PODGORICA, 17.11.2023. – Tokom 2021. u Višem državnom tužilaštvu Podgorica formirana su, a potom i arhivirana tri predmeta, te provjeravane brojne informacije i podaci, koji nijesu doveli do toga da se dođe do novih dokaza o počiniocima i nalogodavcima ubistva urednika “Dana” Duška Jovanovića, pišu “Vijesti”.
Predmete formirane nakon ubistva Jovanovića – prvi nakon zločina u maju 2004. godine i potom još nekoliko od 2013. do 2022. godine dužilo je nekoliko tužilaca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
To se, između ostalog, navodi u izvještaju rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Podgorica Lepe Medenice, o postupanju tužilaca u predmetima formiranim nakon ubistva urednika “Dana”, a koji razmatra Tužilački savjet.
Medenica je navela da je tokom 2021. prvi predmet sačinjen 12. marta pod oznakom 151/21, a povodom informacije koju je tadašnji vicepremijer Dritan Abazović iznio na sastanku “vezano za saznanje da jedno pritvoreno lice u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu posjeduje određena saznanja koja bi mogla biti od značaja za rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića”.
“Po dobijenoj informaciji istog dana, odmah nakon sastanka, bez odlaganja, od strane dežurnog tužioca Vučinića prikupljena su obavještenja od pritvorenog lica, kojom prilikom je naveo da ne želi, niti pristaje na takav vid saslušanja, već je naveo da želi da neformalno saopšti neke stvari pod uslovom da se njemu izađe u susret za nešto što nije uradio, a za šta je optužen i zbog čega se nalazi u zatvoru. Tako da je 18.03.2021. godine sačinjena službena zabilješka o postupanju po navedenoj informaciji, gdje se konstatuje da tužilaštvo nalazi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, sa kojih razloga je predmet arhiviran”, navodi Medenica.
Mediji su tada objavili podatke da je Ljubo Bigović, osuđeni za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, pismom obavijestio tadašnjeg potpredsjednika Vlade da ima određena saznanja o ubistvu urednika “Dana”.
Tri dana nakon prvog, formiran je novi predmet u martu 2021. a u kojem je postupala tužiteljka Ivanović-Đerić.
“Iz spisa proizilazi da je od strane policijskih službenika, sačinjen zapisnik o obavještenju prikupljenom od građanina D. K. iz Sombora, koji je dao određene informacije o mogućim nalogodavcima u vezi sa ubistvom novinara Duška Jovanovića. Postupajući po navedenom obavještenju preduzete su neophodne mjere i radnje, dato je više usmenih i pisanih naloga Upravi policije. U svojstvu svjedoka saslušana su tri lica, izvršeno je grafološko vještačenje i neuropsihijatrijsko vještačenje lica, te se analizom prikupljenih dokaza došlo do zaključka da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja”, piše u izvještaju.
Polovinom aprila 2021. formiran je novi predmet 265/21, kojim je zadužena tadašnja dežurna tužiteljka Maja Jovanović, takođe povodom dopisa Abazovića, a povodom saznanja od “istog pritvorenog lica”.
“U navedenom predmetu se postupalo hitno i istog dana upućen je poziv Upravi za izvršenje krivičnih sankcija za dovođenje pritvorenog lica na saslušanje u svojstvu svjedoka i istog dana obavljeno je njegovo saslušanje u navedenom svojstvu, koji je tom prilikom istakao da je spreman da saopšti određena pouzdana saznanja koja posjeduje vezano za ubistvo Duška Jovanovića, pod određenim uslovima koje nije saopštio i da bi te informacije podijelio sa tužilaštvom tek nakon što budu ispunjeni njegovi uslovi, te je tom prilikom istakao da osim priče, nema konkretne dokaze jer je prošlo mnogo vremena”, navodi Medenica.
Tada je u svojstvu svjedoka saslušan i Dritan Abazović, koji kako se navodi u izvještaju “tužilaštvu nije pružio nikakva konkretna saznanja”.
“Kako se protiv navedenog pritvorenog lica vodi postupak zbog ubistva policijskog službenika Slavoljuba Šćekića, koji postupak se vodi od strane SDT-a to ovo tužilaštvo nije nadležno, niti ima ovlašćenja da odlučuje o eventualnim zahtjevima i uslovima u smislu privilegija. Ovaj predmet je arhiviran 4. februara 2022. godine”, navodi se u izvještaju.
Povodom 2. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima, članice mreže SafeJournalists pokrenule su kampanju #NeOklijevajPrijavi. Cilj kampanje je da se podigne svijest o problemu nekažnjivosti napada na novinare, koji je prisutan u svim zemljama Zapadnog Balkana i da se novinari ohrabre i prijave sve vrste napada koji su u vezi sa njihovim radom.
Na teritoriji Zapadnog Balkana u poslednjih 30 godina tokom rata 110 lokalnih novinara izgubilo je živote. U vremenima bez rata, život je izgubilo pet novinara. Samo dva slučaja su riješena pravosnažnom presudom.
Novinari su zbog svog posla izloženi prijetnjama i napadima, a zbog malog broja riješenih slučajeva, često odustaju od prijavljivanja. Kako bi ohrabrili novinare da ipak prijave napade, SafeJournalists mreža pokrenula je kampanju #NeOklevajPrijavi. Od danas će na sajtu SafeJournalists.net novinari iz Albanije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Severne Makedonije, Kosova i Srbije moći da prijave napade. Pored prijave, na sajtu se mogu naći i informacije o kontakt osobama za novinare iz tužilaštva i policije za one države koje ih imaju.
Iako je u proteklom periodu mali broj slučajeva pravosnažno okončan osuđujućim presudama, jako je važno da novinari ne budu obeshrabreni i da nastave da prijavljuju sve vrste napada nadležnim institucijama i novinarskim udruženjima jer samo tako se možemo izboriti za bolje i bezbjednije okruženje.
Takođe, bitno je da ukažemo javnosti na značaj posla koji novinari obavljaju u javnom interesu kako bi dobili veću podršku, jer novinari su oči i uši demokratije, njeni čuvari i produžena ruka građana.
I novinari širom sveta se suočavaju sa pretnjama po sopstvenu bezbjednost. Međunarodne organizacije su prepoznale taj problem i na razne načine pokušavaju da poboljšaju uslove u kojima oni rade. Tako je početkom oktobra, Savet Evrope pokrenuo kampanju na cijelom kontinentu koja se vodi pod sloganom „Novinari su važni“ (“Journalists matter”). Glavni cilj kampanje je unapređenje bezbjednosnih uslova u kojima novinari rade širom Evrope, posebno kroz usvajanje i sprovođenje nacionalnih akcionih planova za zaštitu novinara i unaprijeđenih pravnih i institucionalnih standarda. Drugi ključni ciljevi kampanje su uspostavljanje djelotvornih pravnih ljekova na nacionalnom nivou za rješavanje kršenja slobode medija, unapređenje istrage zločina protiv novinara i obezbjeđivanje odgovarajućeg sankcionisanja počinilaca.
