je odbio izvršenje, a prethodni put niko nije bio kod kuće. Moji troškovi, ali i neprijatnosti, ne prestaju. Izvršitelj mi je zapretio da će, ako ne obezbedim svedoke i bravara, postupak biti obustavljen“, naveo je Mitrić za sajt UNS-a.

Na ovaj način, osuđeni bivši policajac, kaže Mitrić, dobija dovoljno vremena da imovinu prevodi na druge osobe.

Nesumnjivo je, da i danas ima zaleđinu tamo gde ne bi smeo da je ima, što me zabrinjava, rekao je Mitrić.

Novinar iz Loznice uveren je da bivši policajac ne samo da je ostao dužan njemu, već da ni državi nije platio troškove po sudskim predmetima.

„Od predsednika Osnovnog suda u Loznici, Dragana Cvetinovića, svojevremeno sam tražio odgovore koliko je troškova platio državi, ali je odgovor izbegnut“, navodi on.

Inače, Mitrić je 12. septembra 2005. godine pretučen u ulazu u zgradu u kojoj živi. Napad je usledio nakon serije verbalnih pretnji i uništavanja njegovog automobila.

Kako je rekao ranije za UNS, pretučen je „na samo desetak koraka od bašte pune gostiju u kojoj su bila četiri policajca, u civilu, van dužnosti i, kako se kasnije ispostavilo, dvojica ljudi koji su označeni kao ’česta policijska operativna veza“.

Zbog ovog događaja dodeljeno mu je policijsko obezbeđenje, pod kojim živi 18 godina. Napad je, kako smatra, od početka bio povezan sa njegovim novinarskim radom zbog činjenica koje je objavljivao i zbog toga što je bio „kost u grlu mnogima“.

„Ovo što se meni dogodilo nipošto nije samo lokalni incident, jer znam o čemu sam sve izevštavao. Pisao sam o brojnim temama – od eksploatacije peska i šljunka na Drini, do trgovine narkoticima, kriminala i prizvodnje sirćetne kiseline u Bijeljini“, rekao je Mitrić.

Izvor: N1