SafeJournalists mreža poziva nadležne organe da preduzmu sve mere u cilju efikasnijeg i bržeg procesuiranja slučajeva i na taj način pokažu spremnost u borbi protiv nekažnjivosti jer samo na takav način možemo da pošaljemo jasnu poruku potencijalnim počiniocima da su napadi i prijetnje nedopušteni.
Podrška novinarima od strane zvaničnih institucija
U svim zemljama Zapadnog Balkana postoje mehanizmi koje se bave problemom napada na novinare. Njihovi predstavnici, kao i pojedinci upoznati sa problemom napada na novinare, su ove godine izrazili svoju podršku novinarima:
Srbija
„Važno je da novinari, odnosno medijski radnici znaju da čim se dogodi napad ili ugrožavanje u vezi sa poslom koji obavljaju, odmah prijave slučaj nadležnim organima, odnosno da odu u prvu policijsku stanicu, u nadležno tužilaštvo, ili da se jave udruženju novinara koji prate napade na novinare i sarađuju sa organima gonjenja. Posebno je značajno da se krivična prijava podnese bez odlaganja, čime se omogućava efikasno obezbjeđivanje dokaza u predmetnom postupku, imajući u vidu da je obaveznim uputstvom Vrhovnog tužioca određeno da se prva radnja mora preduzeti u roku od 48 časova od prijema krivične prijave u tužilaštvo”, Vanja Ćulibrk, javna tužiteljka u Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu i kontakt tačka za bezbjednost novinara.
Albanija
„Ćutanje o zločinima nad novinarima je ono što ubija slobodu izražavanja, dostojanstvo i integritet novinara. Hrabar čin osude zločina nad novinarom koji je žrtva, daje nadu i pomaže mnogima da krenu istim putem, sa ciljem da se ne plaše novinari, već samo oni protiv koji se optužuju za zlodela, a koje treba da istraži tužilaštvo i sud da ih kazni”, Erida Skendaj, izvršna direktorka Albanskog helsinškog komiteta.
„Medijske organizacije i pravosudne institucije su stubovi gdje treba prijaviti svaki čin koji narušava slobodu govora i izražavanja!“, Isa Miziraj, novinar.
Bosna i Hercegovina
„Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je odlučno u preduzimanju radnji iz svoje nadležnosti kako bi osigirali najveći mogući stepen zaštite novinarske djelatnosti i omogućili novinarima neomatano obavljanje njihovih funkcija u društvu. Navedena odlučnost je izražena i kroz činjenicu da je ovo Tužilaštvo prvo u Bosni i Hercegovini imenovalo kontakt osobu za novinare i odredilo prioritetni status ovim predmetima radi djelotvorne i efikasne krivično-pravne zaštite novinarske profesije. Naglašavam da je za otkrivanje i procesuranje počinitelja krivičnih djela počinjenih na štetu novinara od ključne važnosti da se svaki napad prijavi neposredno po njegovom dešavanju. Pozivam sve novinare da bilo koji napad bez odlaganja prijave nadležnoj Policijskoj upravi ili direktno Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo”, Darko Martinčević, tužilaci i kontakt – osoba za prijavu napada i prijetnji novinarima u Kantonu Sarajevo.
“Županijsko Tužilaštvo HNŽ/K Mostar je, na preporuku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, imenovalo tužioca kao kontakt osobu za sigurnost novinara u ovom Tužilaštvu. Tužilaštvo poziva novinare iz ove Županije da prijavljuju sve napade ili prijetnje, bilo Tužilaštvu, bilo policijskim organima, a koje primaju zbog bavljenja svojom djelatnošću i ti predmeti će imati prioritet u našem radu. Kontakt tačka – tužilac, stoji na raspolaganju kako oštećenim novinarima, tako i novinskim organizacijama, za upite i informacije vezane za prijave u kojima su novinari oštećeni”,Jurica Knezović, tužilac i kontakt osoba u Županijskom tužilaštvu Hervegovačko – nerevanske županije/kantona u Mostaru.
Hrvatska
„Za novinare i medijske profesionalce od najveće je važnosti da formalno prijave napade i druga krivična djela kojima mogu postati žrtve dok obavljaju svoje dužnosti. To je jedini način da novinar, kao žrtva, bude formalno obaviješten o svim pravima koje ima kao žrtva i da se bolje nosi sa fizičkim i psihičkim posljedicama ovakvih napada. Ključno je shvatiti da formalno prijavljivanje može da spriječi počinioca da počini krivično djelo protiv drugih i odvratiti ga od ponavljanja istog protiv istog novinara. Štaviše, na osnovu prijave se može procijeniti da li je konkretnom novinaru ili njemu bliskima potrebna zaštita od počinioca. U suštini, prijavljivanje policiji je osnov za preduzimanje radnji“, Ivica Kropek, načelnik Odeljenje opšteg kriminaliteta pri Upravi policije.
„Napad na novinara motivisan isključivo činjenicom da je novinar, a zbog svoje profesije u kojoj izvještava o svim društveno značajnim događajima, predstavlja direktan napad na slobodu medija, osnovno pravo svakog organizovanog demokratskog društva. Uprkos potencijalnom klišeu ove izjave, to je nešto što, po mom mišljenju, treba uporno ponavljati kada se raspravlja o ovom pitanju, posebno u javnom diskursu. Zato smatram da novinari svaki ovakav napad treba da prijave policiji ili drugim nadležnim državnim organima, ne samo radi sebe, već i da bi podigli svijest javnosti o ovakvim pojavama. Ne mislim samo na neposredne fizičke prijetnje, već i na sve druge oblike napada u vidu prijetnji, zastrašivanja ili pritisaka, koji mogu ometati novinare u upornom i objektivnom izvještavanju”, sudija Krešimir Devčić, portparol Županijskog suda u Zagrebu.
Kosovo
„Napadi i prijetnje novinarima podrivaju slobodu govora. Kosovska policija je dosljedno preduzimala pravne mjere protiv pojedinaca umiješanih u takve incidente. Svaki napad ili prijetnja medijima/novinarima zabranjen je i sankcionisan zakonom. Zbog toga apelujemo na novinare da sve takve incidente prijave organima za sprovođenje zakona. Prijavljivanjem i postavljanjem prioriteta ovih slučajeva, možemo efikasno spriječiti buduće incidente”,Baki Kelani, portparol Kosovske policije.
„Državni tužilac i policija dužni su da preduzmu sve neophodne radnje na otkrivanju počinilaca krivičnih djela, blagovremenom sprovođenju istrage i procesuiranju krivičnih djela. Ovo osigurava da se odgovorni za zločine nad novinarima odmah privedu pravdi. Nadalje, dužnost državnog tužioca je da da prioritet ovim slučajevima, te ohrabrujemo sve novinare da slučajeve nasilja nad njima bez odlaganja prijave Tužilaštvu i policiji”, Baškim Zekaj, državni tužilac.
Crna Gora
„Kao rukovodilac najvećeg Osnovnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori po broju predmeta, uključujući i predmete koji se tiču bezbednosti novinara, izražavam punu podršku radu na rasvetljavanju ovih predmeta i zalažem se za stvaranje što sigurnijeg ambijenta u kojem bi se novinari nesmetano bavili svojom profesijom, što smo i pokazali u dosadašnjem radu. Novinarska profesija zaslužuje punu podršku državnog tužilaštva i sa ove pozicije ću se i dalje zalagati za nju“, Duško Milanović, rukovodilac Osnovnog tužilaštva u Podgorici.
“Nasilje je neprihvatljivo. Prijavite svaku pretnju i napad”, Predrag Nikolić, Član Komisije za praćenje istraga napada na novinare.
Sjeverna Makedonija
„Novinari su stub slobode izražavanja, a njihovom zaštitom od napada i drugih zločina štite se demokratska načela čitavog društva. Državno tužilaštvo je posvećeno zaštiti slobode govora i krivično goni svakoga ko ugrozi tu slobodu”, Iskra Hadji Vasileva, imenovani javni tužilac iz Osnovnog javnog tužilaštva Skoplje za praćenje predmeta vezanih za bezbjednost novinara.
„Mi kao Ministarstvo unutrašnjih poslova predano radimo na obezbeđivanju bezbjednih uslova za rad medijskih radnika. Jedna od primarnih obaveza svake institucije je da stalno radi na obezbeđivanju uslova za rad novinara i da konstantno sarađuje sa medijima”, Toni Angelovski, pomoćnik Ministra unutrašnjih poslova za odnose sa javnošću.
„Da bismo zaštitili slobodu štampe i medija, potrebno je da imamo preciznu sliku o silama koje joj prijete. Prijavljivanje napada na novinare stvara svijest o problemu, omogućava ciljanu podršku, doprinosi efikasnim politikama i pravnim odgovorima i šalje jasan signal da napade i prijetnje novinarima i medijskim radnicima ne treba normalizovati ili tolerisati.”, Media Freedom Rapid Response (MFRR).
„Ćutati pred bilo kojim oblikom agresije znači dati slobodu napadačima i novim aktima nasilja. Pasivnost je oblik saučesništva u ovoj spirali nasilja. Javno osuđivanje nasilja i zastrašivanja i izlaganje počinilaca krivičnom gonjenju je moralna dužnost. To je jedini mogući izbor za svakog savjesnog i odgovornog novinara.”, Rikardo Gutjerez, generalni sekretar EFJ-a.
PODGORICA, 23.10.2023. – U Crnoj Gori je usvojena prva Medijska strategija za period od 2023. do 2027. godine i time država prvi put procjenjuje medijski ambijent i propisuje spisak ciljeva koji treba da dovedu do poboljšanja različitih aspekata slobode medija.
“Prema posljednjim podacima Ministarstva kulture i medija, u Crnoj Gori postoji 182 registrovana, evidentirana i aktivna medija, tj. oni koji su upisani u Evidenciju medija. Ovaj ukupan broj nije konačan jer postoje internetske publikacije koje objavljuju određeni sadržaj, stalno ili povremeno, ali nijesu upisane u evidenciju medija jer upis, po važećem zakonu, nije obavezan”, piše u dokumentu.
Pored problema finansijske održivosti, u Strategiji se kao dugogodišnji problem navodi i nedovoljno razvijena samoregulacija, koja utiče i na poštovanje etičkih standarda.
“Usljed evidentne veze između prilika u državi i medijima, česti su pokušaji političkog uticaja, a nestabilni politički ambijent može da uspori usvajanje relevantnih normativnih okvira, koji za cilj imaju poboljšanje kvaliteta ukupne medijske scene. Sljedeći faktor koji umnogome utiče na rad emitera su i ekonomski činioci, a posebno se ovo odnosi na budžetska sredstva namijenjena za medije, kao i različite tipove subvencija. Dodatno, niski koeficijenti zarada, upotreba različitih instituta zapošljavanja novinara/ki i ostalih radnika/ca sa neizvjesnim dugoročnim angažovanjem, osnovni su socijalni faktori koji utiču na ovu javnu politiku. Ograničen tehnološko-tehnički napredak emitera, posebno javnih
emitera, predstavlja još jedan rizik nekonkuretnosti na crnogorskom i regionalnom tržištu. Takođe, ograničeni kapaciteti insitutcija koje kreiraju i sprovode ovu javnu politiku otežavaju brži i efikasniji napredak u ovome sektoru”. navodi se u dokumentu.
Identifikovana su četiri strateška cilja: poboljšan kvalitet informisanja građana/ki i unaprijeđena medijska pismenost; osnažena urednička i finansijska nezavisnost, etika i profesionalizam javnih emitera; unaprijeđen ambijent za fer tržišno poslovanje medija i poboljšan okvir za rad i položaj zaposlenih u medijima.
“Istraživanje Sindikata medija Crne Gore (SMCG) iz 2021. godine pokazalo je da ekonomski i socijalni položaj novinara/ki i dalje obilježava loš materijalni status, pritisci, preopterećenost i strah. Čak 38% novinara/ki ima zaradu manju od
prosječne odnosno manju od 500 eura dok veću od 600 eura ima 30% anketiranih. Anketirani novinari/ke su ocijenili da novinari/ke u Crnoj Gori nijesu solidarni (80,5%), a gotovo svi novinari/ke smatraju da novinari/ke u Crnoj Gori nijesu ni slobodni. Istraživanje je pokazalo da je čak 45% novinara/ki bilo u situaciji u kojoj su morali cenzurisati sadržaj. Takođe, 37% anketiranih tokom rada osjeća neku vrstu političkog miješanja ili pritisaka”, piše u strategiji.
Donošenjem novog Zakona o medijima, navode donosioci, planira se postići bolja zaštita prava novinara/ki u Crnoj Gori.
“Takođe, predviđa se uvođenje obaveze poslodavca da u mediju ne može biti smanjen broj zaposlenih u periodu od najmanje šest mjeseci prije konkurisanja za raspodjelu sredstava iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Planira se i izrada analize o trenutnim izazovima u radu medija, a usvajanjem novog Granskog kolektivnog ugovora za oblast medija, poboljšaće se status i radna prava zaposlenih u medijima”, piše u Strategiji.
Prosječna zarada u medijima od početne vrijednosti od 764 eura, biće najprije povećana za 30 odsto do 2025. a dodatno još 10 odsto do 2027, odnosno na 1069 eura.
Takođe, posebno je naglašeno pitanje bezbjednosti medijskih radnika: “Mreža „Safejournalists“ je u posljednje tri godine (2020-2022), registrovala 73 napada prijetnji i pritisaka na novinare/ke i medijske kuće, od čega 31 prijetnju i napad koji se dogodio u online sferi, a 19 napada se dogodilo tokom protesta i demonstracija, od čega 9 usmjereno na novinarke, a 64 na novinare”.
Kako bi se o ovoj temi podigla svijest građana/ki, ali i institucija zaduženih za rasvjetljavanje napada, navodi se u dokumentu, organizovaće se relevantne medijske kampanje, okrugli stolovi za sudove, Državno tužilaštvo i medije, kao i treninzi za relevantne institucije.
Predstavnici Sindikata medija Crne Gore (SMCG) učestvovali su u radu Radne grupe za izradu Medijske strategije, koji je usvojen sa Akcionim planom za 2023. i 2024. godinu.
PODGORICA, 09.08.2023. – Sindikat medija Crne Gore najoštrije osuđuje prijetnje smrću zaposlenima u portalu radija Antena M i očekuje da nadležni što prije otkriju i procesuiraju počinioca.
Uređivačka politika medija u Crnoj Gori često je okidač za najgnusnije prijetnje zaposlenima i tome se konačno mora stati na put. Medijski pluralizam i različitost uređivačkih politika nikada ne smiju biti razlog za ugrožavanje bezbjednosti novinara već upravo suprotno, za Crnu Goru, kao demokratsko društvo, ljekovito je da postoje mediji koji različito gledaju na stvarnost, ali u skladu sa profesionalnim standardima.
Ovo je jedanaesti slučaj prijetnji i napada na novinare koji je Sindikat medija Crne Gore registrovao tokom ove godine. Broj onlajn prijetnji je u velikom porastu posljednjih godina i to je nešto na šta nadležni moraju da obrate pažnju. Počinioci ne smiju ostati nekažnjeni jer se na taj način ohrabruju i drugi njihovi istomišljenici da prijete novinarima samo zato što im se ne sviđa njihovo izvještavanje.
PODGORICA, 27.07.2023. – Sindikat medija Crne Gore oštro osuđuje prijetnje upućene M portalu, koje u kontinuitetu traju već skoro 11 mjeseci, iako su od starta prijavljivane nadležnim organima.
Prema tvrdnjama ovog portala, dok je policija identifikovala osobu koja je uputila prijetnje, iz tužilaštva i dalje nema adekvatne reakcije.
Pozivamo nadležne da preduzmu sve mjere i aktivnosti kako bi počinioca ovog konkretnog djela, ali i svih ostalih, adekvatno sakcionisali i poslali poruku da je takvo ponašanje prema medijima i njihovim zaposlenim neprihvatljivo.
Ovo je deseti napad koji je Sindikat medija Crne Gore registrovao u prvih sedam mjeseci ove godine i nažalost ukazuje na trend rasta onlajn prijetnji i uznemiravanja novinara i medijskih kuća.
Onlajn nasilje nad medijskim radnicima veoma je opasna pojava, koja omogućava svima da putem drušvenih mreža, mejlova i komentara ispod tekstova, najčešće zbog neslaganja sa uređivačkom politikom, iznose različite uvrede i prijetnje zaposlenima u medijima.
Neslaganje sa uređivačkom politikom nikad ne smije biti razlog prijetnji, uvreda i napada na novinare i medijske organizacije.
Sindikat medija Crne Gore, tokom prošle godine registrovao je 28 napada i prijetnji novinarima i medijima, od čega je čak preko trećine, odnosno 12, došlo iz onlajn prostora.
PODGORICA, 17.07.2023. – Vrhovni sud Crne Gore potvrdio je novinaru Jovu Martinoviću oslobađajuću presudu, čime se sudska saga duga skoro osam godina konačno završava.
Apelacioni sud je u januaru ove godine novinara oslobodio optužbi za stavljanje u promet opojnih droga. Na tu odluku se žalilo tužilaštvo, koje je insistiralo na tezi da je Martinović učestovavao u tim aktivnostima.
Novinar je skoro osam godina izložen sudskom postupku, tokom kojeg je u pritvoru proveo skoro godinu i po, a sve zbog optužbi da je posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.
U oktobru 2015. godine zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno je 17 osoba, među kojima je bio i Jovo Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.
Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak.
Martinović je 8. oktobra 2020. godine, u ponovoljenom postupku, osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.
Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.
PODGORICA, 02.07.2023. – Predsjednica Evropske federacije novinara (EFJ) Maja Sever ocijenila je u razgovoru sa Sindikat medija Crne Gore, da su brojni izazovi sa kojima se danas novinari i novinarke suočavaju na evropskom tlu.
Najveći problem u Evropskom medijskom zakonu vidi u namjeri da se ozakoni špijuniranje novinara, a smatra i da novinarskoj zajednici treba malo više vremena da se osvijesti o određenim problemima kako bi ga adekvatno riješila.
S obzirom na to da je Crna Gora – država kandidat za članstvo za EU, zanima nas dokle se došlo sa donošenjem Evropskog medijskog zakona? Ukazivali ste da postoje izvjesni problemi u vezi sa tim dokumentom. Na koje ste mislili?
Nažalost, otvaraju se novi problemi. Ideja Evropskog medijskog zakona, kojeg nazivaju akt o slobodi medija je ojačati zaštitu profesionalnog novinarstva. Tokom ovog mandata Evropske komisije (EK) i potpredsjednice EK Vere Jourove, koja se dosta bavila pitanjem zaštite slobode medija i novinarstva, ovo je trebalo biti kruna, finalni akt kojim bi Evropska unija pokazala zaista svoju privrženost izjavama da je novinarstvo javno dobro i da je novinarstvo stub svake demokratije.
U samom predlogu, EK bavila se nizom tema vezanih za zaštitu slobodnog novinarstva: od zaštite izvora, zaštite novinara/ki od špijuniranja, regulatornih tijela, jačanja nezavisnosti javnog medijskog servirsa. To je širok spektar. To je jedan veliki zakon, što znači da bi ga sve nacionalne članice morale primijeniti.
U samom početku Evropska federacija novinara (EFJ) pozdravila je inicijativu, pozdravila je ideju i dali smo podršku ideji da se na taj način osnaži novinarstvo. No, već u prvom naletu, predložili smo brojne amandmane. Već tada smo upozorili na manjkavost čvrstih mehanizama da se ostvari ideja zaštite novinarstva.
Daću samo neke primjere. Ja sam novinarka koja dolazi sa Javnog medijskog servisa i zalažem se cijeli svoj život za osnaživanje nezavisnosti javnih medijskih servisa, uključujući i moj, Hrvatske radio-televizije (HRT). Evropski zakon o slobodi medija kaže da svaka zemlja – članica treba osigurati stabilno finansiranje i nezavisnost izbora upravljačkih tjela. To je nešto što nas jako muči u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje kako, kojim mehanizmima, na koji način to sprovesti. Tražimo u svojim amandmani jačanje zaštite izvora. To je izuzetno važna stvar. Tražili smo jačanje nezavisnosti uredničkog i novinarskog odlučivanja. Stvar za koju smo se takođe zalagali u svojim amandmanima je osigurati krovno evropsko regulativno tjelo. Dakle, predloženo je da se formira novo evropsko regulatorno tjelo. To je jako važno u svakom medijskom okruženju.
Zbog čega ističete da je to važno?
Važno je zato što donosi sve propise, nadzire rad medija u svakoj državi – članici.
EK predložila je, po našem mišljenju, novo evropsko regulatorno tjelo koje je previše zavisili i previše bilo povezano sa samom EK. Mi smo tražili da se ta veza relaksira, da regulatorno tijelo bude još nezavisnije, da ne odgovara samo Evropskoj komisiji, jer to se onda reflektuje i na regulatorna tjela i na nacionalnom nivou.
Isto tako, kroz svoju borbu na nacionalnom nivou godinama upozoravamo i borimo se da regulatorno tjelo, kod nas je to Agencija za elektroničke medije, ne bude čvrsto vezana za političku većinu u datom trenutku. Nažalost, kod nas je takva situacija. Predsjednika tog tjela i sve članove predlaže Vlada i potvrđuje Sabor političkom većinom.
Smatrate li da je to problem na cijelom Balkanu?
Moram reći da nisam detaljno upoznata sa regulativom u svim zemljama, ali bojim se da djelimo taj problem.
Evo, reći ću kroz hrvatski primjer. Situacija je da jednostavna politička većina, dakle ne dvotrećinska, bira sve mehanizme u medijskom okruženju, ne samo u Agenciji za elektroničke medije. Mi imamo Agenciju za elektroničke medije, kao jedino regulatorno tjelo, koje je u potpunosti zavisno o političkoj većini. To se vrlo loše reflektuje na naš medijski sektor, a vjerujem da je slična situacija i kod vas. Znam da je takva situacija i u Srbiji i to se ne održava samo loše na dnevne odluke.
Vi imate recimo u Hrvatskoj da evropska sredstva za pluralizam medija i evropska sredstva za oporavak medija idu kroz Agenciju. Dakle, imaš grupu ljudi koje je odabrala politička većina, koja zapravo odlučuje o milionima eura koji se iz evropskih sredstava spuštaju na nacionalni nivo, kako bi podržala pluralizam, nezavisnost i slobodu medija u Hrvatskoj. Uvijek je na neki način to povezano sa očekivanjima političke većine i to nije dobro. Ne samo to, mi imamo Javni medijski servis u kojem se, prema zakonu, glavni direktor, većina u nadzornom odboru i većina u programskom vjeću bira političkom većinom. Sve poluge Javnog medijskog servisa su u rukama jednostavne političke većine u Hrvatskoj. To ne garantuje nezavisnost rada ni javnih medijskih servisa, kao što ne garantuje nezavisan razvoj i jačanje pluralizma, slobode, profesionalizma u medijima opšteno.
Da li postoje i pozitivne strane Evropskog medijskog zakona?
Apsolutno postoje pozitivne strane. Prva i osnovna pozitivna strana je prihvatanje ideje, odnosno poruke struke u trenutku kada je novinarstvo toliko izloženo napadima sa svih strana. Nije više rječ samo o političkom uticaju, cenzuri, tu je sada rječ o sve težim i lošijim radničkim uslovima. To je sada riječ o sve većim napadima populista, za kojima se povodi dio javnosti, fizički napadima, prijetnjima, onlajn kampanjama protiv novinara.
Dakle, mi smo iz dana u dan izloženi sve jačim i novim napadima.
Sama ideja je dobra – idemo donijeti zakon, koji će se spustiti na nacionalne nivoe i koji će urediti mehanizam, sistem zaštite novinarstva i zaštite novinara/ki sa ciljem nezavisnog, slobodnog, profesesioanlog, jakog novinarstva kao javnog dobra.
Neke stvari su naravno zaista dobro riješene, ali mi smo tu da uvijek tražimo poboljšanja.
I onda se zapravo događa šok u posljednjih nekoliko sedmica. To je da Francuska predlaže, Savjet prihvata i u jednom trenutku dolazi do slabljenja predloženog zakona. Konkretan prjedlog je da je Evropski zakon o slobodi medija (EMFA) predvidio apsolutnu zabranu špijuniranja novinara.
Imali smo u Evropi veliku Pegaz aferu, u kojoj su tajne službe i policija špijunski softver Pegaz koristili za špijuniranje novinara, nekih političara, aktivista i u niz zemalja je otkriveno da su novinari špijunirani. Jedna od odredbi Evropskog zakona o slobodi medija je bila potpuna zabrana špijuniranja novinara. Francuska predlaže da se napravi mogućnost izuzetka zabrane špijuniranja novinara, ako se procjeni da je rječ o nacionalnoj sigurnosti. Sad ja vas pitam ko će procijeniti da je rječ o nacionalnoj sigurnosti. Vjerojatno upravo onaj ko vas želi špijunirati. Ko će nadzirat, ko procjenjuje da je rječ o nacionalnoj sigurnosti? A znamo svi jako dobro, iz ove skorije iskorije da se takva mogućnost gotovo uvijek zloupotrebljava. Imali smo Pegaz aferu u cjeloj Evropi. Znam da ste vi imali aferu prisluškivanja novinara. Mi u Hrvatskoj smo imali prije određenog broja godina, ali bila je velika afera gdje su tajne službe iskoristile priliku i špijunirale jednu našu novinarku. To je izuzetno opasno.
Svakako da to ostaje otvoreno pitanje, ali nešto što se pokušava regulisati na području cijele Evrope jesu društvene mreže i portali. Dokle je Crna Gora stigla kada je ta tema u pitanju? Zanimljivo je pratiti i ulogu društvenih mreža, kada je u pitanju borba protiv dezinformacija, protiv govora mržnje. Da li vidite da smo na tom polju napredovali?
Vidim samo velike napore. Znate šta, Marija Resa, dobitnica Nobelove nagrade za novinarstvo pretprošle godine jako je ljepo rekla. Ima jedna zanimljiva knjiga, koju je ona napisala „Kako se postaviti protiv diktatora“ i u toj knjizi ona govori i o razvoju novinarstva, svom novinarskom putu, borbi protiv dezinformacija, cenzure… I u jednom trenutku ona kaže: „Društvene mreže su od ideje i platformi za slobodu govora postale ono nešto što ubija slobodu govora i što je najveća opasnost slobodi govora“.
Ona je radila na Filipinima i upravo širenje dezinformacija putem društvenih mreža, korišćenje njih za politički uticaj je vrlo vidljiv i vrlo ga je plastično objasnila u toj knjizi. Svemu tome mi svjedočimo. Sada već znamo kako su društvene mreže iskorištene za Bregzit. Znamo kako se koriste za mnoge druge političke borbe, od kojih su mnoge, ajmo reći, ispod crte.
E sad pitali ste me koliko smo napredovali. Kod nas u novinarstvu mislim da je problem da nama treba malo duže da osvijestimo postojanje problema i razvoj problema.
Sada tome svjedočimo i kod vještačke inteligencije. Sada ću se vratiti na dnevni nivo, na naš svakodnevni život. U mojoj emisiju koju sam radila, kada se pojavio fejsbuk, vrlo brzo smo shvatili koje su mogućnosti širenja novinarskog sadržaja i vrlo brzo smo ga počeli upotrebljavati da bi dijelili sadržaj. Dosegli smo široku publiku, ali govorim o vremenima prije 10 godina. U jednom trenutku je uprave moje kuće potpuno nesvjesna što su društvene mreže zabranila ih unutar HRT-a. Tada se dogodila Fukušimska katastrofa. Mi smo imali jednog kolegu koji je živio u Japanu i jedini kontakt nam je bio preko fejsbuka i mi smo ga htjeli uključiti u emisiju, da nam da izjavu. To je tada zaista bila informacija važna za cjeli svijet, ne samo za nas. Mi nismo imali fejsbuk. Naravno, snašli smo se uz pomoć prijatelja. Ali, hoću vam reći da je dugo trebalo da Javni medijski servis prepozna čemu služe društvene mreže.
Možemo reći da postoje i pozitivne i negativne strane društvenih mreža, samo zavisi ko ih upotrebljava.
Apsolutno. Naš posao je sadržaj, prenošenje informacija i priprema sadržaja o kojem izvještavamo, o temema, o pričama koje su važne za naše sugrađane. Da li ćemo mi taj sadržaj plasirati na televiziji ili ćemo ga plasirati na društvenim mrežama zapravo je svejedno, mi se moramo naučiti pametno koristiti te alate. No, da li je potrebna regulativa za te alate, nažalost jeste. Mi smo danas došli u trenutku civilizacije da mi novinar/ke koji se borimo za što veću slobodu zapravo moramo tražiti regulativu da bismo poštovali slobodu i pravo naših građana na istinu, koja je važna za opstanak demokratije i za slobodno društvo. Ali to se događa.
Pomenuli ste još jedan od izazova, a to je vještačka inteligencija. Eto, i u Crnoj Gori smo se susrelli sa time, s obzirom na to da će na jednom portalu vijesti čitati virtuelna voditeljka. Da li i kako možemo riješiti i uticati na taj problem? Da li će on uticati na našu profesiju? Čini se da hoće.
Jako će uticati i već utiče. To nije budućnost. Aksil Springer, medijska kuća u njemačkoj otpustila je 200 ljudi, većinom novinara, uz obrazloženje da će ih vještačka inteligencija zamjeniti. Nama je to bilo crveno svjetlo.
Tu nekako pokušavamo trendove sljediti. Naša prijateljska organizacija, sa kojom puno surađujemo International Press Institute ovogodišnju Skupštinu održala je sa jedinom temom – uticaj vještačke inteligencije na novinarstvo. To je ono što nam se dešava sada. Naše koleginice i kolege gube posao sada. Ja čak mislim da su u Crnoj Gori već objavljene vijesti sa AI voditeljkom. Mislim da mi je neko od kolega juče poslao link.
Recimo, u Evropskoj federaciji novinara ćemo u septembtu imati sastanak naših ekspertskih grupa, na kojem će takođe jedno od glavnih pitanja biti vještačka inteligencija.
Nekoliko je nivoa, osim šta će vještačka inteligencija tačno zamjeniti, kako je regulisati, kako se odnositi prema tome. Lično smatram da gledatelji i čitatelji moraju znati da je taj sadržaj uredila vještačka inteligencija. Ali i sindikalno, izuzetno važan trenutak, jer naš cilj i borba je zaštiti radna mjesta ljudi, koliko god je to moguće. Vrlo važno je da se ne pravimo da to ne postoji i dobro je što se ne pravimo. Niti smijemo ignorisati i zanemarivati razvoj. To je nešto što se događa. U taj voz se moramo i nadam se da jesmo ukrcani i moramo probati da se izborimo za neku regulativu, koja će urediti i to polje u medijima i novinarstvu.
Mislim da će u okviru Evropske unije 14. jula razgovarati o prijedlogu regulacije vještačke inteligencije.
Koliko je kolektivno pregovaranje sa poslodavcima tu važno? Koliko i poslodavci treba te teme da uvažavaju? U Crnoj Gori čini se da se ne govori dovoljno ni o edukaciji, o pravima na radu.
Ja ne da mislim, nego znam kao sindikalna povjerenica i kao pregovoračica u kolektivnim pregovorima, da naša druga strana u socijalnom dijalogu je još sporija od nas, nesvjesna promjena i nužnosti promjena. Prvo, i oni koji donose odluku u medijskom sektoru, a to je dakle Vlada, ali i poslodavci koliko je potrebno mjenjati cjelokupnu regulativu u skladu sa promjenama u našim poslovima, krenuvši od zaštite radnički prava. Mislim ja sam jedva uspjela natjerati svoje poslodavce na HRT da kolektivnim ugovorom regulišemo posao od kuće, posao sa udaljenog mjesta. Mi moramo regulisati brojne stvari. Oni ne žele shvatiti da je odgovornost poslodavca da osigura edukaciju za ljude, kako bi oni mogli pratiti trendove razvoja televizija, radija…
Mi kao sindikati pokušavamo osigurati, povezujemo se u nekakvim projektima.
Meni treba edukacija da shvatim šta je TikTok. Znam koliko će to mladim ljudima biti smješno, ali ja kao novinarka moram znati šta je TikTok. Moram čak biti prisutna na tome. Nisam dovoljno brza, nisam odrasla sa mobilnim telefonom da to mogu znati, a moram znati i neko mi jednostavno mora pružiti tu mogućnost sa novim alatima, trendovima, sa time kako pripremiti sadržaj u nekom novom modelu. Međutim, poslodavci to ne prepoznaju. Kolektivno pregovaranje nam je inače bolna točka na ovim našim prostorima, pa i u Hrvatskoj. Mi imamo samo dva poštena kolektivna ugovora. O granskom da vam ne pričam. Mi godinu dana pokušavamo privesti za pregovarački sto poslodavce u medijskom sektoru. Ali ono što me tješi je da institucije EU naglašavaju važnost kolektivnog pregovaranja i taj način zaštite radničkih prava. Ja znam da je to osnova slobode novinarstva, jer zaštita radničkih prava, zaštita vaše egzistencije je jedini put u slobodan, siguran i miran posao.
Možemo li onda reći da svi dijelijemo iste probleme na području Evrope ili ipak postoje neki koji se specifično vežu za regione iz kojih dolazimo? Možete se osvrnuti na Balkan. Prisustvujete brojnim aktivnostima. Šta uočavate kao najveće probleme sa kojima se suočavaju medijski radnici?
To nije tajna. Naravno da postoji razlika između stare i nove Evrope. Neke stvari sam tek naučila kada sam počela sarađivati sa Evropskom federacijom novinara. U Danskoj i skandinavskim zemljama vjerojatno je 80 odsto ljudi koji rade u medijima u sindikatima. Sindikati su snažni i oni zaista pregovaraju i sa državom i sa poslodavcima. Danska ide u smjeru da se zaštita radna prava kolektivnim ugovorima veže uz mogućnost nekog medija da aplicira za javna sredstva ili javne konkurse. Tu se dolazi do tačke u kojoj nema izbora za poslodavca kod zaštite radnih prava kolektivnim ugovorom.
Suprotno onome, mnogi ljudi na našim prostorima sindikalizam vezuju za ona neka vremena, uz komunizam ili Jugoslaviju. Upravo suprotno, u razvijenim demokratijama sinidkalizam je izuzetno razvijen i ljudi su svjesni da im trebaju predstavnici koji će se boriti i zalagati za njihova prava. Tu se bitno razlikujemo. Na tome moramo mnogo raditi. Ja mislim da je i Sindikat medija Crne Gore napravio veliki iskorak formirajući i razvijajući sindikat u jedan stvarno moderan sindikat, koji se izborio za mjesto u vašoj zemlji.
Druga stvar, naravno da su neke stvari u tim starim demokratijama već daleko dogurale, ali ono što vidim kroz Evropsku federaciju novinara i što jeste naša prilika ta saradnja i solidarnost među nama je stvarno jaka. Mislim da i kolege u Sindikatu medija Crne Gore svjedoče tome da se uvijek mogu i povezati i tražiti i sarađivati i dijeliti iskustva i iskoristiti iskustva i znanja ljudi koji su u nekim stvarima već daleko dogurali.
Da li postoje neka rješenja koje nam možete ponuditi na sve izazove koje smo pomenuli? Koja je uloga u toj priči sinikadata, a koja svih zaposlenih? Kako da sačuvamo našu profesiju?
Zaposleni prvo moraju shvatiti da su jači kad su udruženi. Kad imaju sindikat, poput ovog vašeg.
Ljudi, pogotovu na našim područjima, imaju problema nekad sa nekim sindikatom. Ja se isto u našem sindikalnom okruženju borim da se sindikati mjenjaju, da se otvore, da budu drugačiji, da se vrate bazi. Sve su to boljke koje nas bole, ali vidim, jer surađujem sa vašim sindikatom, to je druga priča. To je nova priča i zaposleni, ljudi koji rade, novinari/ke moraju biti svjesni – najteže je sam. Najslabije si zaštićen kad si sam. I sindikat ne služi samo onim stvarima o kojima smo znali iz nekakve prošlosti. To je pitanje i ovog podkasta u kojem razgovaramo o temama koje vas zanimaju, koji će biti na društvenim mrežama i biti dostupan široj publici da mogu poslušati šta se sve može. I to je put zaštite naše profesije, a moramo se štititi i moramo se pomagati. Moramo se boriti da zaštitimo profesiju. Vidjeli smo u pandemiji, vidimo u ovom ratu, vidimo u svim događanjima koja nas pogađaju koliko je važno zaštiti profesionalno, nezavisno, kvalitetno novinarstvo. Neki dan smo imali saopštenje u EFJ-u da su počeli koristiti otvaranje fejk veb stranica nekakvih mejnstrim medija na kojima šire dezinformacije, isto kao oblik nekakvog specijalnog rata. Dakle, svaki dan imamo neki novi izazov.
PODGORICA, 30.06.2023. – Više od polovine zaposlenih u medijima, njih 62 odsto, prima platu koja je ispod državnog prosjeka, dok četvrtina prima platu koja je na nivou ili ispod minimalne zarade u Crnoj Gori, ocijenjeno je na predstavljanju istraživanja Sindikata medija Crne Gore (SMCG).
Istraživačica SMCG Bojana Konatar, predstavljajući nalaze ankete koja je rađena u okviru projekta “Trade unions for Fair Recovery” na uzorku od 95 ispitanika od aprila do juna, rekla je da se položaj zaposlenih u medijima ne unapređuje, već da se iz godine u godinu ponavljaju isti problemi.
Foto: SMCG
Ona je navela da svaki treći medijski radnik u Crnoj Gori radi duže od osam sati, dok prekovremeno radi njih 70,5 odsto.
Konatar je dodala da to ne bi bio problem da čak 60 odsto njih nije plaćeno za taj prekovremeni rad.
“Slična je situacija za rad vikendom, svaki drugi ispitanik radi često vikendima, dok za 74 odsto njih nikada nije isplaćena dodatna dnevnica za rad nedjeljom. To ne čudi jer do sad to nije bila ni obaveza poslodavca ali nadamo se da će od ovog mjeseca početi sa tom praksom”, navela je Konatar.
Kako je Konatar kazala, anketa je pokazala da poslodavci i dalje ne prepoznaju značaj usavršavanja zaposlenih, budući da je 66 odsto ispitanika imalo manje od jedne obuke godišnje tokom prethodih pet godina.
Tek svaki treći ispitanik specijalizovan je samo za jednu oblast, a više od 70 odsto njih nijesu, već prate ono što je tog dana aktuelno, dakle prate više različitih tema, rekla je Konatar.
Predsjednik Sindikata Radomir Kračković, predstavljajući analizu poslovanja medija u prošloj godini koja je temeljena na javno dostupnim podacima Uprave prihoda i carina (UPC), rekao je da su mediji, u kojima je bilo 1.939 zaposlenih, u prošloj godini imali simboličan prihod od 50,3 hiljada EUR.
Foto: SMCG
“Ukupini prihodi svih medija bili su 47,47 miliona EUR, od čega prihodi iz budžeta 25,03 miliona EUR a od marketinga oko 20 miliona EUR, dok su rashodi bili 47,42 miliona EUR”, naveo je Kračković.
To, kako je rekao, pokazuje da je poslovanje medija otežano i da se usložnjava.
“Jedan od razloga za takvu situaciju je što imamo ogroman broj medija na ovako malom prostoru – čak 222. Tu postoje i oni koji nijesu registrovani kod nadležnih državnih organa pa Crna Gora ima svjetski rekord po broju medija u odnosu na broj stanvonika”, naveo je Kračković.
On je kazao da, prema podacima do kojih je SMCG došao, u junu u Crnoj Gori radi 130 portala, dok je elektronskih medija, odnosno radio-stanica i televizija 69.
U Crnoj Gori svakog dana izlaze i tri novine, tu su i dva nedjeljnika, 15 periodičnih izdanja kao i jedna novinska i dvije televizijske agencije, pojasnio je Kračković.
On je kazao da je najveći prikazani plus u prošloj godini imao Javni servis RTCG, ali da se on finansira sa 90 odsto iz državnog budžera.
“Lokalni javni emiteri su ukupno prikazali pozitivno poslovanje ali je dobar dio te prikazane dobiti u stvari je pokrivanje višegodišnjih dugova za poreze i doprinose, pa se u nekim od ovih medija i dalje duguju zarade iz prethodnog perioda”, rekao je Kračković.
On je kazao da se dnevna i nedeljna štampa i dalje drže, uprkos padu tiraža sa kojima su suočene, dok su sve private televizije, osim jedne, prikazale ogorman minus u poslovanju.
Foto: SMCG
Državna sekretarka u Ministarstvu kulture i medija Mirjana Maslovar navela je su profesionalni mediji temelj demokratskog društva, koje može da napreduje samo ako građani imaju pouzdane informacije.
“Toga smo svjesni i mi u Vladi, a na to upućuje i izvještaj koji ste predstavili. Položaj zaposlenih u medijima je poboljšan u godini za nama ali i dalje postoje problemi koji opterećuju vašu zajednicu”, navela je Maslovar.
Ona je rekla da je njihova vizija Crna Gora kao demokratsko društvo u kome zaposleni u medijima profesionalno rade u interesu građana.
“Ako uzmemo u obzir da je u ovoj godini izmjenama brojnih kolektivnih ugovora poboljšao socio-ekonomski položaj građana Crne Gore, ostajemo zabrinuti što najveći dio zaposlenih u medijima nije uspio da, pregovorima u svojim matičnim kućama, obezbijedi bolje uslove za svoj rad”, kazala je Maslovar.
Ona je rekla da je Ministarstvo otvoreno da pruži podršku kako bi se položaj zaposlenih u medijima poboljšao.
Planirano je da Ministarstvo kulture i medija inicira odluku Vlade o povezivanju staža novinarima. Takođe, imamo informaciju da medijski sindikati pregovaraju sa Ministarstvom finansija o izradi i potpisivanju prvog granskog kolektivnog ugovora za oblast medija”, rekla je Maslovar.
To će, kako je rekla, značajno unaprijediti položaj zaposlenih u medijima.
Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever kazala je da ljude koji su u sindikatima i udruženjima veže strast za odbranu novinarstva i svijest koliko je važno za pojednice i društvo.
Foto: SMCG
“Ono za što se borimo je da osiguramo uslove da novinari slobodno i profesionalno rade kavlitetno novinarstvo i tako budu na usluzi građanima. Vidjeli ste u posljednjim događajima koliko je to važno za mir i za demokratiju”, rekla je Sever.
Ona je kazala da se svjedoči koliko je krhka pozicija nezavisnog novinarstva ne samo na Balkanu nego i u Evropi.
“Evropska federacija novinara od početka zagovara i podržava snažnu i učinkovitu regulativu. Jednostavno, živimo u vremenu kada nam treba zakonodavni mehanizam i sistem pravila ponašanja kako bismo osigurali da novinari mogu slobodno javiti”, navela je Sever.
Ona je kazala da nema zemlje u Evropi u kojoj se novinari ne suočavaju sa prijetnjama, napadima, dodajući da počinioci često prolaze nekažnjeno.
Prijetnje i napadi su postali dio našeg posla. Tako ne smije i ne treba biti. Tu ključnu ulogu moraju imati poslodavci i vlasnici medija, ali zaštita i prava radnika očigledno nije na vrhu liste porioriteta”, ocijenila je Sever.
U panelu posvećenom tome kako sindikati mogu pomoći, koordinatorka Sekcije mladih i frilensera Sindikata medija Crne Gore, Ivana Vlaović istakla je da je glavni zadatak Sekcije da se upoznaju mladi sa prednostima sindikalnog organizovanja i da se poruše vladajući stereotipi o sindikatima.
Foto: SMCG
“Mladi novinari i novinarke suočavaju se sa brojnim izazovima, nesigurnim uslovima rada i treba raditi sa njima još dok su na studijama. Treba da budu upoznati sa svojim pravima i da shvate da je sindikat njihova podrška”, kazala je Vlaović.
Predsjednica Sindikata zaposlenih RTCG i potpredsjednica Sindikata medija, Jadranka Drobnjak istakla je da je sindikalna borba ima veliki značaj za poboljšanje socio-ekonomskog položaja zaposlenih u Javnom servisu. “Naš put do Kolektivnog ugovora zahtijevao je dosta strpljenja, pregovora, konsultacija sa zaposlenima, organizaciju prvog štrajka u istoriji Javnog servisa i naravno ogromnu podršku radnika koju smo dobili. Na kraju smo zadržali sve benefite a koeficijenti za zarade su povećani od 10 do 40 posto”, kazala je Drobnjak.
Psihološkinja Dragana Đokić, kazala je da su zaposleni u medijima svakodnevno izloženi brojnim stresorima te da je ovo pitanje kojim se moramo više baviti: “Zaposleni u medijima izloženi su brojnim izazovima za mentalno zdravlja i mislim da smo u Sindikatu postavili dobre temelje za bavljenje ovom temom”.
PODGORICA, 06.06.2023. – Vrhovni sud Crne Gore danas je održao sjednicu povodom žalbe na odluku Apelacionog suda kojom je istraživački novinar Jovo Martinović oslobođen optužbi za stavljanje u promet opojnih droga.
Martinović je skoro osam godina izložen sudskom postupku, tokom kojeg je u pritvoru proveo skoro godinu i po, a sve zbog optužbi da je posredovao u dilovanju narkoticima u okviru kriminalne grupe.
Te optužbe su konačno pale u januaru ove godine, kada je Apelacioni sud, nakon žalbe na odluku Višeg suda da Martinović bude osuđen na godinu zatvora, istu preinačio i novinara oslobodio optužbi.
Na današnjoj sjednici, kojom je predsjedavala sutkinja Vesna Vučković, detaljno je predstavljen sudski tok, a odbrana i optuženi su ostali pri ranijim stavovima da je tokom procesa dokazano da je Martinović radio novinarski posao, te da nema nikakve veze sa kriminalnim aktivnostima.
Tužilaštvo se žalilo na odluku Apelacionog suda navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da je tokom postupka utvrđeno da je Martinović kriv.
U oktobru 2015. godine zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno je 17 osoba, među kojima je bio i Jovo Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.
Martinović je u januaru 2019. godine osuđen na godinu i po dana zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, ali je Apelacioni sud takvu odluku ukinuo, obrazlažući je izostankom jasnog povezivanja okrivljenih sa krivičnim djelom, i tako vratio slučaj na ponovni postupak.
Martinović je 8. oktobra 2020. godine, u ponovoljenom postupku, osuđen u podgoričkom Višem sudu zbog posredovanja u švercu narkotika, a oslobođen prvobitne optužbe za stvaranje kriminalne organizacije.
Tom odlukom kazna mu je sa 18 smanjena na 12 mjeseci. U martu 2021. godine Apelacioni sud odbio je njegovu žalbu i potvrdio presudu. Nakon Zahtjeva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je postupak vratio na Viši.
Psihološkinja Dragana Đokić, kazala je da su zaposleni u medijima svakodnevno izloženi brojnim stresorima te da je ovo pitanje kojim se moramo više baviti: “Zaposleni u medijima izloženi su brojnim izazovima za mentalno zdravlja i mislim da smo u Sindikatu postavili dobre temelje za bavljenje ovom temom”.